Bolonja je najveći i, ujedno, glavni grad italijanske regije Emilija-Romanja. Sedmi je grad u Italiji prema broju stanovnika i lociran je u srcu metropolitanskog područja u kojem živi skoro milion stanovnika. Važan je kulturni i umjetnički centar, a značaj grada se, u tom smislu, može pripisati homogenoj mješavini spomenika i arhitektonskih građevina.&nbsp;&nbsp; Ludi vozači
Za Bolonju se kaže da je crvena, pametna i masna. Crvena zato što su fasade historijskog dijela pravljene od cigle, pametna, jer se u Bolonji nalazi najstariji univerzitet zapadnog svijeta, i masna, jer je hrana odlična!&nbsp;Krenimo redom.
Centralni, odnosno stari dio grada, sav je u crveno-narandžastom tonu. Zgrade su pravljene od cigle, a i dan-danas su zadržale izvorni izgled. Tu je pokoja žuta zgrada, ali plava, zelena ili staklena fasada nipošto ne smije biti u centru grada. Neke su i renovirane, ali je tamošnja vlast striktno naglasila da se ne smije mijenjati ništa. Šare, dezeni i detalji na fasadama su fascinantni. 
Kako se ne bi odstupalo od boja, zakonska je obaveza, ukoliko se planira na prozore postavljati drvena (nisu dozvoljene metalne) ograda, zavjese ili žaluzine, one moraju biti bordo boje.
U centru grada nema asfalta. Ulice su kamene. Interesantno je da je tokom dana dozvoljen saobraćaj za sve, ali poslije 20 sati centrom grada mogu voziti samo gradski saobraćaj, motociklisti i biciklisti. Automobili imaju strogu zabranu, a onoga ko prekrši pravilo, očekuje pozamašna kazna. 
Ako ste mislili da mi vozimo ludo, divlje i bez pravila, onda se u Italiji nećete snaći. U centru je mirnije, sporije, ali kad se krene izvan grada, nastaje opći haos. Iako imate prednost, uvijek morate voditi računa o motociklistima, kojih ima zaista mnogo. Oni baš i ne obraćaju pažnju na ostale vozače, smatraju da imaju najveću prednost na cestama. Skrenu lijevo, skrenu desno, mi kočimo i čudimo se kako ulijeću. Ali, to je dio Bolonje, ko ne zna, navići će se. Istina, žmigavce svi daju, i to mnogo ranije nego Balkanci, pa valjda zbog toga nema nesreća.
Pijaca Kvadrilatero
Trg Mađore centar je historijskog dijela grada. Turisti mogu samo da uzdišu koliko su građevine oko fontane Neptun lijepe i da sa slatkom mukom odaberu u kojem će kafiću popiti kafu. Nigdje u gradu nije dozvoljeno pušenje u kafićima, pa čak ni električne cigarete. Zakon ne da. Interesantno je da su bašte prepune, iako su vani minus dva stepena. Nisu to samo pušači, ima i onih koji ne puše. Isto tako, nije bitno da li je podne ili 22 sata, bašte su krcate. Kod njih, izgleda, nema zime.&nbsp;Baziliku svetog Petronija iz 1393. godine vrijedi vidjeti, a crkva spada među najveće na svijetu. Također, doći u Bolonju, a ne posjetiti pijacu Kvadrilatero, prava je šteta. To je jedno od najznačajnijih obilježja grada, jer se na ovom mjestu prodaju delikatese ovog kraja, poput parmezana, mortadela i tortelina. Nalazi se u uskim popločanim ulicama, a ovdje može i da se doručkuje.
Hrana u restoranima je preukusna, ali što bi Balkanac rekao: “Ovo porcija? Pa, ne mogu se ja od ovoga najesti.” Istina, porcije su male, ali se, zato, jede u sljedovima, predjelo, jelo, glavno jelo, pa desert, i obavezna je flaša vina, i to pravog italijanskog. 
Mnogi konobari ne žele pričati engleski jezik pa, ukoliko ne znate italijanski, preporučuje se korištenje Google Translatea da vam se ne bi desilo što i meni. Primjer, naručila sam desert, prepoznala sam samo riječ “malima” ,i misleći da se radi od kolaču, dobila sam šaku ovog voća. A cijena, 10 eura. Mnogo za naš standard. 
Najljepši pogled na grad dobivaju samo hrabri, koji se popnu na vrh tornja Asinjeli. Ova dva tornja obilježje su Bolonje, a prema legendi, svaki student koji se popne - neće završiti fakultet.
666 lukova
Grad je pun prestižnih kulturnih, ekonomskih i političkih institucija, a i jedan je od najimpresivnijih sajmišnih okruga u Evropi. Godine 2000. proglašen je za evropsku prijestonicu kulture, a 2006. i za UNESCO-ov grad muzike.
Do svetišta Madone di San Luka stiže se ispod 666 lukova portika koji štite građane od kiše. Također, odatle se najbolje gledaju gradske parade i manifestacije. Ispod portika može da se hoda čak 40 kilometara, a najstariji su iz 11. stoljeća. 
Pažljiv šetač primijetit će srednjovjekovne, gotske, renesansne ili ukrase iz 19. stoljeća. Svetište se nalazi na vrhu brda, odakle se pruža i prelijep pogled na grad. 
U Bolonji se nalazi najstariji univerzitet, iz 1088. godine, pa ga obavezno treba posjetiti. Najzanimljiviji je Teatro anatomiko, gdje su studenti medicine radili autopsije. Sjedišta u amfiteatru su veoma neudobna - da bi spriječili studente da drijemaju.
Restorani na krovovima zgrada
U Bolonji su izmislili mortadelu, parmezan, sirće balzamiko i špagete bolonjez, koje treba probati u nekoj od tratorija. Mnogi restorani se nalaze na krovovima zgrada pa zbog pogleda vrijedi platiti više. I sladoled je odličan.
Veliki prozori – veliki porezi

Trg Santo Stefano je pješačka zona trokutastog oblika. Ulica je dobila naziv po Bazilici koja se nalazi na trgu. Često se koristi za kulturne događaje, buvljake i koncerte, ima lukove duž obje strane (sjeveroistočni i jugozapadni) s Bazilikom na jugoistočnoj strani.&nbsp;&nbsp; 
S lijeve strane Bazilike nalazi se kompleks zgrada koji su se pridružili moćnoj srednjovjekovnoj obitelji Isolani. Interesantno je da, kad se pogledaju zgrade, prvo što se primijeti su prozori. Vidi se da su prije bili mnogo veći pa su vlasnici zatvarali prozore pa probijali nove, manje, pa nekad poslije od tih manjih pravili veće, pa opet smanjivali... Uglavnom, dosta neuredno izgleda fasada. Kad sam pitala zašto su to radlili, rekli su mi da ovdje vrijedi pravilo: “Veliki prozori – veliki porezi!”

Turisti mogu samo da uzdišu koliko su građevine oko fontane Neptun lijepe i da sa slatkom mukom odaberu u kojem će kafiću popiti kafu

Bolonja: Crveno-narandžasti grad u kojem ne treba kišobran

Putovanja su dio mog posla koji radim srcem i dušom. Kroz posao turističkog vodiča prošao sam i obišao većinu evropskih gradova. Na jedno takvo putovanje otišao sam sasvim slučajno, iako kažu da ništa u životu nije slučajno!&nbsp; Na poklon sam dobio dvije karte za Kubu. Bilo je teško vjerovati da sam dobio karte i to ne za običnu, nego biznis klasu. Malo je takvih sretnika! Kuba je bila totalna nepoznanica za mene osim onog što sam mogao da pročitam na internetu ili pogledam neki dokumentarac o toj zemlji. Polazak je bio planiran u oktobru i vremenska prognoza za taj period je obećavala. Letio sam na relaciji Sarajevo-Istanbul-Havana. Let je trajao 12 do 13 sati, ali u biznis klasi to vrijeme prođe vrlo brzo, jer je ugođaj bio nevjerovatan.
Nasmijani ljudi

Prije polaska za Havanu, odlučio sam da odmorim na Kubi. Došlo je vrijeme za ležanje na plaži, koktele i sunce. Odluka je pala da rezerviram hotel izvan Havane, u mjestu Santa Maria del Mar, koji se nalazi nekih 15 kilometara od Havane. 

Po dolasku na aerodrom prvo je trebalo zamijeniti novac u konvertibilni pezos (CUC), dakle 1 EURO je iznosio 1 CUC. Nakon toga uslijedili su pregovori za taksi. Početna cijena je bila 50,00 CUC, ali uz pregovore cijena je bila 30,00 CUC. Nadao sam se da će se pojaviti neki automobil iz pedesetih godina, ali pojavila se nova Lada i avantura je mogla da počne. 

