<p>Na društvenim mrežama pokrenuta je rasprava o tome imaju li djeca u školama problema ako ne nose markiranu odjeću. Ova objava ima preko stotine komentara, a odgovori pokazuju koliko se mišljenja roditelja zapravo razlikuju.</p><p>Jedan dio naglašava da im nije problem kupiti brendirane stvari, ali da to ne žele uraditi. Djeci kupuju odjeću iz pristupačnijih trgovina jer im je važnije da su čista i uredna, a ne da nose markirano.&nbsp;</p><p>- Djeca se ionako brzo zaprljaju i izrastu iz svega. Radije kupim tri obična komada nego jedan skup - napisala je jedna majka.</p><p>- Djeca nisu kriva, ona uče od nas. Ako ih učimo da vrijede po tome što nose, normalno je da će tako gledati i na svoje vršnjake - istakao je jedan roditelj.</p><h2>Iskustva djece</h2><p>Roditelji su podijelili i konkretne situacije iz školskih klupa. Neka djeca bila su maltretirana zbog mobitela ili odjeće, ali škole su u nekim slučajevima reagirale i zaustavile zadirkivanje. Posebno u manjim mjestima, gdje svi poznaju sve, razlike među djecom još više dolaze do izražaja.</p><h2>Uniforme kao rješenje</h2><p>Veliki broj roditelja smatra da bi školske uniforme riješile problem i učinile djecu jednakom u učionici. U raspravi se istaknula i poruka da vrijednost djeteta nije u odjeći ni obući, nego u ponašanju i karakteru.&nbsp;</p><p>- Ne možemo očekivati da oni koji imaju više neće kupovati svojoj djeci. Ali možemo naučiti vlastito dijete da to nije mjerilo vrijednosti - napisala je majka čija djeca žive u inozemstvu.</p><p>Rasprava je pokazala da problem maltretiranja i uspoređivanja po odjeći postoji, ali da korijen leži u stavovima roditelja i vrijednostima koje se prenose na djecu.</p>

Veliki broj roditelja smatra da bi školske uniforme riješile problem i učinile djecu jednakom u učionici

Pokrenuta rasprava: Zadirkivanje djece bez markirane odjeće u školama

<p>Odgajanje tinejdžera nekad se čini kao nemoguća misija. Mnogi problemi često prođu zanemareno i pripisuju se njihovim godinama, međutim postoji tanka linija između normalnog tinejdžerskog ponašanja i ozbiljnih problema s kojima se vaše dijete suočava. Savremeni pritisci u školi i društvu doveli su do porasta problema sa mentalnim zdravljem kod mladih.</p><p>U nastavku vam izdvajamo pet suptilnih, ali ozbiljnih pokazatelja da se tinejdžer muči te savjete kako mu možete pomoći.</p><h2>Loše ocjene</h2><p>Iako svaki tinejdžer povremeno može zanemariti školske obaveze, primjetan i trajan pad ocjena ili nagli gubitak interesa za učenje mogu biti razlog za zabrinutost. Studija iz 2021. godine, objavljena u časopisu "Journal of Adolescence", povezala je lošiji školski uspjeh s temeljnim problemima poput stresa, depresije ili anksioznosti. Ako primijetite da je vaše dijete od zainteresiranog učenika postalo potpuno nezainteresirano, vrijeme je da istražite šta se događa.</p><h2>Promjene u spavanju i ishrani</h2><p>Kada su tinejdžeri pod emocionalnim pritiskom, san je često prva žrtva. Nepravilni ciklusi spavanja kod adolescenata povećavaju rizik od depresije. Slično vrijedi i za apetit, značajne promjene, bilo da se radi o prejedanju ili odbijanju hrane, mogu biti pokazatelj emocionalnog stresa, a ne samo prolazna faza izbirljivosti.</p><h2>Povlačenje od prijatelja i aktivnosti</h2><p>Društveni život ključan je za razvoj tinejdžera, stoga povlačenje iz društva ili odustajanje od omiljenih hobija može biti ozbiljan znak upozorenja. Istraživanje iz 2019. godine, ističe socijalno povlačenje kao jedan od najranijih pokazatelja depresije. Kada tinejdžer, koji je nekada bio društven, odjednom provodi sve više vremena sam i gubi interes za aktivnosti u kojima je uživao, važno je reagovati.</p><h2>Pojačana razdražljivost&nbsp;</h2><p>Promjene raspoloženja normalan su dio odrastanja, no ključno je obratiti pažnju na njihov intenzitet i učestalost. Studija iz 2018. godine, navodi razdražljivost kao ključni simptom poremećaja raspoloženja kod tinejdžera. Ako su ispadi bijesa ili tuge nerazmjerni situaciji i događaju se gotovo svakodnevno, vjerovatno se radi o ozbiljnijem problemu od običnog "tinejdžerskog stava".</p><h2>Učestale fizičke tegobe</h2><p>Glavobolje, bolovi u trbuhu ili općenito loše fizičko zdravlje ponekad mogu biti tjelesna manifestacija emocionalnih problema. Adolescenti psihološki stres često izražavaju kroz somatske simptome. Ako liječnički pregledi ne otkriju jasan fizički uzrok tegoba, vrlo je moguće da se iza njih kriju potisnuti stres ili tjeskoba.</p><p>Najveća je zabluda vjerovati da će tinejdžeri koji se bore s problemima uvijek jasno pokazati svoju bol. U stvarnosti, mnogi je vješto prikrivaju sve dok situacija ne eskalira. Pažljivim praćenjem suptilnih promjena u raspoloženju, ponašanju i svakodnevnim navikama, roditelji mogu rano prepoznati probleme i reagovati prije nego što se male poteškoće pretvore u velike bitke.&nbsp;</p>

Savremeni pritisci u školi i društvu doveli su do porasta problema sa mentalnim zdravljem kod mladih

Odgajanje tinejdžera: Pokazatelji da se vaše dijete suočava sa ozbiljnim problemima

