<p>U bosanskom jeziku, kako bi sve bilo preglednije i preciznije, postoje interpunkcijski znaci, među kojima se nalazi i zarez. Mnogi od vas se zapitaju da li postoje određena pravila kada se zarez upotrebljava. Postoje razne situacije u kojima se zarez mora upotrijebiti.&nbsp;</p><p>Nešto čega se moramo pridržavati jeste da ono što odvajamo zarezom mora predstavljati jednu cjelinu.</p><p>Dijelovi koji su odvojeni ovim interpunkcijskim znakom predstavljaju cjelinu koja može biti nezavisna u odnosu na drugu. Naprimjer, ispred ALI i ispred KOJI se uvijek upotrebljava zarez, kao u rečenicama, naprimjer: Voli te ona, ali pomalo umiješ biti naporan – ispred ALI stavljamo zarez. A tako i u rečenici: Mirsad je onaj pravi, koji će uvijek biti uz tebe – ispred KOJI stavljamo zarez.</p><p>Emisiju "Lijepe riječi" koja se emituje svakog radnog dana u 8:55 sati na Alfa TV, pogledajte na videu ispod.</p>

Postoje razne situacije u kojima se zarez mora upotrijebiti

Emisija "Lijepe riječi": Kada se stavlja zarez?

<p>Pravila bosanskog jezika su veoma jasna i trude se da nam što jednostavnije prikažu sva objašnjenja, pa tako i kako se piše ispravno ni s kim ili niskim, odnosno razdvojeno NI razmak S razmak KIM, ili spojeno, kao jedna riječ.&nbsp;</p><p>Pravilno je napisati ni s kim, odnosno odvojeno sve riječi. Naime, ukoliko se odrična zamjenica, u ovom slučaju NI, pridruži nekom prilogu, kako je ovdje K, pravilo je uvijek isto, a glasi da se ta riječ uvijek piše razdvojeno.&nbsp;</p><p>Emisiju "Lijepe riječi" koja se emituje svakog radnog dana u 8:55 sati na Alfa TV, pogledajte na videu ispod.</p>

Pravilno je napisati ni s kim, odnosno odvojeno sve riječi

Kako se piše ispravno: ni s kim ili niskim? 

<p>Svakodnevno slušamo rečenice, naprimjer: Dobro ponašanje mu omogućava siguran uspjeh u društvu. Ili: Ko tebi omogućuje tako skupo školovanje? Kao i: Protok vode u oba kupatila omogućava nam upravo taj ventil. Kako čujete, u njima su upotrijebljene riječi omogućava i omogućuje. A da li su obje pravilne? Vjerujemo da ste često u takvoj nedoumici, odnosno kako se kaže pravilno: omogućava ili omogućuje? </p><p>Odgovor na ovo pitanje nije kompliciran - ispravno je koristiti oba oblika, jer su oba gramatički pravilna i nalaze se u bosanskom rječniku i pravopisu.&nbsp;</p><p>Emisiju "Lijepe riječi" koja se svakog radnog dana emituje u 8:55 sati na Alfa TV, pogledajte na videu ispod.</p>

Ispravno je koristiti oba oblika, jer su oba gramatički pravilna i nalaze se u bosanskom rječniku i pravopisu

Kako se kaže pravilno: omogućava ili omogućuje? 

<p>Veoma zanimljiva nedoumica je pred nama - Kako se pišu brojevi slovima? </p><p>Naizgled laka, ali na pitanje kako se pišu brojevi slovima nije lako dati odgovor. Brojevi kao i izrazi zahtijevaju da se pišu pravilno te ćemo se osvrnuti na neke primjere pisanja brojeva. </p><p>U bosanskom jeziku pravopis nalaže da se brojevi do deset uvijek pišu slovima, i to, naravno, malim početnim slovom, jer se radi o zajedničkim imenicama.</p><p>Emisiju "Lijepe riječi" koja se svakim radnim danom emituje u 8:55 sati na Alfa TV pogledajte na videu ispod.</p>

U bosanskom jeziku pravopis nalaže da se brojevi do deset uvijek pišu slovima

Emisija "Lijepe riječi": Kako se pišu brojevi slovima?