Dok sam se vozio prema hotelu autoputem, primjetio sam da su im ceste dosta dobre, barem za taj dio Kube. Ispred nas su prolazili stari američki automobili, zaprežna kola, stari kamioni, zbog kojih sam imao osjećaj kao da sam u pedesetim godinama. Nakon pola sata vožnje, sitigao sam u hotel. Moja prva želja bila je vidjeti plažu iz snova, bijeli pjesak, predivno plavo more sa malo većim valovima koji nisu smetali za potpuni ugođaj u oktobarskom suncu.

Iako u hotelu nisam mogao popiti Mojito, tu činjenicu ublažavali su ljudi koji su radili u hotelu, susretljivost i osmijeh koji sam mogao vidjeti na svakom ćošku, spriječavali su me da čak i pomislim da se požalim na nešto. Došao je red i na izlet u Havanu. Havana je spoj arhitekture iz prethodna dva stoljeća, američkih automobila iz pedesetih i vedrih, nasmijanih ljudi, koji iako žive u siromaštvu, u svakom su trenutku spremni pozirati i sasvim spontano porazgovarati s vama. Zemlja salse živog ritma, cigara, lijepih žena, nostalgije, romantike…, ali i siromastva. 

Srećom, iz hotela je bio besplatan autobus do Havane svaki dan u 10 sati ujutro, a povratak je bio planiran u 17 sati, tako da nisam morao razmišljati o tome kako da se prebacim ili da se cjenkam oko prevoza koji i nije baš jeftin. 

Čuveni Mojito

Ono što je sigurno jeste da Havana nikoga neće ostaviti ravnodušnim. No, ruku na srce, ono početno oduševljenje malo popusti kada vidite gdje ljudi i kako žive. Havana je zaista mjesto gdje je na neki način vrijeme stalo pedesetih i šezdesetih godina. Veliki broj oldtajmera koji kruže gradom i nude turistima uslugu vožnje i obilaska za četrdesetak CUC, između ostalog, podsjeća na to. 

Iz svake prostorije, kuće ili stana nude vam nešto, suvenire, cigarete, internet kartice, a neizostavno pitanje je „odakle ste“. Na moju pomisao da možda ne znaju za BiH, ipak kada bih odgovorio „Bosnia“, svi bi se nadovezali „Aaa, Bosnia and Herzegovina“. 

Dan u Havani proveo sam bez mape i „lutao“ sam od dijela grada gdje se nalazi Čegevarin mural (Che Guevara) koji se nalazi na vojnoj zgradi. Pitao sam smijem li se fotografirati. Zatim sam otišao do Katedrale i poznate El Floridite, kafane u koju je Ernest Hemingvej (Hemingway) volio svraćati. Odlučio sam da popijem jedan koktel sa Hemingvejem, čija se statua nalazi u baru. Odluka je pala na Mojito iako je najpoznatiji koktel tamo „Daiquiri“ za koji kažu da je bio omiljen Hemingveju. 

U bar je stigla grupa Kanađana sa Kubanskim vodičem koji je za sve nas otplesao nekoliko plesova uz taktove muzike uživo. Ponovo sam izašao na ulicu i ušao u dio grada koji je zaista pokazivao pravu situaciju u gradu... Siromaštvo, ali ono što sam primjetio bio je osmijeh na licima i muzika koja je dolazila iz svakog dijela grada. Na red je došao i ručak. Bio sam u dilemi da li da jedem nešto iz raznoraznih uličnih ponuda ili da sjedem u neki od restorana koji obično nude uz ručak „free“ koktel, koji ipak naplate uz obrok, no to sam izabrao. 

Kupovina suvenira

U svakom restoranu ili baru u koji odlučite sjesti, zabavljat će vas muzika nekog lokalnog benda koji u pauzi traži donaciju za očuvanje kubanske muzike. Na red je došla i kupovina suvenira. Tu sam se našao u nedoumici, šta kupiti, jer ponuda i nije baš pretjerano velika. Kupio sam magnete, privjeske i naravno kubanske cigare, ali u zvaničnoj prodavnici, jer ih na ulici i nije baš zahvalno kupovati. 

Za vrijeme boravka na Kubi, upoznao sam i nekoliko ljudi iz drugih dijelova naše planete koji su već ranije bili na Kubi. Rekli su mi da Kuba nije ono što je bila za vrijeme Fidela Kastra (Castro). Vrlo teško možete naći neke suvenire sa likom voljenog vođe, jer se polako već sve mijenja. Kazao mi je da ima više slobode, ne znam na koju slobodu misle.
Iako Kuba nije baš jeftina kako kažu i polako gubi draž jer ulazi u moderni svijet, ipak ima nešto svoje, nešto neobično i definitivno je vrijedna da se posjeti. Ako ništa, onda zbog predivnih plaža i koktela, a to su samo neki od razloga. Ipak, nakon svakog putovanja vratimo se bogatiji i drugačiji. Upravo takvo je bilo i moje putovanje u koje se vrijedilo upustiti!

Djevojčica kojoj sam poklonio bombone

Prije polaska na Kubu, pročitao sam da treba ponijeti bombone, jer se djeca oduševetim slatkišima. Pored mene je sjedilo nekoliko ljudi, lokalaca. S njima i jedna djevojčica koju sam pitao smijem li joj pokloniti bombone. Taj trenutak mi je definitivno bio najljepši dio dana. Oduševila me njena skromnost, kada je uzela jednu bombonu, pa sam joj ponudio još, a nakon toga, dao sam joj cijelu kesicu. Nevjerica na njenom licu i trenutak kada se pojavio osmijeh zbog kesice bombona me razoružao. Shvatio sam da su ti ljudi, iako materijalno imaju malo, ipak bogatiji od nas, na neki drugi način.

Dan u Havani proveo sam bez mape i „lutao“ sam od dijela grada gdje se nalazi Čegevarin mural koji se nalazi na vojnoj zgradi

Kako sam popio koktel sa Hemingvejem...

Omeđen Njemačkom, Belgijom i Francuskom, Luksemburg je jedna od najmanjih država u Evropi i svijetu. Nadaleko je poznat po svojim srednjovjekovnim dvorcima, predivnom krajoliku i dolinama vinove loze, ali i ugodnom životu te multietničkoj zajednici. 
Vino i šljivovica 

Glavni grad, također Luksemburg, koji mnogi nazivaju gradom na dva sprata, sa Starim gradom iz 10. stoljeća, ponosno stoji na visokoj stijeni iznad zelenila, gdje je smješten moderni dio grada. Najbolji način da ga razgledate je da se upustite u popularnu dvosatnu šetnju, koja vodi turiste uz historijske bedeme i znamenitosti, kroz kamene ulice s crkvama i tornjevima. 

Tu treba vidjeti maleni trg sa pješačkom zonom (Place d’Armes) te itekako ne treba propustiti maleni trg s pješačkom zonom (Chemin de la Corniche), najljepši evropski balkon. Radi se o šetnici koja gleda na dolinu i Bok kazamate, tunele prokopane kroz klisuru. Najveći vrhunac je, ipak, spektakularni Luksemuburški dvorac, koji datira još iz ranog srednjeg vijeka. 

U zemlji živi skoro 450.000 stanovnika, od kojih je najviše Luksemburžana i Portugalaca, a ukupno 170 različitih naroda. Životni standard je izuzetno visok, a prihodi su stabilni. U Luksemburgu se nalazi i nekoliko institucija Evropske unije, kao što su Evropski sud pravde, Revizorski sud te Evropska investiciona banka.

Luksemburška kuhinja podsjeća na njemačku gastronomiju, kao i na jela zemalja Srednje Evrope. Popularna je i francuska i italijanska kuhinja pa se u mnogim restoranima služe upravo nacionalna jela tih država. Luksemburg se ponosi s nekoliko vinorodnih područja pa se ovdje često pije vino, ali i poznata luksemburška šljivovica.

Luksemburg je poznat i po zapanjujućim renesansnim zgradama. Vrijedi posjetiti Gospinu katedralu, gradske kazamate, koji su pod zaštitom UNESCO-a, ali i Zlatnu damu – spomenik u znak sjećanja na vojnike iz Prvog svjetskog rata. Ipak, najpoznatiji simbol grada je Adolfov most, dug 153 metra.

Sjeverni dio Luksemburga odiše prirodnim ljepotama. Tu se nalazi nacionalni park gornjeg toka rijeke Sure, a cijeli prostor je poznat i po zapanjujućim ptičijim vrstama i leptirima, ali i neodoljivim krajolicima koji oduzimaju dah.