<p>Roditelji često zanemaruju ova iskustva koja mogu dovesti do nedostatka samopouzdanja i samim tim su veoma bitna kada je u pitanju razvoj djece. Prema riječima stručnjaka, ono što doživimo u djetinjstvu snažno oblikuje našu sliku o sebi.</p><p>Tako nedostatak samopouzdanja kod odraslih povezuje se s iskustvima iz djetinjstva, a u nastavku vam donosimo neka od najčešćih.</p><h2>Stalno kritkovanje</h2><p>Jedno od najčešćih iskustava je odrastanje u okolini gdje je kritika bila stalno prisutna. Savjetnici objašnjavaju da djeca koja od malih nogu slušaju samo što nije dovoljno dobro, a rijetko dobivaju pohvalu, razvijaju uvjerenje da nikada neće biti dovoljno dobra. Ovakvi obrasci lako se prenose i u budućnost i otežavaju izgradnju slike o sebi.</p><h2>Emocionalna hladnoća roditelja</h2><p>Drugo iskustvo vezano je uz emocionalnu hladnoću roditelja. Psiholozi upozoravaju da djeca koja nisu doživjela toplinu, podršku i prihvaćanje često odrastaju s osjećajem da nisu vrijedna ljubavi. Ova rana nesigurnost može se pretvoriti u trajnu sumnju u vlastitu vrijednost.</p><h2>Uspoređivanje s drugima</h2><p>Treće iskustvo je usporedba s drugima. Kada su djeca stalno stavljena u položaj gdje se njihove sposobnosti mjere prema braći, sestrama ili vršnjacima, osjećaj inferiornosti s vremenom postaje pravilo. Stručnjaci naglašavaju da se takve usporedbe urežu duboko i mogu trajno narušiti samopouzdanje.</p><h2>Nedostatak podrške u izazovima</h2><p>Četvrto iskustvo odnosi se na nedostatak podrške pri suočavanju s izazovima. Djeca koja su prepuštena sama sebi u stresnim situacijama ili im se govorilo da "pretjeruju" često u odrasloj dobi razviju osjećaj da nisu dovoljno sposobna. Savjetnici ističu da nedostatak validacije vlastitih emocija ostavlja duboke tragove i vodi prema nesigurnosti u sebe i svoje odluke.</p>

Ovakvi obrasci lako se prenose i u budućnost i otežavaju izgradnju slike o sebi

Manjak samopouzdanja: Četiri iskustva iz djetinjstva koja ostavljaju trajne posljedice

<p>Psihoterapeut Evan Šoper (Shopper) objašnjava kako vaši najmlađi doživljavaju prekid roditeljske veze, i kakve posljedice nastaju.&nbsp;</p><p>Izdvojio je četiri najčešća emocionalna uticaja razvoda na djecu i štetna uvjerenja koja se često formiraju, te ističe da je važno da roditelji reaguju na vrijeme dok se problemi ne ukorijene.</p><h2>Osjećaj bespomoćnosti</h2><p>Djeca se često nadaju da mogu ponovo spojiti roditelje, što je česta fantazija. Kada ni u tome ne uspiju, to im samo potvrđuje da su nemoćni. Uz to, vrlo malo toga mogu kontrolirati, jer ne mogu birati s kim će i kada živjeti, rasporedi im se mijenjaju, ponekad moraju promijeniti školu i odjednom se nalaze na dvije strane. Ništa od toga ne žele, a bespomoćni su da to promijene.</p><p>Kao posljedica mogu se razviti različiti narativi. Neka djeca odustaju, dok druga zauzimaju suprotan pristup i uzvraćaju. Kod ove djece sve postaje bitka, a roditelji se mogu naći u svađi oko toga iz koje će čaše dijete piti ili koju će majicu obući.</p><h2>Strah</h2><p>Roditelji su sidro svojoj djeci, njihova sigurna luka u oluji. Kada se roditeljska veza raspadne, uz sav nemir koji to prirodno donosi, bijes, tugu, tjeskobu, djeca osjećaju da je njihova "sigurna luka" iznenada nestala. Ako se svijet njihovih roditelja raspada, onda je i njihov svijet zastrašujuće i zbunjujuće mjesto.</p><p>U srcu djetetove tjeskobe je narativ da uvijek moraju biti na oprezu zbog nevolja kako bi se mogli pripremiti. Roditelji takvo dijete često doživljavaju kao vrlo anksiozno.</p><p>Razgovarajte o njihovim osjećajima straha i preplavljenosti. Tek nakon što ste im pomogli da se suoče s osjećajima, objasnite im da se vi i drugi roditelj brinete o stvarima. Uvjerite ih da su to problemi o kojima brinu roditelji, a ne djeca.</p><h2>Pritisak&nbsp;</h2><p>Većina prekida uključuje roditeljski sukob. Uprkos najboljim naporima da zaštitite dijete, ono će vjerovatno osjetiti, ako ne i vidjeti, taj sukob. Budući da mala djeca svijet vide crno-bijelo, mogu se pitati koji je roditelj "dobar", a koji "loš". Problem je u tome što se dijete, dok se roditelji međusobno odbijaju, može osjećati prisiljenim odabrati stranu i odbaciti jednog roditelja.</p><p>Savjet za roditelje je jasan, za početak, nemojte ocrnjivati drugog roditelja i nemojte se svađati pred djetetom. Ne stavljajte dijete u sredinu, bilo da mu se povjeravate o prekidu, tražite da prenosi poruke ili ga ispitujete o privatnom životu drugog roditelja. Dajte djetetu dopuštenje da voli i cijeni drugog roditelja.</p><h2>Preuzimanje krivnje&nbsp;</h2><p>Mala djeca ne razumiju zašto se njihovi roditelji razdvajaju jer ne shvaćaju veze na složen način. Kada ne mogu nešto shvatiti, izmišljaju razloge, ali pritom često donose zaključke na temelju pogrešnih percepcija.</p><p>Razvojno, djeca moraju sačuvati dobru sliku o roditeljima, a uz to su prirodno egocentrična. Ove dvije osobine zajedno uzrokuju da djeca zaključe da ako roditelji nisu krivi za prekid, onda moraju biti oni sami. Uvjerenje koje se često formira jest da su oni "loše dijete".</p><p>Budite na oprezu ako se čini da dijete osjeća puno srama, nepotrebno se krivi za stvari ili se kažnjava zbog manjih pogrešaka. Podsjetite ga da razvod nema nikakve veze s njim.</p><p>Trebat će im objašnjenje za prekid, ali bez previše detalja. Izrazite njihove osjećaje i podsjetite ih ne samo koliko ih volite, već i zašto mislite da su dobro dijete.</p>

Mala djeca ne razumiju zašto se njihovi roditelji razdvajaju jer ne shvaćaju veze na složen način