<p>Na današnji dan 1984. godine, u Sarajevu je preminuo velikan pisane riječi Šukrija Pandžo, jedan od najznačajnijih bosanskohercegovačkih pjesnika i pripovjedača za djecu, čije su pjesme i priče rado čitali i odrasli. Šukriju Pandžu književna kritika svrstava među tri naša najbolja dječija pisca, rame uz rame s Ahmedom Hromadžićem i Brankom Ćopićem. Svojim djelima: poezijom, prozom i dramskim tekstovima, koja je pisao u periodu od kraja Drugog svjetskog rata do početka osamdesetih godina prošlog vijeka, Pandžo je dao ogroman doprinos bosanskohercegovačkoj književnosti.</p><p>Pisati za djecu podrazumijeva da imate čisto srce i iskrenu dušu, neopterećenu svakodnevicom, okrenutu ka najranijim životnim vrijednostima. Vraćanje djetinjstvu i posmatranje sa stanovišta odraslog čovjeka je više nostalgija nego autentičan izraz dječijeg pogleda, zbog čega, ustvari, dječiji pisci u svojim djelima uglavnom opisuju ono što su sami doživjeli, preslikavajući i nadograđujući svoja sjećanja.&nbsp;</p>

<h2>Zavičajni pisac</h2><p>Šukrija Pandžo rođen je 1910. godine u Ulogu kod Kalinovika, gdje je završio osnovno školovanje. Učiteljsku školu završio je u Mostaru, a književnost i francuski jezik na Višoj pedagoškoj školi u Beogradu. Poeziju je počeo pisati još kao srednjoškolac, a mnogi ga svrstavaju, osim u dječije, i u zavičajne pisce, jer opisani događaji u njegovim djelima oslikavaju kraj u kojem je rođen i nostalgiju za djetinjstvom. </p><p>U zavičaju je Šukrija nalazio poticaje i inspiraciju za pjesme i priče o dječacima i djevojčicama na njihovom trnovitom životnom putu.  Osnovne teme ovog pjesnika malih radosti i tuga, jesu djeca sa sela, njihovi prvi susreti s gradom, sumnje, nedoumice i strahovi od nepoznatog. </p><h2>„Veselo veče“</h2><p>Prije zaposlenja kao nastavnik u Sarajevu radio je kao učitelj i nastavnik u raznim seoskim školama, a bio je, 1947. godine, i direktor Bihaćke gimnazije. Godine 1948., postao je urednik u Kulturnoj redakciji Radija Sarajevo, gdje je radio do penzioniranja. Jedan je od osnivača popularne humorističke emisije "Veselo veče", kao i Udruženja književnika BiH. </p><p>Pandžo je proživio režime triju država: Austro-Ugarske, Kraljevine Jugoslavije i Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, ali njegova djela krasi specifičan izraz, koji se nije prilagođavao niti podilazio vlastodršcima. Slikovitom lakoćom pripovijedanja izražavao je privrženost zemlji, prirodi i ljudima, ostajući dosljedan i izvan vremena, vezujući se za zavičajne pejzaže i oživljavajući svijet djetinjstva viđen očima učitelja, đaka i roditelja. To najbolje potvrđuje njegova knjiga priča “Samo još kosovi zvižduću”, koja je obavezna lektira u osnovnim školama.</p>