Istočna regija

Luksemburška “Mala Švicarska”, odnosno istočna regija Mulertal, duguje za svoj naziv brdovitom krajoliku koji neodoljivo podsjeća na Švicarsku. Glavni grad je Ehternah, koji je, ujedno, i najstariji grad u cijeloj državi. Godine 2010. stekao je međunarodnu slavu i reputaciju budući da se uvrstio na listu UNESCO-ve nematerijalne baštine. 

Nacionalni muzej vojne historije omiljena je turistička atrakcija luksemburškog grada Dikirha. 

Turisti rado posjećuju i gradić Klervo na sjeveru. Prekrasan istoimeni dvorac te samostan u sklopu crkve svetih Kuzme i Damjana, koji datira iz srednjeg vijeka, nezaobilazna je stanica svih turista. 



Biciklističke ture 

Luksemburžani su poprilično strastveni kad se radi o biciklizmu. Imaju 600 kilometara gradskih i 700 kilometara planinskih biciklističkih staza, koje prolaze kroz prekrasne krajolike i predivnu netaknutu prirodu. Organizirane biciklističke ture s vodičima ovdje su svakodnevica. 

Dva eura - dva sata 

Za samo dva eura, koliko košta dnevna karta za apsolutno svaki voz, autobus ili tramvaj u državi, možete se voziti puna dva sata. To je zbog toga što u Luksemburgu svuda možete doći za dva sata.

Vrijedi posjetiti Gospinu katedralu, gradske kazamate, koji su pod zaštitom UNESCO-a, ali i Zlatnu damu

Luksemburg - Dvorci, muzeji, krajolici i visok životni standard

Na sjeveroistočnom dijelu Španije smjestio se Aragon, današnja autonomna regija, a u prošlosti srednjovjekovno kraljevstvo.Predstavlja pravo bajkovito područje, gdje se, zaista, ima šta vidjeti, jer svoje početke bilježi još iz vremena keltske, a potom rimske i osmanske vladavine, koje su svojom umjetnošću i kulturom ostavile neizbrisiv trag na cijelo ovo područje.&nbsp; Historijski spomeniciNajljepši period godine kad Aragon, ali i cijelo ovo područje, treba posjetiti upravo je oktobar. Tokom ovog mjeseca ovdje se održava Festival “Fiestas del Pilar” u čast Bogorodice, koja se, prema vjerovanju kršćana, ovdje ukazala još u prvom stoljeću. Ova manifestacija jedna je od najposjećenijih u ovom dijelu Španije, a svečanost traje devet dana s karnevalima, plesom, vatrometom...U ovoj regiji posebno je atraktivan planinski gradić Teruel, koji je posebno poznat po dojmljivoj gastronomiji, lončarstvu i arheološkim pronalazištima i maurskoj arhitekturi. Ovaj prekrasani gradić s dvorcem i strmim uličicama lijep je u bilo koje godišnje doba, a posebno tokom jeseni. Osim po bogatoj gastronomiji, prepoznatljiv je i po takozvanim mudejar građevinama – objektima koje su gradili muslimani i Mauri, koji su dugo bili na ovom području. Glavni grad Aragona je Saragosa, smještena u plodnoj ravnici uz obale rijeke Ebro, s brojnim muzejima, koji svjedoče o bogatoj aregonskoj prošlosti. Saragosu nazivaju i besmrtnim gradom zahvaljujući upravo njenoj prošlosti. Ona je, ipak, raskrsnica civilizacija i svakog posjetioca čeka sa zapanjujućim nizom spomenika, poput gradskih zidina, crkava, bazilika, palača, veličanstvenih kuća... Njegove ulice i mali trgovi prikrivaju prekrasnu paletu monumentalne arhitekture. Rimljani, muslimani, Jevreji i kršćani, svi su ostavili trag na Aragon i njegov glavni grad. Ova bogata kultura vidljiva je i na brojnim spomenicima, kao što je “La Aliaferia”, jedna od najvažnijih mavarskih palača u cijeloj Španiji.Arhitektonsko čudo&nbsp; Njegove uske, kamene ulice čine naizgled neredovan raspored, jer se nalaze između obrambenih zidina i rimskih kupki, palača, uglavnom izgrađenih između 16. i 17. stoljeća, kao što je La Lonja. Najstariji dio grada je prava riznica arhitektonskih čuda. Tokom razgledanja ove metropole posjetioci ne smiju propustiti brojne slike koje je veliki Frančesko de Goja (Francisco de Goya) ostavio na različitim mjestima oko grada kao trajnu ostavštinu iz početnih stadija njegove umjetničke karijere.U modernim dijelovima grada mogu se vidjeti impresivne avenije, vrtne površine i široke ulice obrubljene velikim građevinama i spomenicima, od kojih su mnoge izgrađene krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Osim Saragose, valja spomenuti i druge gradiće. U Huesci posjetioci ostaju zadivljeni impresivnim krajolikom. Smješten na samom kraju Pirineja, obiluje i reprezentativnim građevinama, poput Gradske vijećnice, Katedrale i manastira San Pedro el Vijejo.Barbastro je ušuškan gradić, toliko malen da se svima vrlo brzo uvuče pod kožu. Ovdje je vino vrlo ukusno, energija je mirna i relaksirajuća, a posebno je zanimljivo što na vrlo malom prostoru možete vidjeti toliko starina, znatno više nego u mnogim velikim gradovima.Rijeke i planine Aragon nema izlaz na more, ali je dom brojnih rijeka, od kojih je najveća Ebro. U Aragonu se, ujedno,&nbsp; nalazi i Aneto, najviša planina Pirineja.Klima je u Aragonu tipična kontinentalna te u njemu nećete osjetiti morski dašak. Najduži evropski kanjoni Ljubiteljima ekstremnih sportova Aragon ne treba posebno predstavljati. Oni znaju da ovo područje obiluje kanjonima, koji su najduži u Evropi. Ima ih čak 150. Od proljeća do jeseni skoro svakodnevno se u kanjonima mogu vidjeti turisti željni zabave, adrenalina i uzbuđenja.

Na sjeveroistočnom dijelu Španije smjestio se Aragon, današnja autonomna regija, a u prošlosti srednjovjekovno kraljevstvo

Bajkovito područje impresivne prošlosti

Poznato je da su pripadnici kraljevskih porodica okruženi luksuzom i žive u dvorcima, ali i oni, ipak, imaju protokol s obavezama koje im oduzimaju mnogo vremena pa im ljeto treba za odmor kao i svim ostalim ljudima. Španska i švedska kraljevska porodica među rijetkim su pripadnicima aristokratije koji su pokazali svojim pratiocima kako su proveli ljetne praznike. 
Španski kralj Filip VI (Felipe), kraljica Leticija (Letizia) i princeze Leonor i Sofija (Sofia) otputovali su u svoju ljetnu rezidenciju, kraljevsku palaču La Almudainu u Palma de Majorki, u kojoj su u vrlo ležernom izdanju i dobro raspoloženi pozirali za tradicionalnu porodičnu fotografiju s ljetovanja. Kao i uvijek, najglamuroznija evropska kraljica izgledala je besprijekorno u trendi komadima od glave do pete.
 
Kratko poziranje

Iako su tu došli kako bi uživali u druženju i morskim radostima, kraljevska porodica kratko je i pozirala. No, čini se da im medijska pažnja nije toliko smetala uprkos tome što su na godišnjem odmoru.

Na najvećem španskom otoku u Sredozemnom moru porodica uživa u klasičnim ljetnim aktivnostima, a kralj osobito voli jedrenje. Prošle godine je viđen kako upravlja brodom “Aifos”, koji pripada španskoj mornarici.

Švedska kraljevska porodica poznata je po uvijek originalnim i posebnim portretima. Javnosti su podijelili najnovije službene fotografije s ljetovanja na kojima su posebno oduševili najmlađi članovi palače.

U seriji fotografija koje je snimio kraljevski fotograf, pripadnici švedske monarhije pokazali su svoju opuštenu i nesvakidašnju stranu. Pokazali su kako se može provesti ljeto u Skandinaviji.

Nasljednica trona

Karl Gustaf (Carl) u društvu supruge, kraljice Silvije na fotografiji pozira uz najstariju kćerku, princezu Viktoriju (Victoriju), koja će ga naslijediti na tronu. Uz njih su spremno pozirali i princezin suprug, princ Danijel (Daniel), a osmjehivali su se i njihova šestogodišnja kćerkica Estel (Estelle) te dvogodišnji sin Oskar (Oscar).

Kraljevski mališani pokazali su zaigrano lice i u posebnim portretima. Spontana fotografija na kojoj princeza Estel grli mlađeg brata, sve je oduševila. Iste reakcije izazvao je i solo portret princeze Estel s bijelim ponijem.

Na službenim fotografijama švedskog dvora našao se i brat princeze Viktorije, jedini muški nasljednik kralja Karla Gustafa. Fotografiranje nije zaobišlo ni treće dijete švedskog kralja, princezu Medlen (Madeleine). 