Psihoterapeut otkriva posljedice razvoda: Iz perspektive djeteta

<p>Roditelji trebaju pomoći djeci da se osjećaju prihvaćeno, a ne manje vrijedno jer su sramežljivi. Često su visoko osjetljiva djeca ta koja su sramežljiva, što zapravo nije ništa loše.&nbsp;</p><p>Sram je duboko bolna emocija, osjećaj poniženja i bezvrijednosti koji proizlazi iz uvjerenja da smo manjkavi.&nbsp;</p><p>- Nažalost, u kulturi koja često slavi čvrstinu, glasnoću i ekstrovertnost, osjetljiva djeca nerijetko su neshvaćena. Često im se govori da prestanu biti plačljivci, a njihove se emocionalne reakcije odbacuju ili čak ismijavaju. Umjesto podrške, doživljavaju posramljivanje jer su previše emotivna, iako njihova osjetljivost nije slabost, već dar - ističe psihijatrica i autorica Džudit Orlof (Judith Orloff).</p><p>Kada su djeca posramljena, posebno pred drugima, to se može duboko urezati u njihovu psihu i pratiti ih u odrasloj dobi.</p><h2>Razumijevanje visoko osjetljive djece</h2><p>Visoko osjetljiva djeca biološki su predodređena da osjećaju dublje od drugih. Nemaju iste filtere koje mnoga djeca imaju za blokiranje okoline. Zbog toga se lako preopterete. Oni upijaju sve, i radost i bol, s pojačanim intenzitetom.</p><p>To su djeca koja mogu zaplakati kada vide da netko drugi pati, koja su lako preplavljena glasnim zvukovima ili kaotičnim okruženjima, te koja su duboko dirnuta ljepotom i dobrotom.</p><h2>Kako pomoći</h2><p>Osjetljiva djeca posebno su ranjiva na internaliziranje srama. Mogu ih zadirkivati zbog plakanja, sklonosti tihoj igri ili snažne reakcije na uvrede. Mnogi se zbog toga osjećaju kao da se ne uklapaju.</p><p>Većina roditelja želi pomoći svojoj osjetljivoj djeci da napreduju, ali često ne znaju kako se suprotstaviti negativnim porukama s kojima se njihova djeca susreću u okolini.</p><h2>Savjeti za roditelje</h2><p>Potvrdite njihove emocije i slavite njihovu jedinstvenost. Razgovarajte o njihovoj sposobnosti da osjećaju tuđe emocije, njihovoj kreativnosti i dubokom razmišljanju kao o supermoćima.</p><p>Također, važno je zaštititi njihove granice. Nikada nemojte tolerisati da iko, bilo da je riječ o učitelju, članu obitelji ili vršnjaku, sramoti vaše dijete zbog osjetljivosti. Ukoliko primijetite da se događa zlostavljanje, intervenišite.</p><p>Za kraj, budite im primjer zdrave osjetljivosti. Kada roditelji prihvate vlastite osjećaje i pokazuju empatiju, djeca uče da je sigurno i snažno duboko osjećati.</p>

Kada su djeca posramljena, posebno pred drugima, to se može duboko urezati u njihovu psihu i pratiti ih u odrasloj dobi

Osjetljiva djeca: Kako pomoći vašem djetetu da prevaziđe sramežljivost

<p>Posljednjih dana na društvenoj mreži TikTok kruži videozapis koji je izazvao raspravu, a podijelila ga je jedna mama, gdje otkriva kako za vrtić u Švedskoj plaća samo 120 dolara mjesečno, sa uključenim toplim obrokom i ostalim potrepštinama.&nbsp;&nbsp;</p><p>S druge strane, u SAD je za istu vrstu brige plaćala prosječno 1.650 dolara mjesečno, što je gotovo jednako iznosu mjesečne stanarine ili rate kredita. Mnogi roditelji u komentarima složili su se s njenim iskustvom.</p><p>- Na istočnoj obali SAD, 2.000 dolara za pet dana sedmično, i to samo vrtić - napisala je jedna korisnica, dok je druga dodala kako za samo dva dana u sedmici, po šest sati dnevno, plaća 1.100 dolara.</p><h2>Švedski model</h2><p>U Švedskoj je predškolski odgoj snažno subvencioniran od strane države. Cijene se određuju prema visini prihoda roditelja, a rijetko prelaze 3% porodičnih prihoda. Sistem je osmišljen kako bi svako dijete imalo pristup sigurnom i kvalitetnom vrtiću.</p><p>Roditeljima je dostupna i faza prilagodbe, poznata kao "inskolning", koja traje i do dvije sedmice. U tom periodu roditelji mogu biti prisutni u vrtiću, a mnogi poslodavci nude plaćeno odsustvo kako bi porodicama olakšali ovu važnu tranziciju.</p><h2>SAD model</h2><p>Za razliku od Švedske, američki vrtićki sistem većinom je privatiziran i neregulisan. Troškovi variraju ovisno o regiji, a cijene se kreću od 800 do 2.500 dolara mjesečno. U mnogim slučajevima ti troškovi ne uključuju obroke, pelene ili druge osnovne potrepštine.</p><p>I zaposlenici u vrtićima često su potplaćeni - prosječna godišnja plata odgojitelja je ispod 30.000 dolara. To dovodi do visoke fluktuacije zaposlenika i kroničnog nedostatka osoblja, što dodatno otežava funkcioniranje sistema.</p>

Sistem je osmišljen kako bi svako dijete imalo pristup sigurnom i kvalitetnom vrtiću

Cijene vrtića izazvale raspravu: Evo gdje roditelji plaćaju manje za odgoj

<p>Pozitivan pristup roditelja, koji uključuje komunikaciju, povjerenje, empatiju i prisutnost, ključan je za zdrav emocionalni razvoj djeteta i njegovu stabilnost. Istraživanja su pokazala da učitelji mogu prepoznati djecu koja su odgojena u okruženju koje cijeni kvalitetne vrijednosti i pažnju roditelja.&nbsp;</p><h2>Pohvalno ponašanje koje učitelji odmah prepoznaju</h2><p>Djeca koja postavljaju pitanja i žele učiti više dolaze iz obitelji koje potiču istraživanje i uče djecu bez osuđivanja.&nbsp;</p><p>Također, djeca koja imaju lijepe manire, kao što su jednostavne riječi poput "molim" i "hvala", pokazuju da su kod kuće naučila poštovati druge.&nbsp;</p><p>Društveno odgovorna djeca aktivno slušaju, što je često rezultat obiteljske dinamike u kojoj je komunikacija otvorena i smirena.</p><p>Emocionalno stabilna djeca često pokazuju empatiju prema svojim vršnjacima. Učitelji primjećuju kako su ova djeca spremna pomoći prijateljima u nevolji, što je znak njihovog emocionalnog zdravlja i sigurnosti.&nbsp;</p><h2>Životne vrline koje oblikuju djecu</h2><p>Djeca koja pokazuju ponos zbog vlastitog rada i postignuća, bez potrebe za vanjskim priznanjem, obično su odrasla u obiteljima koje cijene osobni napredak i samopouzdanje.</p><p>Zdravo samopouzdanje kod djece znači da nemaju potrebu hvaliti se ili tražiti pažnju, jer su već kod kuće dobila dovoljno potvrde za svoj rad.&nbsp;</p><p>Roditelji koji podučavaju djecu integritetu omogućuju im da znaju što je ispravno, čak i kada nitko ne gleda.&nbsp;</p><p>Strpljenje, kao vještina koja se razvija u okruženju koje ne nudi sve odmah, također je karakteristika djece koja su emocionalno zrela i smirena.</p><p>&nbsp;</p>

Đaci koji postavljaju pitanja i žele učiti obično dolaze iz porodica koje potiču istraživanje i ne osuđuju

