<p>Na današnji dan 1895. godine, rođen je velikan pisane riječi Hamza Humo, autor prvog bosanskohercegovačkog modernog romana. U rodnom Mostaru je pohađao mekteb, osnovnu školu i gimnaziju, a nakon Sarajevskog atentata, 1914. godine, kao gimnazijalac biva uhapšen i interniran u Mađarsku, da bi 1915. bio mobiliziran u austrijsku vojsku. Do kraja Prvog svjetskog rata radio je kao prevoditelj i pisar u bolnici u Beču.</p><p>Nakon rata Humo se vraća u Mostar i maturira, potom odlazi na studije historije umjetnosti u Zagreb, a kasnije u Beč i Beograd. Godine 1919., objavljuje prvu zbirku pjesama „Nutarnji život“, a 1924. „ Grad rima i ritmova“, u kojima se već prepoznaje njegov modernistički i ekspresivni izraz.</p><p>Osim toga, između dva svjetska rata Hamza je i redovno prevodio tekstove s njemačkog jezika za beogradski časopis “Politika”, a preveo je i knjigu “Muhamed: rađanje i uspon islama” azerbejdžanskog književnika Esada Beja (Essad Bey), koji je pisao na njemačkom jeziku.</p><h2>„Grozdanin kikot“</h2><p>U periodu između dva rata Humo je najintenzivnije stvarao, objavivši tada i svoje najznačajnije djelo, lirski roman „Grozdanin kikot“, 1927. godine, koji je napisao za samo sedam dana. Prema mišljenju mnogih književnih kritičara, „Grozdanin kikot“ je prvi moderni bosanskohercegovački roman koji ima elemente evropske avangarde pomiješane s tradicionalnim elementima našeg podneblja i kulturnog naslijeđa.</p><p>U mnogim svojim proznim djelima, poput zbirki pripovijetki ”Pod žrvnjem vremena”, ”Pripovijetke”, ”Ljubav na periferiji”, ”Hadžijin mač”; romana „Grozdanin kikot“, ”Zgrada na ruševinama” i  ”Adem Čabrić”, Humo je opisivao raslojavanje bosanskohercegovačkog društva u rodnoj Hercegovini, uz foklorne i bogumilske mitove. Boljela ga je socijalna nepravda u društvu.</p><p>U romanu „Adem Čabrić“, koji je napisao 1947. godine, a prema kojem je kasnije snimljena televizijska serija „Kože“, piše o siromašenju nekada bogatih porodica, kroz životnu priču kapitaliste u usponu i njegov odnos prema Narodnooslobodilačkoj borbi.</p><p>Osim književnog stvaralaštva, Hamza Humo je uređivao muslimanski list „Novo doba“, časopise „Gajret“ i „Zabavnik“, a radio je kao novinar, potom urednik Radio Sarajeva i direktor Umjetničke galerije BiH.</p><p>Humo je za svoj rad dobio mnogo priznanja, a koliko je značajan za kuturu i historiju naše zemlje, dovoljno potvrđuje činjenica da Humina djela danas predstavljaju mjerilo za vrednovanje književnih djela mlađih autora.&nbsp;</p>

<h2>Rođen srbijanski slikar Marko Murat</h2><p>1864. - Rođen srbijanski slikar Marko Murat, osnivač Umjetničke zanatske škole u Beogradu. Slikarsku akademiju završio je u Minhenu. U srpsko slikarstvo unio je nova umjetnička shvatanja i razvio interesovanje za probleme svjetlosti. Snažno je utjecao na stvaranje slikarske "Beogradske škole". Slikao je portrete, historijske kompozicije, predjele. U Narodnom muzeju u Beogradu su njegova glavna djela: "Doček cara Dušana u Dubrovniku", "Proljeće", "Cvijeti", "Konavoka", "Dum Ante", "Dubrovnik".</p><p>1865. - Engleski pisac Radjard Kipling (Rudyard), dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1907., majstor kratkih priča u kojima su s mnogo efekata isprepleteni humor i užas, rođen je na današnji dan. Njegova proza slika život u Indiji, u kojoj je rođen, s izuzetnim smislom za svijet djece i životinja. Djela: "Knjiga o džungli", "Hrabri kapetan", "Kim", "U bijelom i crnom", "Priče za djecu", "Izistinske priče".</p><p>1869. - Rođen kanadski pisac Stiven Batler Likok (Stephen Butler Leacock), autor više od 30 knjiga humorističkih priča, u kojima humor izvire iz komičnog uočavanja društvenih slabosti i nesklada prividnog i stvarnog u ljudskom ponašanju. Djela: "Besmislene novele", "Vrt ludosti", "Književni promašaji", studije o humoru "Humor i čovječanstvo", "Humor: teorije i tehnika".</p><p>1906. - Engleski filmski reditelj Kerol Rid (Carol Reed), izvrstan poznavalac tehničkih aspekata rediteljskog zanata s izrazitim smislom za vizuelno pripovijedanje, rođen je na današnji dan. Filmovi: "Zvijezde gledaju s neba", "Noćni voz za Minhen", "Prava pobjeda", "Bjegunac", "Pali idol", "Treći čovjek", "Prognan na ostrva", "Jare za dvije pare", "Trapez", "Ključ", "Naš čovjek u Havani", "Agonija i ekstaza", "Oliver" (nagrada Oskar).</p>

<h2>Rođena Ljiljana Molnar-Talajić, bh. operska diva</h2><p>1938. – U Bosanskom Brodu rođena Ljiljana Molnar-Talajić, bosanskohercegovačka operska diva. Bila je zvijezda Bečke državne opere, u kojoj je ostvarila šest velikih uloga i imala 58 nastupa, slijedili su milanska Scala, londonski Covent Garden i njujorški Metropolitan. Debitirala je još za vrijeme studija, 1959., na Muzičkoj akademiji u Sarajevu kao Grofica u „Figarovom piru“. Od 1960. do 1975. bila je članica Sarajevske opere, a od 1975. do 1980. prvakinja Opere HNK u Zagrebu. Vrhunski muzikalna, s naglašenim osjećajem za interpretaciju, ostvarila je i veliku kreaciju Cio-Cio-San u „Madama Butterfly“ za koju je 1967. dobila nagradu u Tokiju. Zapažen je i njen pedagoški rad od 1980. godine na Zagrebačkoj glazbenoj akademiji, s kojim je se s velikom ljubavlju bavila sve do smrti. Umrla je 17. septembra 2007. u Zagrebu.</p><p>1944. - Umro francuski pisac Romen Rolan (Romain Rolland), jedan od najvećih mistika francuske literature u 20. stoljeću, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1915. Bio je duboko zainteresiran i aktivno uključen u sva bitna socijalna, politička i duhovna zbivanja svoje epohe, pa i u "aferu Drajfus", fenomen komunizma, borbu protiv fašizma, nastojanja da se postigne svjetski mir. Djela: romani "Žan Kristof" (deset knjiga), "Kola Brenjon", 12 drama pod zajedničkim nazivom "Pozorište revolucije", romansirane biografije Ludviga van Betovena, Mikelanđela Buonarotija, Lava Nikolajeviča Tolstoja, Georga Fridriha Hendla, Mahatme Gandija, antiratni spis "Iznad meteža".</p><p>1947. - Preminuo engleski filozof Alfred Nort Vajthed (North Whitehead), jedan od najznačajnijih anglosaksonskih mislilaca 20. stoljeća. Najprije se bavio matematičkom logikom i zajedno s engleskim filozofom i matematičarom Bertrandom Raselom napisao je "Principia matematika". Potom je razvio originalnu metafiziku, kosmološko gledište o "vječnim objektima" i događajima i organizmičku filozofiju prirode. Smatrao je da filozofija ima sudbonosan socijalno-historijski značaj. Ostala djela: "Rasprava o univerzalnoj algebri", "Organizacija mišljenja", "Istraživanje principa prirodnog znanja", "Nauka i moderni svijet", "Proces i realnost", "Smjeli poduhvati ideja", "Religija u bitnim svojstvima".</p>

Danas je utorak, 30. decembar/prosinac 2025. godine, do kraja godine preostao je još jedan dan

Hamza Humo: 130. godišnjica rođenja autora prvog bh. modernog romana

<p>Na današnji dan 1937., preminuo je Osman Nuri Hadžić, jedan od najznačajnijih bošnjačkih pisaca i intelektualaca s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Rođen je u Mostaru, 1869. godine, gdje je završio mekteb, ruždiju i medresu. Šerijatsku sudačku školu završio je u Sarajevu, a diplomirao pravo u Zagrebu. </p><p>Godine 1892., dopušteno je da se nakon završetka Šerijatske sudačke škole bosanskogercegovački studenti upisuju na Pravni fakultet u Zagrebu, a prvi koji je to pravo iskoristio bio je Osman Nuri Hadžić. </p><h2>„Bez nade“</h2><p>Njegov književni rad obuhvata pripovijetke, eseje, feljtone i kritike. Poznatija Hadžićeva djela su: „Smail-aga Čengić i druge priče“, „Pripoviest iz prošlosti Mostara“, „Na pragu novoga doba“ (koautor s Ivanom Milićevićem), „Pripovijesti iz bosanskog života“, „Borba Muslimana za vjersko-prosvjetnu autonomiju“, romani „Bez nade“ i „Bez svrhe“ (koautor s Milićevićem).</p><p>Iako je sam objavio mnoga djela, najpoznatija su mu ona napisana zajedno s književnikom Ivanom Milićevićem, objavljena pod pseudonimom Osman-Aziz. Roman „Bez nade“, koji su pod tim pseudonimom objavili 1895. godine, prvi je bosanskohercegovački roman. </p><h2>Ugledna porodica</h2><p>Osim pisanjem, Nuri Hadžić se bavio kulturnom historijom i vjersko-prosvjetnim pitanjima, te je kao veliki poznavalac tih pitanja napisao i značajno djelo „Muhamed a.s. i Kur’an – kulturna istorija Islama“. U Sarajevu je, zajedno s književnicima Safvet-begom Bašagićem i Edhemom Mulabdićem, osnovao list „Behar“, 1. maja 1900. godine, koji je imao veoma bitnu kulturnu ulogu u životu Bošnjaka. </p><p>Sa suprugom Almasom, koja je potjecala iz također ugledne mostarske porodice Sokolovića, Osman je imao četiri kćerke. Šemsa je mlada umrla, Bahrija je studirala u Beču na Akademiju za muziku i scensku umjetnost, postavši operska pjevačica svjetskog glasa, Nadžida je završila pravo i radila kao sutkinja u Mostaru, a Rabija je studirala njemački jezik u Beču i Beogradu te radila kao profesorica njemačkog u Mostarskoj gimnaziji, a poslije kao prevoditeljica u preduzeću „Soko“. </p><p>Osman Nuri Hadžić ostaje simbol jednog vremena u kojem su ideali prosvjete, književnosti i narodnog preporoda smatrani temeljem opstanka. Njegov rad podsjeća da književnost može biti i oruđe društvene svijesti i snaga koja spaja prošlost s modernošću.</p>

<h2>Đovani Domeniko Kasini otkrio Saturnov satelit Reju</h2><p>1672. - Đovani Domeniko Kasini (Giovanni Domenico Cassini), francuski astronom, matematičar, inžinjer i astrolog italijanskog porijekla, otkrio je Saturnov satelit Reju. Bio je profesor na Bolonjskom univerzitetu i direktor Pariske zvjezdarnice. U matematici su po njemu nazvani krivulja (Kasinijev oval) i identitet (Kasinijev identitet za Fibonačijeve brojeve). </p><p>1790. - Rođen francuski orijentalist Žan Fransoa Šampolion (Jean-Francois Champollion), osnivač egiptologije. Šampolion je, 1822. godine, dešifrirao hijeroglife s ploče pronađene 1799. u egipatskom mjestu Rešid, utvrdivši da oni nisu samo simboličko nego i fonetsko pismo. </p><p>1804. - Francuski pisac Šarl Ogisten Sent-Bev (Charles Augustin de Sainte-Beuve), najistaknutiji predstavnik francuske književne kritike, rođen je na današnji dan. Počeo je romantičarskim pjesmama i romanom "Naslada", ali se potom posvetio isključivo književnoj kritici i historiji. Ostala djela: pjesme "Život, poezija i misli Žozefa Delorma", kritike "Književni portreti", "Por-Roajal", "Razgovori ponedjeljkom".</p><p>1810. - Rođen njemački egiptolog Karl Ričard Lepsijus (Richard Lepsius), koga smatraju osnivačem moderne arheologije. Njegove "Egipatske hronologije" utemeljile su naučno izučavanje rane egipatske historije.</p><p>1876. - Stevan Aleksić, jedan od najznačajnijih srbijanskih slikara s početka dvadesetog stoljeća, rođen je na današnji dan. Poznat je po seriji autoportreta od 1895. do 1922. godine, koji ilustriraju evoluciju njegovog stila i tehnike, a najveća je takva zbirka u Srbiji.</p>

<h2>Adil-beg Zulfikarpašić: 104. godišnjica rođenja bh. dobročinitelja</h2><p>1921. - U Foči rođen Adil-beg Zulfikarpašić, bosanskohercegovački kulturni mecena, biznismen, vakif, političar i dobročinitelj. Adil je bio sin veleposjednika Husein-bega Zulfikarpašića, dugogodišnjeg gradonačelnika Foče i Zahide Zulfikarpašić koja je porijeklom iz fočanske plemićke porodice Čengić. Studirao je u Grazu, Beču i Fribourgu, diplomiravši političke nauke i pravo. Bio je zamjenik ministra trgovine u prvoj poslijeratnoj Vladi Narodne Republike BiH. Godine 1946., emigrirao je iz Bosne i Hercegovine, te postao predsjednik Bošnjačkog liberalnog saveza. Također je bio urednik „Bosanskih pogleda“, koji su izlazili u Beču i Fribourgu od 1960. do 1967. godine. Zulfikarpašić je, 1988. godine, osnovao Bošnjački institute u Cirihu, koji je nastao kao plod njegovog dugogodišnjeg sakupljanja, klasificiranja i sistematiziranja historijske, književne, novinsko-publicističke, rukopisne, arhivsko-dokumentacijske i folklorne građe o Bosni i Hercegovini, kao i o susjednim zemljama i njihovim narodima. U Bosnu i Hercegovinu se vratio u martu 1990. godine i zajedno s Alijom Izetbegovićem formirao Stranku demokratske akcije (SDA), čiji je bio potpredsjednik, ali se iste godine u septembru razišao sa SDA i zajedno s Muhamedom Filipovićem osnovao Muslimansku bošnjačku organizaciju (MBO). Bio je osnivač, izdavač i vlasnik sedmičnika “Bosanski pogledi” u Sarajevu (1991.). Godine 1991., Bošnjački institut je otvorio svoju podružnicu u Sarajevu, a u maju 2001. godine svečano je otvoren savremeno opremljen Bošnjački institut – Fondacija Adil Zulfikarpašić u Sarajevu. U tu zgradu su preneseni glavni fondovi iz Bošnjačkog instituta u Cirihu: biblioteka, arhiv i galerija umjetničkih slika. Zulfikarpašić je preminuo 21. jula 2008. godine u Sarajevu.</p><p>1925. - Rođen Janika Balaž, opjevani vojvođanski tamburaš i muzičar romskog porijekla. Bio je član Velikog tamburaškog orkestra Radija Novi Sad od njegovog osnivanja, 1958. godine. Svirao je prim tamburicu  (bisernica), a sa svojim malim tamburaškim sastavom od osam članova nastupao je širom svijeta. Janika je učestvovao u nekoliko dokumentarnih i igranih filmova. Pjesme "Osam tamburaša s Petrovaradina" i "Primaši" njemu su posvećene. Grad Novi Sad je, 12. novembra 1988., u Balaževu čast podigao spomenik na trgu nasuprot Petrovaradinske tvrđave.</p><p>1935. - Rođen Sead Fetahagić, bosanskohercegovački pisac i novinar. Njegova prva knjiga pripovjedaka ”Četvrtak poslije petka”, izdata 1960. godine, unijela je u bosanskohercegovačku literaturu moderan izraz. Slijedili su zbirka priča ”Go čovjek na krečnjaku” (1970) i eksperimentalni roman ”Drugo kraljevstvo smrti” (1990). Pisao je za radio, film i televiziju, a na pozorišnim scenama izvedene su mu komedije ”Kolo oko kaktusa”, ”Znam za jadac”, ”Velika rasprodaja” i ”Kako je počelo”. Preminuo je 28. decembra 2010. godine.</p><p>1948. - Šumarski fakultet u Sarajevu počeo s radom. Prvi diplomirani inžinjeri šumarstva u Sarajevu promovirani su 1953. godine, a prvo zvanje doktora nauka stekao je Vitomir Stefanović 1959. godine, odbranivši tezu naslova “Tipovi šuma bijelog bora na području krečnjaka istočne Bosne”.</p><p>1956. - Rođen Dejv Mari (Dave Murray), engleski muzičar i tekstopisac, najpoznatiji kao gitarist hevi metal benda “Iron Maiden”. Utjecao je na mnoge hevi metal gitariste od početka osamdesetih.</p><p>2022. - U Zagrebu je od raka pluća, u 60. godini života, preminuo legendarni hrvatski muzičar i pjevač Massimo Savić. Massimo je postao popularan 1980-ih sa svojim bendom "Dorian Gray", a potom je izgradio uspješnu solo karijeru, što je potvrdio dobijanjem pet Porina za najbolju mušku vokalnu izvedbu.</p>

Danas je utorak, 23. decembar/prosinac 2025. godine, do kraja godine preostalo je još osam dana

Hadžić: Prvi Bošnjak koji je studirao pravo u Zagrebu  

Osman Nuri Hadžić: 88. godišnjica smrti autora prvog bh. romana

<p>Vatikan, službeno Vatikan-Grad, najmanja je suverena država na svijetu. Ima tek 0,44 kvadratna kilometra i približno 1.000 stanovnika, ali je jedna od najutjecajnijih kulturnih i duhovnih tačaka na Planeti. Smješten usred Rima, okružen njegovim živim ritmom, Vatikan je zaseban mikrosvijet u kojem se isprepliću religija, umjetnost, historija i diplomatija.&nbsp;</p><p>Ovih dana i novinarka “Dnevnog avaza” se uvjerila zašto Vatikan mnogi doživljavaju ne samo kao državu, nego kao riznicu svjetskog naslijeđa.</p>

<h2>Trg svetog Petra i Vatikanski muzej</h2><p><span style="color: rgb(0, 0, 0); font-size: 20px;">Najpoznatiji prostor Vatikana je veličanstveni Trg svetog Petra, monumentalno djelo italijanskog vajara  Berninija, koje svakodnevno prima hiljade hodočasnika i turista. Trgom dominira Bazilika svetog Petra, jedno od najsvetijih katoličkih mjesta i remek-djelo renesansne arhitekture.</span></p><p>Središte vatikanskog života jeste Papa, poglavar Rimokatoličke crkve, čija se rezidencija i ured nalaze u Apostolskoj palači. Papa nije samo duhovna vođa, on je i državnik, glas koji se često čuje u svjetskim raspravama o miru, ljudskim pravima i socijalnoj pravdi.</p><p>Unutar Vatikana smješten je i Vatikanski muzej, jedna od najbogatijih svjetskih zbirki umjetnosti. Od antičkih skulptura do renesansnih freski, svaki korak vodi kroz stoljeća stvaralaštva. </p><p>Tri odaje u Vatikanu freskama s povijesnim, mitološkim, alegorijskim i biblijskim temama oslikao je Rafaelo Santi (Raffaello), uz Mikelanđela (Michelangelo) i Leonarda da Vinčija (Vinci) najznačajniji renesanski umjetnik. Odaje su po njemu nazvane Rafaelove sobe.&nbsp;</p>