Mediteranski đir

Jordanski kralj Abdulah i kraljica Ranija nemaju stalnu ljetnu rezidenciju. Sa svoje četvero djece, najčešće privatnom jahtom obilaze mediteranske zemlje, poput Italije i Francuske, a osobito im je draga Sardinija. Jahta je opremljena svim potrebnim sitnicama, uključujući i džakuzi, teretanu te igraonicu za djecu, a može primiti 30 putnika i toliko sluga.

Najglamuroznija evropska kraljica izgledala je besprijekorno u trendi komadima od glave do pete

Španska kraljevska porodica: Rado pozirali

Španci jedre na Majorki, a Šveđani istražuju Skandinaviju

Palermo je glavni grad istoimene italijanske pokrajine i autonomne regije Sicilije, a osnovali su ga Feničani. Tokom svoje duge i burne historije, uvijek je bio središte političkog i kulturnog života otoka. Danas je to grad suprotnosti. Ima sve mane metropole, poput saobraćajnih gužvi, zagađenog zraka… a u njemu istovremeno buja i bogat kulturni život.&nbsp;&nbsp; 
Burna historija 

Historijsko jezgro obiluje umjetničkim djelima koja svjedoče o slavnoj prošlosti, ali postoje i bijedne gradske četvrti u kojima caruje kriminal. Takve su prilike u kojima još žive Sicilija i južna Italija uprkos nastojanjima da se problemi riješe. Stara jezgra Palerma iz vremena Arapa i Normana nalazi se na UNESCO-vom popisu svjetske kulturno-historijske baštine. 

Palermo predstavlja čudesan spoj ostavštine nekoliko kultura koje su se izmjenjivale tokom njegove burne historije. Iako metropola sa skoro 700.000 stanovnika, zadržao je jednu vrstu divlje multietničke atmosfere prožete južnjačkom i orijentalnom energijom. Karakteriziraju ga sasvim neobični ambijenti, mješoviti arhitektonski stilovi i izuzetno temperamentno stanovništvo.

Cijeli stari dio grada Palerma je turistička znamenitost, posebno kad se uzme u obzir da je sačuvao odlike mnogih utjecaja nekadašnjih gradskih osvajača i stanovnika, Grka, Rimljana, Arapa, Normana, Španaca... 

Arhitektonski, najbolja stvar koju turisti mogu pronaći u Palermu je katedrala, koja tu stoji još od 1185. godine. Zanimljivo je spomenuti da unutrašnji dio katedrale posjeduje jedan poseban heliometar. On se sastoji od rupice na jednoj od kupola, od koje se projektira slika sunca na podu, gdje je linijom od sjevera ka jugu označen ljetni i zimski period, kao i horoskopski znakovi s datumima.

Pored katedrale, obavezan je i Teatar Masimo, treća najveća opera u Evropi i najveća u Italiji, u kojoj su nastupali skoro svi veliki dirigenti ili pjevači 20. stoljeća. 

Mitska bića 

Valja spomenuti i Palaco Normani i kapelu Palatinu, ali i čuvenu fontanu Pretoriju. Postoji jedna priča koju vodiči redovno pričaju turistima, a vezana je upravo za ovu fontanu. Na njoj se, naime, nalaze glave 12 grčkih bogova, zajedno sa životinjama i mitskim bićima. Ona je prvobitno bila napravljena za Firencu, ali su je, nakon nekog perioda, prebacili u Palermo, a danas je centralni objekt trga Pretorija i jedno od obaveznih destinacija svih turista.

Posjeta Palermu, kao i ostatku Italije, ne može proći bez tradicionalne kuhinje. U Palermu je najpoznatija delicija “Pani ca Meusa”, što u prijevodu znači hljeb sa slezenom. 

Sicilija posjeduje brojne plaže, a u Palermu, složit će se mnogi, najbolja je svakako Mondelo. Krase je beskrajno čista voda i bijeli pijesak. Mondelo tokom cijele godine privlači turiste, ljeti da se kupaju i sunčaju, a zimi da prave nezaboravne fotografije prilikom zalaska sunca. 

“Vuccira” je, uz “Ballaro” i “Capo”, najveća pijaca ovog grada. Sigurno je najpopularnija, a količina šarenila koja se nalazi ovdje, može pod ruku s bazarima u Istanbulu i Maroku. Ovdje ćete naći doslovno sve što vam padne na pamet, od šnicli sabljarki, preko paradajza sušenog na krovu kuće na suncu, pinjola, tikvica dugačkih i po metar, začina za koje nikad niste čuli, minijaturnih banana i ko zna čega još.

Što se samih stanovnika tiče, potpuno su drugačiji od svojih zemljaka na sjeveru. Drugačiji im je i jezik. Pričaju sicilijanski, mada svi znaju i klasični italijanski i bez problema će se prebaciti na njega ukoliko shvate da ste strani turista. 


Pravi mediteranski šarm 

Palermo ipak osvaja impozantnim trgovima, veleljepnim građevinama, širokim avenijama, ali i uskim i krivudavim uličicama, u kojima svi posjetioci dožive pravi mediteranski šarm, naravno na italijanski način. Ovaj grad poznat je i po dva nogometna kluba - Palermu, koji je član italijanske prve lige, te Katanji, koju više vole stariji stanovnici. 

Nadgrobni spomenici sudijama 

Kada se spomene Palermo, mnogi odmah pomisle na mafiju. Dugo je ova najjužnija metropola Italije bila pod utjecajem mafije, o čemu, svjedoče i nadgrobni spomenici podignuti pojedinim sudijama, koji su borbu protiv mafije platili svojim životima. Palermo je i mjesto gdje je snimljeno najviše filmova koji govore upravo o mafiji, onoj italijanskoj.

Zadržao je jednu vrstu divlje multietničke atmosfere, prožete južnjačkom i orijentalnom energijom

Palermo: Nekad grad mafije, danas grad kulture

Za glavni južnoafrički grad se s pravom kaže da obasjava jug afričkog kontinenta. Prekrasne plaže, nemirni vinogradi, moderni centar, zajedno s fascinantnom planinom ravnog vrha koja dopunjava predivan pejzaž, Kejptaun postao je mjesto koje vrijedi obići. 
&nbsp;Fascinantna historija 
Smješten je na obali Stonog zaljeva. Na svakom koraku mogu se sresti raznobojne afričke rukotvorine, impozantni restorani, fascinantni muzeji kakvih nema nigdje u svijetu i hoteli svjetskih klasa... 
Kejptaun je grad koji je obdaren takvim kosmopolitskim glamurom, a njegovo preuređivanje pred Svjetsko nogometno prvenstvo 2010. godine samo je doprinijelo njegovoj popularizaciji.
Najpoznatije znamenitosti su plaža Blauveberg i Kirstenboš, nacionalni botanički vrt. Na Rtu Dobre nade je prekrasan vidikovac, kao i pješačke rute i susret sa životinjama. 
U Južnoafričkoj Republici, pa tako i u njenom glavnom gradu, može se čuti 11 jezika, koji su ustvari zvanični jezici ove države, frikans, engleski, ndebele, sjeverni soto, soto, svazi, tsvana, tsonga, venda, kosa i zulu. 
Jedan od najpoznatijih muzeja je Muzej Distrikta šest. Njegova glavna izložba je namijenjena sada nestalim stanovnicima Distrikta šest i izuzetno je dirljiva. Rekonstrukcije unutrašnjosti kuća, fotografije, snimci i svjedočanstva daju živu sliku slomljene, ali ne potpuno uništene zajednice. 
Pažnju turistima privlači i Južnoafrički jevrejski muzej, koji nudi fascinantnu historiju Jevreja u Južnoj Africi. 
Kejptaun je i mjesto gdje možete vidjeti mnogobrojne dvorce. 
„Dvorac dobre nade“, kako se zove jedan od najpoznatijih, između 1666. i 1679. godine sagradili su Holanđani. Ovaj petougaoni dvorac s kamenim zidovima danas predstavlja pravu turističku destinaciju. Osim dvoraca, ovdje se mogu vidjeti i brojne crkve, a stanovnici Kejptauna smatraju se izuzetno religioznim, pa zbog toga i ne čudi da ima veliki broj vjerskih objekata. 
&nbsp;Šumski rezervat 
Jedno od najomiljenijih mjesta za izlete i šetnje je Tokajski šumski rezervat. Ova šumovita oblast ima čak šest kilometara dugu šetnicu, a vodi do pećine Slonovo oko, unutar Prirodnog rezervata Silvermajn. U podnožju puta može se vidjeti Tokajski botanički vrt, u kome se nalazi čak 1.555 različitih drveća koja predstavljaju 247 vrsta.&nbsp;
Što se hrane tiče, u Kejptaunu ima svega, od specijaliteta s morskom ribom do slatkih atraktivnih delicija.&nbsp;&nbsp;&nbsp;Plaže kao simbol 
Kejptaun je grad spektakularnih plaža, koje su zbog vrlo povoljne klime atrakcija tokom cijele godine. One su, ustvari, postale simbol ovog grada i njegova glavna atrakcija. Plaže su uglavnom porodične, ali ima i dosta onih krševitih, divljih i napuštenih. Plaže na Atlantskoj obali su nekoliko stepeni hladnije u odnosu na one kraj zaljeva Fals. 
&nbsp;Zatvor Nelsona Mendele 
Nedaleko od grada je i „Robben Island“, zatvor u kojem je Nelson Mandela proveo 27 godina. 
Simbolična vrijednost ovog otoka se očituje u njegovoj tmurnoj prošlosti kada je služio kao bolnica za nesretnike koje je društvo odbacilo kao nepoželjne, ali i kao zatvor za političke zatvorenike aparthejda. Od 1996. godine postao je muzej, a upisan je i u UNESCO-vu listu svjetske kulturne baštine.