Roditeljski utjecaj na djecu: Učitelji odmah primijete ove znakove

<p>Iako je želja roditelja da im djeca budu savršena, mirna i poslušna u svakom trenutku, psiholozi naglašavaju da to ne utječe dobro na razvoj djeteta. Oni tvrde da nestašnost, ustvari, može doprinijeti njihovom ukupnom zadovoljstvu u daljem toku života. Dakle, kad god imate osjećaj da vam dijete izmiče kontroli, duboko udahnite i razmislite o tome kako to utječe na njihov razvoj i uspjeh u budućnosti.</p><p>Evo zašto buntovna djeca bolje prolaze u životu:</p><h2>Neovisniji su i ne plaše se jasno reći šta žele</h2><p>Svako dijete ima svoju jedinstvenu osobnost i način interakcije s okolinom. Ako roditelji stalno pokušavaju staviti dijete u neki okvir i nametnuti model ponašanja, ono može imati problema sa samoizražavanjem kasnije.</p><p>Nemogućnost da shvate šta, zapravo, sami žele će ih pratiti tokom odrastanja.</p><h2>Steći će bogato znanje</h2><p>Djeca koriste svoja čula da bi komunicirala sa svijetom. Ona koja ne miruju pokazuju svoju znatiželju koju nikako ne biste smjeli sputavati.</p><p>Kad roditelj prisiljava dijete da bude apsolutno mirno i da ne pokazuje nikakvu inicijativu, ono gubi želju za istraživanjem i novim saznanjima. Nestašna djeca izrastu u uspješne ljude.</p><h2>Djeca samo prate urođeni model ponašanja</h2><p>Većina djece je izuzetno aktivna i pomalo nestašna, a to je sve dio njihove prirode. U ranim godinama ne postoji strah od izražavanja osjećaja, djeca se trude iskoristiti maksimum iz svakog iskustva.</p><p>Ako je dijete glasno, to znači da je sretno i osjeća se samouvjereno u svojoj koži.</p><h2>Lakše pokazuju i razumiju emocije</h2><p>Nemirna djeca postanu vrlo emotivno stabilni ljudi koji prepoznaju i poštuju tuđe emocije.</p><p>Kao odraslim ljudima im neće bit problem izraziti sve svoje osjećaje.</p><h2>Ne zanima ih tuđe mišljenje</h2><p>Nemirna djeca ne traže ničije odobrenje kada odrastu. Znaju šta je za njih dobro i bez straha prate svoj put. Ako ne uspiju, to ih neće obeshrabriti.</p><p>Ona znaju da ne postoji situacija koja se ne može popraviti. Razumiju da je jedino bitno mišljenje ono njihovo.</p><h2>Imaju bolje vještine za rješavanje problema</h2><p>Djeca koju roditelji drže pod kontrolom u svakom trenutku, izrastu u ljude koji se plaše autoriteta i teže se uklapaju u veće kolektive, dok nemirna djeca s tim nikada nemaju problema.</p><p>Kada odrastu, spontaniji su i s lakoćom rješavaju sve neprilike koje im se dogode. Osim toga, otpornija su na stres.</p><h2>Postaju kreativne osobe</h2><p>Nestašna djeca imaju neograničenu maštu i žele isprobati sve ideje koje im padnu na pamet.</p><p>Kao odrasli, ta djeca pokazuju kreativan pristup u svim sferama života i znaju da u svakoj situaciji postoje dvije strane.</p><p>Znaju da zaslužuju biti voljeni bezuvjetno i da nema potrebe da se lijepo ponašaju kako bi stekli ljubav. Postaju ljudi koji su svjesni svih svojih kvaliteta.</p>

Kad god imate osjećaj da vam dijete izmiče kontroli, duboko udahnite i razmislite o tome kako to utječe na njihov razvoj i uspjeh u budućnosti

Nemirna djeca: Ne sputavajte im duh jer ona bolje prolaze u životu

<p>Roditelji odrasle djece često se osjećaju zbunjeni jer njihova djeca ne komuniciraju jasno šta ih muči.&nbsp;</p><p>Psiholog Džefri Bernstajn (Jeffrey Bernstein) objašnjava da mladi često ne znaju kako izraziti svoje osjećaje, pa šalju suptilne signale koje roditelji trebaju prepoznati.</p><h2>Skrivene poruke</h2><p>Evo nekoliko rečenica koje šalju tajnu poruku:</p><p>„Stalno sam umorna/umoran.“ Ova rečenica često ukazuje na tjeskobu, depresiju ili emocionalnu iscrpljenost, a ne nužno na fizički umor.</p><p>„Ne želim o tome razgovarati.“ Umjesto neposlušnosti, ovo može značiti strah od nerazumijevanja ili želju za zaštitom od ranjivosti.</p><p>„Samo pokušavam proći kroz dan.“ Ovdje se krije osjećaj preopterećenosti, iscrpljenosti.</p><p>„Osjećam da zaostajem.“ Mnogi mladi se porede s nerealnim standardima, što ih dovodi do osjećaja srama.</p><p>„Ti to ne bi razumjela.“ Iako zvuči kao odbijanje, često iza toga stoji želja da budu shvaćeni, ali i strah da neće biti.</p><p>„Dobro sam.“ Ova kratka rečenica bez emocija često znači suprotno, osoba se možda ne osjeća sigurno podijeliti istinu.</p><h2>Savjeti za roditelje</h2><p>Obratite pažnju na ton i učestalost tih rečenica jer često nose skrivene poruke.</p><p>Nemojte odmah nuditi rješenja, već ponudite podršku i budite tu kad vaša djeca žele razgovarati.</p><p>Ne shvatajte povlačenje lično, često nije usmjereno prema vama, već je rezultat unutrašnjih borbi.</p><p>Budite dosljedni u svojoj podršci i pokažite vlastitu ranjivost kako biste otvorili prostor za iskrenost.</p>

Nemojte odmah nuditi rješenja, već ponudite podršku i budite tu kad vaša djeca žele razgovarati

Znakovi koje roditelji ne smiju ignorisati kod odrasle djece

<p>Bivša prva dama SAD-a, Mišel Obama (Michel), otvoreno je govorila o fizičkom kažnjavanju u roditeljstvu. U podkastu "IMO with Mišel Obama and Krejg Robinson", priznala je da je u prošlosti udarala svoje kćeri, ali da je promijenila pristup kad je shvatila kako se to odražava na njih i na nju.&nbsp;</p><p>Mišel, koja ima dvije kćerke, Maliju (26) i Sašu (23), razgovarala je s Krejg Robinsonom i gostima Dejmon Vejns (Damon) i Marlenom Vejns o trenutku kada je odlučila prestati koristiti fizičku disciplinu.</p><p>- Osjećala sam se glupo. Bilo je dovoljno par udaraca po guzi da shvatim da to ne želim više raditi - rekla je Mišel.</p><p>Opisala je trenutak introspekcije koji ju je naveo na preispitivanje vlastitog ponašanja kao roditelja.&nbsp;</p><p>- Pomislila sam - ovo je malo dijete. I činjenica da ne mogu smisliti bolji način da prenesem poruku nego da ga udarim natjerala me da se osjetim posramljenom - navela je ona.</p>

<p>Mišel Obama naglasila je da ne osuđuje druge roditelje, već dijeli svoje iskustvo i kako se njen pristup promijenio s vremenom. Istaknula je izazove u balansiranju roditeljstva, ali je dodala da se ne slaže potpuno s "modernim roditeljstvom".</p><p>-	Voljela bih da vratimo neke vrijednosti koje smo nekada imali - rekla je, prisjećajući se strožih, ali jasnijih pravila iz prošlih generacija.</p><p>Iako više ne koristi fizičko kažnjavanje, i dalje vjeruje u postavljanje jasnih granica.</p><p>-	Roditelji se danas previše boje postaviti granice. I mislim da je to jedan od izazova s kojima se suočavamo u ovoj generaciji - dodala je.</p><p>-	Nitko nije savršen. Cilj je učiti, mijenjati se i davati najbolje što možeš svojoj djeci - zaključila je Obama.</p>