<h2>Sikstinska kapela </h2><p>Vrhunac obilaska ove fascinantne znamenitosti svakako je Sikstinska kapela, remek-djelo duhovnosti, umjetnosti i historije, smješteno unutar Apostolske palače u Vatikanu, jedno od najprepoznatljivijih i najvažnijih umjetničkih zdanja na svijetu. Iako je naizgled skromna izvana, unutrašnjost Sikstinske kapele pretvara je u duhovni i likovni epicentar renesansne Evrope. Ljepota ovog jedinstvenog mjesta, gdje se spajaju umjetnost, religija, politika i historija, nije samo u vizuelnoj spektakularnosti, već i u narativu koji povezuje čovječanstvo od njegovog početka do njegovog duhovnog cilja.</p><p>Kapelu je dao obnoviti papa Siksto IV, po kojem je i dobila ime, između 1473. i 1481. godine. Njena prvobitna svrha bila je dvojaka: služila je kao papinska privatna kapela i ceremonijalni prostor za najvažnije crkvene događaje. S vremenom je postala i mjesto gdje se održava konklava – tajni sastanak kardinala prilikom izbora novog pape.</p><p>Prije Mikelanđela, zidove kapele ukrasili su najveći slikari kasnog 15. stoljeća, među kojima se ističu: Sandro Botičeli (Botticelli), Domeniko Girlandajo (Domenico Ghirlandaio), koji je bio Mikelanđelov učitelj, te Pjetro Peruđino (Pietro Perugino) i Kozimo Roseli (Cosimo Rosselli). </p><p>Godine 1508., papa Julije II povjerio je Mikelanđelu oslikavanje svoda. Radovi su trajali četiri godine (1508. – 1512.) i pretvorili svod Sikstinske kapele u najvažnije slikarsko ostvarenje u historiji. Glavne scene prikazuju epizode iz Knjige Postanka: stvaranje svjetlosti, stvaranje Adama, stvaranje Eve, pad i izgon iz Raja te Potop.</p><p>Dvadesetak godina nakon što je završio oslikavanje svoda, Mikelanđelo se vratio u Sikstinsku kapelu na poziv pape Pavla III, da oslika čitav zid iza oltara. “Posljednji sud” (1536. – 1541.) predstavlja dramatičan, uzburkan prikaz Sudnjeg dana. Ovo djelo izazvalo je brojne polemike u 16. stoljeću zbog naglašene anatomije i dinamičnih, često nagih figura, ali je postalo ključna prekretnica u razvoju manirizma i zapadne umjetnosti općenito.</p>

<h2>Bazilika svetog Petra </h2><p>Bazilika svetog Petra jedno je od najimpozantnijih i najpoznatijih sakralnih zdanja na svijetu. Njena veličina, arhitektonska složenost i duhovni značaj čine je centralnim mjestom katoličke tradicije, ali i neiscrpnom inspiracijom za historiju umjetnosti i graditeljstva. Posjetiti je znači zakoračiti u prostor gdje se prepliću vjera, moć, estetika i nekoliko stoljeća ljudskog stvaralaštva.</p><p>Prema tradiciji, na mjestu gdje danas stoji Bazilika nalazi se grob svetog Petra, Isusovog apostola i prvog rimskog biskupa, odnosno prvog pape. Nakon njegove smrti, rana kršćanska zajednica čuvala je grob kao sveto mjesto. U 4. stoljeću, car Konstantin Veliki podigao je prvu monumentalnu baziliku iznad Petrovog groba. Ta konstantinovska crkva stajala je više od hiljadu godina, ali je s vremenom propadala, pa se početkom 16. stoljeća rodila ideja o izgradnji potpuno nove, još veličanstvenije crkve. Nova bazilika započeta je 1506., a završena 120 godina kasnije - 1626. godine.</p><p>Donato Bramante bio je prvi glavni arhitekt koji je zamislio monumentalni tlocrt u obliku grčkog križa, s velikom centralnom kupolom. Mikelanđelo je 1546. preuzeo projekt i preoblikovao Baziliku snažnom, skulpturalnom logikom karakterističnom za njegov rad. Njegov najveći doprinos jeste kupola, jedno od najprepoznatljivijih arhitektonskih djela svijeta, koja dominira Rimom i postala je simbol Vatikana. Mikelanđelova kupola iznutra je ukrašena mozaicima i natpisima koji naglašavaju božansku veličinu prostora. Posjetitelji se mogu popeti do njenog vrha, odakle se pruža nezaboravan pogled na Vatikan i cijeli Rim.</p><p>Početkom 17. stoljeća Karlo Maderno (Carlo) produžio je baziliku u obliku latinskog križa i izgradio današnje monumentalno pročelje. Pod njegovim vođstvom crkva je dobila konačnu formu. Đan Lorenco Bernini (Gian Lorenzo), genije baroka, oblikovao je Trg svetog Petra i unutrašnji baldahin iznad Petrovog groba. Berninijev trg, sa svojim polukružnim kolonadama, zamišljen je kao “ruke Crkve koje grle vjernike”.</p><p>Unutrašnjost Bazilike ostavlja snažan utisak svojom monumentalnom proporcijom. Bazilika može primiti više od 60.000 ljudi, a svaki dio prostora ispunjen je umjetničkim remek-djelima.</p><p>Nedaleko od ulaza stoji “Pieta”, jedno od najdirljivijih Mikelanđelovih vajarskih ostvarenja. Izradio ju je kada je imao samo 24 godine. Ljepota, nježnost i savršenstvo forme čine je jednim od najpoznatijih prikaza Marije i Krista.</p><p>U kriptama ispod bazilike nalaze se grobnice brojnih papa, svetaca i važnih crkvenih figura.&nbsp;</p>

<h2>Diplomatsko središte</h2><p>Vatikan je i važno diplomatsko središte: iako minijaturan, održava veze s brojnim državama i aktivan je u međunarodnim humanitarnim inicijativama. Unutar države djeluje i Švicarska garda, najstarija aktivna vojna jedinica na svijetu, prepoznatljiva po renesansnim uniformama.</p><p>Uprkos svojoj maloj površini, Vatikan ostavlja veliki trag. Svaka njegova ulica, fontana i dvorana nosi dio historije civilizacije.&nbsp;</p>

Novinarka “Dnevnog avaza” u najmanjoj državi na svijetu

Novinarka “Avaza” s grupom bh. turista u Vatikanu 

Vatikan: Riznica svjetskog naslijeđa

<p>Na današnji dan 2016. godine, u Skoplju je, u 74. godini, preminula Esma Redžepova, makedonska pjevačica romskog porijekla, humanitarka i počasna predsjednica Crvenog krsta Makedonije. Zbog doprinosa romskoj muzici i njenoj promociji prozvana je "kraljicom Roma", 1976. godine, na Prvom festivalu romske muzike i pjesme održanom u Chandrigaru, u Indiji, kada joj je priznanje uručila tadašnja indijska premijerka Indira Gandi (Gandhi).</p><p>Esma je rođena 8. avgusta 1943., u Skoplju, u porodici sa šestero djece, koju su roditelji, uprkos siromaštvu i teškom životu, uspjeli iškolovati. Već kao devetogodišnja djevojčica s bratom je bila članica folklornog društva, gdje je imala priliku naučiti pjevati i igrati komplicirane muzičke ritmove.</p><h2>Impresivna karijera</h2><p>Tokom svoje karijere duge 55 godina Redžepova je učestvovala na vrhunskim svjetskim muzičkim festivalima i manifestacijama, te objavila stotine muzičkih albuma. Održala je više od 22.000 solističkih koncerata u Makedoniji i svijetu, a često je sarađivala s utjecajnim i svjetski poznatim muzičkim imenima. Godine 1962., bila je prva umjetnica bivše SFR Jugoslavije koja je nastupila u koncertnoj dvorani Olimpija u Parizu. </p><p>Esminu muziku slušalo je više generacija poštovalaca romske narodne muzike, dva puta je bila nominirana za Nobelovu nagradu za mir, a s Vlatkom Lozanoskim predstavljala je Makedoniju na Eurosongu 2013. godine, u švedskom gradu Malmeu.  </p><p>U Sjedinjenim Američkim Državama je, 2010. godine, uvrštena među pedeset najboljih vokala svijeta. Dobitnica je brojnih nagrada kako za osobni doprinos muzici i kulturi, tako i za humanitarni rad. Odlikovana je i jugoslavenskim Ordenom zasluga za narod.</p><h2>Velika humanitarka</h2><p>Sa suprugom Stevom Teodosievskim Esma je pomogla četrdeset sedam dječaka i jednoj djevojčici. Petoricu dječaka su udomili, dok su ostali boravili s njima u kraćim ili dužim periodima kada su se obrazovali kao muzičari.</p><p>Esma je često na svojim koncertima prikupljala novčana sredstva za pomoć bolnicama, sirotištima i žrtvama katastrofa, zbog čega je i bila počasna predsjednica Crvenog krsta Makedonije. </p><p>Novac i kuću od 750 kvadrata, koja je danas muzej, Esma Redžepova ostavila je svojoj domovini Makedoniji, jer je smatrala da je posvojenu djecu zbrinula.</p>

<h2>Rođen francuski kompozitor Hektor Berlioz</h2><p>1803. - Rođen francuski kompozitor Hektor Berlioz (Hector), tvorac romantičarske programske muzike, koji je stvorio djela izvanrednih tonskih boja. Djela: "Nauku o instrumentaciji", "Fantastična simfonija", "Romeo i Julija", "Faustovo prokletstvo", "Rekvijem”, "Trojanci"…</p><p>1810. - Francuski pisac Luj Šarl Alfred de Mise (Louis Charles Alfred de Musset), koga je nesretna ljubav s književnicom Žorž Sand (George) inspirirala za najljepše i najuzbudljivije lirske pjesme: "Noći", "Pismo Lamartinu" i "Ispovijest jednog djeteta ovog vijeka", rođen je na današnji dan. Ostala djela: stihovane "Priče iz Španije i Italije", pjesme "Namuna", "Rola", drama "Lorenćaco", komedije "S ljubavlju se ne igra", "Ne treba se ni u šta zakleti", "Marijanine ćudi".</p><p>1843. - Rođen njemački bakteriolog Robert Koh (Koch), jedan od osnivača bakteriologije, dobitnik Nobelove nagrade za medicinu 1905. Otkrio je bacil tuberkuloze (Kohov bacil), skinuvši veo tajne sa smrtonosne bolesti 19. stoljeća. Izolovao je i bacil antraksa i pronašao izazivača kolere, epidemijske bolesti koja je u srednjem vijeku uništavala čitave gradove, ispitivao je afričku bolest spavanja, tifus, malariju i prvi primijenio liječenje kininom.</p><p>1882. - Maks Born (Max), njemački fizičar, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku, rođen je na današnji dan. Poznat je po radovima s područja kvantne mehanike, teorije relativnosti i teorije kristala. </p><p>1894. - U Parizu otvorena prva svjetska automobilska izložba, na kojoj se predstavilo devet proizvođača.</p><p>1911. - Rođen Nagib Mahfuz, egipatski književnik, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1988. godine. Mahfuz je objavio više od 40 novela i 30 scenarija. "Kairska trilogija" je njegovo remek-djelo.&nbsp;</p>

<h2>Umro Ivan Cankar, jedan od tvoraca slovenske moderne književnosti</h2><p>1918. - Umro Ivan Cankar, slovenski pisac, dramaturg i pjesnik. Jedan je od tvoraca slovenske moderne književnosti. U političkom životu bio je angažiran kao socijaldemokrat, a njegove političke ideje našle su odraza u svim njegovim djelima, naročito u najpoznatijem "Sluga Jernej i njegovo pravo" (Hlapec Jernej in njegova pravica).</p><p>1918. - Rođen ruski pisac Aleksandar Isajevič Solženjicin, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1970., čija je literatura obilježena iskustvom iz sibirskih logora u kojima je proveo devet godina nakon Drugog svjetskog rata. Pripovijetkom "Jedan dan Ivana Denisoviča" i romanom "Arhipelag Gulag" objelodanio je da je "komunizam spoj laži i nasilja nad ljudima: laži - da se sakrije nasilje i nasilja - da se održi laž". Ostala djela: pripovijetka "Matrjonini dani", romani "U krugu prvom", "Onkološka klinika", "Avgust četrnaeste", "Crveni točak", "Rusija u provaliji”...</p><p>1925. -  Paul Gringard (Paul Greengard), američki neuronaučnik, najpoznatiji po svom radu na molekularnoj i ćelijskoj funkciji neurona, rođen je na današnji dan. Godine 2000., dobio je Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu, koju je podijelio s Arvidom Karlsonom (Carlsson) i Erikom Kandelom (Eric). </p><p>1946. - Generalna skupština Ujedinjenih nacija osnovala UNICEF, Međunarodni fond Ujedinjenih nacija za pomoć djeci u zemljama razorenim ratom.</p><p>1972. - Američki astronauti iz broda "Apolo 17" spustili se na Mjesec, u posljednjoj misiji u okviru programa "Apolo".</p><p>1999. - Preminuo Boris Nilević, bosanskohercegovački historičar srednjeg i ranog novog vijeka. Od 1974. do smrti radio je u Javnoj ustanovi Institut za historiju u Sarajevu. Bio je direktor Instituta za historiju i urednik časopisa „Prilozi“ Instituta za historiju. Povremeno je radio na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu i na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Tuzli.</p><p>2012. - Umro Ravi Šankar (Shankar), jedan od najpoznatijih indijskih muzičara 20. stoljeća, kompozitor i virtuoz na sitaru, ikona hipi pokreta. U periodu od 1986. do 1992. godine bio je član Gornjeg doma Parlamenta Indije. Šankar je 1999. godine za svoje zasluge dobio najviše indijsko odlikovanje Bharat Ratna. Također je osvojio i tri nagrade Gremi.&nbsp;</p>

Danas je četvrtak, 11. decembar/prosinac 2025. godine, do kraja godine preostalo je još 20 dana

Esma Redžepova: 9. godišnjica smrti „kraljice Roma“

<p>Na današnji dan 1938. godine, u Foči je rođena Zehra Deović, prema mišljenju mnogih muzičkih eksperata, najbolja bosanskohercegovačka, ali i regionalna interpretatorice sevdalinki svih vremena.</p><p>Zehrina profesionalna karijera počela je 1960. godine, dolaskom u Sarajevo na studij na Pedagoškoj akademiji, kada je i položila audiciju za vokalnog solistu Radio Sarajeva.</p><p>U ljeto 1968., kada ju je Zehra snimila, pa i kasnije, jedna od najviše emitiranih pjesama na radijskim talasima bila je pjesma “Da sam ptica i da imam krila”. Manje je poznato da to nije bila izvorna sevdalinka, jer je tekst napisao Mustafa Mujezinović. Ali, kao i mnoge druge pjesme, u izvedbi Zehre Deović je to postala, jer je srasla s tlom i dušom svih koji su je slušali. </p><h2>Snimala i ilahije</h2><p>Kao vrhunska interpretatorica sevdalinki čarobnog glasa predstavljala je bivšu SFR Jugoslaviju na brojnim međunarodnim festivalima s etnomuzičkim sadržajima. Bila je redovna učesnica Ilidžanskog festivala, od njegovog pokretanja 1963. godine, te brojnih drugih festivala na prostoru regije i šire.</p><p>Zehra je, osim sevdalinki, snimala i interpretirala ilahije i kaside, te je uz pratnju hora Gazi-Husrev Begove medrese iz Sarajeva, godine 1990., snimila ploču i kasetu "Kad procvatu behari". Tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, 1992. - 1995. godine, Zehra je aktivno učestvovala u sarajevskoj ratnoj estradi, kada je snimila pjesme "Bentbaša", "Kovači" i "Ranjena Foča".     </p><h2>Poklon Bosni</h2><p>U sedamdesetim godinama života, Zehra je odlučila da snimi nekoliko novih pjesama u duhu sevdaha: "Mirna Bosna", "Baščaršijske noći", "Čekmeđa" i "Safete, Sajo". Ove pjesme, kao i ponovo snimljena pjesma "Poklon Bosni", te druge stare sevdalinke, kasida "Došla voda" i ilahija "Kovači", nalaze se na albumu "Poklon Bosni", koji je izdat početkom 2014. godine.</p><p>Ova samozatajna diva baršunastog glasa preminula je 30. oktobra 2015., u 77. godini života, a njen posljednji javni nastup bio je 1. marta 2015. godine, kada je u emisiji BHRT-a „Opušteno nedjeljom“ premijerno izvela pjesmu „Safete, Sajo“, posvećenu rahmetli Safetu Isoviću.</p><p>Iza Zehre Deović ostao je veliki broj arhivskih snimaka sevdalinki. Mnogi su izjavljivali kako su njene izvedbe doživljavali kao jedan od najveličanstvenijih zvukova koji su ikada čuli i osjetili u životu. Ostale su upamćene njene riječi kako “pjevač ne smije da se pamti po pjesmama već isključivo po svome pjevanju”, te “bolje zlatan glas, nego zlatna ploča”.</p>

<h2>Rođen Džon Milton, najveći engleski pjesnik uz Šekspira</h2><p>1608. - Rođen Džon Milton (John) koji se smatra najvećim engleskim pesnikom uz Šekspira (Shakespeare). Svoja najbolja djela napisao je u vrijeme restauracije, kada je bio slijep, siromašan i razočaran u politiku i društvo ("Izgubljeni raj", "Ponovo zadobijeni raj", "Samson Borac").</p><p>1641. - Umro flamanski barokni slikar Anton van Dajk (Anthony Dyck) koji je postao vodeći engleski dvorski umjetnik. Najslavniji su njegovi brojni portreti kralja Čarlsa I (Charles) i njegove porodice, kojima je snažno utjecao na englesko portretno slikarstvo narednih 150 godina.  </p><p>1886. - Rođen Amerikanac Klarens Birdsej (Clarence Birdseye), pronalazač dubokog zamrzavanja za održavanje namirnica. Pretpostavlja se da je za svoj pronalazak koristio iskustvo domorodaca s Aljaske.</p><p>1916. - Kirk Daglas (Kirk Douglas), legendarni američki glumac, scenarist i producent, rođen je na današnji dan. Iako je bio više puta nominovan, tek s 80 godina dobio je počasnog Oskara za doprinos filmskoj umjetnosti. Ima svoju zvijezdu na Šetalištu slavnih. Godine 1996., doživio je moždani udar, koji je opisao u svojoj knjizi "Udar sreće". Preminuo je 5. februara 2020., u 104. godini. </p><p>1926. - Rođen Španac Luis Migel Lukas Domingin (Miguel Lucas Diminguin), jedan od najuspješnijih toreadora (borac s bikovima) u 20. vijeku. Njegova vještina inspirirala je američkog pisca Ernesta Hemingveja (Hemingway) koji je toreadore i matadore smatrao oličenjem hrabrosti i bio opčinjen borbama s bikovima.</p><p>1934. - Rođena Džudi Denč (Judi Dench), britanska glumica i dobitnica Oskara. Dobitnica je i brojnih drugih nagrada, od kojih 10 BAFTA, sedam nagrada „Laurence Olivier“, dvije Screen Actors Guild, dva Zlatna globusa...</p>

<h2>Rođen fra Petar Anđelović, provincijal Bosne Srebrene</h2><p>1937. - Rođen fra Petar Anđelović, bosanskohercegovački franjevac, publicist i provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Od 2003. do smrti vršio je službu provincijskog asistenta Franjevačkog svjetovnog reda. Bio je član Glavnog odbora Helsinškog komiteta za ljudska prava BiH. Obolivši od ciroze jetre, preminuo je 14. januara 2009. u samostanu na Bistriku, u Sarajevu.</p><p>1937. - Umro Gustaf Dalen, švedski fizičar, akademik i nobelovac. Poznat je po izumu sunčevog ventila i drugih regulacijskih uređaja za svjetionike. Izumio je acetilensku rasvjetu pomoću kalcijevog karbida. Za istraživanje automatskih regulatora plinskih akumulatora koji služe za rasvjetu svijetlećih plutača i svjetionika dobio je Nobelovu nagradu za fiziku, 1912. godine. </p><p>1953. - Rođen Džon Gavin Malkovič (John Malkovich), američki glumac, producent i reditelj hrvatskog, njemačkog i škotskog porijekla. Poznat je po nizu zapaženih uloga u filmovima, a nastupio je i u filmu „Biti John Malkovich“ koji je po njemu dobio ime.</p><p>1978. - Odigrana prva utakmica ženske profesionalne košarkaške lige (WBL). Igrala je ekipa Chicago Hustle protiv Milwaukee Doesa.</p><p>2002. - Američka avionska kompanija "United Airlines" podnijela je zahtjev za bankrot, što je bio najveći slučaj bankrotstva u historiji avioindustrije.</p>