Smješten na obali Stonog zaljeva, na svakom koraku mogu se sresti raznobojne afričke rukotvorine, impozantni restorani, fascinantni muzeji kakvih nema nigdje u svijetu, hoteli svjetskih klasa...

Grad koji obasjava jug Afrike

Beograd je proglašen najjeftinijom evropskom destinacijom za one koji planiraju putovanje ove jeseni.
Preporuka je to britanskog Post Office Travel Money City Costs Barometra, koji je uspoređivao cijene u gradovima širom Evrope za dva noćenja u smještaju s tri zvjezdice prvog vikenda u oktobru. Ukupno je analizirano 46 gradova, a osim smještaja, gledale su se još i cijene šoljice kafe, čaše vina, večere od tri slijeda, karte za gradski prijevoz te cijena ulaznice za neku od umjetničkih galerija i neke od popularnih gradskih turističkih atrakcija.
Britanci su izračunali da u svemu tome u Beogradu možete uživati za oko 300 maraka. 
Na drugom mjestu našao se Krakov (koji je ranije proglašen najjeftinijom destinacijom za proljetna putovanja), a na trećem Vilnius. 

Cijela ljestvica izgleda ovako:

1. Beograd, Srbija

2. Krakov, Poljska

3. Vilnius, Litva

4. Bukurešt, Rumunija

5. Varšava, Poljska

6. Riga, Latvija

7. Porto, Portugal

8. Atina, Grčka

9. Bratislava, Slovačka

10. Moskva, Rusija

Ukupno analizirano 46 gradova

Beograd proglašen najjeftinijom evropskom destinacijom

Če Gevara (Che Guevara), Fidel Kastro, Havana, cigarete, rum, salsa…, prve su asocijacije na Kubu. Najveći otok na Karibima i država koja se nalazi između Karipskog mora, Meksičkog zaljeva i Atlantskog okeana dugo godina smatrao se drugim svijetom, međutim, posljednjih godina njena slika se pozitivno mijenja.&nbsp; &nbsp; Karipska regija 
Kubu je otkrio čuveni Kristofer Kolumbo (Cristoforo Colombo), a mnogi je s pravom smatraju egzotičnom zemljom u kojoj uvijek sija sunce, zemljom slobode u kojoj se pleše salsa i piju poznati svjetski kokteli. 
Glavni grad Havana najveća je luka i vodeći trgovački centar cijele države. U gradu živi više od dva miliona stanovnika, što je čini najvećim kubanskim gradom karipske regije. Španski kralj Filip II dodijelio je Havani status grada još daleke 1592. godine, dok je kraljevski dekret iz 1634. priznao važnost grada službenim imenovanjem Havane kao „Ključ Novog svijeta“ i bedemom zapadne Indije. 
Havana je tradicionalno bila poznata kao turistički centar svjetskog glasa, mjesto bogatog kulturno-historijskog i arhitektonskog naslijeđa i po tradicionalnoj proizvodnji duhanskih proizvoda te alkoholnog pića. 
U starom dijelu grada dominira zbirka kolonijalne arhitekture Latinske Amerike. Omeđen starim gradskim zidinama u staroj Havani, nalazi se više od 3.000 zgrada te je kao takva uvrštena na UNESCO-ovu listu svjetske baštine. 
U centru Havane dominira zgrada Kapitola, koja u siromašnom predgrađu izgleda veličanstveno te kao takva najčešća je destinacija brojnim turistima. Grad, ali i cijela zemlja jedinstveni su po tome što se na njegovim ulicama mogu vidjeti stara američka vozila, koja i danas voze samo na ovom otoku. 
Kuba je zemlja muzeja. Posebno treba izdvojiti Muzej revolucije, oldtajmera i muzike koji se nalazi u Havani. Na ulicama ima mnogo likovnih galerija i ateljea, koji izmamljuju poglede znatiželjnim posjetiocima iz svih krajeva svijeta. 
Nesvakidašnji selfiji 
Svaka svjetska metropola ima posebno mjesto koje je magnet turistima, a na koju je lokalno stanovništvo posebno ponosno. Na Kubi je to “Bodeguita del Medio”, kafana u kojoj je čuveni Ernest Hemingvej dočekao vijest o Nobelovoj nagradi, u danima kada je s omiljenim konobarom izumio mojito, koktel od ruma, limete i nane. Kineska četvrt u Havani najveća je i najživopisnija kineska četvrt u Latinskoj Americi, izrasla se početkom 20. stoljeća kada su španski naseljenici doveli stotine hiljada kineskih radnika na Kubu. Najpoznatije šetalište upravo je ono havansko. 
Smješteno uz more, šetalište Malecon, dugo je čak osam kilometara, a posljednjih godina glavno je mjesto za fotografiranje i pravljenje živopisnih i nesvakidašnjih selfija. Uz šetalište se nalaze brojni trgovački centri u kojima se, osim najmodernijih svjetskih brendova, mogu po vrlo povoljnim cijenama nabaviti tradicionalna kubanska odjeća. 
Mnogi Kubanci strastveni su sportski navijači, koji uživaju u bejzbolu. Ulaz na stadione je uglavnom besplatan, a improvizirane utakmice igraju se širom Kube. 
Veliki Če Gevara 
Glavni sinonim na Kubu je Če Gevara, opjevani komandant kubanske revolucije. Njegova “Comandante Che Guevara” uvodna je numera svakog od muzičara koji u ljetnim noćima zabavljaju turiste kubanske prijestonice. Onima koji ne vole muziku, na svakom koraku nude se majice s njegovim likom, koje su postale glavni kubanski suvenir. 
Prosidbe na čarobnom otoku
Zanimljiva je činjenica da većinu usamljenih žena Amerike i Evrope koje otputuju na ova egzotična mjesta očekuju samo dobar provod, po mogućnosti, uz egzotičnog muškarca koji će se lijepo ponašati prema njima. Ipak, nekad im se desi i da se zaljube. 
U cijeloj priči lijepo je to što se desi i da takva egzotična veza uspije i da njih dvoje budu veoma sretni. Osim toga, kanadski CBC kanal emitirao je 2014. dokumentarac „Ljubav pod kubanskim nebom“, koji prati nekoliko starijih žena Amerikanki i njihove veze s kubanskim ljubavnicima.
Također, često se zna desiti da muškarci iz drugih zemalja, pa čak i kontinenata svoju ljepšu polovinu odvedu na Kubu da bi ih na čaroban i nezaboravan način zaprosili.

Šetalište Malecon dugo je čak osam kilometara, a posljednjih godina glavno je mjesto za fotografiranje

Kuba, domovina Če Gevare, duhana, ruma: Egzotična zemlja vječnog sunca!

Postoje brojna mjesta na svijetu koja su rezervirana samo za najveću elitu, a obični smrtnici teško mogu i zamisliti luksuz kojim su opremljena. 

Jeste li se ikad zapitali koliko košta noćenje u najskupljem luksuznom hotelskom apartmanu na svijetu? Od cifre bi vam se moglo zavrtjeti u glavi. 

Svake godine magazin Elite Traveler sastavlja listu od 100 najboljih hotelskih apartmana koja uključuje i 10 najskupljih na svijetu. Na prvom mjestu se i ove godine našao kraljevski penthouse apartman u President Wilson Hotelu u Ženevi. 

U njemu, prema pisanju Daily Maila, noćenje košta oko 121.000 KM. Za tu ćete cijenu dobiti na raspolaganje čak 12 spavaćih soba, prozore otporne na metke, klavir, luksuznu mramornu kupaonicu s jacuzzijem, teretanu, privatno dizalo, biljarski stol i kolekciju rijetkih knjiga ako poželite razonodu. Uz to su vam na raspolaganju privatni kuhar, batler i vozač. 