Promijenila je pristup kažnjavanja kad je shvatila kako se to odražava na kćerke i na nju

Mišel Obama priznaje da je u prošlosti koristila fizičko kažnjavanje

<p>Bebe plaču i to je jedan od osnovnih načina na koji komuniciraju. Međutim, kada plač ne prestaje duže vrijeme, to može biti nevjerojatno uznemirujuće i za roditelje i za skrbnike. Razumijevanje zašto bebe plaču i kako pravilno reagovati ključno je za zdravlje i razvoj djeteta te njegov odnos s roditeljima u budućnosti.</p><h2>Pretjerana stimulacija</h2><p>Jedan od najčešćih razloga za bebin plač je glad. Novorođenčad ima mali želudac i treba jesti često, obično svaka 2 – 3 sata. Ako je prošlo dosta vremena od zadnjeg hranjenja vaše bebe, razmislite o tome da joj ponudite mlijeko ili formulu. Obratite pozornost na znakove gladi poput mljackanja usnama, pokreta rukama i stavljanja ruku na usta.</p><p>Neudobnost od mokre pelene ili uske odjeće može uzrokovati nervozu kod beba. Provjerite postoji li fizička nelagoda i napravite potrebne prilagodbe. Provjerite je li bebina pelena čista i suha. Obucite ih u udobne, prozračne tkanine.</p><p>Preumorna beba će vjerojatnije plakati. Bebe trebaju puno sna i mogu postati pretjerano stimulirane ako su predugo budne. Uspostava dosljedne rutine spavanja može spriječiti plač uzrokovan umorom. Obratite pažnju na znakove pospanosti poput trljanja očiju, zijevanja ili nervoze bez vidljivog razloga.</p><p>Bebe žude za fizičkom blizinom svojih roditelja ili skrbnika. Kontakt koža na kožu, ljuljanje ili nježno njihanje mogu pružiti osjećaj sigurnosti i ugode. Pokušajte držati bebu blizu, koristiti nosilicu ili nježno masirati.</p><p>Probavni problemi kao što su gasovi i grčevi mogu biti bolni za bebu, što dovodi do dugotrajnog plača. Ako se plač vaše bebe čini glasnijim i popraćen stisnutim šakama i podignutim nogama, to bi mogao biti uzrok. Nježno trljajte bebin stomak ili isprobajte tehnike masaže bebe kako biste ublažili nelagodu.</p><h2>Znaci uzbune</h2><p>Bebe imaju osjetljiv nervni sistem i lako ih može preopteretiti prevelika stimulacija, kao što su jaka svjetla, glasni zvukovi ili previše ljudi. Stvaranje mirnog i umirujućeg okruženja može pomoći. Osigurajte miran prostor s prigušenim osvjetljenjem kako bi se vaša beba opustila.</p><p>Kako bebe rastu i razvijaju se, mogu proći kroz razdoblja povećane nemirnosti zbog razvojnih promjena, poznatih i kao skok u razvoju. To može uključivati nicanje zubića, fizički rast i učenje novih vještina. Pružite dodatnu udobnost i podršku tokom ovih perioda i budite strpljivi s promjenjivim potrebama svoje bebe.</p><p>Odmah nazovite pedijatra ako vaša beba ima temperaturu (čak i nisku) i mlađa je od tri mjeseca. Ukoliko iznenada neutješno plače nakon što je općenito bila tiha prvih mjeseci života, sa samo nekoliko napada dnevnog plača (iako ovo upućuje na nicanje zubića, može ukazivati i na druge probleme), ako primjećujete plač, povraćanje, slabost ili nedostatak kretanja. </p><p>Još jedan od bitnih znakova je kada beba ne želi piti ili pije vrlo malo duže od osam sati i ne može se smiriti uprkos tome što pokušavate sve - hranjenje, ljuljanje, pjevanje, tišina, mijenjanje prljave pelene itd.</p><h2>Obratite pažnju</h2><p>Ponekad plač može biti znak temeljnog zdravstvenog problema. Ako ste isprobali uobičajene metode da umirite bebu, a ona i dalje pretjerano plače, posavjetujte se s pedijatrom. Obratite pažnju na dodatne znakove poput groznice, neobičnog osipa ili promjena u obrascima hranjenja.</p>

Ponekad plač može biti znak temeljnog zdravstvenog problema

Zašto bebe plaču i kako im pomoći: Razumijevanje je ključno za zdravlje i odnos

<p>Svako učenje i spoznajni proces započinje pažnjom, a razlikujemo usmjeravanje pažnje od njenog zadržavanja. Da bismo neki događaj mogli pratiti potrebno je da se usmjerimo na njega, na ono što je bitno povezano s njim te na njemu i zadržati pažnju.</p><p>Pažnja je životno važna sposobnost s kojom se rađamo i koju razvijamo odrastajući. To je proces koji nam omogućuje da se usmjerimo na važne informacije, a zanemarimo nevažne. Stoga nam pažnja omogućuje siguran razvoj i sposobnost učenja.</p><h2>Treniranje pažnje</h2><p>Dva su osnovna tipa pažnje: nehotična i hotimična pažnja. Nehotična pažnja sinonim je za nenamjernu i spontanu pažnju. Ona ima važnu ulogu u spoznajnom razvoju predškolaca te je temelj za daljnji razvoj pažnje. Hotimična (namjerna, voljna) pažnja jest svjesno usmjerena i regulirana pažnja. Upravo tu vrstu pažnje treba formirati i razviti kod djeteta. Ona je jedan od preduslova i kriterija spremnosti djeteta za školu.</p><p>U predškolskoj dobi svjesna pažnja djeteta može trajati 10-15 minuta, a u određenoj aktivnosti dijete može provesti čak i do 60 minuta, s kraćim odmorima. Ono što svakako valja upamtiti jest da je svako dijete individua za sebe, a roditelji i odgajatelji su ti koji djetetu pomažu u tom procesu. Kao i ostale stvari koje se razvijaju tako i razvoj pažnje možemo trenirati.</p><p>Ubrzani način života ne ide na ruku spontanom razvoju pažnje. Današnja djeca od najranije su dobi naučena sve dobiti pritiskom na dugme. Na taj način ne razvijaju strpljenje i nemaju vremena za usmjeravanje pažnje. Međutim, sve što se razvija možemo poticati i trenirati, pa tako i pažnju, o čijem opsegu znatno ovisi buduća sposobnost učenja i pamćenja.</p><h2>Organizirajte aktivnosti</h2><p>Većina djece može se koncentrirati bolje nakon 9 sati sna. Pratite unos šećera, povećajte unos proteina, potaknite dijete na kretanje. Ogledajte se oko sebe i ugasite sve što proizvodi buku i pripazite na količinu i vrstu svjetla. Osigurajte mjesto gdje dijete može raditi, neka bude uredno i stalno. Sa stalnim mjestom i vremenom učenja dijete će razviti naviku učenja.</p><p>Organizujte aktivnosti koje potiču obavljanje nekoliko radnji zaredom, kao postavljanje stola ili igre kartama, tombole itd. I potičite svoje dijete da dovrši aktivnosti. Svi se sjećaju različitih društvenih igara iz djetinjstva i zabave koju su pružale bilo da je to bio Crni Petar, Čovječe ne ljuti se, Monopoly, memory itd. U svakoj toj igri dijete uči čekati i pratiti svoj red, a jako je korisno u igru uvesti i slaganje puzzli. </p><h2>Ne paničariti</h2><p>Ukoliko vi kao roditelj, odgajatelj ili osoba bliska djetetu primijetite da se kod djeteta ne povećava vremenski period usmjeren na neki zadatak, nemojte odmah misliti da se radi o nekom poremećaju pažnje (npr. ADHD), već se obratite stručnjaku koji će vas savjetovati i uputiti na aktivnosti koje su primjerene vama i vašem djetetu.</p>