<h2>Preminuo fudbaler Dražan Jerković, najbolji strijelac SP-a u Čileu </h2><p>2008. – Preminuo Dražan Jerković, hrvatski i jugoslavenski fudbaler, reprezentativac, trener, sportski direktor i selektor, najbolji strijelac Svjetskog prvenstva 1962. u Čileu. Od najmlađih dana bio je član zagrebačkog Dinama, s kojim je osvojio prvenstvo države (1958.) i dva puta Kup maršala Tita (1960. i 1965.). Na 315 utakmica postigao je čak 322 gola, u prosjeku više od jednog po utakmici, što ga čini najefikasnijim strijelcem Dinama svih vremena. Pred kraju igračke karijere otišao je belgijski klub FC Gantoise. Na Svjetskom prvenstvu 1962. u Čileu, pod jugoslavenskom zastavom bio je četvrti, a s četiri gola dijelio je prvo mjesto na ljestvici najboljih strijelaca s još petoricom igrača.</p><p>2009. - Otvorena Plava bolnica u Tuzli, u čiju izgradnju je uloženo 50,7 miliona KM. U objektu Plave bolnice smještene su klinike za neurologiju, neurohirurgiju, kardiovaskularnu hirurgiju, plastičnu i maksiofacijalnu hirurgiju, kao i Klinika za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju.</p><p>2010. - Umro jedan od najistaknutijih italijanskih modnih kreatora Fausto Sarli, autor odjeće zvijezda italijanskog filma i televizije, a bio je čuven i po kolekciji vjenčanica. Jedan je od najkreativnijih stilista našeg doba i najuglednijih imena rimske visoke mode.</p><p>2010. - Preminuo džez saksofonist Džejms Mudi (James Moody) koji je snimio više od 50 solo-albuma i svirao s Dizijem Gilepsijem (Dizzy Gilepsy), Kvinsijem Džonsom (Quincy Jones) i Lajonelom Hamptonom (Lionel). Dobitnik je Gremija i brojnih drugih nagrada.</p><p>2020. – Umro italijanski fudbaler Paolo Rosi (Rossi). Na Svjetskom prvenstvu 1982. bio je najbolji igrač i strijelac, predvodeći Italiju do titule svjetskog šampiona. S Juventusom je, 1984., osvojio italijansko prvenstvo, kup, Kup UEFA-e i Superkup UEFA-e, a sljedeće godine Kup prvaka. Kasnije je igrao za Milan i Hellas Veronu, gdje je završio karijeru.</p>

Danas je utorak, 9. decembar/prosinac 2025. godine, do kraja godine preostala su još 22 dana

Zehra Deović: 87. godišnjica rođenja najbolje pjevačice sevdalinki

<p>Najbolji bosanskohercegovački košarkaš svih vremena Mirza Delibašić Kinđe napustio nas je 8. decembra 2001., u 48. godini. Njegovo ime i danas, 24 godine od njegovog odlaska, u ljudima budi isti osjećaj topline, ponosa i blage tuge. Bio je više od košarkaša i sportskog genija, bio je čovjek čija je pojava ulijevala mir, plemenitost i onu rijetku vrstu skromnosti kakvu imaju samo najveći.</p><p>Ono što ga je činilo legendom nije bila samo preciznost šuta, inteligencija u igri ili trofeji koji i danas svijetle njegovim imenom. To je bio njegov karakter. Nikada nije želio biti iznad bilo koga, poštovao je ljude, grad, klub, prijatelje… i nikada nije zaboravio odakle dolazi.</p>

<h2>Prvak svijeta</h2><p>Rođen je 9. januara 1954. godine u Tuzli. Nadimak Kinđe dobio je kao mali jer se volio družiti sa starijima koji su ga odmilja tako zvali. Sportsku karijeru započeo je 1968. godine, kada je postao član KK Sloboda iz Tuzle, a 1972. je prešao u sarajevsku Bosnu za koju je odigrao 700 utakmica i postigao približno 14.000 koševa. Kinđe je kao igrač predvodio Bosnu do titule šampiona Evrope 1979. godine. </p><p>S reprezentacijom bivše SFR Jugoslavije bio je prvak svijeta, te olimpijski prvak, a titulu najboljeg košarkaša SFRJ Kinđe je ponio 1980. godine. </p><p>Kinđe je bio prvi prototip visokog organizatora igre, ali i strijelca i asistenta. Uz perfektnu građu za modernog plejmejkera, s visinom 197 centimetara, krasili su ga žilavost, izdržljivost i nevjerovatna hladnokrvnost. Bio je i jedna od zvijezda španskog “kraljevskog kluba” Real iz Madrida, gdje je ostvario zapažene rezultate zbog kojih su ga Španci zvali El caballero de Bosnia (Bosanski vitez). S Realom je osvojio špansku ligu.</p><p>Godine 1991., Mirza Delibašić bio je proglašen jednim od 50 najboljih košarkaša FIBA-e, a 2008. godine dobio je priznanje kao jedna od 50 osoba koje su najviše doprinijele Euroligi. Uz to, 2007. godine, Delibašić je uvršten u Kuću slavnih FIBA-e. Proglašen je bosanskohercegovačkim sportistom 20. stoljeća, 2000. godine.</p>

<h2>Prvi selektor reprezentacije BiH</h2><p>Nakon igračke karijere, kao prvi selektor reprezentacije BiH, Delibašić je u Njemačkoj, 1993. godine, ostvario dosad najveći uspjeh bh. košarke na evropskim prvenstvima, osvojivši osmo mjesto. Koliko je bio vjeran Bosni i Hercegovini i kakav je bio čovjek, najbolje govori činjenica da je ovdje ostao tokom agresije, odbivši poziv rukovodstva svog bivšeg kluba Reala da opkoljeno Sarajevo zamijeni Madridom, da se sa suprugom i sinom preseli u Španiju. Realov predsjednik Mendoza nudio je da po njega pošalje svoj privatni avion, a on se zahvalio i nije htio otići.</p><p>– Nisam ni pomislio na to. Zar da odem, pa da mi djeci govore da sam bio izdajnik, da ostanu bez domovine?! Nije bilo teorije – kazivao je Delibašić. A pamti se i njegova rečenica koju je govorio u tim najtežim vremenima za BiH: “Ovu će zemlju spasiti ljudi čistog srca, a ima nas dovoljno”.</p><p>Danas, u čast ovog velikana bh. košarke sportska dvorana u sarajevskoj Skenderiji nosi ime Dvorana "Mirza Delibašić", a na platou Skenderije, 31. maja 2022. godine, postavljen je spomenik-statua Kinđeta, koji je izradio vajar Adis Lukač. U Sarajevu postoji i spomen-park posvećen dvjema legendama, Mirzi Delibašiću i pjevaču “Indexa” Davorinu Popoviću. Od 2005. godine u Sarajevu se održava međunarodni košarkaški turnir koji nosi naziv Memorijal “Mirza Delibašić”. Upravni odbor Košarkaškog saveza Bosne i Hercegovine, 25. decembra 2018., donio je odluku da od takmičarske sezone 2018/2019. Kup BiH nosi naziv Kup "Mirza Delibašić".&nbsp;</p>

Tokom agresije ostao je u BiH, odbivši poziv rukovodstva svog bivšeg kluba Reala da opkoljeno Sarajevo zamijeni Madridom

Prije 24 godine napustio nas je Mirza Delibašić Kinđe, najbolji bh. košarkaš svih vremena 

<p>Na današnji dan 1989. godine, u saobraćajnoj nesreći u Sarajevu život je izgubio Ćamil Sijarić, jedan od najznačajnijih bosanskohercegovačkih i crnogorskih pisaca, koji nam je u svojim djelima vjerodostojno dočarao život ljudi i događaje iz vremena u kojem je djelovao.</p><p>Iako je većinu života proveo u BiH i Sarajevu, njegove priče i romani uglavnom opisuju ljude, običaje i događaje iz rodnog Sandžaka. </p><p>Sijarić je rođen 1913. godine u selu Šipovice kod Bijelog Polja, u Crnoj Gori, u bogatoj zemljoradničkoj porodici Šabana i Elmaze Sijarić. Ni oca ni majku nije upamtio, jer su umrli dok je bio vrlo mali, a brigu o njemu i njegovom bratu preuzeo je amidža Ilijaz. </p><p>U Godijevu je Ćamil završio osnovnu školu, a potom se upisao u Veliku medresu kralja Aleksandra u Skoplju. Tada je počeo pisati svoje prve pjesme, objavljujući ih u školskom listu „Vesnik“, 1929. godine. Zbog političkog aktivizma Sijarića 1935. godine izbacuju iz Medrese, te on nastavlja školovanje u Gimnaziji u Vranju, a 1937. godine upisuje Pravni fakultet u Beogradu. Sve vrijeme je bio i politički aktivan, učestvovao u demonstracijama, štrajkovima i postao član Komunističke partije Jugoslavije.</p><p>Tokom Drugog svjetskog rata Sijarić je radio kao službenik u sudovima u Mostaru, Bosanskoj Gradišci, Banjoj Luci i Sarajevu, sarađujući sve vrijeme s Narodnooslobodilačkim pokretom Jugoslavije. Istovremeno je pisao  i objavljivao pjesme u beogradskim, ali i sarajevskim časopisima „Žena danas“ i „Gajret“, a poslije Drugog svjetskog rata i u „Zori“, „Novoj ženi“, „Brazdi“, „Oslobođenju“. 	</p><h2>„Ram bulja“</h2><p>Po završetku rata bio je sekretar Vijeća narodne časti i pomoćnik sekretara Sreskog narodnog suda u Banjoj Luci, te je među prvima, 1. maja 1945., ušao u logor Jasenovac. Sve što je tada vidio i doživio pretočio je u knjigu. Kazivao je da se skoro godinu oporavljao od onoga što je vidio u Jasenovcu.</p><p>Do 1948. godine Ćamil je radio kao dramaturg u Narodnom pozorištu u Banjoj Luci, a potom postaje službenik Ministarstva prosvjete Narodne republike Bosne i Hercegovine, radeći za izdavačko preduzeće „Svjetlost“, ali ubrzo prelazi u časopis „Zadrugar“. Godine 1951., zapošljava se u Radiju Sarajevo, gdje je radio sve do 1983., kada je penzioniran. </p><p>Prvu zbirku Ćamilovih pripovijetki „Ram bulja“ objavila je sarajevska „Svjetlost“ 1953. godine, koja je odmah nagrađena tek ustanovljenom godišnjom nagradom Udruženja književnika. Na konkursu „Narodne prosvjete“ Sijarić je osvojio prvu nagradu za roman „Bihorci“, a za drugu zbirku pripovijedaka „Zelen prsten na vodi“ godišnju nagradu Udruženja književnika. Drugi roman „Kuću kućom čine lastavice“ i treću zbirku pripovijedaka „Naša snaha i mi momci“ objavio je 1962. godine, a treći roman „Mojkovačka bitka“ 1968., za koji je nagrađen 27-julskom nagradom Bosne i Hercegovine. </p><h2>Volio putovanja</h2><p>Sijarić je bio član Akademije nauka i umjetnosti BiH i najplodniji bošnjački pisac svoga vremena, njegova djela prevedena su na više svjetskih jezika, a, osim pisanja, volio je putovanja i mnogo putovao.</p><p>U braku sa suprugom Sabinom, kojoj je posvetio pjesmu „Breza“, dobio je kćerku i sina. Osman-Faruk Sijarić, Ćamilov sin, preminuo je u 78. godini, 19. januara 2021., a bio je maestro violine, profesor i dekan Muzičke akademije u Sarajevu, koji je, poput svoga oca, također ostavio veliki trag i pečat u bosanskohercegovačkoj kulturi.</p><p>Tri škole nose ime Ćamila Sijarića – u Sarajevu, Novom Pazaru i Nemili kod Zenice. Nekoliko gradova – Novi Pazar, Podgorica, Tutin, Nova Varoš, Brčko… imaju ulice ovog bosanskohercegovačkog i crnogorskog pisca. U Novom Pazaru dodjeljuje se književna nagrada ''Pero Ćamila Sijarića'', a u Bijelom Polju postoji i Dan sjećanja na Ćamila Sijarića. Izgrađena je i česma u njegovom rodnom selu Šipovice u spomen na velikog pisca.&nbsp;</p>

<h2>Objavljena prva karta Amerike</h2><p>1507. - Njemački kartograf Martin Valdzemiler (Waldseemuller) objavio prvu geografsku kartu novog kontinenta kome je dao ime Amerika. Naime, u vrijeme izrade novog izdanja Ptolomejevog atlasa Martin je čitao pisma Ameriga Vespučija (Vespucci) iz Novog svijeta, u kojima je italijanski moreplovac tvrdio da put preko Atlantika ne vodi u Aziju već na, do tada, nepoznat kontinent, koji je na osnovu tih opisa nacrtao i na karti napisao riječ - Amerika. </p><p>1658. - Umro Baltazar Gracian Morales (Baltasar), španski pisac, profesor, mislilac i povremeno dvorski propovjednik. Pisao je moralističko-filozofske i političke rasprave, a najutjecajniji spis mu je „Oštroumnost i umijeće domišljatosti“, rasprava (i antologija) o osjećaju prolaznosti pisana baroknim književno-jezičnim izrazom.</p><p>1768. - Izašlo je prvo izdanje enciklopedije "Britanika", koje je tada imalo tri toma. </p><p>1779. - Umro Žan Batist Simon Šarden (Jean Baptiste Simeon Chardin), najznačajniji francuski slikar rokokoa 18. stoljeća, čuven po svojim poetičnim i realističnim slikama mrtve prirode, interijera, karakternih figura i portreta.</p>

<h2>Rođen srbijanski pisac Jovan Jovanović Zmaj</h2><p>1833. - Rođen srbijanski pisac Jovan Jovanović Zmaj, liričar bogate invencije, prema ocjeni književne kritike, "pjesnički izraz duhovnog i duševnog života srpskog naroda" u drugoj polovini 19. stoljeća. Najpoznatije su mu zbirke ljubavnih pjesama "Đulići" i "Đulići uveoci", potresne, elegične ispovijesti poslije smrti supruge i četvero djece. Kao dječiji pjesnik je neprevaziđen u srpskoj i regionalnoj književnosti. Osnovao je i uređivao književni list "Javor", satirične listove "Zmaj", "Žiža"i "Starmali" te dječiji list "Neven". </p><p>1882. - Umro engleski pisac Entoni Trolop (Anthony Trollope), jedan od najuspješnijih, najplodnijih i najuglednijih engleskih romanopisaca viktorijanske ere. U njegovim najboljim romanima iz ciklusa o imaginarnoj pokrajini Barsetšir, poput "Stražara", "Tornjeva Barčestra" i "Posljednje hronike Barseta", pojavljuju se isti likovi u različitom dobu života.</p><p>1892. - Preminuo Verner fon Simens (Werner von Siemens), njemački elektrotehničar i izumitelj. Osnovao je, 1847. godine, zajedno s J.C. Halskeom preduzeće „Siemens-Halske“, koje se s vremenom razvilo u veliku elektrotehničku kompaniju svjetskih razmjera „Siemens AG“.</p><p>Po njemu je nazvana mjerna jedinica električne vodljivosti - siemens.</p><p>1893. - Rođena Silvija Tauznt Varner (Sylvia Townsend Warner), engleska književnica i muzikologinja, poznata po djelima „Lolly Willowes“, „The Corner That Held Them“ i „Kingdoms of Elfin“.</p><p>1942. – Na Prvoj zemaljskoj konferenciji žena u Bosanskom Petrovcu osnovan Antifašistički front žena (AFŽ), ženska društveno-politička organizacija. Na konferenciji je učestvovalo 166 izabranih delegatkinja iz svih krajeva tadašnje FNR Jugoslavije, osim iz Makedonije, jer se njihove predstavnice nisu mogle probiti kroz neprijateljske redove. Pozdravni govor održao je vrhovni komandant Narodnooslobodilačke vojske (NOV) Josip Broz Tito.</p><p>1942. - Rođen Peter Handke, austrijski književnik i prevodilac. Najpoznatije njegovo djelo je “Golmanov strah od jedanesterca” koje je kasnije preradio u scenarij za zapaženi istoimeni film. Godine 2019., osvojio je Nobelovu nagradu za književnost.&nbsp;</p>

<h2>Rođen bh. muzičar Vlado Pravdić</h2><p>1949. - U Sarajevu je rođen bosanskohercegovački muzičar Vlado Pravdić, najpoznatiji po svom radu u slavnoj rok grupi “Bijelo dugme”. Potječe iz muzičke porodice, pa je već sa šest godina počeo učiti da svira klavir. Ali, nakon završene srednje muzičke škole nije nastavio muzičku akademiju, nego je studirao i diplomirao fiziku. Prvi Vladin ozbiljniji muzički angažman bio je u grupi “Ambasadori”, s kojom je svirao sedam mjeseci prije nego što je pristupio “Indexima”, u proljeće 1971. godine, zamjenjujući Ranka Rihtmana koji je napustio grupu. Nakon “Indexa”, 1973. godine, Vlado je prešao u grupu “Jutro”, kako se u to vrijeme zvala buduća grupa “Bijelo dugme”. Pauzu u “Bijelom dugmetu” Pravdić je imao tokom služenja vojnog roka, kada ga je mijenjao Laza Ristovski iz grupe “Smak”, koji će ponovo postati punopravni član grupe od 1984. i svirati zajedno s Pravdićem. Poslije turneje 1987. godine, Vlado je napustio “Bijelo dugme” i posvetio se poslu s računarima, a s grupom je nastupao još samo nekoliko puta na velikim koncertima. Vlado Pravdić preminuo je 4. decembra 2023. godine, u Splitu, od posljedica teške bolesti. </p><p>1954. - Održan prvi zagrebački festival zabavne muzike naziva “Izaberite najbolje plesne melodije 1953”. Prema glasovima publike u dvorani “Istra” za pobjedničku pjesmu izabrana je “Ta tvoja ruka mala” koju je otpjevao Ivo Robić. Uz Festival u San Remu, koji je osnovan dvije godine prije, Zagrebfest je najstarija evropska manifestacija zabavne muzike. </p><p>1959. - Rođen Satoru Ivata (Iwata), japanski poduzetnik i programer, koji je služio kao četvrti predsjednik i glavni izvršni direktor (CEO) “Nintenda”.</p><p>2020. – U 55. godini umro Džej Ramadanovski, srbijanski pjevač narodne muzike romskog i makedonskog porijekla, poznat po svojim baladama. Sredinom 2017., operisao je srce, a tri godine kasnije preminuo je upravo od zatajenja srca. Na sahrani mu je sviralo 50 violina.&nbsp;</p>

Danas je subota, 6. decembar/prosinac 2025. godine, do kraja godine preostalo je još 25 dana

Ćamil Sijarić: Najplodniji bošnjački pisac  

Ćamil Sijarić: 36. godišnjica smrti bh. akademika i književnika

<p>Prije 118 godina, 2. decembra 1907., u Tuzli je rođen Ismet Mujezinović, genijalac, humanist, umjetnik, ratnik, boem, jedan od naših najboljih slikara svih vremena, koji je svojim djelom spojio snažan osjećaj društvene odgovornosti s izuzetnom likovnom prefinjenošću i upečatljivom ekspresivnom naracijom. Njegova djela su i svjedočanstva o vremenu u kojem su nastala. Svojom umjetnošću i aktivnim učešćem u borbi za odbranu domovine u najtežim momentima njene historije, poput Drugog svjetskog rata, doprinio je mnogo Bosni i Hercegovini i njenom narodu. Osim slikanja, Ismet je uređivao brojne novine i magazine, organizirao filmske sekcije, te dizajnirao plakate i naslovne stranice raznim kulturno-umjetničkim djelatnostima. </p><p>Mujezinovićeva umjetnost rasla je na tlu stvarnosti: radnici, rudari, žene iz naroda, borci, seljaci, obični ljudi uhvaćeni u trenutku napora, borbe ili kratkog predaha. Iako se često svrstava u okvir socijalnog realizma, njegovo slikarstvo nadilazilo je ideološke okvire. U njegovim figurama uvijek je bilo nečega univerzalnog: tvrdoća ruke koja drži alat, pogled koji traži svjetlost i ramena koja nose težinu vremena. Mujezinović je znao pronaći poeziju u zbilji, i upravo je ta poezija činila da njegovi likovi djeluju istovremeno snažno i krhko.</p>