<h2>Titov orden </h2><p>Prateći teške sudbine svojih junaka, Pandžo je pretakao svoja osjećanja u riječi, tumačeći psihologiju mladih u dodiru s novim, njima nepoznatim svijetom, opisujući njihov veliki strah pred čudima tog realnog svijeta. Upravo zbog te Šukrijine fenomenalne vještine pripovijedanja života, njegova djela, zastupljena u dvadesetak knjiga raznih antologija i zbornika, pronašla su svoje mjesto u bosanskohercegovačkoj bogatoj književnoj riznici: „Pjesme“, „Razgovori“ - pjesme za djecu, „Ljudi smo“ - pripovijetke, „Samo još kosovi zvižduću“ - priče za djecu, „Bliže su postale zvijezde“ - pjesme za djecu, „Iznad gore vjetri zbore“ - pjesme za djecu, „Poezija“, „Zeleni strah“ - priče za djecu, „Na kraju puta“ - pripovijetke, „Dobro mi došli“ - pjesme za djecu, „List na putu“ - pjesme za djecu.</p><p>Dvostruki je dobitnik nagrade Udruženja književnika BiH, Savjet RTV Sarajevo mu je, 10. aprila 1970. godine, dodijelio spomen-plaketu kao priznanje za dugogodišnji uspješni rad, a 1. juna iste godine Josip Broz Tito mu je dodijelio Orden zasluga za narod sa srebrenim zracima.</p><h2>List na putu</h2><p><i>Sagnula se mala seja<br>nad utrti put,<br>i podigla list sa zemlje<br>i crven, i žut.<br>Pa pomisli: on boluje,<br>metla ga na dlan,<br>a nad njima smiješio se<br>tih jesenji dan.<br>I kap kiše, gle, na njemu:<br>to je suza trag,<br>pognula se i spustila<br>na nj poljubac blag.<br>Zašuškao list uveli,<br>sletio na put,<br>i zaspao snom dubokim<br>rasplakan i žut.</i></p>

Jedan od najznačajnijih bh. pjesnika i pripovjedača za djecu, čije su pjesme i priče rado čitali i odrasli 

Šukrija Pandžo: 40. godišnjica smrti bh. književnika, nastavnika i urednika 

<p>Veoma često smo u dilemi kako se kaže ispravno samim tim ili samim time? U bosanskom jeziku pravilno je koristiti oblik samim time.</p><p>Postoje određena pravila koja se nalaze u bosanskom rječniku i pravopis nam ne mora dodatno objašnjavati detalje. Potrebno je samo da pređemo na primjere koji će nam pokazati kako se piše pravilno ova riječ.</p><p>Nisi bio pristojan, pa samim time bit ćeš u kazni neko vrijeme.</p><p>Veoma je lijepa i samim time može se takmičiti za kraljicu večeri.</p><p>Samim time što si mi ispričao, shvatam da ti nije bilo lako.</p><p>Emisiju "Lijepe riječi" koja se emituje svakog radnog dana u 8:55 sati na Alfa TV pogledajte na videu ispod.</p>

U bosanskom jeziku pravilno je koristiti oblik samim time

Emisija "Lijepe riječi": Kako se kaže ispravno samim tim ili samim time? 

<p>Na današnji dan 1875. godine, u Mostaru je rođen Svetozar Ćorović, jedan od najistaknutijih bh. književnika. Sa svojim savremenicima i prijateljima piscima, među kojima su naistaknutiji bili Aleksa Šantić, Osman Đikić i Jovan Dučić, bosanskohercegovački književnik Svetozar Ćorović činio je poznatu mostarsku književnu i kulturnu grupu. U njegovim djelima su prefinjenim i lako razumljivim, jednostavnim i prirodnim pripovijedanjem, uz lične spoznaje i emocije, opisani historijski događaji na našim prostorima u vremenu u kojem je živio, poput Hercegovačkog ustanka 1882. godine, austrougarske aneksije BiH 1908., Prvog svjetskog rata 1914. godine... </p><p>U pripovijetkama, romanima, crticama i dramama koje je napisao Ćorović je faktografski vjerno dočarao život u Hercegovini i Mostaru, koji su bili njegova najveća inspiracija. Njegovi junaci su ljudi svih vjera, narodnosti i staleža, mali i veliki, obični i gazde, zanatlije, vojnici i sveštenici, čije je strahove, želje, nade, ljubav, ali i tugu opisivao. Nije pisao prema postavljenim normama, nego onako kako je on želio, pa je upravo zbog svog specifičnog stila pisanja i svrstan među najveće književnike u Bosni i Hercegovini, ali i cijelom našem regionu.</p>