Današnja djeca od najranije dobi su naučena sve dobiti pritiskom na dugme

Problem koncentracije u predškolskom i školskom dobu: Životno važna sposobnost koju treniramo

<p>Istraživanje Britanske nutricionističke fondacije pokazalo je da više od trećine roditelja uvijek tjeraju svoju djecu da pojedu sve iz tanjira.</p><p>Ova učestala praksa možda ipak nije najbolje rješenje, slažu se brojni stručnjaci koji su objasnili da tjeranje djece na jedenje može imati neželjene posljedice u budućnosti, piše britanski Independent.</p><p>Klinička direktorica za poremećaje prehrane, dr. Džoan Branton (Joan Brunton), ističe da "djeca koja uvijek moraju pojesti sve s tanjira mogu razviti poteškoće u prepoznavanju signala gladi i sitosti te osjećaj kontrole u vezi obroka, što kasnije može dovesti do emocionalnih i prehrambenih poteškoća".</p><p>S njom se složila i porodična terapeutkinja, Fiona Jasin (Yassin), koja tvrdi: "Korištenje fraza poput „očisti tanjir“ ili „samo još jedan zalogaj“ može biti problematično. Ako tjerate dijete da jede više, prisiljavate ga da ignoriše prirodne receptore u mozgu i prejeda se."</p><p>Iako njihovo ponašanje može imati neželjene posljedice, stručnjakinje se slažu da roditelji i staratelji nemaju loše namjere kada žele da djeca pojedu sve što su dobila za obrok.</p><p>-	Naravno, roditelji i staratelji ne žele naštetiti svojoj djeci svakodnevnim riječima, ali važno je prepoznati uticaj koji riječi i postupci mogu imati na dijete. To može negativno uticati na ponašanje, samopouzdanje i identitet djeteta kako odrasta u adolescenciju – kaže Jasin.</p><p>Psiholog smatra da je potrebno izbjegavati fraze poput "Pojedi sve ili nećeš postati velik i snažan/na", prenosi Independent.</p><p>Jasin dodaje: "Implicitnim ciljem da se jede kako bi se „postalo velik i snažan“, jačate poruku da hrana ima samo jednu svrhu. Djeca tada mogu misliti da hrana nije tu da bi se u njoj uživalo. Ovaj stav može kod djeteta izazvati osjećaj neuspjeha ako ne pojede sve s tanjira."</p><p>Treba li djeci vjerovati kad kažu da su sita?</p><p>Stručnjakinje se slažu da je ponekad teško procijeniti je li dijete zaista sito ili jednostavno ne želi jesti ponuđenu hranu.</p><p>-	Ako dijete ostavlja male količine različitih namirnica, vjerojatno je sito i nema smisla tjerati ga da pojede sve. Međutim, ako ostavlja velike količine važnih hranjivih sastojaka, to može biti problem. Pokušajte razumjeti zašto ostavlja hranu i pronađite način da mu pomognete održati uravnoteženu prehranu - tvrdi Branton.</p>

 To može negativno uticati na ponašanje, samopouzdanje i identitet djeteta kako odrasta u adolescenciju, kaže Jasin

Evo razloga zašto djecu ne treba tjerati da uvijek pojedu sve iz tanjira

<p>Zapostavljena djeca često odrastaju u odrasle osobe koje nose duboke emocionalne rane iz djetinjstva.</p><p>Tako barem tvrdi psihoterapeutkinja Maja Ušioko (Mayya Ushioko).</p><p>Njihova prošlost često utiče na to kako doživljavaju ljubav, odnose i vlastitu vrijednost. </p><p>U nedavnoj objavi na Instagramu istakla je osobine koje se često razvijaju kod onih koji su u najranijim godinama života bili zanemareni.</p><p>- Imaju tendenciju da trpe bol, vjerujući da je to oblik ljubavi.</p><p>- Privlače ih emocionalno nedostupni partneri.</p><p>- Tolerišu zlostavljanje iz straha od odbacivanja.</p><p>- Žrtvuju vlastite vrijednosti kako bi se uklopili.</p><p>- Osjećaju odgovornost za sreću drugih ljudi.</p><p>- Skloni su da pate u tišini.</p>

Njihova prošlost često utiče na to kako doživljavaju ljubav, odnose i vlastitu vrijednost