<h2>Čudo od djeteta</h2><p>Ismet je bio prvo muško dijete majci Sadiji i ocu Salihu, tuzlanskom zlataru i sajdžiji. Već kao trogodišnjaku, primijetivši Ismetov dar za crtanje, otac Salih mu je poklonio tablicu sa spužvom i pisaljkom, te ga naučio kako se pisaljka oštri i kako se njome crta po tablici. Slikar se tog momenta sjećao i opisivao ga često: </p><p>- Dugo sam posmatrao taj poklon uz naizmjenično osjećanje straha i vruće želje da nešto nacrtam. Otac, primijetivši moju nedoumicu, najednom povika: „Hajde šaraj!“. Ne mogavši da se ohrabrim, obratih se ocu: „Babo, de ti nešto...“. „A šta bi najvolio da ti nacrtam?“, zapita me on. „Konja, konja!“, povikah ja, a on vješto i hitro, u dva tri poteza, nacrta konja. Gledam, vidim, konj jeste, u jednoj liniji. Tu su, doduše, noge, glava, rep i griva, ali mu fale usta, frnjokalica, trbuh... Poslije izvjesnog vremena, ohrabren, uzmem pisaljku i dodam ono što je, prema mom mišljenju, nedostajalo crtežu.</p><p>Kada je navršio pet godina, umire mu otac, a majka se preudaje za policijskog činovnika. Buneći se zbog majčine odluke, Ismet je utjehu i duševni mir pronalazio u crtanju, što je najviše i volio. Njegov talent je već bio zapažen i od okoline, a kad je imao desetak godina, komšije iz Džafer-mahale su ga prozvali „čudom od djeteta“ i govorili da je „vješt k’o vrag“.</p><h2>Slika nastajala 4 godine</h2><p>Ismet je u Tuzli završio osnovno i srednje obrazovanje, a Likovnu akademiju u Zagrebu, 1929. godine. Još kao student, 1926., napravio je svoju prvu samostalnu izložbu u Sarajevu. Godine 1931., Mujezinović je iz Zagreba otišao u Francusku, gdje je boravio do 1933., pohađajući čuveni kurs historije umjetnosti na Univerzitetu Sorbona u Parizu. </p><p>  </p><p>Po povratku iz Francuske, boravio je u Bijeljini, Gracu i Splitu. U Gracu je upoznao Mariju Sisarić, kojom se oženio 1939. godine, a koja mu je bila velika inspiracija, ali i sagovornik i kritičar. Od 1936. do 1953. živio je u Sarajevu, a potom se vratio u rodnu Tuzlu, ostavši tu do kraja života, do 7. januara 1984. godine.</p><p>Prva i značajna Mujezinovićeva djela su portreti seljaka i staraca, slikani pastelom, kojima je već pokazao ono što će ga obilježiti kroz cijelu karijeru: duboku vjeru u čovjeka, njegovo dostojanstvo i njegovu nerazdvojivu vezu s vlastitim okruženjem.</p><p>Izradio je i mnogo uljanih kompozicija i crteža o temi Narodnooslobodilačke borbe, čiji je bio učesnik od 1941. godine do kraja rata. Bio je partizanski major i prvi komandant partizanske eskadrile. Nosilac je partizanske spomenice kao prvoborac. U partizanima je, uz stalno crtanje, bilježio događaje, slikao, te oslikao i Prvo zasjedanje AVNOJ-a u Bihaću.</p><p>Godine 1947., usredsredio se na veliku ratnu temu „Prelaz preko Neretve“, kada je nastao ciklus njegovih slika istog naziva među kojima se najviše istakla slika „Ustanak“. U portretima boraca i ranjenika, kao i u monumentalnim kompozicijama radničkih kolektiva, te lirskim prizorima društvenog oporavka, Mujezinović je ostavio vizuelni zapis epohe čiji je bio savremenik.</p><p>Jedno od Ismetovih najznačajnijih djela je „Autoportret sa spomenicom“, koji je radio pune četiri godine - počeo je 1966., a posljednji potez kistom nanio na platno 1970.&nbsp;</p>

<h2>Brojne nagrade</h2><p>Osim navedenih, deseci portreta njegove supruge Marije, slike "Žetelice", "Užina na radilištu", "Portret Romana Petrovića", „Portret majke“, "Kurir, crtež perom, tuš", "Portret maršala Tita, linorez u boji", "Prelaz preko Neretve Proboj", "Nošenje ranjenika", "Prsa u prsa", "Crtež" i brojna druga djela svjedoče o bravuroznosti ovog bosanskohercegovačkog velikana istančanog dara za prenošenje stvarnosti na slikarsko platno. </p><p>Godine 1964., zajedno s likovnim umjetnikom Mevludinom Ekmečićem, Mujezinović je osnovao Galeriju istaknutih ličnosti, odnosno Galeriju jugoslavenskog portreta, prvu i jedinu takve vrste na prostorima bivše SFR Jugoslavije. Također, jedan je od osnivača Škole za likovne umjetnosti u Sarajevu, grupe Collegium Artisticum i Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine, te inicijator osnivanja Univerziteta u Tuzli. Bio je dopisni član Jugoslavenske akademije nauka i umjetnosti, te redovni član Akademije nauka i umjetnosti BiH. </p><p>Osim što je nosilac spomenice NOB-a, dobitnik je i: Ordena za hrabrost, Ordena bratstva i jedinstva, Ordena zasluga za narod, Ordena Republike sa srebrenim vijencem i Ordena Republike sa zlatnim vijencem. Dobio je i Lenjinovu medalju povodom stogodišnjice Lenjinovog rođenja. Godine 1979., dodijeljena mu je Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva, a dobitnik je i Oktobarske nagrade Grada Tuzla, te nagrada AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a. Dobitnik je i prve i druge nagrade Savezne vlade SFR Jugoslavije za slike „Miješalica“ i „Prelaz preko Neretve“.</p>

<h2>Pokretno dobro</h2><p>Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, 2013. godine, proglasila je  „Pokretno dobro – Zbirka slika Ismeta Mujezinovića“ koju čini 2.085 djela, a nalazi se u Međunarodnoj galeriji portreta Tuzla, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Kroz tu baštinu vidimo umjetnika koji je stvarao neumorno, koji je vjerovao u moć slike da govori umjesto čovjeka, da čuva identitet naroda i oplemenjuje svakodnevicu.</p><p> </p><p>Djela Ismeta Mujezinovića su velika kao i njegov lik. Sve što je radio dovodio je do savršenstva, ne libeći se da kistom izrazi i bunt protiv nepravde, oslikavajući društvenu stvarnost i kad ona nije bila ružičasta. Svaka slika ovog genija nosi i poruku i pouku, što je, uz perfektnu likovnu izvedbu, čini dragocjenom i neprocjenjivom. Ostavio je trajni trag, ne samo kao slikar, nego i kao vizuelni hroničar jedne zemlje u previranju. Njegova djela i danas zrače iskrenošću i karakterom, podsjećajući nas da umjetnost, kada je protkana istinom i empatijom, postaje mnogo više od estetike. </p><h2>Kuća i atelje Ismeta Mujezinovića</h2><p>Kuću i atelje u Tuzli Mujezinović je izgradio 1967. godine za svoju porodicu, gdje je živio i radio do svoje smrti. Posjećivali su ga mnogi umjetnici, diplomate i sportisti. Između ostalih, 1966. godine ga je posjetio Josip Broz Tito, a 1983. tadašnji svjetski šampion u šahu Tigran Petrosjan. Danas se u ateljeu nalazi spomen-soba posvećena Ismetu Mujezinoviću, u kojoj su izložene lične stvari, fotografije, dokumenti i ordeni. U prostoru ateljea održavaju se izložbe, koncerti, promocije knjiga, konferencije, radionice i drugi kulturno-umjetnički programi.</p>

Osim slikanja, Ismet je uređivao brojne novine i magazine, organizirao filmske sekcije, te dizajnirao plakate i naslovne stranice raznim kulturno-umje

Ismet Mujezinović: 118. godišnjica rođenja jednog od najboljih bh. umjetnika

<p>Na današnji dan 2020. godine, u Zagrebu je preminuo Mustafa Nadarević, jedan od najboljih glumaca regije svih vremena, ali su njegove uloge, koje su bile svojevrsna mapa ljudskih emocija: nemira, straha, prkosa, nježnosti, ironije i tuge, ostale da se pamte.</p><p>Velikan bosanskohercegovačkog, hrvatskog i regionalnog glumišta bio je omiljeni glumac bivše SFR Jugoslavije, ali i svih država koje su nastale nakon njenog raspada. Mlađa generacija pamti ga kao Izeta Fazlinovića u seriji “Lud, zbunjen, normalan”. </p><p>Nadarevićeva karijera je bogata i raznovrsna, a svaka uloga koju je odigrao bila je svjedočanstvo njegove ljubavi, posvećenosti i strasti prema glumi, te ga je publika identificirala s likovima koje je igrao. Bio je jedan od najistančanijih, najdiskretnijih i najtemeljitijih glumaca regije, a njegov glumački pristup često je opisivan kao minimalistički, ispunjen sofisticiranom nijansom. Dovoljno je bilo da blago nakrivi glavu, napravi jedva primjetnu grimasu ili zadrži pogled sekundu duže i već je dočaravao unutarnji monolog lika kojeg tumači. U tome je ležala njegova snaga: u niskoj, tihoj frekvenciji emocije.</p><h2>Prva uloga</h2><p>Mustafa je rođen u Banjoj Luci, 2. maja 1943. godine. Zbog bombardovanja Banje Luke, njegova porodica se ubrzo nakon njegovog rođenja odselila u Zagreb, gdje je on završio osnovnu školu. Prvu ulogu dobio je već u prvom razredu, kada je na školskoj priredbi glumio Crvenkapicu. Učiteljica je izabrala baš njega jer je nalikovao na djevojčicu, imao je dužu kosu i piskutav glas. </p><p>Mehmed Nadarević, Mustafin otac, preminuo je od tuberkuloze u 28. godini pa je Mustafu sama odgajala majka Asja, koja je ostala udovica s 22 godine. </p><p>U Rijeci, gdje su se porodično odselili iz Zagreba, Mustafa je pohađao gimnaziju i uporedo bio član Amaterskog kazališta “Viktor Car Emin”, kada se ljubav prema glumi pretvorila u poziv. Ne samo da je volio glumu nego je u njoj pronalazio i spas. Glumio je u pozorištu čak i kada mu je umrla majka. </p><p>- Kad mi je majka umrla, izašao sam u pozorište da igram ulogu. Tako mi je bilo lakše. To je bježanje od stvarnosti i bježanje u lik koji nisam ja, onda manje boli. Dobra gluma je zadnja stepenica ka šizofreniji. Moraš se dati jako, a s druge strane ostati zdrav u glavi - govorio je Nadarević o tom teškom trenutku u svom životu.</p><h2>Pozorište i film</h2><p>Nakon završene gimnazije u Rijeci, Mustafa je diplomirao na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu. U Zagrebačkom teatru mladih započeo je pozorišnu karijeru, a 1969. postao je član Drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.</p><p>Rad u pozorištu zauzimao je veoma značajno mjesto u Nadarevićevom stvaralaštvu. Bio je glumac koji je scenu doživljavao kao prostor istine, bez mogućnosti ponavljanja, bez montaže, bez fikcije iza koje se može skloniti. Na daskama koje život znače ostvario je brojne značajne uloge u domaćem i stranom repertoaru: Bodgan u “Hvarkinji”, Pomet u “Dundu Maroju”, Miletić u “Ostavci”, Leone u “Gospodi Glembajevima”, Lorenzaco u “Lorenzaccio”, Sirano u “Cyranu de Bergeracu”, Platonov u drami bez naslova, Figaro u “Figaro se ženi” i “Figaro se rastaje”, M.P. Murphy u “Letu iznad kukavičjeg gnijezda”...</p><p>Filmsku karijeru započeo je osamdesetih godina sporednim ulogama, da bi se zatim nametnuo kao izbor za glavne uloge. Svoj izvanredni glumački talent dokazao je ulogom daidže Zijaha u filmu “Otac na službenom putu”, a potom i u filmovima “Miris Dunja”, “Već viđeno”, “Glembajevi” (za koju je dobio Zlatnu arenu Festivala u Puli za najboljeg glumca), “Praznik u Sarajevu”, “Gluvi barut”, “Savršeni krug”, “Kod amidže Idriza”… </p><p>Ipak, najzapaženija mu je bila uloga Izeta Fazlinovića u TV seriji “Lud, zbunjen, normalan” čijim je doskočicama nasmijavao cijeli region, a zbog čega ga je zavoljela i mlađa publika. Iako komična, ta uloga nikada nije bila odvojena od njegovog glumačkog standarda: iza komike je uvijek ostajala fina psihološka razrada, precizno odmjeren humor i šarm glumca koji igranje nikada nije shvatao površno. Izet je postao ikona, ali Mustafa se nikada nije izgubio u toj popularnosti. On je ostao umjetnik koji pažljivo bira, promišlja i interpretira.</p><h2>Uspješan reditelj</h2><p>Nadarević je kao reditelj debitirao 1992. godine predstavom "Let iznad kukavičjeg gnijezda", a potom je postavio više predstava, između ostalih "Balkanskog špijuna" Dušana Kovačevića i "Zabune" Alana Ajbourna u Satiričnom kazalištu Kerempuh, te "Hasanaginicu" Milana Ogrizovića u HNK i Narodnom pozorištu u Sarajevu.</p><p>Osim glume i režije, radio je i kao profesor na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu i Glumačkoj akademiji u Sarajevu. Odlukom Ministarstva kulture Republike Hrvatske, 2006. godine proglašen je nacionalnim prvakom. </p><p>Mustafa Nadarević je bio glumac koji je znao da je najveća snaga umjetnika upravo u njegovoj istini. A on ju je nosio tiho, dostojanstveno i predano, ostavivši iza sebe opus koji će još dugo biti mjerilo vrhunskog glumačkog majstorstva. Sadašnje, ali i buduće generacije sigurno će još zadugo uživati u briljantnim ulogama i umijeću ovog glumačkog barda, koje je ostvario u svojoj blistavoj karijeri i zbog kojih neće biti zaboravljen. </p><h2>Ženio se tri puta</h2><p>Mustafa se ženio tri puta. Iz prvog braka s Jasnom dobio je kćerku Nađu, a s drugom suprugom Snježanom je dobio dvoje djece - sina Ašu i kćerku Nanu. Treća supruga bila mu je Slavica Radović, kostimografkinja i scenografkinja, s kojom se vjenčao 25. aprila 2012., nakon što su 15 godina bili skupa, a ona je preminula 7. juna 2012. poslije 10-godišnje borbe sa zloćudnim tumorom. </p><h2>Neobična imena djece</h2><p>Nadarević je jedne prilike pojasnio zašto su neobična imena njegove djece.</p><p>- Budući da je moja najstarija kćerka Nađa moju mamu, a svoju baku, zvala nana, moja je druga kći dobila to ime. A pomalo neobično ime Aša dao sam sinu po jednom svom prijatelju iz Bosanskog Novog, veoma plemenitom dječaku. Kada sam nekako došao do njegova telefona i javio mu da sam sinu dao njegovo ime, nasmijao se i veselo mi uzvratio da me pozdravlja Plamenko, da je to njegovo pravo ime, a Aša je nadimak.</p>

<h2>Portugalac Vasko da Gama prvi oplovio Rt dobre nade</h2><p>1497. - Tražeći morski put u Indiju, Portugalac Vasko da Gama (Vasco) postao prvi moreplovac koji je oplovio Rt dobre nade, na krajnjem jugu Afrike.</p><p>1819. - Rođena engleska književnica Meri En Evans (Mary Ann), poznatija pod pseudonimom Džordž Eliot (George Eliot), koja je, realistički opisujući englesku provinciju, otkrivala duboku osjećajnost, pomiješanu s humorom, te uvjerenje da na ljude blagotvorno djeluju iskušenja i patnje. Djela: romani "Vodenica na Flosi", "Adam Bid", "Sajlas Marner", "Romola". </p><p>1869. - Francuski pisac Andre Pol Gijom Žid (Andre Paul Guillaume Gide), dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1947. godine, rođen je na današnji dan. Djela: romani "Kovači lažnog novca", "Podrumi Vatikana", "Pastoralna simfonija", "Zemaljska hrana", putopisi "Povratak iz SSSR-a", "Putovanje u Kongo" i poetski "Dnevnik". </p><p>1876. - Umro Armin Šrabec, hrvatski klasični filolog, violončelist i kompozitor. Studij klasične filologije završio je u Beču, a u školi HGZ-a učio violončelo. Bio je profesor grčkog jezika i književnosti na Zagrebačkom sveučilištu. Kao muzički kritičar "Vienca" zauzimao se za muziku nacionalnog smjera. </p><p>1877. - Rođen mađarski pisac Endre Adi, čija je poezija označila prelom u modernoj mađarskoj lirici. Djela: "Nove pjesme", "Krv i zlato", "Na kolima Ilije Gromovnika", "Volio bih da me vole", "Ko je mene vidio", "Na čelu mrtvih". </p><p>1913. - Engleski kompozitor Edvard Bendžamin Britn (Edward Benjamin Britten), najznačajnija ličnost savremene engleske muzike, rođen je na današnji dan. Suosnivač je Engleske operske grupe i muzičkog festivala u Aldeburgu. Djela: opere "Piter Grajms", "Otmica Lukrecije", "Albert Hering", kompozicije za orkestar "Ratni rekvijem", "Jednostavna simfonija", "Proljetna simfonija", "Varijacije na temu Franka Bridža", ciklusi solo pjesama.</p><p>1916. - Umro američki pisac Džek London (Jack London), jedan od najčitanijih književnika u prvoj polovini 20. vijeka. Najpoznatija djela: "Zov divljine", "Bijeli očnjak", "Gvozdena peta", "Martin Idn", "Ljudi sa ponora", "Zlato", "Kralj alkohol", "Džeri ostrvljanin", "Morski vuk", "Mjesečeva dolina" i "Priče s južnih mora”.</p>

<h2>Rođena glumica Irena Kolesar</h2><p>1925. - Rođena hrvatska i jugoslavenska glumica Irena Kolesar. Uz rad na prvim domaćim filmovima (ukupno sedam) ostvarila je brojne zapažene uloge prvo u HNK u Zagrebu, a kasnije u Jugoslovenskom dramskom pozorištu u Beogradu. Godine 1981., na Filmskom festivalu u Puli nagrađena je Zlatnom arenom za cjelokupni doprinos filmskom stvaralaštvu.</p><p>1956. - Suzana Mančić, srbijanska pjevačica, glumica i televizijska voditeljica, rođena je na današnji dan. Karijeru je započela pjesmom „Ogledalce, ogledalce“ s nepunih 18 godina. Kasnije je dugo godina vodila TV emisiju gdje su se izvlačile dobitne LOTO kombinacije, te je i dobila nadimak „loto devojka“. Devedesetih godina je učestvovala u putujućoj humorističko-erotskoj pozorišnoj predstavi “Sekplozija”. Pozirala je za časopis “Plejboj”. U privatnom i profesionalnom životu proživjela je pakao kada su 2005. u javnost procurili njeni intimni snimci. Tada se na neko vrijeme povukla iz javnog života. Godine 2012., napisala je autobiografsku knjigu “Neukrotivo srce”.</p><p>1958. - Američka glumica Džejmi Li Kertis (Jamie Lee Curtis) rođena je na današnji dan. Njeni roditelji su slavni glumci Dženet Li (Janet Leigh) i Toni Kertis (Tony Curtis). Glumačku slavu stekla je 1978. godine, ulogom u horor filmu „Noć vještica“. Za komediju „Kolo sreće“ osvojila je nagradu BAFTA (1983.), a za „Istinite laži“ iz 1994. Zlatni globus.</p><p>1963. - Ubijen predsjednik SAD Džon Kenedi (John Kennedy), koji je tri godine prije nego što se našao na meti atentatora u Dalasu postao najmlađi šef države u američkoj historiji. U Drugom svjetskom ratu je služio u mornarici, potom nakratko bio novinar, u Kongres je izabran 1947., a senator je postao 1952. Za predsjednika je izabran u 43. godini života kao kandidat Demokratske stranke. Kao atentator je zvanično označen Li Harvi Osvald (Lee Harvey Oswald), koji je pod krajnje sumnjivim okolnostima i sam ubijen dva dana kasnije u policijskoj stanici u Dalasu. </p><p>1963. - Umro engleski pisac Oldos Haksli (Aldous Huxley), jedan od najistaknutijih evropskih esejista 20. vijeka. Djela: romani "Vrli novi svijet", "Jalovo lišće", "Kontrapunkt života", "Poslije mnogo ljeta", "Vrijeme mora da stane", zbirke pripovijedaka "Mali Meksikanac", "Dvije ili tri gracije", eseji i studije "Zajedljivi Pilat", "Muzika u noći", "Vječna filozofija", "Nauka, sloboda i mir". </p><p>1980. - Preminula američka filmska glumica Me Vest (Mae West), koja se iskazala kao izuzetna komičarka, ali su je mnogi kritičari prvenstveno smatrali vulgarnim seks-simbolom. Zbog uloge u predstavi "Seks" 1926. godine u jednom brodvejskom pozorištu, osuđena je na osam dana zatvora. Filmovi: "Seks", "Dijamantska Lili", "Nisam anđeo", "Klondajk Eni", "Svaki dan je praznik", "Idi na zapad, mladi čovječe", "Mura Brekendridž", "Učinila mu je krivo". </p><p>2004. – Vijeće sigurnosti UN-a usvojilo rezoluciju kojom će komandu nad mirovnom misijom u Bosni i Hercegovini od NATO-a preuzeti Evropska unija.</p><p>2005. - Predsjednica Hrišćansko-demokratske unije (CDU) Angela Merkel postala prva njemačka kancelarka u historiji.&nbsp;</p>