Apartman se prostire na cijelom osmom katu hotela, a kroz prozore puca pogled na ženevsko jezero i Mont Blanc.&nbsp;

Zavirite u najskuplji hotel na svijetu, gdje noćenje košta više od 120.000 maraka

Pošto je ovo ljeto prošlo tako kako je prošlo – kao da ga nije ni bilo – vrijeme je da isplaniramo naredno. 

I da se nadamo bar da će biti bolje i sunčanije od ovog. Nakon dosta iskustva, prisustva na samitima o luksuznim putovanjima i iscrpnom istraživanju „Crossing Travel“, konsultantska kompanija koja savjetuje klijente gdje da otputuju na osnovu njihovih preferenci i zahtjeva, je predložio sljedeće destinacije za ljeto 2019.

Mjanmar 

Mjanmar, poznato još i kao Zlatno ostrvo, postaje novo i još „neiskvareno“ turističko mjesto. Pejzaži su veoma atraktivni jer se ostrvo proteže od Indijskog okeana pa sve do visokih Himalaja. Cijeli taj prostor je ispunjen spomenicima i hramovima i ima bogate različite kulture. Sa otvaranjem novog hotela „Rosewood Yangon“ stvara se nova luksuzna oaza za putnike koje žele da steknu i ovo iskustvo. 

Kolumbija 

Ovo je mjesto u kome možete vidjeti sniježne grebene Sijere Nevade dok ležite na ležaljci na nekoj plaži. Turisti mogu da noće u hotelu koji je na Amazonu i da posmatraju delfine. 

Seul, Južna Koreja 

Ova destinacija ima super miks tradicionalne egzotike i modernog koncepta. Ima dosta planina koje možete da istražite, hramova u kojima možete da odsjednete i kuhinja i moda su im fantastični. Luksuzni hoteli koje preporučujemo su „The Shilla“ i „Four Seasons“. 

Ruanda 

U „Volcanoes“ nacionalnom parku možete vidjeti rijetke zlatne majmune i ogromne gorile kroz šume bambusa. Ovakvo iskustvo vrijedi svakog dinara, s obzirom na to da nije baš jeftino platiti ulazak u „vulkansku zonu“. 

Crna Gora 

Crna Gora ipak nije dostigla takvu popularnost kao Hrvatska, ali se polako bliži top listi. Sveti Stefan je jedinstven zbog toga što je svaka soba, svaka vila individualno i specifično dizajnirana.

Među pet top-turističkih destinacija za 2019. godinu izdvojena i Crna Gora

Pri prvom pogledu na prizore iz šume Otzareta u Španiji pomislićete da je u pitanju fotošop. I prevarićete se.

Ovo blago prirode je dio Nacionalnog parka Gorbea, zaštićenog zakonom, a nalazi se u Baskiji, između oblasti Alava i Vizkaja. 

U pitanju je najviši park prirode u ovom dijelu zemlje, na površini od oko 20 hiljada hektara. 

Park je dobio ime po planinskom vrhu Gorbea koji se nalazi na 1.482 metra nadmorske visine, a samu šumu Otzareta čini drevno drveće kroz koje protiče kristalno čist potok, a atmosfera ispunjena maglom daje joj mističnu notu.

Zavirite u šumu koja izgleda kao da se nalazi na drugoj planeti

Lukesmburg ima samo 600 hiljada stanovnika, no s BDP-om po stanovniku od oko 110 hiljada dolara, najbogatija je zemlja u Evropskoj uniji i jedna od najbogatijih na svijetu.

Do 60-ih godina osnova ekonomije Luksemburga bila je proizvodnja čelika. No posljednjih decenija napravljeni su veliki iskoraci kako bi se struktura ekonomije promijenila te je danas Luksemburg jedan od vodećih financijskih centara svijeta.

S proizvodnje čelika prebacili se na financije

Uspjeh Luksemburga rezultat je njihove prilagodljivosti i dobrog obrazovanja stanovništva te zemlje. Kako je došlo do pada industrije čelika na globalnoj razini, shvatili su da težište moraju prebaciti na druge sektore. Odlučili su snažno promovirati financijski sektor te se danas njihova ekonomija bazira na financijskim uslugama koje čine oko 35 posto BDP-a.

Njihova radna snaga jedna je od najobrazovanijih na svijetu, a posebna prednost koja privlači brojne kompanije jest njihova multilingvalnost - govore više jezika. 

Luksemburg je danas drugi po veličini centar za investicijske fondove, odmah iza SAD-a, s imovinom od četiri biliona dolara, vodeći su po broju reosiguravateljskih kuća u Evropskoj uniji te imaju najrazvijenije privatno bankarstvo u eurozoni.

Velika atraktivnost za financijsku industriju proizlazi iz političke i društvene stabilnosti zemlje, ali i vrlo povoljnog regulatornog i poreznog okvira, zakona koje su prilagođavali suvremenim potrebama. Kroz godine razvijen je specifičan regulatorni okvir za alternativne investicijske fondove, fondove rizičnog kapitala, međunarodne mirovinske fondove, razne specijalizirane fondove i reosiguravajuća društva. To je privuklo ulagače iz cijelog svijeta.

O veličini financijskog sektora najbolje govore brojke. U toj maloj zemlji radi oko 140 banaka koje zapošljavaju oko 26 hiljada ljudi i imaju aktivu od 770 milijardi eura, prema podacima PwC-a za 2016. godinu.

Unatoč tome što se radi o vrlo maloj zemlji, Luksemburg je prilično utjecajan igrač u EU. Na primjer, zemlja ima šest mjesta u Evropskom parlamentu, a iz Luksemburga je i Žan-Klod Junker (Jean-Claude Juncker), sadašnji predsjednik Evropske komisije.

Godinama je Luksemburg bio na neki način porezna oaza za brojne multinacionalne kompanije, također, slično kao i Švicarska i još neke jurisdikcije, imali su vrlo snažnu bankarsku tajnu, no pod pritiskom OECD-a i Evropske unije, prije nekoliko godina pristali su razmjenjivati podatke o bankovnim računima s drugim zemljama i međunarodnim institucijama. 

Minimalna plata 2000 eura

Usprkos velikom dosadašnjem uspjehu, Luksemburg i dalje razvija brojne sektore ekonomije u kojima vidi budućnost, poput logistike, informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT), biotehnologije i biomedicinskih istraživanja, "zelene" energije, a u posljednje vrijeme i svemirske tehnologije.

Iako imaju vrlo razvijenu ekonomiju, i dalje uspijevaju ostvarivati relativno snažne stope rasta pa je rast BDP-a u 2017. godini iznosio 3,4 posto, daleko nadmašujući evropski prosjek od 1,8 posto.

Kao i svim razvijenim zemljama, i u Luksemburgu najveći dio BDP-a otpada na sektor usluga, čak 87,9 posto. Slijedi industrija s 11,9 posto, dok poljoprivreda čini samo 0,2 posto BDP-a.

Radna snaga broji 282 hiljade ljudi od kojih 78,9 posto radi u sektoru usluga, 20 posto u industriji, a 1,1 posto u poljoprivredi. U ove brojke nije uračunato i 150 hiljada ljudi koji svakodnevno dolaze na posao u Luksemburg iz Francuske, Belgije i Njemačke.

Tržište rada u Luksemburgu jedno je od najatraktivnijih u Evropi. To ne čudi s obzirom na to da minimalna mjesečna plata za nekvalificiranog radnika koji radi 40 sati sedmično iznosi oko 2000 eura. Za kvalificiranog radnika minimalac je 20 posto veći te iznosi 2400 eura. Prosječna plata iznosi više od 4300 eura.

Zemlja iz snova u kojoj prosječna plaća iznosi 8.600 maraka

Priprema za put u Nikoziju, glavni grad Kipra, bile su ispunjenje velikom radoznalošću, ako ništa drugo, onda zbog činjenice da ću biti u prilici uporediti današnju situaciju s onom otprije 20 godina, kada sam prvi put posjetio i ovaj otok, ali i njegovu prijestonicu.

Na aerodromu u Larnaki nas je dočekalo zaista ugodno i prilično toplo vrijeme. Grad Larnaku smo razgledali onoliko koliko nas je taksista vozio dok nismo stigli do putnog pravca prema Nikoziji, gdje je i konačno odredište našeg puta.

Srdačan susret

No, na samom početku jedan veoma prijatan i iznenađujući susret zavređuje da se posebno istakne. Uzeli smo taksi i povela se uobičajena konverzacija, pitanja je li ovo naša prva posjeta Kipru ili ne i tako pa sve do pitanja odakle smo.