Ovo je šest osobina ljudi koji su bili zapostavljeni u djetinjstvu

<p>Jedan od najslađih i najuzbudljivijih trenutaka u životu svakog roditelja je trenutak kada njihova beba napravi svoje prve korake. Taj trenutak je pravi simbol početka nove faze u razvoju djeteta, a za roditelje je to trenutak ponosa i radosti.&nbsp;</p><h2>Kada beba počinje hodati?</h2><p>Svaka beba ima svoj vlastiti ritam i tempo razvoja, stoga ne postoji univerzalno pravilo kada će beba napraviti prve korake. Obično se bebe počnu podizati i kretati uz pomoć namještaja i uzdržavajući se za nešto oko 9. mjeseca, a prve samostalne korake mogu napraviti negdje između 10. i 15. mjeseca života. Neke bebe mogu hodati i ranije, dok druge mogu malo kasniti. Važno je zapamtiti da su svi bebini razvojni koraci, pa tako i prvi koraci, potpuno individualni i da roditelji ne trebaju brinuti ako njihova beba ne hoda u isto vrijeme kada to rade druge bebe.</p><h2>Fizički razvoj prije prvih koraka</h2><p>Prvi koraci nisu samo rezultat toga što beba ima dovoljno snage u nogama, već i zato što su razvijeni mnogi drugi motorički i kognitivni faktori. Prije nego beba počne hodati, obično razvije nekoliko ključnih vještina.</p><p>Ležanje na stomaku - Ova faza pomaže bebi da ojača mišiće vrata, ramena i leđa, koji su bitni za uspravljanje i kretanje.</p><p>Okretanje i sjedenje - Ove vještine omogućuju bebi da razvije ravnotežu, što je ključno za hodanje.</p><p>Stajanje uz namještaj - Bebe se obično počnu podizati na noge držeći se za komade namještaja, što je znak da su im mišići nogu dovoljno jaki da podrže njihovu težinu.</p><p>Kretanje uz pomoć - Držanje za ruke roditelja ili namještaj pomaže bebi da se osjeća sigurnije i usmjerava njene pokrete prema samostalnim koracima.</p><h2>Kako pomoći bebi u učenju hodanja?</h2><p>Roditelji mogu podržati svoju bebu u ovom važnom razvoju kroz nekoliko jednostavnih i sigurnih aktivnosti.</p><p>Prvo, osigurajte da prostor u kojem beba vježba hodanje bude siguran. Uklonite oštre predmete, klizave podove i prepreke koje bi mogle izazvati povrede.</p><p>Mnogi roditelji pomažu svojoj bebi da se osjeća sigurnije dok se počinje kretati, pružajući im ruke za ravnotežu. Pokušajte držati bebu pod ruke, omogućujući joj da napravi nekoliko prvih koraka, uz vašu podršku.</p><p>Hodanje bez obuće može pomoći bebi da osjeti tlo i ojača stopala. Na tvrdim površinama, važno je paziti na sigurno okruženje kako bi beba bila zaštićena od povreda.</p><h2>Kada se obratiti ljekaru?</h2><p>U većini slučajeva, beba koja kasni s hodanjem nije razlog za brigu. Međutim, ako primijetite da vaša beba ne pokazuje interes za hodanje ili pokazuje znakove neuobičajenog razvoja, poput nemogućnosti da se podigne na noge ili slabosti mišića, važno je posjetiti pedijatra. Liječnik će procijeniti opće zdravlje djeteta i eventualno preporučiti daljnje testove ili terapiju.</p><p><br></p>

Svaka beba ima svoj vlastiti ritam i tempo razvoja, stoga ne postoji univerzalno pravilo kada će beba napraviti prve korake

Bebini prvi koraci: Čarolija razvoja i radosti u vašem domu

<p><br></p><p>Nekoliko studija je otkrilo da je i ljudima i majmunima lakše da nauče da se plaše evolutivno prijetećih stvari nego stvari koje nisu prijetnje. Naprimjer, istraživanje "Arnea Ohmana" s Instituta Karolinska u Švedskoj pokazalo je da možete naučiti ljude da povezuju električni udar sa fotografijama zmija i pauka ili fotografijama cvijeća i gljiva – ali efekt sa zmijama i paucima traje mnogo duže.</p><p>Slično istraživanje Suzan Mineke (sa Univerziteta Northvestern) pokazuje da se majmuni koji se uzgajaju u laboratoriji ne plaše zmija, ali će naučiti da se boje zmija mnogo lakše nego cvijeća ili zečeva. Autori dokumenta "Current Directions in Psychological Science" proučavali su kako bebe i mala djeca reaguju na zastrašujuće predmete, piše Ona.rs.</p><p>U jednom setu eksperimenata pokazali su bebama od 7 mjeseci dva videosnimka jedan pored drugog - jedan sa zmijom i jedan sa nečim što nije prijetnja, kao što je slon.<br></p>

<blockquote class="instagram-media" data-instgrm-captioned data-instgrm-permalink="https://www.instagram.com/reel/DCMN31eP_wE/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" data-instgrm-version="14" style=" background:#FFF; border:0; border-radius:3px; box-shadow:0 0 1px 0 rgba(0,0,0,0.5),0 1px 10px 0 rgba(0,0,0,0.15); margin: 1px; max-width:540px; min-width:326px; padding:0; width:99.375%; width:-webkit-calc(100% - 2px); width:calc(100% - 2px);"><div style="padding:16px;"> <a href="https://www.instagram.com/reel/DCMN31eP_wE/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" background:#FFFFFF; line-height:0; padding:0 0; text-align:center; text-decoration:none; width:100%;" target="_blank"> <div style=" display: flex; flex-direction: row; align-items: center;"> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 40px; margin-right: 14px; width: 40px;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 100px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 60px;"></div></div></div><div style="padding: 19% 0;"></div> <div style="display:block; height:50px; margin:0 auto 12px; width:50px;"><svg width="50px" height="50px" viewBox="0 0 60 60" version="1.1" xmlns="https://www.w3.org/2000/svg" xmlns:xlink="https://www.w3.org/1999/xlink"><g stroke="none" stroke-width="1" fill="none" fill-rule="evenodd"><g transform="translate(-511.000000, -20.000000)" fill="#000000"><g><path d="M556.869,30.41 C554.814,30.41 553.148,32.076 553.148,34.131 C553.148,36.186 554.814,37.852 556.869,37.852 C558.924,37.852 560.59,36.186 560.59,34.131 C560.59,32.076 558.924,30.41 556.869,30.41 M541,60.657 C535.114,60.657 530.342,55.887 530.342,50 C530.342,44.114 535.114,39.342 541,39.342 C546.887,39.342 551.658,44.114 551.658,50 C551.658,55.887 546.887,60.657 541,60.657 M541,33.886 C532.1,33.886 524.886,41.1 524.886,50 C524.886,58.899 532.1,66.113 541,66.113 C549.9,66.113 557.115,58.899 557.115,50 C557.115,41.1 549.9,33.886 541,33.886 M565.378,62.101 C565.244,65.022 564.756,66.606 564.346,67.663 C563.803,69.06 563.154,70.057 562.106,71.106 C561.058,72.155 560.06,72.803 558.662,73.347 C557.607,73.757 556.021,74.244 553.102,74.378 C549.944,74.521 548.997,74.552 541,74.552 C533.003,74.552 532.056,74.521 528.898,74.378 C525.979,74.244 524.393,73.757 523.338,73.347 C521.94,72.803 520.942,72.155 519.894,71.106 C518.846,70.057 518.197,69.06 517.654,67.663 C517.244,66.606 516.755,65.022 516.623,62.101 C516.479,58.943 516.448,57.996 516.448,50 C516.448,42.003 516.479,41.056 516.623,37.899 C516.755,34.978 517.244,33.391 517.654,32.338 C518.197,30.938 518.846,29.942 519.894,28.894 C520.942,27.846 521.94,27.196 523.338,26.654 C524.393,26.244 525.979,25.756 528.898,25.623 C532.057,25.479 533.004,25.448 541,25.448 C548.997,25.448 549.943,25.479 553.102,25.623 C556.021,25.756 557.607,26.244 558.662,26.654 C560.06,27.196 561.058,27.846 562.106,28.894 C563.154,29.942 563.803,30.938 564.346,32.338 C564.756,33.391 565.244,34.978 565.378,37.899 C565.522,41.056 565.552,42.003 565.552,50 C565.552,57.996 565.522,58.943 565.378,62.101 M570.82,37.631 C570.674,34.438 570.167,32.258 569.425,30.349 C568.659,28.377 567.633,26.702 565.965,25.035 C564.297,23.368 562.623,22.342 560.652,21.575 C558.743,20.834 556.562,20.326 553.369,20.18 C550.169,20.033 549.148,20 541,20 C532.853,20 531.831,20.033 528.631,20.18 C525.438,20.326 523.257,20.834 521.349,21.575 C519.376,22.342 517.703,23.368 516.035,25.035 C514.368,26.702 513.342,28.377 512.574,30.349 C511.834,32.258 511.326,34.438 511.181,37.631 C511.035,40.831 511,41.851 511,50 C511,58.147 511.035,59.17 511.181,62.369 C511.326,65.562 511.834,67.743 512.574,69.651 C513.342,71.625 514.368,73.296 516.035,74.965 C517.703,76.634 519.376,77.658 521.349,78.425 C523.257,79.167 525.438,79.673 528.631,79.82 C531.831,79.965 532.853,80.001 541,80.001 C549.148,80.001 550.169,79.965 553.369,79.82 C556.562,79.673 558.743,79.167 560.652,78.425 C562.623,77.658 564.297,76.634 565.965,74.965 C567.633,73.296 568.659,71.625 569.425,69.651 C570.167,67.743 570.674,65.562 570.82,62.369 C570.966,59.17 571,58.147 571,50 C571,41.851 570.966,40.831 570.82,37.631"></path></g></g></g></svg></div><div style="padding-top: 8px;"> <div style=" color:#3897f0; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:550; line-height:18px;">View this post on Instagram</div></div><div style="padding: 12.5% 0;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: row; margin-bottom: 14px; align-items: center;"><div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(0px) translateY(7px);"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; height: 12.5px; transform: rotate(-45deg) translateX(3px) translateY(1px); width: 12.5px; flex-grow: 0; margin-right: 14px; margin-left: 2px;"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(9px) translateY(-18px);"></div></div><div style="margin-left: 8px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 20px; width: 20px;"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 2px solid transparent; border-left: 6px solid #f4f4f4; border-bottom: 2px solid transparent; transform: translateX(16px) translateY(-4px) rotate(30deg)"></div></div><div style="margin-left: auto;"> <div style=" width: 0px; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-right: 8px solid transparent; transform: translateY(16px);"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; flex-grow: 0; height: 12px; width: 16px; transform: translateY(-4px);"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-left: 8px solid transparent; transform: translateY(-4px) translateX(8px);"></div></div></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center; margin-bottom: 24px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 224px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 144px;"></div></div></a><p style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; line-height:17px; margin-bottom:0; margin-top:8px; overflow:hidden; padding:8px 0 7px; text-align:center; text-overflow:ellipsis; white-space:nowrap;"><a href="https://www.instagram.com/reel/DCMN31eP_wE/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:normal; line-height:17px; text-decoration:none;" target="_blank">A post shared by Dr Sumitra Meena (@holisticpediatrician)</a></p></div></blockquote>
<script async src="//www.instagram.com/embed.js"></script>