<h2>Umrla operska pjevačica Srebrenka Sena Jurinac</h2><p>2011. - Umrla Srebrenka Sena Jurinac, bosansko-hrvatsko-austrijska operska pjevačica. Rođena je u Travniku, 24. oktobra 1921. godine. Pjevala je u Bečkoj državnoj operi, gdje je prvi put javno nastupila u januaru 1945. u koncertnoj izvedbi “Nikole Šubića Zrinskog”. U 38 godina djelovanja u ostvarila je 47 uloga i imala 1268 nastupa. Godine 1953., dobila je naslov austrijske komorne pjevačice. Grad Beč je najveće muzičko priznanje nazvao po njoj - Zlatni prsten Sena Jurinec. </p><p>2017. - Prvostepeno vijeće Haškog tribunala za zločine u bivšoj Jugoslaviji osudilo je nekadašnjeg komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske generala Ratka Mladića na doživotnu kaznu zatvora, proglasivši ga krivim za udruženi zločinački poduhvat, genocid u Srebrenici, progon, istrebljenje, ubistvo, kršenje zakona i običaja ratovanja, deportacije, nehumano djelo prisilnog premještanja, terorisanje, kršenje zakona i običaja ratovanja, protivpravne napade na civile i uzimanje talaca.</p>

Danas je subota, 22. novembar/studeni 2025. godine, do kraja godine preostalo je još 39 dana

Mustafa Nadarević: 5. godišnjica smrti glumačkog velikana

<p>Na današnji dan 1987., preminuo je bh. književnik i profesor Alija Nametak, jedan od najvećih i najznačajnijih bosanskohercegovačkih pisaca, pripovjedača, hroničara i dramatičara, ostavivši nam vrijedna književna djela koja su ujedno i kulturno-historijski dokumenti vremena u kojem je živio. Njegovi romani, pripovijetke, drame, novele i tekstovi su, prije svega, hronike bošnjačkog naroda, zbog čega ga mnogi književni kritičari nazivaju novovjekim Bašeskijom. </p><p>Nametkova djela krase jednostavnost izraza, jezička prirodnost i fino nijansiran humor. Njegovi likovi dolaze iz svakodnevnog života: trgovci, hodže, gradski zanatlije, stariji ljudi, pričalice i šaljivdžije. On ih ne glorificira, već prikazuje s toplinom, razumijevanjem i blagom ironijom. U vremenu modernističkih preokreta, Nametak je ostao vjeran pripovjednoj tradiciji i narodnom izrazu, poput čuvara bosanskih narativa, nečega domaćeg, bliskog i prepoznatljivog.</p>

<h2>Tradicionalni odgoj</h2><p>Rođen je u Mostaru, 6. marta 1906. godine, u tradicionalnoj bošnjačkoj porodici. Njegov otac Hasan ef., stručnjak za šerijatsko pravo, radio je kao imam Jahja-esfel džamije u Mostaru i muderis Gazi Husrev-begovog hanikaha u Sarajevu, te kadija u Jajcu, Sofiji, Damasku i Kairu. Alijina supruga Saliha bila je najmlađa kćerka Fehima ef. Spahe, reisa Islamske zajednice u Kraljevini Jugoslaviji u periodu od 1938. do 1942. godine. </p><p>Nametak je svoj književni, kulturni, društveni i javni rad počeo sa samo 12 godina, zapisivanjem narodnih pjesama od svoje majke. Bio je vrlo zainteresiran za svoju vjeru, za život i običaje Bošnjaka, te je, osim što je pisao, cijelog života sakupljao i objavljivao narodne umotvorine. U njegovom radu primjetan je veliki utjecaj tradicionalnog odgoja i odnosa prema islamu, što je najbolje i opisao sam Alija:</p><p>- Bilo ljeto, bila zima, on (otac, op.a.) je dolazio barem pola sata prije zalaska sunca, provrtio se malo po dvorištu i po bašči, uvijek raspoložen, i razgovarao s nama, djecom, kao sa odraslima, a onda bi pošao u džamiju na akšam, večernju molitvu, i ja za njim, sam od sebe, bez ikakva nagonjenja, jer mi je nešto iz dna duše govorilo da mora dobro biti ono što radi moj babo.</p><p>Nametak je studirao slavistiku u Zagrebu. Od 1929. do 1945. godine radio je kao urednik časopisa „Novi behar“ u Sarajevu, potom profesor književnosti u Gazi Husrev-begovoj medresi, Učiteljskoj i Srednjoj tehničkoj školi. Do 1945. godine objavio je knjige „Bajram žrtava“, „Dobri Bošnjani“, „Ramazanske priče“, „Za obraz“, „Mladić u prirodi“, „Dan i sunce“ i „Abdullahpaša u kasabi“.&nbsp;</p>

<h2>Presuda kulturi</h2><p>Zbog aktivnog učešća u kulturnom i književnom životu za vrijeme NDH osuđen je 1945. na petnaest godina zatvora, od čega je „odležao“ devet.  A, ustvari, on uopće nije bio politički angažiran već je radio isključivo na afirmaciji kulture, što je najbolje opisao prof. dr. Nadan Filipović, u tekstu „(T)ko je u Bosni i Hercegovini bio Alija Nametak“.</p><p>- Nakon završetka Drugog svjetskog rata, u travnju 1945. godine, partizani, tačnije „partizanski osloboditelji“ su ga osudili na petnaest godina teške robije ne samo zato što se tokom rata uopšte nije petljao u politiku, niti je surađivao s režimom Nezavisne države Hrvatske, već zato što je i u ratnim okolnostima ostao aktivni djelatnik na polju književnosti i kulturnog života Sarajeva i Bosne i Hercegovine – napisao je prof. dr. Filipović. </p><p>Najbrojnija Alijina djela su socijalne tematike, u kojima on prikazuje najprelomnija i najdramatičnija zbivanja u historiji Bošnjaka, uvjetovana događajima nakon Prvog svjetskog rata, stvaranja Kraljevine SHS i provođenja agrarne reforme. U tim pripovijetkama pisao je o materijalnom propadanju bošnjačkih plemićkih porodica i posljedicama tih zbivanja: nesnalaženju u novim uvjetima, njihovim padovima i borbi za preživljavanje, ali i snazi da se usprave i krenu naprijed. Čovjekovu iskonsku povezanost sa zemljom i sredinom u kojoj je ponikao, Nametkov junak Ahmet u noveli „Kmet“ objašnjava ovako: </p><p>„Zašto li je ovo, Bože jedini? Šta je ovo? Kakva je ovo slast u ovoj zemlji, pa je ne možemo ostaviti, a kad je ostavimo, ne možemo je zaboraviti.“&nbsp;</p>

<h2>Umjeren i nenametljiv</h2><p>Nametak je bio umjeren i nenametljiv u svemu, pa je tako jedne prilike skromno izjavio da bi se iz njegovog opusa moglo izabrati desetak vrijednih novela, a svi koji poznaju njegovo djelo saglasit će se s mišljenjem hrvatskog književnika Ive Balentovića: “Nametak je pisac naš, svih nas, umjetnik našeg podneblja... čije je književno djelo ugrađeno u našu književnost i u njoj trajno ostaje.”</p><p>Iako je dugo vremena bio izopćen iz bosanskohercegovačkog književnog života, Nametak nikad nije, čak ni s najmanjom primjesom mržnje govorio o ”državi” ili pojedincima koji su ga osudili na dugogodišnju robiju. Ponovo je počeo objavljivati 1966. godine, kada je odštampana njegova zbirka novela „Trava zaboravka“. </p><p>U predgovoru ove knjige rahmetli prof. dr. Muhsin Rizvić obradio je i novele iz zbirke „Dobri Bošnjani“, čime je bliže pojasnio stvaralački rad nepravedno zapostavljenog Alije Nametka, skrenuvši pažnju na veliku važnost njegovog lika i djela za bosanskohercegovačku historiju i književnost. </p><p>Nametkova djela odišu blagošću, toplinom i dubokom ljubavlju prema ljudima i jeziku te nesumnjivo spadaju među najznačajnija djela bh. kulturno-historijske baštine i uopće historije naše zemlje. U njima je dokumentaristički, ali i uz specifičan humor, kako bismo ih bolje razumjeli, sačuvano i oživljeno jedno stoljeće naše historije. Iako je živio u složenim historijskim periodima i iskusio političke pritiske, njegovo djelo zadržalo je vedrinu, ljudskost i kulturološku vrijednost. Danas se čita ne samo kao književnost, nego i kao zapamćeni duh jednog vremena, jedna galerija likova i glasova koji govore jezikom bosanskih sokaka, mahala i čaršija.</p>

<h2>U početku mi je bio stran</h2><p>Prof. dr. Fehim Nametak, turkolog, arabist, nekadašnji direktor Orijentalnog instituta i profesor na univerzitetima u Sarajevu, Skoplju i Zagrebu, u intervjuu za „Anadolu Agency“, sjećajući se oca Alije, između ostalog, rekao je:</p><p>- Ja bih ga posebno želio predstaviti kao oca, kao jednog finog, nježnog, prijatnog čovjeka koji nije vršio nikakvu prisilu na svoju djecu, koji nas je odgajao na jedan najprijemčiviji način. Moram napomenuti da ga kao oca mogu intenzivnije pratiti tek od 11. godine, kada je on izašao iz zatvora - dodavši kako mu je otac čak u početku bio strani čovjek.&nbsp;</p>

<h2>Dedo je svakog jutra donosio vruće somune</h2><p>Inžinjerka elektrotehnike Feriha Nametak-Serdarević, Alijina unuka i kćerka prof. dr. Fehima Nametka, Alijinog sina, u sjećanjima na svog djeda, izjavila je za „Avaz“:</p><p>- Posebno se sjećam vrućih somuna koje bi dedo donosio svakog jutra, i ljeti i zimi, u povratku sa sabaha iz Hadžijske džamije... Nikad ga nisam čula da je povisio ton razgovora, čak ni prema djeci. Insistirao je na vjerskom odgoju unučadi. Nije pokazivao emocije, ali ih je dokazivao, naprimjer, u vrijeme redukcija struje u cijelim kvartovima, kad sam bila gimnazijalka, on bi dolazio na Baščaršiju po mene, da mi se ne bi nešto loše desilo. I onako, s  fesom, svake noći bi me čekao na stanici.&nbsp;</p>

<h2>Nijedan dan bez crtice</h2><p>Magistrica etnologije i kustosica Zemaljskog muzeja BiH Lebiba Džeko, također Alijina unuka i kćerka prof. dr. Fehima Nametka, za „Avaz“ o svom djedu kaže:</p><p>- Imala sam privilegiju da do 18. godine živim sa svojim djedom. Mnogo učenih i zanimljivih ljudi ga je posjećivalo, ne samo iz Sarajeva i BiH nego iz svih krajeva bivše SFR Jugoslavije i inozemstva, a ja bih još kao djevojčica uvijek bila u blizini i slušala o čemu su razgovarali, što mi je otvaralo sasvim nove vidike.</p><p>Kad sam imala 10 godina, djed me je počeo učiti krasnopisu, jer je smatrao da je lijep rukopis važan i da tome trebamo posvetiti vrijeme i pažnju. Na prvoj strani sveske djed je napisao „Nulla dies sine linea“, latinsku izreku koja znači „Nijedan dan bez crtice“.</p><h2>„Tuturuza i šeh Meco“</h2><p>Odlomak iz Nametkove posljednje za života objavljene knjige „Tuturuza i šeh Meco“. </p><p>„Tuturuzu je Meco zapazio na jednom iftaru: mogao je pojesti gotovo kao i on, šeh Meco, ali nije znao kako treba jesti. Kad su izašli od domaćina, uputio se s njime i objašnjavao mu:</p><p>- Kad vidiš pred iftar da nekoliko ljudi ide u skupu uz jedan sokak, pridruži im se i ti. Kad se zaustave pred nekim vratima, ti vrata otvori i odmah uskoči u avliju. Viči im: „Hod'te, bujrum!“</p><p>- Kako ću ih zvati kad ni mene nije niko zvao?</p><p>- Šuti, herif jedan! Slušaj što ti se govori i pamti! Oni će unići u avliju, domaćin će izaći pred njih i pozvati ih, a ti prvi uskoči u hajat pa im primaj ćurkove ili kapute, okreći im obuću, a ako je ljetno doba, bezbeli neće ništa skidati sa sebe osim obuće. Ti prvi ulazi u sobu!</p><p>- Ama kako ću kad nisam pozvan!</p><p>- Pozovi se sam! Uniđi! Ako bude ko mlađi, ostani na vratima, a ako još nije prostrta sofra, vidjećeš na škrabiji složenu sofra-bošču. Razloži je, prostri je po podu, a onda se obazri hoće li se jesti sa sinije ili tevsije demirlije. Raširi santrač pa metni na nj demirliju ili položi siniju. Ne daj domaćinu da se sjeti da nisi i ti pozvan. Uzimaj kašike i meći ih na sofru, somune komadaj i stavljaj pred svakoga đi će ko sjesti. Samo neka je prazna sredina sofre đi će se mećati sudi s hranom. Ljudi će posjedati oko sofre, a ti zapitkaj u dnu sofre mjesto za sebe!</p><p>- Nek sam bliže vratima ako me potjeraju!</p><p>- Ama ništa se ne brini! Nikad se za jednom sofrom na iftaru svi među se ne poznaju. A niko neće upitati: „Ko je ovaj?“ kojega ne zna, da drugi ne bi za pitača pomislili da je matuh. Kad top pukne i kad se posjeda za sofru, i ti sjedi i odmah jedi! Nemoj kašikom bosti, nego je lijepo položi da se u nju slijeva mast s vrha čorbe. Tako kušaj dok god ima masti na čorbi, a onda diži čašu a prihvataj drugi sud. Ako je u sahanu pečeno janje ili tuka, okreni sebi što najvoliš. Dobro pazi neka ti je vazda jedan zalogaj u ustima, drugi u ruci, a treći zamjeraj u sahanu ili tevsiji! Ne pij vode da ti džaba ne zauzima mjesto u želucu! Vodu možeš i doma piti.</p><p>I kad su se Tuturuza i Meco zapazili i sprijateljili i kamo god je jedan bio pozvan na jemek i drugi je tamo pristajao.“</p>

<h2>Umro engleski pisac Džon Milton </h2><p>1674. - Umro engleski pisac Džon Milton (John), jedan od najvećih svjetskih pjesnika svih vremena. Iako je oslijepio 1652. godine, nakon toga je spjevao svoja najveća djela: "Izgubljeni raj", "Vraćeni raj" i "Samson Agonistes". </p><p>1793. - Tokom jakobinske diktature u Francuskoj na giljotini je pogubljena Žana Mari Flipon Rolan (Jeanne Marie Phlipon Roland), poznata kao madam Rolan. U vrijeme Francuske revolucije madam Rolan je u svom salonu u Parizu okupljala pisce, ostale umjetnike i političare, na koje je jako utjecala, posebno na žirondince koje je predvodio njen suprug Žan Mari Rolan de la Platijer (Platiere), ministar unutrašnjih poslova Francuske 1792. godine.</p><p>1793. - Prvi put za javnost otvoren "Luvr" - dvorac francuskih kraljeva od 1204., koji je, prema odluci francuske vlade iz 1791., pretvoren u muzej.</p><p>1887. - Umro Dok Holidej (Doc Holliday), američki kockar, revolveraš i zubar, najpoznatiji kao prijatelj saveznog maršala Vajata Erpa (Wyatt Earp) i učesnik u čuvenom Obračunu kod O. K. Korala.</p><p>1895. - Njemački fizičar Vilhelm Konrad Rentgen (Wilhelm Conrad Rontgen) na Univerzitetu u Virtsburgu otkrio je novu vrstu zraka koje prodiru kroz meke dijelove tijela i djeluju na fotografsku ploču. Nazvao ih je "iks zracima", koji su kasnije njemu u čast nazvani Rendgenovi zraci. Za taj izum je 1901. godine dobio Nobelovu nagradu za fiziku. </p><p>1900. - Rođena Margaret Mičel (Mitchell), američka novinarka, autorica popularnog romana "Prohujalo s vihorom", koji je godinama bio bestseler i prema kojem je snimljen istoimeni kultni holivudski film.</p><p>1922. - Južnoafrički hirurg Kristijan Barnard (Christian), koji je 1967. obavio prvo uspješno presađivanje ljudskog srca, rođen je na današnji dan.&nbsp;</p>

<h2>Rođen Alen Delon, zvijezda francuskog i svjetskog  glumišta</h2><p>1935. - Rođen Alen Delon (Alain), zvijezda francuskog i svjetskog  glumišta. Već na samom početku filmske karijere pokazao se kao jedan od najatraktivnijih i najambicioznijih francuskih glumaca. Prvu zapaženiju ulogu ostvario je u kriminalističkom filmu „U zenitu sunca“, a svjetsku slavu stekao je 1960. ulogom u filmu „Rocco i njegova braća“. Preminuo je 18. avgusta 2024. godine.</p><p>1937. - Dragoslav Šekularac, slavni srbijanski i regionalni fudbaler, istaknuti igrač FK Crvena zvezda, rođen je na današnji dan. Odigrao je 41 utakmicu i postigao šest pogodaka za reprezentaciju bivše SFR Jugoslavije. Preminuo je u Beogradu, 5. januara 2019. godine.</p><p>1938. - Rođen Milan Minja Subota, dipl. inž. elektrotehnike, srbijanski kompozitor, muzičar, zabavljač i fotograf. Bio je autor i voditelj dugotrajne dječije muzičke emisije „Muzički tobogan“ na RTS-u (ranije TV Novi Sad) i velikog broja drugih serija.</p><p>1946. - Stanislav Karasi, legendarni srbijanski i regionalni fudbaler i trener, rođen je na današnji dan. Za reprezentaciju tadašnje Jugoslavije odigrao je 10 utakmica i postigao četiri gola, a slavu je stekao golom u kvalifikacijama protiv Španije kojim je reprezentaciju Jugoslavije odveo na Svjetsko prvenstvo u Zapadnoj Njemačkoj, 1974. godine.</p><p>1947. - U Donjem Vakufu rođen Nakib Abdagić Kiban, bosanskohercegovački književnik i glumac. Autor je nekolicine drama od kojih je najznačajnija “Hamza Pogorelac”, ratna drama izvedena 400 puta. Objavljivao je svoje radove u časopisima poput “Ježa”, “Oslobođenja” i dr. Neke od svojih radova (pjesme, priče, epigrame, karikature) sabrao je u knjizi "Veži ata đe ti aga kaže". U vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992. - 1995.), tokom 1993. godine, Nakib i njegov prijatelj i saborac Ibrahim Ćustić Ibrica s dramom “Hamza Pogorelac”  obišli su mnoge bosanskohercegovačke gradove, među kojima i opkoljeno Sarajevo. Poslije rata, zajedno s Almom i Harisom Abdagićem, dugo godina je izvodio svoj autorski satirični kabare “Balwan City”. Najzapaženije uloge odigrao je u filmovima „Remake“ i „Iza granice“ te TV serijama „Viza za budućnost“ i „Crna hronika“. Preminuo je 3. maja 2008., u 61. godini života.</p><p>1960. - Džon F. Kenedi (John F. Kennedy), kandidat Demokratske stranke, pobijedio Ričarda Niksona (Richard Nixon) na predsjedničkim izborima u SAD, postavši, u 43. godini, najmlađi čovjek koji je ikada izabran na tu funkciju.&nbsp;</p>