Kada smo rekli da smo iz Bosne i Hercegovine, vozač taksija, Takis mu je ime, s velikim oduševljenjem obratio nam se riječima:

- Pa zar je to moguće, nakon 22 godine prvi put srećem nekog iz Bosne i Hercegovine?

Nastavio je Takis priču o svom boravku u BiH. Bio je u sastavu grčkog vojnog kontingenta tri godine u BiH i dobro upoznao, kako kaže, tu lijepu i dragu zemlju. Obišao je Sarajevo, Rajlovac, Banju Luku, Mostar, Tuzlu, Jablaničko jezero, jezero Modrac...

Radio je u logistici i često vozio prema Splitu pa je na taj način dobro upoznao i dalmatinsku obalu. Dojam je da je njegovo oduševljenje iskreno, jer je nemoguće da neko tako dobro upozna i našu zemlju, ali i shvati mentalitet ljudi, a da pri tome nije iskren i zainteresiran za sudbinu naših građana.

Mnogo je govorio i o Kipru, pa je ispričao kako Kipar ima problema s pitkom vodom, o restrikcijama koje su uzrokovane nestankom vode, o podijeljenom Kipru, što je sada na određeni način prošlost, odnosno da je to sada prilično relaksirano, kao i da očekuje da će u bliskoj budućnosti ponovo biti ujedinjeni Kipar.

U tom iznenađujućem i prijatnom razgovoru stigli smo u glavni grad. Prijatni dojmovi koje je dijelom kreirao i vozač taksija su dominirali i cijelim našim boravkom u Nikoziji.

300 sunčanih dana 

Otok Kipar nalazi se u istočnom dijelu Sredozemnog mora, u neposrednoj blizini turske obale. Zahvaljujući položaju, dugo vremena bilo je raskršće između Evrope, Azije i Afrike. Tu živi približno 900.000 stanovnika.

Mogu se vidjeti ostaci drevnih civilizacija - rimske, bizantijske i venecijanske. Glavna privredna grana je turizam, zatim poljoprivreda i proizvodnja tekstila, što ne čudi s obzirom na to da na Kipru ima više od 300 sunčanih dana godišnje i navike koje su stečene prolaskom i boravkom raznih civilizacija.

Na otoku su pronađeni ostaci naselja koja su stara i do 7.000 godina. Historija je bogata i o prisustvu raznih kultura moglo bi se govoriti mnogo.

Ono što bi našim čitaocima moglo biti poznato jeste članstvo Kipra u pokretu nesvrstanih, kao i bivša država, ali i tužna činjenica o međuetničkim sukobima sredinom dvadesetog stoljeća, kada je stradalo mnogo Turaka.

U burnim političkim događajima vlast su preuzele desne radikalne organizacije, što je izazvalo pobunu turske populacije.

Bio je to povod i za neposrednu vojnu akciju turske vojske koja je zauzela više od jedne trećine otoka, ali su daljnje napredovanje spriječili Ujedinjeni narodi. Rat je zaustavljen, ali su ostale vojne jedinice i otok je podijeljen takozvanom zelenom linijom. 


Zelena linija


Linija razgraničenja uspostavljena je 1974. godine, to je već spomenuta "zelena linija", simbolično nazvana po boji flomastera kojom je na karti ucrtana linija podjele.


Ta linija prolazi kroz Nikoziju i nju dijeli na dva dijela, grčki i turski dio. Luzinjani (križari) su od Nikozije napravili veličanstven grad s kraljevskom palačom i više od 50 crkava. Središnji dio grada je opkoljen s tri bedema.


Tu su još brojni muzeji, srednjovjekovne crkve i građevine. U centru grada je Trg slobode s gradskom vijećnicom, poštom i bibliotekom. Grobnica Luzinjanskih kraljeva nalazi se u bivšoj katedrali Svete Sofije, koja je sada džamija. U glavnom gradu živi više od 300 hiljada stanovnika i nalazi se u neposrednoj blizini linije podjele...


Bilo je nekoliko pokušaja ujedinjenja Kipra, čak je 2004. godine organiziran referendum koji je uspješno potvrđen u turskom dijelu Kipra, ali su ga odbacili na grčkom. Tako je u Evropsku uniju ušao samo južni dio Kipra, odnosno grčki dio.


Temeljni problem je u činjenici da se kiparski Grci osjećaju kao stanovnici Grčke i da se kiparski Turci osjećaju kao pripadnici Turske.


No, važno je istaći da su tenzije sada ipak znatno više relaksirane i da su svi stanovnici Nikozije i otoka okrenuti ka važnim ekonomskim pitanjima i izazovima koje donosi svakodnevni život.


Poznata promenada


Iako je Nikozija glavni grad, ona nema aerodrom za međunarodne letove. Takav aerodrom nalazi se u Larnaki, koja se nalazi na južnoj obali Kipra.


Između ostalog, Larnaka je poznata po palmama na gradskoj promenadi koja se proteže duž morske obale.


Konture otoka na zastavi


Zastava Kipra je jedina svjetska zastava koja ima u svom središtu konture otoka, i to u bakrenoj boji, što je normalno jer je simbol otoka bakar.


Kipar je podijeljen u šest provincija koje uključuju i teritorij pod upravom Republike Kipar i pod kontrolom Turske Republike Sjeverni Kipar. Smatra se razvijenom državom.


Postoji nekoliko teorija o nastanku imena Kipar. Jedna je da je nastalo od grčke riječi čempres, a postoji i teorija da je nastalo od drugog imena grčke boginje Afrodite Kipris. Odličan položaj otoka je umnogome doprinio bogatom kulturnom i historijskom naslijeđu kojim je Kipar veoma bogat.

Mjesto sudara drevnih civilizacija i raskršće između Evrope, Azije i Afrike: Otok bogate prošlosti i podijeljena Nikozija

Koloseum, bazilika Svetog Petra, vatikanski muzeji, Sikstinska kapela, Španski trg… samo su neke od znamenitosti u Rimu koje svakodnevno posjete desetine hiljada turista. Poznate su svakom ljubitelju putovanja širom planete.
Međutim, "Vječni grad" krije i neke manje poznate zanimljivosti koje hiljadugodišnjem Rimu daju poseban šarm, a turistima su manje poznate.&nbsp;Tajna tihe ulice Nedaleko od Fontane di Trevi, najpoznatije od oko 800 rimskih fontana, u uskoj i tihoj uličici, u koju turisti, bar danju, rijetko zalaze, naići ćete na neobične “saobraćajne znakove”, kojima se zabranjuje pljuvanje, povraćanje, uriniranje, te svi oblici seksualnih aktivnosti u haustoru.&nbsp;Uz ovo, u ulaznom portalu stare stambene zgrade zabranjeno je i dovođenje kućnih ljubimaca radi obavljanja nužde. Posebna zabrana odnosi se na mladence, kojima je zabranjen ulaz u ovaj haustor, iz razlog koji nisu posebno objašnjeni.– Neobično jeste, ali nisu ti znakovi postavljeni bez razloga. Vjerovatno su sve to što je danas zabranjeno ljudi počesto radili u tom haustoru, pa je stanarima dozlogrdilo – komentira Dragana P, Banjalučanka, koja već godinama živi u Rimu i odlično poznaje i dobre i loše strane "Vječnog grada".
"Antička" olupina u antičkom parku&nbsp;Jedna od loših strana su prebukirane ulice, jer je Rim i zvanično grad sa najžešćom saobraćajnom gužvom u Evropi.&nbsp;
Ipak, gužva bi vjerovatno bila još nesnosnija da Rim nema odlično uređen gradski prijevoz, a stanovnici ovog grada najčešće voze skutere ili male gradske automobile, među kojima su, naravno, najbrojniji Fijati i vespe.&nbsp;

Rim kakvog nema na razglednicama: Ovo nikako ne smijete raditi u "Vječnom gradu"