<p>U isto vrijeme, istraživači su u pozadini puštali uplašeni ili sretni glas. Bebe su provodile više vremena gledajući videosnimke zmija dok su slušale uplašene glasove, ali same nisu pokazivale znake straha.</p><p>Drugo istraživanje, gdje su zmije i bebe stavljene u istu prostoriju, dokazalo je da ne postoji urođeni strah od ovih životinja.</p><p>- Bebe, čak i u najranijem uzrastu, jako su dobre u praćenju pokreta očiju i emocionalnih ekspresija na licu odrasle osobe koja brine o njima. Ako nešto novo, drugačije ili čudno krene da se dešava, beba će prvo pogledati u roditelja/staratelja, da procijeni da li je to nešto od čega treba da se plaši. I u tom djeliću sekunde, ako roditelj pokaže strah - dijete će reagovati isto.</p><p>Jedini prirodno urođeni strah sa kojim se rađamo je strah od prejake svjetlosti i gubitka tla pod nogama, sve drugo nam se prenosi kroz primarnu i sekundarnu socijalizaciju.</p>

Pokrenuta rasprava: Zadirkivanje djece bez markirane odjeće u školama

Odgajanje tinejdžera: Pokazatelji da se vaše dijete suočava sa ozbiljnim problemima

Manjak samopouzdanja: Četiri iskustva iz djetinjstva koja ostavljaju trajne posljedice

Psihoterapeut otkriva posljedice razvoda: Iz perspektive djeteta

Osjetljiva djeca: Kako pomoći vašem djetetu da prevaziđe sramežljivost

Cijene vrtića izazvale raspravu: Evo gdje roditelji plaćaju manje za odgoj

Roditeljski utjecaj na djecu: Učitelji odmah primijete ove znakove

Nemirna djeca: Ne sputavajte im duh jer ona bolje prolaze u životu

Znakovi koje roditelji ne smiju ignorisati kod odrasle djece

Mišel Obama priznaje da je u prošlosti koristila fizičko kažnjavanje

Zašto bebe plaču i kako im pomoći: Razumijevanje je ključno za zdravlje i odnos

Problem koncentracije u predškolskom i školskom dobu: Životno važna sposobnost koju treniramo

Evo razloga zašto djecu ne treba tjerati da uvijek pojedu sve iz tanjira

Ovo je šest osobina ljudi koji su bili zapostavljeni u djetinjstvu

Bebini prvi koraci: Čarolija razvoja i radosti u vašem domu

Istraživači stavili bebe i zmije u istu prostoriju: Pokazali da li je strah urođen ili naučen

Rast & razvoj

Pokrenuta rasprava: Zadirkivanje djece bez markirane odjeće u školama

Odgajanje tinejdžera: Pokazatelji da se vaše dijete suočava sa ozbiljnim problemima

Manjak samopouzdanja: Četiri iskustva iz djetinjstva koja ostavljaju trajne posljedice

Psihoterapeut otkriva posljedice razvoda: Iz perspektive djeteta

Osjetljiva djeca: Kako pomoći vašem djetetu da prevaziđe sramežljivost

Cijene vrtića izazvale raspravu: Evo gdje roditelji plaćaju manje za odgoj

Roditeljski utjecaj na djecu: Učitelji odmah primijete ove znakove

Nemirna djeca: Ne sputavajte im duh jer ona bolje prolaze u životu

Znakovi koje roditelji ne smiju ignorisati kod odrasle djece

Mišel Obama priznaje da je u prošlosti koristila fizičko kažnjavanje

Zašto bebe plaču i kako im pomoći: Razumijevanje je ključno za zdravlje i odnos

Problem koncentracije u predškolskom i školskom dobu: Životno važna sposobnost koju treniramo

Evo razloga zašto djecu ne treba tjerati da uvijek pojedu sve iz tanjira

Ovo je šest osobina ljudi koji su bili zapostavljeni u djetinjstvu

Bebini prvi koraci: Čarolija razvoja i radosti u vašem domu

Istraživači stavili bebe i zmije u istu prostoriju: Pokazali da li je strah urođen ili naučen