<h2>Rođen književnik Zehnija Bulić </h2><p>1970. - U Paljevu kod Tutina rođen književnik Zehnija Bulić. Profesor je književnosti i jezika u Novom Pazaru te sekretar književnog časopisa SENT. Jedan je od boraca za afirmiranje bosanskog jezika u Sandžaku.</p><p>1997. - U Kini zatvoren najveći rukavac rijeke Jangcekjang, čime je otpočeta gradnja hidroelektrane "Tri klisure", najveće električne centrale na Planeti.</p><p>1999. - U 101. godini umro slovenski gimnastičar Leon Štukelj, najstariji olimpijski šampion i prvi olimpijski pobjednik s prostora bivše SFR Jugoslavije. Osvojio je šest olimpijskih medalja, među kojima tri zlatne, dvije u Parizu 1924. i jednu u Amsterdamu 1928. godine.</p><p>2001. - Umrla Radmila Savićević, srbijanska pozorišna, filmska i televizijska glumica. Bila je prvakinja Beogradskog dramskog pozorišta, ali je nastupala i u pozorištima u Kruševcu i Nišu. Ostvarila je briljantne uloge u predstavama „Zona Zamfirova“, „Ivkova slava“, „Gospođa ministarka“, „Inspektorove spletke“, „Sabirni centar“ i „Poltron“. Televiziskoj publici ostat će upamćena po ulogama u tv serijama: “Kamiondžije”, “Pozorište u kući”, “Babino unuče”, “Vruć vetar”, “Bolji život” i “Srećni ljudi”. </p><p>2010. – Vijeće ministara Evropske unije ukinulo vize Bosni i Hercegovini i Albaniji.</p>

Danas je subota, 8. novembar/studeni 2025. godine, do kraja godine preostala su još 53 dana

Alija Nametak: 38. godišnjica smrti bh. književnika i profesora

<p>Na današnji dan 1975. godine, preminuo je Besim Korkut, autor najpopularnijeg prevoda Kur‘ana na bosanski jezik. Čovjek koji je Bosni darovao razumijevanje Kur’ana u bogatoj kulturnoj i duhovnoj prošlosti Bosne i Hercegovine zauzima posebno, dostojanstveno mjesto. Korkut je spojio Istok i Zapad, vjeru i nauku, tradiciju i savremeni izraz. Njegov život i djelo predstavljaju svjetionik jedne tihe, ali duboko posvećene misije – približiti božansko znanje običnom čovjeku.</p><p>Rođen 25. juna 1904. godine, najvjerovatnije u Travniku, Korkut je od ranog djetinjstva pokazivao neobičnu sklonost prema jeziku i knjizi. Ruždiju je pohađao u Travniku, a Okružnu medresu u Sarajevu. Od 1920. do 1925. godine učio je u Šerijatskoj sudačkoj školi.  Nakon školovanja u Sarajevu, put ga je odveo daleko – sve do Kaira, na znameniti Univerzitet Al-Azhar, centar islamske učenosti, gdje je, u dodiru s arapskim svijetom i njegovim duhovnim naslijeđem, produbio svoje znanje o vjeri i jeziku, ali i shvatio koliko je važno da svaki narod ima pravo čitati uzvišeni tekst na vlastitom jeziku.</p><h2>Profesor i naučnik</h2><p>Diplomirao je 1931. godine i po povratku u Sarajevo postavljen je iste godine za nastavnika u Šerijatskoj sudačkoj školi u kojoj je predavao arapski jezik, stilistiku, šerijatsko pravo, akaid i povijest islama. Jedno vrijeme je predavao i vjeronauku u Muškoj gimnaziji u Sarajevu. </p><p>Kada je otvorena Viša islamska šerijatsko-teološka škola u Sarajevu, a Šerijatska sudačka prestala s radom (juna 1937.) Korkut je premješten za profesora-vjeroučitelja u gimnaziju u Mostaru. </p><p>U Mostaru je ostao do 1940. godine, kada se vratio u Sarajevo u Šerijatsku gimnaziju, gdje je ostao do kraja 1944. godine. U isto vrijeme je honorarno predavao povijest islama u Višoj islamskoj šerijatsko-teološkoj školi. </p><p>Nakon Drugog svjetskog rata 1945. godine počeo je raditi u Ministarstvu prosvjete Narodne vlade Bosne i Hercegovine i Komitetu za visoko školstvo i naučne ustanove (od 1947 do 1950). Po osnivanju Orijentalnog instituta Korkut je prešao na rad u Institut i tu ostao do odlaska u penziju, 1969. godine. </p><p>Jedno vrijeme predavao je honorarno na Katedri za orijentalistiku Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Osim toga, pisao je za mnoge bosanskohercegovačke časopise, kao što su “Novi behar”, “Gajret”, “Glasnik VIS-a”, a svoje radove je potpisivao punim imenom i prezimenom. </p><h2>Životno djelo</h2><p>Kao profesor i naučni saradnik u Orijentalnom institutu u Sarajevu, Korkut je dane provodio među rukopisima, starim knjigama i požutjelim pergamentima. Strpljivo je čitao, prevodio i proučavao, svjestan da svaka riječ u sebi nosi dio naše historije. U tom tihom i posvećenom radu oblikovao se njegov najvažniji životni poduhvat - prevod Kur’ana na bosanski jezik, na kojem je radio više od jednog desetljeća.  </p><p>Prevodio je Kur’an s originalnog arapskog jezika. Nije želio samo prevesti riječi, nego prenijeti dušu Kur’ana, njegovu ljepotu, ritam i poruku. Znao je da je Kur’an više od teksta, on je govor srca, putokaz i smjernica. Zato je svoj prevod pisao jasnim, lijepim i savremenim bosanskim jezikom, da svako može razumjeti poruku vjere, ali i osjetiti ljepotu izraza.</p><p>Međutim, nije dočekao njegovo objavljivanje, jer je objavljen 1977., dvije godine nakon njegove smrti, prvo u izdanju Orijentalnog instituta u Sarajevu, a potom i u izdanju Starješinstva Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije u Sarajevu. Ovaj prevod je postao najčitaniji i najbolje ocijenjen prijevod Kur’ana na bosanskom jeziku. Predstavlja veliki doprinos bosanskohercegovačkoj islamistici kao i nauci uopće. </p><p>Posebnost Korkutovog prijevoda jeste u njegovoj jednostavnosti i dostojanstvu. On nije pokušavao uljepšavati tekst nepotrebnim riječima, niti ga je učinio previše teškim za čitaoca. Svaki ajet odiše poštovanjem prema originalu, ali i toplinom maternjeg jezika. U komentarima koje je dodavao uz pojedine ajete, pokazao je dubinu razumijevanja i osjećaj za mjeru – objašnjavao je ono što treba, ali nikada nije nametao svoje mišljenje.</p><h2>Skromni čovjek</h2><p>Iako ga nije dočekao za života, njegovo djelo nastavilo je živjeti u domovima, džamijama i školama širom Bosne i Hercegovine. Za mnoge vjernike to je bio prvi put da su mogli čitati i razumjeti Kur’an na jeziku koji osjećaju kao svoj. Time je Korkut ostvario ono što je želio, da uzvišeni tekst progovori srcima njegovog naroda.</p><p>Danas, kada se govori o Besimu Korkutu, ne spominje se samo prevodilac, nego i učeni, skromni i predani čovjek, koji je cijeli svoj život posvetio znanju. Njegov rad u Orijentalnom institutu, njegovi prevodi i istraživanja, ostali su temelj našeg razumijevanja orijentalne i islamske baštine.</p><p>Besim Korkut nije bio čovjek velikih riječi, nego velikih djela. Njegov prevod Kur’ana nije samo knjiga, to je most između jezika i vjere, između prošlosti i sadašnjosti. On nas uči da znanje i vjera ne moraju biti odvojeni, već da jedno bez drugog ne mogu živjeti.</p><p>U vremenu kada se mnogo govori, a malo sluša, Korkut nas podsjeća na vrijednost tišine, promišljanja i predanog rada. Njegovi život i djelo su poruka da se najveće stvari ne čine glasno, nego tiho, iz ljubavi prema Bogu, jeziku i čovjeku.</p>

<h2>Rođena Marija Antoaneta, najomraženija francuska kraljica </h2><p>1755. - Rođena Marija Antoaneta (Marie Antoinette), kraljica Francuske i supruga Luja XVI.</p><p>Ostala je upamćena kao zadnja, te zbog svog porijekla i običaja, najomraženija kraljica apsolutističke Francuske. Poznatom su je učinili rasipništvo i skandali koje je uzrokovala, ali i smrt, jer je pogubljena giljotinom na vrhuncu Francuske revolucije.</p><p>1785. - Londonski proizvođač kočija Lajonel Lukin (Lionel) patentirao je prvi čamac za spasavanje.</p><p>1815. - Rođen Džordž Bul (George Boole), engleski matematičar i filozof. Njegovo najveće dostignuće je bilo uvođenje u matematiku i logiku pojma algebre bula. Zbog značaja tog termina kao i njegove primjene u informatici i matematičkoj logici Bul se smatra jednim od tvoraca tih oblasti nauke.</p><p>1890. - Švedska književnica Moa Martinson rođena je na današnji dan. Njene likove karakteriziraju hrabrost, borbenost i optimizam koji im pomažu da prebrode životne nedaće. Djela: autobiografske proze „Crkveno vjenčanje“, „Kraljeve ruže“; romani „Put pod zvijezdama“, „Nevidljivi ljubavnik“, „Knjiga o Sally“ i dr.</p><p>1905. - Umro Albert von Kuliker (Kölliker), švajcarski anatomista, historičar i embriolog. Mnoga njegova istraživanja bila su u vezi sa strukturom raznih životinja, a jedno od najznačajnijih bilo je o meduzama i sličnim stvorenjima.</p><p>1906. - Rođen Lučino Viskonti (Luchino Visconti), italijanski pozorišni, operski i filmski režiser, koji se smatra jednom od najvažnijih ličnosti italijanske kinematografije u 20. stoljeću. Najpoznatiji je po filmovima „Gepard“ i „Smrt u Veneciji“. Odrastao u aristokratskoj porodici, Viskonti, koji je za vrijeme Drugog svjetskog rata postao član Komunističke partije, često je u svojim djelima prikazivao život vladajuće klase.&nbsp;</p>

<h2>Rođen slavni golman Vladimir Beara</h2><p>1928. – Slavni golman Vladimir Beara, hrvatski fudbaler i jugoslavenski fudbalski reprezentativac, rođen je na današnji dan. Zvali su ga „Veliki Vladimir“, „Balerina s čeličnim šakama“ i „Čovjek od gume“. Ostao je upamćen po tome što, kada je suparnički tim izvodio slobodne udarce, nije dopuštao postavljanje živog zida. Igrao je za splitski NK Hajduk s kojim je osvojio tri titule prvaka tadašnje Jugoslavije. Godine 1955., prešao je u Crvenu zvezdu, s kojom je osvojio još četiri prvenstva i dva kupa. Karijeru je okončao u njemačkim klubovima Alemaniji i Viktoriji. Za jugoslavensku reprezentaciju  odigrao je 60 utakmica među kojima su svjetska prvenstva u Brazilu 1950., Švicarskoj 1954. i Švedskoj 1958. Dobitnik je srebrene medalje na Olimpijadi 1952. godine u Helsinkiju - u finalu je odbranio penal čuvenom Ferencu Puškašu. Godine 1953., igrao je za FIFA-inu reprezentaciju u susretu Ostatak Evrope - Engleska. Kao trener radio je u Njemačkoj u Frajburgeru FC i SC Fortuna Keln, Nizozemskoj u Fortuna Sitard, kamerunskoj reprezentaciji, u Austriji First Viena FC, u Hrvatskoj HNK Dinara Knin, RNK Split, NK Osijek, NK Rijeka te kao pomoćnik Slavki Luštici u Hajduku iz Splita i još u NK Troglav Livno. Preminuo je 11. avgusta 2014. godine u Splitu.</p><p>1950. - Umro Džordž Bernard Šo (George Shaw), britanski dramaturg, kritičar i publicista.</p><p>Godine 1925., dobio je Nobelovu nagradu za književnost za "Pygmalion", ljubavno-lingvističku priču o profesoru Higinsu (Higgins) i Elizi Dulitl (Doolitle), njegovo najpoznatije djelo. Osim ove urnebesne komedije, Šo je pisao i građanske drame u ibzenovskom duhu, oštro kritizirajući lažni moral. Bio je majstor jezičkog obrta i paradoksa.</p><p>1988. - Na internetu se prvi put u historiji javio virus.</p><p>2013. - Umro Zlatko Crnković, hrvatski prevoditelj, književnik i urednik. Prevodio je s njemačkog, engleskog, ruskog i francuskog jezika. Tokom 25 godina radio je kao urednik u Nakladnom zavodu „Znanje“ i potpisao 260 naslova u biblioteci HIT, blizu 160 naslova u biblioteci ITD, osamdesetak knjiga u biblioteci Evergrin, te niz kompleta, izabranih djela i posebnih izdanja. Od 1994. godine bio je u penziji, ali je i dalje prevodio i uređivao knjige za razne izdavače, a najviše za „Algoritam“. U „Algoritmu“ imao je i svoju ediciju: "Zlatko Crnković vam predstavlja", u kojoj je potpisao pedesetak naslova.</p>

Danas je nedjelja, 2. novembar/studeni 2025. godine, do kraja godine preostalo je još 59 dana

Besim Korkut: 50. godišnjica smrti autora najpopularnijeg prevoda Kur'ana na bosanski jezik

<p>Na današnji dan 2015., u 77. godini, preminula je diva sevdaha Zehra Deović, najbolja bosanskohercegovačka interpretatorica sevdalinki, samozatajna i velika dama. U njenom baršunastom glasu i hirurškoj preciznosti kojom je interpretirala sevdalinku, bosansku tradicionalnu lirsku pjesmu, mnogi ljubitelji lijepe pjesme uživaju i danas, nazivajući ga dženetskim.</p><p>Zehra je rođena 9. decembra 1938. godine u Foči, u uglednoj fočanskoj porodici Halima i Abide Deović. U Drugom svjetskom ratu Zehrin otac je ubijen, a ona je kao djevojčica s majkom, sestrom i bratom boravila u izbjeglištu u Sarajevu do 1946. godine, kada su se vratili u Foču. Još kao djevojka počela je pjevati sevdalinke u fočanskom KUD-u „Jedinstvo“. Muzikalnost je naslijedila od majke, koja je također lijepo pjevala i koja ju je naučila njenu prvu i jednu od najdražih sevdalinki „Mlad se Jusuf oženio“. </p><h2>Bogata karijera</h2><p>Zehrina profesionalna karijera počinje 1960. godine, dolaskom u Sarajevo na Pedagošku akademiju. U Sarajevu se prijavila i položila audiciju za vokalnog solistu Radio Sarajeva. Interpretirala je sevdalinku "Dvije su se vode zavadile", a muzički pedagog i kompozitor Beluš Jungić je Zehrin nastup na audiciji ocijenio najvišim ocjenama, otvorivši estradna vrata budućoj muzičkoj divi. </p><p>Kada spomenemo sevdalinke “Dvije su se vode zavadile”, “Da sam ptica i da imam krila”, “Moj dilbere”, “Mlad se Jusuf oženio”, “Bosno moja, divna, mila”, “Djevojka je zelen bor sadila”, pa ilahije “Kad procvatu behari”, “Mejra”, odmah pomislimo na Zehru Deović, jer ih je ona svojim interpretacijama učinila posebnim, a sjajnim glasom im udahnula dušu.  </p><p>U ljeto 1968., kada ju je Zehra snimila, pa i kasnije, jedna od najviše emitiranih pjesama na radijskim talasima bila je pjesma “Da sam ptica i da imam krila”. Manje je poznato da to nije bila izvorna sevdalinka, jer je tekst napisao Mustafa Mujezinović. Ali, kao i mnoge druge pjesme, u izvedbi Zehre Deović je to postala, jer je srasla s tlom i dušom svih koji su je slušali. </p><h2>Snimala i ilahije</h2><p>Kao vrhunska interpretatorica sevdalinki čarobnog glasa predstavljala je bivšu SFR Jugoslaviju na brojnim međunarodnim festivalima s etnomuzičkim sadržajima. Bila je redovna učesnica Ilidžanskog festivala, od njegovog pokretanja 1963. godine, te brojnih drugih festivala na prostoru regije i šire. Svojom pjesmom obišla je cijeli svijet i zabilježila prestižne nastupe u mnogim zemljama: Izraelu, Azerbejdžanu, Egiptu, Australiji, Novom Zelandu, SAD, te gotovo svim državama Evrope. </p><p>Sarađivala je s vrsnim muzičarima i tekstopiscima: Ismetom Alajbegovićem Šerbom, Jozom Penavom, Jovicom Petkovićem, Belušem Jungićem, Mijatom Božovićem, Draganom Kneževićem, Omerom Pobrićem, Elvidinom Krilićem..., snimila je niz duetskih pjesama sa Zorom Dubljević i Safetom Isovićem, te nekoliko horskih s vokalnom postavom tadašnjeg Radio Sarajeva.</p><p>Zehra je, osim sevdalinki, snimala i interpretirala ilahije i kaside, te je uz pratnju hora Gazi-Husrev Begove medrese iz Sarajeva, godine 1990., snimila ploču i kasetu "Kad procvatu behari". Tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, 1992. - 1995. godine, Zehra je aktivno učestvovala u sarajevskoj ratnoj estradi, kada je snimila pjesme "Bentbaša", "Kovači" i "Ranjena Foča".     </p><p>    </p><h2>Poklon Bosni</h2><p>U sedamdesetim godinama života, Zehra je odlučila da snimi nekoliko novih pjesama u duhu sevdaha: "Mirna Bosna", "Baščaršijske noći", "Čekmeđa" i "Safete, Sajo". Ove pjesme, kao i ponovo snimljena pjesma "Poklon Bosni", te druge stare sevdalinke, kasida "Došla voda" i ilahija "Kovači", nalaze se na albumu "Poklon Bosni", koji je izdat početkom 2014. godine.</p><p>Na Večeri sevdaha u okviru Baščaršijskih noći 2014. godine, Zehra je bila počasni gost, te od mladih interpretatora sevdaha dobila Plaketu za životno djelo u očuvanju sevdaha. Jer, Zehra i jeste svoj život posvetila sevdahu i sevdalinci, kako i sama kaže u stihovima pjesme „Poklon Bosni“: </p><p>„Svaki dan života pjesmi ja sam dala, a sada sam pjesme sve u buket zbrala, da bih tebi Bosno u pjesmama svojim, dio svoje duše ja na poklon dala“.</p><p>Posljednji Zehrin javni nastup bio je 1. marta 2015. godine, kada je gostovala u emisiji „Opušteno nedjeljom“ BHRT-a. Emisija je bila o Safetu Isoviću, a Zehra je tada premijerno interpretirala pjesmu „Safete, Sajo“, koja je posvećena rahmetli Safetu.</p><p>Iza Zehre Deović  ostao je veliki broj arhivskih snimaka sevdalinki. Brojne od njih snimila je u više verzija. Mnogi su izjavljivali kako su njene izvedbe doživljavali kao jedan od najveličanstvenijih zvukova koji su ikada čuli i osjetili u životu. Ostale su upamćene njene riječi kako “pjevač ne smije da se pamti po pjesmama već isključivo po svome pjevanju”, te: “bolje zlatan glas, nego zlatna ploča”.</p>

<h2>Rođen američki državnik Džon Adams   </h2><p>1735. - Rođen američki državnik Džon Adams  (John Adams), prvi potpredsjednik SAD i predsjednik od 1797. do 1801., jedan od autora Deklaracije nezavisnosti 1776. godine.</p><p>1751. - Engleski pisac i političar irskog porijekla Ričard Brinsli Batler Šeridan (Richard Brinsley Butler Sheridan) koji se kada je bio član britanskog parlamenta (1780. - 1812.) proslavio kao sjajan orator, rođen je na današnji dan. Djela: komedije "Škola ogovaranja", "Suparnici", "Kritičar".</p><p>1762. - Rođen francuski pisac Andre Šenije (Chenier), jedan od najvećih pjesnika 18. vijeka. Pisao je nadahnute elegije, himne, ode, pjesme. Pozdravio je početak Francuske revolucije, ali se kao legalista odupro teroru, pišući oštre satirične stihove. Pogubljen je na giljotini 1794., dan prije pada jakobinskog vođe Maksimilijana Robespjera (Maximilien Robespierre). Djela: pjesme "Poslanica o mojim djelima", "Hermes", "Amerika", "Mlada Tarantinka", "Nera", "Slijepac", "Mlada zatočenica", "Jambi".</p><p>1871. - Francuski književnik Pol Valeri (Paul Valéry), jedan od najvećih evropskih liričara 20. stoljeća, član Francuske akademije, Međunarodnog instituta intelektualne saradnje pri Društvu naroda u Ženevi i počasni doktor mnogih univerziteta, rođen je na današnji dan. Djela: poeme "Mornarsko groblje", "Mlada Parka", eseji "Uvod u metod Leonarda da Vinčija", "O plesu".</p><p>1910. - Umro švajcarski filantrop Žan Anri Dinan (Jean Henri Dunant), tvorac ideje o Crvenom krstu, jedan od osnivača Međunarodnog komiteta Crvenog krsta 1863. godine. Dobitnik je Nobelove nagrade za mir 1901. Kao priznanje za izuzetnu službu u radu Crvenog krsta, 1965. je ustanovljena medalja "Anri Dinan", najviše odlikovanje Međunarodnog komiteta Crvenog krsta. Djela: "Sjećanje na Solferino", "Međunarodno bratstvo i milosrđe za vrijeme rata".</p>