Treća Neretva MEDIA regata održana je na prostoru općine Konjic na prelijepoj Neretvi. Više od 50 novinara, kamermana i fotoreportera imalo je priliku dva dana uživati u jedinstvenom događaju koji je na jednom mjestu okupio predstavnike medija iz Bosne i Hercegovine, među kojima je bila i ekipa „Dnevnog avaza“.&nbsp; &nbsp;Večernja zabava
Cilj održavanja regate na Neretvi je očuvanje prirodnih ljepota i promocija općine Konjic kao turističke destinacije, te skretanje pažnje na važnost zaštite životne sredine. Takmičari su i ove godine imali priliku posjetiti Titov bunker, spustiti se niz rijeku Neretvu od Džajića buka do Stare ćuprije u Konjicu, a naravno nezaobilazno je bilo i uživanje u večernjoj zabavi uz domaću kuhinju.
Okupljanje za regatu bilo je zakazano u subotu, 16. juna, u 12 sati. Po dolasku, nije bilo vremena za raspakivanje stvari i odmor. Odmah se krenulo u avanturu zvanu rafting. Samo pet minuta imali smo da se spremimo za rafting, namjestimo prsluk, zategnemo kacige. 
Od Džajića buka autobusom smo krenuli prema Glavatičevu, odakle je krenula tura. Vožnja je trajala pola sata, a na putu do polazne tačke bilo je obavezno fotografiranje. Ekipe su se raspodijelile u čamce i avantura je počela. Svaki čamac imao je četiri do pet članova i po dva skipera koji su u kratkim crtama objasnili pravila kako veslati po bukovima.
Na polaznoj tački Neretva je dosta mirna, ali ledena. Na samom izvoru temperatura je četiri stepena, objasniše nam skiperi. S obzirom na to da je prvi dan regate organiziran na Dan općine Konjic, ekipe su sa sobom ponijele vreće za smeće, kako bi pokupile sve ono što ne bi trebalo da se nalazi u kanjonu rijeke. 
S nama na čamcu bili su Berin Ćibo i Belmin Maksumić, dva iskusna skipera koji svakodnevno provode vrijeme na Neretvi. Ovaj put, i na njihovo čuđenje, nije bilo puno smeća, tek pokoja kesa, konzerve, flaše... Na pojedinim mjestima, na iznenađenje svih, pronašli smo i gume s felgama.
Rafting Neretvom trajao je skoro pet sati. Na putu do Džajića buka pravljene su pauze, na malom kanjonu skakalo se sa stijena, ali i plivalo bukovima. Plahi brzaci i vodopadi, smaragdno korito kanjona. 
- Neko žedan? - upita Belmin i odmah dodaje: - Sagni se i popij, čista je, pitka, ledena. 
Iako su nam govorili da rijeka na ovom dijelu nije toliko opasna, da bukovi nisu zahtjevni, kada u čamcu sjede četiri amatera, to i nije baš tako izgledalo.
- Sada idu malo jači brzaci, kad kažem veslaj desna strana, onda ima da veslate. Kada najavim lijevu, ima da lijeva svom snagom upre - reče.
Nema druge, slušaš šefa kako kaže i veslaj. Ako ne, onda se završi u ledenoj Neretvi.
Tako je i bilo.
- Veslaj desna! 
- Veslaj lijeva!
Dobro je, prošli smo taj, kako kaže skiper, „ne baš opasan slap“. Baš kada smo pomislili da je adrenalin prošao, stiže nova naredba.
- Pazi sad. Imat ćemo na jednom dijelu stijenu s desne strane, tada će se desna strana sagnuti, je l' jasno? Hajmo sad svi, sagnite glavu, veslajte obje strane – reče jedan od skipera.
Srećom, i taj dio je dobro prošao, barem sudeći prema tome da smo svi ostali u čamcu, niko nije ispao. Kako lagano veslamo dalje, smijemo se, pomalo i pjevamo, približavamo se dijelu gdje je Neretva najuža, ali i najdublja. Pravimo kratku pauzu, koju smo iskoristili za neizostavno skakanje sa stijena. Neko na noge, oni hrabriji na glavu.
Već je pola šest, gladni se vraćamo u Džajića buk. Snagu smo potrošili na veslanje. Čeka nas tradicionalna domaća hrana. Burek ispod sača, krompirići, meso... I dalje se pjeva. Do kasno u noć.
Takmičarski dio
Drugi dan MEDIA regate bio je rezerviran za takmičarski dio. Podijeljeni smo u sedam ekipa. Start je od Džajića buka do Ćuprije u Konjicu. 
No, iako je ova tura bila kraća, trajala je oko sat, rijeka je bila dosta mirnija. Moralo se puno više i jače veslati. Nije bilo bukova koji će nas nositi do Ćuprije. Kada su sve ekipe stigle do cilja, uslijedilo je kraće druženje u Konjicu, a potom vraćanje u Džajića buk, gdje je bilo proglašenje pobjednika, podjela poklona i zahvalnica. Pobjednici Treće Neretva MEDIA Regate bili su predstavnici BHT-a, BHR1 i TNT-a. Ekipa „Dnevnog avaza“ osvojila je treće mjesto. 
U Sarajevo smo se vratili oduševljeni prirodom, dobrom ekipom, sjajnom organizacijom, ali i s upalom mišića.
&nbsp;Titov bunker - nezaobilazna destinacija
Ekipa „Dnevnog avaza“ imala je priliku posjetiti i Titov nuklearni bunker, naizgled tradicionalnu bosansku kuću nadomak Konjica, koja je zapravo ulaz u jednu od najvećih tajni iz vremena Hladnog rata. 
Titov bunker držan je u tajnosti decenijama, a danas je otvoren za javnost i u njemu se sada nalazi jedna od najneobičnijih umjetničkih galerija na svijetu. U njegovu izgradnju uloženo je 4,6 milijardi dolara, a građen je u periodu između 1952. i 1979. godine s ključnom namjenom da skloni tadašnjeg predsjednika Tita, njegovu suprugu i njegovih 350 najbližih saradnika u slučaju nuklearne katastrofe, od koje je tada strepio cijeli svijeti. 
&nbsp;Sve ljepote Neretve
Ovaj tirkizni dragulj stvorio je plodna polja od Glavatičeva do Doljana, na kojima stanište nalazi veći dio flore i faune ovog regiona. Rijeka Neretva izvire u području Borča na planini Zelengori. Brza, pjenušava, zelena, bistra... Samo na ovima rostorima čak je 125 nekropola i 3.018 stećaka.
Dužina staze za rafting od Glavatičeva do Konjica iznosi oko 23 kilometra s prelijepim kanjonom i vodopadima koja se vide prilikom spuštanja. Iza vrata kanjona “Proplav” Neretva pokazuje svoju pravu ljepotu. Na sredini kanjona dočekuju vas slapovi „Blizanci“, gdje je zaustavljanje i fotografiranje skoro pa nedopustivo preskočiti. 
Tihaci i brzaci se smjenjuju. Ostaju iza vas veliki bukovi. Ploče, Štrojila…

Bolonja: Crveno-narandžasti grad u kojem ne treba kišobran

Kako sam popio koktel sa Hemingvejem...

Luksemburg - Dvorci, muzeji, krajolici i visok životni standard

Bajkovito područje impresivne prošlosti

Španci jedre na Majorki, a Šveđani istražuju Skandinaviju

Palermo: Nekad grad mafije, danas grad kulture

Grad koji obasjava jug Afrike

Beograd proglašen najjeftinijom evropskom destinacijom

Kuba, domovina Če Gevare, duhana, ruma: Egzotična zemlja vječnog sunca!

Zavirite u najskuplji hotel na svijetu, gdje noćenje košta više od 120.000 maraka

Među pet top-turističkih destinacija za 2019. godinu izdvojena i Crna Gora

Zavirite u šumu koja izgleda kao da se nalazi na drugoj planeti

Zemlja iz snova u kojoj prosječna plaća iznosi 8.600 maraka

Mjesto sudara drevnih civilizacija i raskršće između Evrope, Azije i Afrike: Otok bogate prošlosti i podijeljena Nikozija

Rim kakvog nema na razglednicama: Ovo nikako ne smijete raditi u "Vječnom gradu"

Veslaj desna strana, hajmo jače lijeva, spuštaj glavu, pazi stijena!

Putovanja

Bolonja: Crveno-narandžasti grad u kojem ne treba kišobran

Kako sam popio koktel sa Hemingvejem...

Luksemburg - Dvorci, muzeji, krajolici i visok životni standard

Bajkovito područje impresivne prošlosti

Španci jedre na Majorki, a Šveđani istražuju Skandinaviju

Palermo: Nekad grad mafije, danas grad kulture

Grad koji obasjava jug Afrike

Beograd proglašen najjeftinijom evropskom destinacijom

Kuba, domovina Če Gevare, duhana, ruma: Egzotična zemlja vječnog sunca!

Zavirite u najskuplji hotel na svijetu, gdje noćenje košta više od 120.000 maraka

Među pet top-turističkih destinacija za 2019. godinu izdvojena i Crna Gora

Zavirite u šumu koja izgleda kao da se nalazi na drugoj planeti

Zemlja iz snova u kojoj prosječna plaća iznosi 8.600 maraka

Mjesto sudara drevnih civilizacija i raskršće između Evrope, Azije i Afrike: Otok bogate prošlosti i podijeljena Nikozija

Rim kakvog nema na razglednicama: Ovo nikako ne smijete raditi u "Vječnom gradu"

Veslaj desna strana, hajmo jače lijeva, spuštaj glavu, pazi stijena!