<h2>Rođen legendarni pjevač Đorđe Marjanović </h2><p>1931. - Rođen Đorđe Marjanović, srbijanski pjevač, najpopularniji tokom šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća. Popularnost je stekao nakon televizijskog nastupa u kojem je otpjevao tada vrlo popularnu pjesmu "Zvižduk u osam". Đorđe je ostao upamćen najviše po svojim teatralnim nastupima na pozornici, u kojima je padao na koljena, plakao..., te na taj način pridobio brojne obožavatelje. Od publike se oprostio koncertom u beogradskom Sava centru 2004. godine. Za njegov 80. rođendan, u oktobru 2011., u Domu sindikata u Beogradu održan je koncert „Milordu s ljubavlju". Preminuo je 15. maja 2021. godine, od posljedica koronavirusa. </p><p>1932. - Francuski filmski režiser Luj Mal (Louis Malle), koji je posebno insistirao na intelektualizmu, rođen je na današnji dan. Filmovi: "Lift za gubilište", "Ljubavnici", "Zaza u Metrou", "Privatan život", "Viva Marija", "Kalkuta", "Lakom Lisjen", "Crni mjesec", "Atlantik siti".</p><p>1938. - Orson Vels (Welles) objavio na njujorškom radiju CBS radioigru "Rat svjetova" na osnovu teksta Herberta Džordža Velsa (George Wells). Napad Marsovaca na Zemlju prikazan je tako uvjerljivo da su milioni Amerikanaca pomislili da je riječ o stvarnom događaju, što je izazvalo nevjerovatan haos i paniku u tom dijelu SAD.</p>

<h2>Rođen Džemaludin Mušović, slavni bh. fudbaler i trener</h2><p>1944. - Rođen Džemaludin Mušović, bosanskohercegovački legendarni fudbaler  i fudbalski trener. Karijeru je počeo u FK Sarajevu, a 1966. godine prešao je Hajduk iz Splita s kojim je iste godine osvojio Kup Jugoslavije. Godine 1969., vratio se u FK Sarajevo, gdje je ostao do 1972., kada odlazi u belgijski Standard de Liege. Za Standard je u 58 utakmica postigao 24 gola. Nakon Standarda igrao je još i za LB Châteauroux, te za US Valenciennes.</p><p>Za reprezentaciju bivše SFR Jugoslavije igrao je u periodu od 1965. do 1968. godine. Bio je trener Rudara iz Kaknja. Vodio je bosanskohercegovačku fudbalsku reprezentaciju u periodu od 1998. do 1999. godine. Također je obavljao funkciju selektora fudbalske reprezentacije Katara od 2004. do 2007. godine. Obavljao je i funkciju sportskog direktora u N/FSBiH.</p><p>1960. - Dijego Armando Maradona (Diego), argentinski fudbaler, svjetski prvak s Argentinom iz Meksika 1986. godine, jedan od najboljih i najpopularnijih svjetskih fudbalera svih vremena, rođen je na današnji dan. </p><p>1973. - Pušten u saobraćaj most na Bosforu, koji povezuje Evropu i Aziju.</p><p>1974. - Nokautom nad Džordžom Formanom (George Foreman) Muhamed Ali (Muhammad) se u 32. godini vratio boksu.</p><p>1977. - Umro Gustav Krklec, hrvatski književnik, prevodilac s ruskog, češkog, slovenskog i njemačkog jezika, prvi predsjednik Društva hrvatskih književnih prevodilaca. Bio je jedan od najvažnijih hrvatskih književnika 20. stoljeća. </p><p>1986. - Rođen Tomas Morgenštern (Thomas Morgenstern), austrijski skijaš skakač. Prvu pobjedu ostvario je 2003. godine u Liberecu, pet dana nakon završetka turneje. Morgenštern ima dvije zlatne medalje s Olimpijskih igara u Torinu. Na početku sezone 2007./2008. imao je šest pobjeda u nizu, što je rekord svih vremena.</p>

<h2>Poginuo bh. ratni heroj Hajrudin Mešić </h2><p>1992. – Poginuo bh. ratni heroj Hajrudin Mešić na prvoj borbenoj liniji u selu Nezuk, u pokušaju uspostave koridora ka Srebrenici. Mešić je završio podoficirsku školu JNA u Sarajevu, a potom Vojnu akademiju u Beogradu. Prije agresije na BiH (1992. – 1995.) bio je komandir CJB Ugljevik. Nakon što su okupirani Bijeljina i Zvornik, organizovao je Teritorijalnu odbranu, a bio je prvi komandant 1. teočanske brigade.&nbsp;</p><p>2008. - U Zagrebu je, u 87. godini, nakon duge i teške bolesti preminuo legendarni bh. karikaturist Ismet Ico Voljevica. Osim što je bio jedan od naših najboljih karikaturista, bavio se i slikarstvom te ilustracijama crtanih filmova, a kroz svoje djelatnosti provlačio je satiru kojom se, ustvari, borio protiv svega što je lažno i nedostojno u čovjeku i društvu. Ismet Ico Voljevica rođen je 18. jula 1922. godine u Mostaru, a gimnaziju je završio u Sarajevu. Prvi posao dobio je 1943. u sarajevskom kinu ”Dubrovnik”, gdje je radio kao crtač natpisa filmova i aranžer, da bi izdržavao svoje roditelje. Godine 1947., otišao je u Zagreb na studij arhitekture. Tokom studija je radio tri godine u humorističnom sedmičniku „Kerempuh“, gdje je objavljivao čuvenu karikaturu "Grga Protokol". Nakon „Kerempuha“ prešao je u redakcije „Globusa“ i „Narodnog lista“, gdje je tri godine objavljivao "Grgu". U izdavačkoj kući „Vjesnik“ radio je od 1957. do 1975., prvo u „Vjesniku“, koji je objavljivao "Grgu" svake srijede, a zatim u „Večernjem listu“. U svom liku Grge i drugih karikatura, slika i crteža Voljevica je ostavio duh jednog vremena, ali je njegova kritika tadašnjih zbivanja iz ugla običnog, malog čovjeka, uz podsmijeh „klimavcima i beskičmenjacima“ aktuelna i danas. Osim crtanja karikatura, Ico se bavio ilustriranjem knjiga i slikovnica, te primijenjenom grafikom u opremi, a bio je ilustrator crtanih filmova u studijima „Kerempuh“, „Interpublic“, „Duga film“ i „Zagreb-film“. Bio je jedan od prvih saradnika i urednika “Behara”, časopisa za kulturu KDBH “Preporod”, za koji je ilustrirao naslovnicu prvog broja na kojoj je slika Starog mosta u Mostaru prikazanog kao razbijeno ogledalo. Ico je za svog Grgu osvojio Grand Prix u rodnom Mostaru, potom na Svjetskom festivalu karikature u Montrealu, a kasnije i u Zagrebu i Ankari.&nbsp;</p>

Danas je četvrtak, 30. oktobar/listopad 2025. godine, do kraja godine preostala su još 62 dana

Zehra Deović: 10. godišnjica smrti najbolje interpretatorice sevdalinke

<p>Na današnji dan prije 117 godina, 29. oktobra 1908., u Sarajevu je preminuo jedan od najboljih regionalnih književnika svih vremena Silvije Strahimir Kranjčević. Njegovo stvaralaštvo obilježeno je dubokom humanističkom mišlju, izrazitim osjećajem za pravdu i patnju čovjeka, te filozofskim promišljanjima o smislu postojanja. U njegovim stihovima se javlja motiv buntovnika, patnika, ali i onoga koji opominje svijet na nepravdu i licemjerje.</p><p>Za samo 43 godine, koliko je živio, iza sebe je ostavio snažno i duboko djelo koje i danas nadahnjuje čitatelje. Vječno je opečatio pjesništvo s kraja 19. i početka 20. stoljeća kao začetnik novog perioda u književnosti naših prostora – realizma.</p><h2>Pjesnik ideala</h2><p>Kranjčević se pamti kao pjesnik ideala, slobode i pravednosti — glas savjesti svoga vremena, ali i trajni simbol borbe čovjeka za smisao i dostojanstvo. I danas su aktuelne poruke koje nam je ostavio u svojim stihovima: da volimo ljude, domovinu i Boga, da nikad ne sumnjamo u sebe, jer nadom i vjerom u sebe jedino možemo postići zacrtane ciljeve.  </p><p>Silvije Strahimir Kranjčević rođen je 17. februara 1865. godine u Hrvatskoj, u Senju, pod Nehajem, u porodici gradskog činovnika Spiridiona Špire i Marije Kranjčević. Špiri je taj brak bio treći, a Mariji drugi, pa je Silvije, uz braću Antuna i Spiridona, te sestru Ernestinu, imao polubrata Filipa i polusestru Otiliju. U rodnom Senju završio je pučku školu i pohađao gimnaziju, koju zbog svog buntovnog karaktera nije završio niti je maturirao.  </p><p>Otac ga je prebacio u Senjsku bogosloviju, odakle je posredstvom biskupa Jurja Posilovića poslan na teološki studij u Elitni zavod Germanico-Hungaricum u Rimu, kako bi postao svećenik. Međutim, Silvije napušta teologiju, jer nije želio da se bavi svećeničkim pozivom, te odlazi u Zagreb, gdje završava kurs za učitelja.</p><p>Kranjčević se nije uspio zaposliti kao učitelj ni u Senju ni u Zagrebu, zbog čega 1886. odlazi u Bosnu i Hercegovinu i radi u školama u Mostaru, Livnu i Bijeljini do 1893., kada dobija posao u Sarajevu, gdje je proveo ostatak svog kratkog života. </p><h2>Urednik „Nade“</h2><p>Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine, 1895. godine, ovlastila je austrougarskog povjerenika za kulturu Kostu Hermana (Hormann) da pokrene prvi bh. dvosedmični časopis za pouku, zabavu i umjetnost „Nada“.  Herman je bio zvanični urednik, ali je imao veliko povjerenje i poštovanje prema Kranjčeviću kome je nezvanično prepustio urednikovanje. U devet godina, koliko je „Nada“ izlazila (1895. – 1903.), Kranjčević je stvorio najutjecajniji i najbolji južnoslavenski književni časopis na razmeđu vijekova.  </p><p>Svoju prvu pjesmu „Zavjet“ Silvije je objavio u časopisu „Hrvatska vila“ još 1883., a prvi prozni tekst naslova „Prvi honorar“ izašao je u „Slobodi“ 1885. godine. Za života Kranjčević je objavio tri zbirke pjesama: „Bugarkinje“ (1885.), „Izabrane pjesme“ (1898.) i „Trzaji“ (1902.). Objavljivanje četvrte zbirke „Pjesme“ (1908.) pjesnik nije dočekao, jer ga je smrt preduhitrila.</p><p>Osim pisanja, Kranjčević je i prevodio brojna djela s njemačkog i engleskog jezika, a njegova djela prevedena su na bugarski, češki, francuski, mađarski, makedonski, njemački,  poljski,  ruski, slovački, slovenski i talijanski jezik.</p><p>Prvu zbirku pjesama „Bugarkinje“ posvetio je svom uzoru, pjesniku Augustu Šenoi, koji je poput Silvija umro u 44. godini.</p><p><i>Al spavaj mirno; grob, gdje genij snije,<br>Vjekovita je knjiga otvorena,<br>U kojoj ljudstvo prerođeno štije<br>Zakonar svijeta po njem posvećena!<br>Ah, daj, da i ja na toj stazi mojoj<br>Božanstvu s grijeha ne budem si kriv;<br>Nek duh se misli uvijek klanja onoj:<br>"Vilovat dovijek, il mrtvovat živ"</i>! (U spomen Augustu Šenoi)</p><h2>Bolest i smrt</h2><p>Nakon što se „Nada“ ugasila, Kranjčević je 1904. postavljen za direktora Trgovačke škole. Ubrzo je obolio od kamenaca u mjehuru i bio tri puta operiran. Poslije neuspješnog liječenja u Sarajevu, 1906. godine otišao je na liječenje u Beč, odakle se, nakon operacije i oporavka, naredne godine vratio u Sarajevo i nastavio obavljati direktorsku funkciju u Trgovačkoj školi. Te, 1907. godine napisao je i operu u tri čina “Prvi grijeh”, koju je komponirao Ivan Zajc.</p><p>Kranjčeviću se bolest, nažalost, vratila naredne, 1908. godine. Dok je ležao u sarajevskoj bolnici napisao je svoju posljednju pjesmu „Portret“, a njegovi prijatelji književnici, povodom pjesnikove literarne 25. godišnjice, objavili su poseban broj časopisa „Behar“, koji mu je cijeli bio posvećen. </p><p>Silvije Strahimir Kranjčević pokopan je na sarajevskom groblju „Sveti Josip“. Hrvatsko kulturno društvo „Napredak“ podiglo mu je nadgrobni spomenik na kojem je vajar Rudolf Valdec uradio reljef naziva „Genij sputanih krila“.&nbsp;</p>

<h2>Rođen engleski astronom Edmund Halej </h2><p>1656. - Rođen Edmund Halej (Edmond Halley), engleski astronom, matematičar, meteorolog i fizičar. Predvidio je povratak komete godine 1758., koja je po njemu dobila ime Halejeva kometa.</p><p>1805. - Umro Tituš Tito Brezovački, hrvatski svećenik i književnik, komediograf koji je pisao na kajkavskom narječju, te na njemačkom i latinskom jeziku. Najpoznatije djelo mu je komedija "Matijaš Grabancijaš dijak". </p><p>1814. – Prvi parni ratni brod “Fulton”, koji je konstruirao Robert Fulton, porinut je u njujorškoj luci.</p><p>1889. – Preminuo ruski pisac, književni kritičar i revolucionar Nikolaj Gavrilovič Černiševski. Njegovo političko djelovanje u carskoj Rusiji prekinuto je progonstvom u Sibir (1864). Zalagao se da književnost bude oruđe društvene kritike, a u djelu “Šta da se radi” iznio je svoje socijalističko-utopijske poglede na društvo.</p><p>1910. – Rođen engleski filozof Džuls Alfred Ejer (Jules Ayer), čija se knjiga “Jezik, istina i logika” smatra manifestom logičkog pozitivizma (“Zasnivanje empirijskog znanja”, “Problem saznanja”, “Pojam osobe”).</p>

<h2>Preminuo Džozef Pulicer, američki novinski magnat</h2><p>1911. - Preminuo Džozef Pulicer (Joseph Pulitzer), američki novinski magnat, iz čije se fondacije svake godine dodjeljuje “Pulicerova nagrada” za novinarstvo, karikaturu, američku historiju, poeziju, dramu, roman i muziku. Novinarsku karijeru Pulicer je počeo kao reporter u novinama “St. Louisa Westliche Post”, koje su izlazile na njemačkom jeziku. Kasnije, 1872., kupio je “Westliche Post” za 3.000 dolara, a 1878. i “St. Louis Dispatch” za 2.700 dolara, spajajući ova dva dnevnika u “St. Louis Post-Dispatch”, koji je i danas najvažniji dnevni list St. Misurija. Godine 1883., Pulicer, tada već bogat čovjek, kupio je “New York World”, novine koje su pisale o skandalima, ljudskim pričama, senzacijama, kao fokusom njegovog interesa zbog čega je proglašen jednim od začetnika “žute štampe”. </p><p>1923. – Turska je službeno proglašena republikom, a general Mustafa Kemal-paša postao je njen prvi predsjednik. Od 1934. Kemal-paša dobiva prezime Ataturk, što znači “Otac Turaka”. Naime, tek su te godine u Turskoj zakonom uvedena prezimena, a Mustafi Kemal-paši dato je to počasno prezime koje, prema odredbi turskog parlamenta, ne smije nositi nijedan drugi državljanin. Tokom vladavine, do smrti, 1938. godine, Kemal-paša Ataturk proveo je radikalne reforme u zemlji, približivši Tursku Evropi.</p>

<h2>Rođen Vahidin Musemić, bh. fudbalska legenda </h2><p>1946. - U Janji kod Bijeljine rođen Vahidin Musemić, jedan od najboljih bosanskohercegovačkih i regionalnih fudbalera u historiji. Fudbalsku karijeru Musemić je počeo u FK Sarajevu 1962. godine prvo u juniorskom timu, a već krajem sezone 1964/65., tadašnji trener Abdulah Gegić ga je povremeno priključivao prvom timu. Dobre igre u bordo dresu dovele su ga do reprezentacije bivše SFR Jugoslavije, za koju je debitovao 1968. godine. U dresu Sarajeva Musemić je bio prva zvijezda tima, ali zbog čestih povreda nikad nije uspijevao da dostigne svoju maksimalnu formu. Posebno je ostala upečatljiva sezona 1970/71., u kojoj je u samo 14 prvenstvenih utakmica postigao 12 golova, ali zbog povrede fibule desne noge morao je propustiti gotovo kompletan proljetni dio prvenstva. Poslije Sarajeva, karijeru je nastavio u francuskom prvoligašu OGC Nice, gdje je već u prvoj sezoni postigao 11 golova iz 21 meča, ali je tokom iduće sezone, zbog sve češćih povreda, odlučio okačiti kopačke o klin. Nakon završene karijere, Musemić se vratio u FK Sarajevo, uz koji je stajao i u najtežim godinama, kada je tokom agresije na BiH obavljao funkciju tehničkog direktora kluba, a u rukovodećim organima kluba zadržao se i u prvim poslijeratnim godinama. Preminuo je u Sarajevu, 30. juna 2023. godine.</p><p>1949. - Rođena Vedrana Rudan, kontroverzna hrvatska književnica i kolumnistica. Radila je kao urednica na Hrvatskom radiju i bila voditeljica televizijske emisije, potom na Novoj TV, do januara 2009. godine, kada je dobila otkaz zbog svojih kontroverznih stavova o unutrašnjoj i vanjskoj politici. Članica je Hrvatskog društva pisaca. Piše kratkim i britkim stilom, a književni kritičari joj zamjeraju vulgarnost. Potpisnica je Deklaracije o zajedničkom jeziku, u kojoj se tvrdi da se u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori govore nacionalne standardne varijante zajedničkog policentričnog standardnog jezika.</p><p>2003. – Umro italijanski tenor Franko Koreli (Franco Corelli), jedan od najpopularnijih operskih pjevača 20. stoljeća, koji je nastupao u vodećim svjetskim kućama, od milanske Skale do Metropoliten opere u Njujorku.</p>

Danas je srijeda, 29. oktobar/listopad 2025. godine, do kraja godine preostala su još 63 dana

Silvije Strahimir Kranjčević: 117. godišnjica smrti pjesnika i začetnika realizma u regiji

<p>Na današnji dan prije 32 godine, 24. oktobra 1993., u Beogradu je preminula bosanskohercegovačka i svjetska operska diva Bahrija Nuri Hadžić, primadona koja je tridesetih godina prošlog stoljeća nosila eksperimentalni operski repertoar u Evropi. </p><p>Bahrija Nuri Hadžić rođena je u Sarajevu, 4. marta 1904. godine, kao najstarija od četiri kćerke književnika Osmana Nuri Hadžića, Mostarca, autora prvog bosanskohercegovačkog romana „Bez nade“, i Almasa-hanume iz poznate sarajevske porodice Sokolović. Bahrijina sestra Nadžida bila je pravnica i dugogodišnja sudinica u Mostaru, druga sestra Rabija je bila profesorica njemačkog jezika u Gimnaziji Mostar, a treća Šemsa je umrla mlada. Sve četiri sestre su učile svirati klavir. </p><p>Djetinjstvo i ranu mladost provela je s porodicom u Mostaru, ali, kako u tadašnjem Mostaru nije mogla dobiti adekvatno obrazovanje, otac Osman je odlučio da se porodično presele u Beograd, gdje je Bahrija upisala muzičku školu, koja se danas naziva Muzička škola „Mokranjac“. </p><h2>Studij u Beču</h2><p>Godine 1923., Bahrija je položila prijemni na Državnoj visokoj akademiji za muziku i umjetnost u Beču, na Odsjeku za pjevanje, kod čuvenog profesora Tea Lirhamera (Thea Lierhammera), s kojim je kasnije tokom karijere povremeno radila. Nakon petogodišnjeg studija prvi profesionalni angažman dobila je u Bernu, u Švicarskoj, gdje je od 1928. do 1931. godine ostvarila četrdesetak vodećih operskih uloga, koje su je toliko popularizirale da nije mogla odgovoriti na sve pozive za gostovanja na operskim scenama. Pjevala je u Zagrebu, Mostaru, Beču, Bernu, Cirihu, Pragu, Bratislavi, Varšavi, Krakovu, Ljvovu, Gracu, Minhenu, Frankfurtu, Sofiji, Aleksandriji, Kairu, Istanbulu…</p><p>U Bernu je prvi put pjevala Salome, glavnu ulogu istoimene opere, za koju su gotovo svi muzički znalci saglasni da je njen najviši umjetnički domet i najbolje tumačenje Salome uopće. Čak je i kompozitor opere „Salome“ Rihard Štraus (Richard Strauss), kada je pjevala pod njegovom dirigentskom palicom prilikom proslave njegovog 75. rođendana, 1939. godine u Cirihu, kazao da je to Salome koju je čekao 35 godina.</p><h2>Prvakinja Beogradske opere</h2><p>Na nagovor kompozitora Stevana Hristića Bahrija Nuri Hadžić, 1931. godine, postaje članica, a ubrzo i prvakinja Beogradske opere, gdje je pjevala do 1960. godine, osim pauze tokom Drugog svjetskog rata, kada nije htjela, kako je izjavila, pjevati za Musolinija (Mussolini) i Hitlera.</p><p>Bahrija se proslavila glavnim ulogama u mnogim u operama, između ostalih, “Lulu”, “Aida”, “Il trovatore”, „Manon“, “Werther”, „Salome“, “La Fanciulla del West”, „Jenufa“, „Koštana“, koje je ostvarila na operskim scenama širom svijeta.&nbsp;</p>

<h2>Umro danski astronom Tiho Brahe</h2><p>1601. - Umro danski astronom Tiho Brahe (Tycho) koji je otkrio novu zvijezdu u sazviježđu Kasiopeje.</p><p>1882. - Njemački bakteriolog Robert Koh (Koch) otkrio je bakteriju koja izaziva tuberkulozu - Kochov bacil. Bilo je to revolucionarno otkriće u borbi protiv najopasnije bolesti 19. stoljeća. Također, pronašao je uzročnike kolere.</p><p>1921. – U Travniku je rođena Srebrenka Sena Jurinac, bosansko-hrvatsko-austrijska operska pjevačica. Bila je jedna od najsjajnijih zvijezda Bečke državne opere, a u trideset i osam godina djelovanja u njoj ostvarila je 47 uloga i imala 1268 nastupa. Godine 1953., dobila je titulu austrijske komorne pjevačice.</p><p>1927. - Rođen Žilber Beko (Gilbert Becaud), francuski pjevač, kompozitor i glumac. Bio je popularan izvođač skoro pola vijeka, prepoznatljiv po svojim tamnoplavim odijelima, bijeloj košulji i "sretnoj kravati" plave boje s bijelim tačkicama. Njegovi najpoznatiji hitovi su "Nathalie" i "Et Maintenant".</p><p>1932. - Pjer-Žil de Žen (Pierre-Gilles de Gennes), francuski fizičar, koji je 1991. godine dobio Nobelovu nagradu za fiziku „za otkriće primjene metoda proučavanja fenomena uređenosti u kompleksnije svrhe, posebno kod tečnih kristala i polimera”, rođen je na današnji dan.</p>

<h2>Prije 79 godina osnovan Fudbalski klub Sarajevo</h2><p>1946. -  Osnovan Fudbalski klub Sarajevo. U početku se zvao Fiskulturno društvo Torpedo, naredne godine je promijenio naziv u Fiskulturno društvo Sarajevo, potom, 12. decembra 1948. godine, mijenja ime u Sportsko društvo metalaca Sarajevo, da bi konačno, 20. maja 1949., dobio današnje ime - Fudbalski klub Sarajevo. FK Sarajevo je već u prvoj sezoni nakon osnivanja 1946/47 učestvovao u Kupu tadašnje Jugoslavije i došao do polufinala. Dva puta je bio šampion SFR Jugoslavije (1966/67. i 1984/85.), pet puta šampion Bosne i Hercegovine, sedam puta osvajač Kupa BiH i jednom osvajač Superkupa BiH.</p><p>1947. - Rođen Kevin Klajn (Kline), američki glumac koji je 1989. osvojio Oskara za ulogu Ota (Otto) u filmu "Riba zvana Wanda".</p><p>1948. - Umro austrijski kompozitor mađarskog porijekla Franz Lehár. Najpoznatiji je po svojim operetama, od kojih je najuspješnija i najpoznatija „Vesela udovica“.</p><p>1970. - Rođen Mustafa Zvizdić, bosanskohercegovački književnik. Njegova zbirka pjesama "Igre voskom" prevedena je na engleski, njemački, francuski i slovenski jezik. Bio je nominiran za nagradu "Meša Selimović" za roman "Muzika zidnih satova".</p><p>1974. – Preminuo ruski violinista i dirigent David Fjodorovič Oistrakh, jedan od najvećih majstora violine u 20. stoljeću.</p><p>1991. - Umro Džin Rodenberi (Gene Roddenberry), američki scenarist i producent, tvorac “Zvjezdanih staza”.</p><p>2003. - Konkord (Concorde), supersonični putnički avion, povučen iz saobraćaja.</p><p>2005. - Preminula Rosa Parks, prva crnkinja koja se 1955. usudila da prekrši tadašnje rasne zakone na jugu SAD, u saveznoj državi Alabama, odbivši da ustupi mjesto u autobusu predviđeno za bijelce.</p><p>2021. - Umro Džejms Majkl Tajler (James Michael Tyler), američki glumac, najpoznatiji po ulozi Gintera u serijalu “Prijatelji”.</p>

Danas je petak, 24. oktobar/listopad 2025. godine, do kraja godine preostalo je još 68 dana

Bahrija Nuri Hadžić: 32. godišnjica smrti prve bh. operske pjevačice 

<p>Na sjeverozapadu Italije, stisnuta između Ligurskog mora, odnosno Đenovskog zaljeva i strmih padina Apenina, leži Đenova – grad kontrasta, historije i neukrotive energije. Kroz historiju je bila jedna od najvažnijih luka na Sredozemnom moru. Trenutno je najprometnija u Italiji i Sredozemlju, a 12. po prometu u Evropskoj uniji. </p><p>Osim što je najveća i najljepša italijanska luka, Đenova je živi organizam koji diše morem, trgovinom i starim pričama urezanim u kamene ulice. Predstavlja izuzetno važnu tačku na turističkoj mapi Italije, a svijet je poznaje i po velikanima koji su ovdje rođeni, kao i nizu znamenitosti koji Đenovu izdvajaju iz svega što Italija nudi.&nbsp;</p>

<h2>Najljepša luka</h2><p>Prvi utisak koji je Đenova ostavila na “Avazovu” novinarku jeste veličina i snaga luke. Brodovi i jarboli ispunjavaju horizont, podsjećajući da je grad stoljećima bio centar pomorske trgovine. Još u srednjem vijeku Đenova je bila moćna pomorska republika. Danas je i polazna tačka za veliki broj atraktivnih krstarenja veličanstvenim kruzerima.</p><p>Đenovljani su čuveni moreplovci sa slavnom prošlošću na moru, što se može primijetiti i po atrakcijama u gradu koje simboliziraju đenovljanske moreplovačke uspjehe. Slavna prošlost đenovljanskih moreplovaca danas živi u Pomorskom muzeju smještenom nedaleko od luke, koji posjetiocima nudi na uvid razne modele brodova i najzanimljivije brodske opreme. Odrasle i djecu posebno fasciniraju podmornica i galija smještene ispred muzeja, u samoj luci.</p>

<h2>Rodni grad Kolomba</h2><p>Đenova je rodni grad Kristofora Kolomba (Cristoforo Colombo), pa je u njoj mnoštvo simbola i zdanja posvećenih upravo ovom čuvenom italijanskom moreplovcu. Kuća Kristofora Kolomba je najposjećenija atrakcija u ovom gradu, ali je, ustvari, vjerodostojna replika originalne građevine koja je bila spaljena, a danas služi kao muzej.</p><p>Osim za Kolomba, Đenova i Ligurija se vezuju za još jedno značajno ime. Naime, ovdje je rođen Nikolo Paganini (Niccolo), najslavniji violinist-virtuoz svog vremena.</p><p>U starom gradu Đenove, jednom od najvećih historijskih centara u Evropi, nalazi se labirint uskih ulica – „carruggi“. Koračajući njima, nailazite na stalna iznenađenja: iza mračnog prolaza otvara se trg s katedralom San Lorenzo, čije crno-bijele pruge podsjećaju na morske talase; iza sljedećeg ugla nailazi se na renesansne palače u ulici Via Garibaldi, koje svjedoče o bogatstvu nekadašnje aristokratije. Upravo te palače, poznate kao „Palazzi dei Rolli“, danas su pod zaštitom UNESCO-a.</p><p>U okviru ovih impozantnih građevina smješteni su muzeji, čuvari najvrednijih kolekcija italijanskih slikara. Muzej blaga u Đenovi je čuvar relikvija i svega onog što je nekad smatrano relikvijama. Vjeruje se da ovaj muzej čuva djelić krsta na kom je razapet Isus Hrist, kao i tanjir na kom je Saloma iznijela glavu Sv. Jovana Krstitelja nakon njegovog pogubljenja.</p>

<h2>Spoj starog i novog </h2><p>Đenova je i kontrast starog i novog. Dok stari dio odiše patinom i mirisom mora, savremeni dio, rekonstruisan pod rukom slavnog arhitekte Renza Piana, otkriva akvarij - drugi po veličini u Evropi u kojem u šest miliona litara vode boravi gotovo 400 različitih vrsta životinja, uključujući i arktičke vrste. Đenova je, na neki način, stalni dijalog prošlosti i budućnosti. </p><p>Poseban dio priče je svakodnevni život. Ulične pijace vrve bojama i zvucima: tezge prekrivene ribom, miris svježe focaccie i pestа genovese, koji je ovdje nastao i postao simbol regije Ligurija, mještani sjede u kafićima, razgovaraju naglas i strastveno gestikuliraju...</p><p>Trg Ferari se nalazi u centru Đenove i okuplja neke od najvrednijih znamenitosti ovog grada. Prepoznatljiv je po raskošnoj fontani i pozorištu koje nosi ime po Karlu Felićeu (Carlo Felice). S Trga se izdiže i veličanstvena Duždeva palača koja obiluje restoranima, galerijama, knjižarama i suvenirnicama. Poznavaoce historije na Trgu Ferari uvijek privuče i spomenik Đuzepea Garibaldija na konju.</p><p>Ulice Đenove pričaju o trgovcima, moreplovcima i umjetnicima, o susretu različitih kultura i vječnoj vezi s morem. Iako je manje „ušminkana“ od drugih italijanskih destinacija, upravo u toj sirovosti krije se njena posebna ljepota – autentična, iskrena i pomalo divlja.&nbsp;</p>

<h2>Trgovačka palača San Giorgio </h2><p>Trgovačka palača Svetog Đorđa je jedna od najraskošnijih građevina u Đenovi, datira iz 13. stoljeća i danas predstavlja sjedište cjelokupne lučke uprave. Ova palača ima vrlo zanimljivu historiju, s obzirom na to da je nekada bila zatvor u kome je ležao Marko Polo, nakon što je, 1298., zarobljen u sukobu đenovljanske i mletačke mornarice kod otoka Korčule. Smatra se da su upravo u ovoj palači, u maloj zatvorskoj ćeliji u kojoj je boravio, nastali mnogi Polovi putopisi. Više od 25.000 prijeđenih kilometara i 24 godine trajanja, s kojeg je donio mnoštvo “čudesa” u Evropu, zbir je Polove legendarne odiseje.&nbsp;</p>

Novinarka “Dnevnog avaza” posjetila najveću i najljepšu italijansku luku

Đenova: Grad kontrasta, historije i neukrotive energije

<p>Prije 22 godine, 19. oktobra 2003., preminuo je Alija Izetbegović, prvi demokratski izabran predsjednik RBiH, a prema vlastitoj želji, sahranjen je na Šehidskom mezarju Kovači u Sarajevu.</p><p>Izetbegović je rođen 8. avgusta 1925. godine, u Bosanskom Šamcu. Dvije godine nakon Alijinog rođenja, otac Mustafa, trgovac po zanimanju, odlučio se na selidbu u Sarajevo s devetočlanom porodicom.</p><p>Tokom Drugog svjetskog rata Alija se bavio humanitarnim radom, pomažući prognanim civilima u okviru pokreta “Mladi muslimani”, gdje je pokušao pronaći i artikulaciju vlastitih političkih opredjeljenja. Islam, te antifašizam i antikomunizam, određivali su opću orijentaciju ovog pokreta. Međutim, nakon rata, komunistička vlast tadašnje Jugoslavije je u pokretu vidjela opasnost i već 1946. godine počela su prva hapšenja, kada je i Alija, koji se tada nalazio na odsluženju vojnog roka, dobio tri godine strogog zatvora.</p><h2>Islamska deklaracija</h2><p>Ipak, islam i stanje muslimana u svijetu, a naročito u tadašnjoj Jugoslaviji, bili su stalno u centru Izetbegovićeve pažnje, o čemu je pod pseudonimom L.S.B. (sačinjen od početnih slova imena njegovih kćerki i sina – Lejla, Sabina i Bakir) objavio više članaka.</p>

<p>Tokom 1970-ih godina završio je i objelodanio čuvenu “Islamsku deklaraciju”, koja se odnosila na muslimanski svijet “od Maroka do Indonezije”. “Islamska deklaracija” je izazvala veliku reakciju i protivljenje tadašnjih jugoslavenskih komunističkih vlasti, pa je bila jedan od povoda montiranog političkog procesa naziva „Sarajevski proces“, 1983. godine. Iako optužba nije ponudila nikakve konkretne dokaze, Izetbegović je osuđen na 14 godina zatvora za tzv. islamski fundamentalizam i udruživanje radi rušenja ustavnog poretka SFR Jugoslavije. Zajedno s njim osuđeno je još 12 muslimanskih intelektualaca.</p><h2>Izbori 1990.</h2><p>Druga Alijina knjiga “Islam između Istoka i Zapada” objavljena je na engleskom jeziku u Americi 1984., a na sh./hs. jeziku u Beogradu 1988., dok je Izetbegović bio u zatvoru.</p><p>U žalbenom postupku, Vrhovni sud RBiH je Alijinu kaznu simbolično smanjio, sa 14 na 12 godina zatvora, a potom je Savezni sud SFRJ presudu preinačio i sveo na “verbalni delikt”, za koji mu je izrekao devet godina zatvora. Uskoro nakon toga, odredba KZ o “verbalnom deliktu” je ukinuta. Izetbegović je odležao pet godina i osam mjeseci zatvorske kazne i izašao na slobodu 25. novembra 1988. godine.</p><p>U maju 1990. godine, s grupom istomišljenika Izetbegović osniva Stranku demokratske akcije (SDA), koja na prvim demokratskim izborima, 18. novembra 1990., odnosi pobjedu, a Alija biva izabran za predsjednika Predsjedništva RBiH.</p><h2>Rat i mir</h2><p>Tokom četverogodišnje agresije na RBiH (1992. - 1995.) Izetbegović je kao predsjednik nosio i odgovornost vrhovnog komandanta Armije RBiH. Učestvovao je u mnogim pregovorima o miru, te, uprkos vojnim i političkim pritiscima i embargu na naoružanje, ostao dosljedan principu slobode i opredjeljenju za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu.</p><p>Rat u našoj zemlji okončan je usvajanjem Okvirnog sporazuma za mir u BiH u Dejtonu (Ohajo, SAD), u novembru 1995. godine, a nakon potpisivanja Sporazuma, Izetbegović je izjavio: “Ovo nije pravedan mir, ali je pravedniji od nastavka rata. U situaciji kakva jeste, u svijetu kakav jeste, bolji mir se nije mogao postići”.</p>

<p>U februaru 1996. godine, Alija je doživio infarkt, nakon kojeg se oporavio i nastavio raditi još četiri godine. Godine 2000., 15. oktobra, povukao se iz Predsjedništva BiH i s pozicije predsjednika. Političke aktivnosti nastavio je u SDA, uporedo pišući svoju knjigu “Sjećanja”, koju je dovršio pred kraj života, u bolničkoj postelji.</p><p>U posljednjim danima života, u KCUS-u, posjetili su ga, između ostalih brojnih međunarodnih zvaničnika, bivši predsjednik SAD Bil Klinton (Bill Clinton) i predsjednik Republike Turske Redžep Tajip Erdoan (Recep Tayyip Erdogan).</p>

Ovo nije pravedan mir, ali je pravedniji od nastavka rata. U situaciji kakva jeste, u svijetu kakav jeste, bolji mir se nije mogao postići, izjavio 

Izetbegović: Ostavio veliki pečat u historiji BiH

Hamza Humo: 130. godišnjica rođenja autora prvog bh. modernog romana

Osman Nuri Hadžić: 88. godišnjica smrti autora prvog bh. romana

Vatikan: Riznica svjetskog naslijeđa

Esma Redžepova: 9. godišnjica smrti „kraljice Roma“

Zehra Deović: 87. godišnjica rođenja najbolje pjevačice sevdalinki

Prije 24 godine napustio nas je Mirza Delibašić Kinđe, najbolji bh. košarkaš svih vremena

Ćamil Sijarić: 36. godišnjica smrti bh. akademika i književnika

Ismet Mujezinović: 118. godišnjica rođenja jednog od najboljih bh. umjetnika

Mustafa Nadarević: 5. godišnjica smrti glumačkog velikana

Alija Nametak: 38. godišnjica smrti bh. književnika i profesora

Besim Korkut: 50. godišnjica smrti autora najpopularnijeg prevoda Kur'ana na bosanski jezik

Zehra Deović: 10. godišnjica smrti najbolje interpretatorice sevdalinke

Silvije Strahimir Kranjčević: 117. godišnjica smrti pjesnika i začetnika realizma u regiji

Bahrija Nuri Hadžić: 32. godišnjica smrti prve bh. operske pjevačice

Đenova: Grad kontrasta, historije i neukrotive energije

Alija Izetbegović: Lider, mirotvorac i vizionar nedjeljive Bosne i Hercegovine

Hamza Humo: 130. godišnjica rođenja autora prvog bh. modernog romana

Osman Nuri Hadžić: 88. godišnjica smrti autora prvog bh. romana

Vatikan: Riznica svjetskog naslijeđa

Esma Redžepova: 9. godišnjica smrti „kraljice Roma“

Zehra Deović: 87. godišnjica rođenja najbolje pjevačice sevdalinki

Prije 24 godine napustio nas je Mirza Delibašić Kinđe, najbolji bh. košarkaš svih vremena

Ćamil Sijarić: 36. godišnjica smrti bh. akademika i književnika

Ismet Mujezinović: 118. godišnjica rođenja jednog od najboljih bh. umjetnika

Mustafa Nadarević: 5. godišnjica smrti glumačkog velikana

Alija Nametak: 38. godišnjica smrti bh. književnika i profesora

Besim Korkut: 50. godišnjica smrti autora najpopularnijeg prevoda Kur'ana na bosanski jezik

Zehra Deović: 10. godišnjica smrti najbolje interpretatorice sevdalinke

Silvije Strahimir Kranjčević: 117. godišnjica smrti pjesnika i začetnika realizma u regiji

Bahrija Nuri Hadžić: 32. godišnjica smrti prve bh. operske pjevačice

Đenova: Grad kontrasta, historije i neukrotive energije

Alija Izetbegović: Lider, mirotvorac i vizionar nedjeljive Bosne i Hercegovine