<h2>Urednik „Zore“</h2><p>Svetozar Ćorović je bio veoma plodonosan pisac, iako je živio samo 44 godine. </p><p>Godine 1891., kada je imao samo 16 godina, Ćorović je napisao pjesmu ”Siroče na majčinom grobu” inspiriran istoimenom slikom malenog dječaka koji leži na majčinom grobu, koju je naslikao likovni umjetnik Uroš Predić. Pjesma, koja je objavljena 1892. u časopisu „Golub“, ni danas nikoga ko je pročita ne ostavlja ravnodušnim.   </p><p>Svoja djela Ćorović je objavljivao u mnogim listovima i časopisima: „Golub“, „Neven“, „Zora“, „Bosanska vila“, „Luča“, „Otadžbina“ i „Brankovo kolo“, a bio je i aktivan član mostarskog društva „Gusle“. Jedan je od osnivača časopisa „Zora“, pokrenutog u aprilu 1896., kojem je bio, zajedno s Aleksom Šantićem, prvi urednik. Bio je i urednik kalendara „Neretljanin“ (1894, 1895), te član redakcije i saradnik opozicionog lista „Narod“ (1907).</p><p>Ćorović je za kratkog života napisao i ostavio nam u amanet brojna djela, između ostalih, zbirku pjesama „Poletarke“, zbirke pripovijedaka „Krvni mir“, „Razoreno gnijezdo“ i „Iz moje domovine“, novele „Moji poznanici“, „U časovima odmora“, „Komšije“ i „Brđani“, romane „Ženidba P. Karantana“, „Majčina sultanija“, „Stojan Mutikaša“, „Jarani“, „U ćelijama“ i „Među svojima“, te drame „Zulumćar“ i „Ajša“.</p><h2> „Stojan Mutikaša“</h2><p>Najpoznatije njegovo djelo je roman „Stojan Mutikaša“ u kojem je opisan život siromašnog dječaka kojeg otac dovodi u grad kod trgovca na službu, gdje počinje njegovo odrastanje i formiranje ličnosti. Iako živi teškim životom, udaljen od svoje porodice, Stojan postepeno napreduje, te od siromašnog djeteta postaje ugledni, bogati trgovac, ali zbog nezahvalnosti i pohlepe na kraju gubi sve. Ćorović je romanom „Stojan Mutikaša“ poručio i primjerom pokazao kako završavaju pohlepni i nezahvalni ljudi.</p><p>„...A ja bi' da imam i koliko on, i koliko gazda Radovan, i svi zajedno! ... Tako je nakupovao još nekoliko ostarijih kuća, pa njiva, vinograda, mlinica. Izgledalo je da će za 'Anđine novce' čitav šeher kupiti...“</p><p>Prema romanu „Stojan Mutikaša“, jugoslavenski reditelj Fedor Handžeković režirao je istoimeni film, jedan od bosanskohercegovačkih pionirskih igranih filmova nastalih nakon Drugog svjetskog rata. Film je doživio veliki uspjeh i dobio drugu nagradu publike (stručni žiri tada nije postojao) na prvom Pulskom filmskom festivalu 1954. godine, a Dušan Janićijević, koji je glumio Stojana, dobitnik je nagrade za najbolju glavnu ulogu. Godine 1977., prema ovom romanu, snimljena je i jedna od kultnih jugoslavenskih TV serija „Porobdžije“ u režiji Aleksandra Jevđevića. </p><p>Svetozar Ćorović preminuo je u Mostaru 17. aprila 1919. godine od posljedica bolesti koju je dobio na ratištima i u logorima tokom Prvog svjetskog rata. </p><p>Od 1997. godine u Bosni i Hercegovini, ali i u Republici Srbiji, dodjeljuje se književna nagrada "Svetozar Ćorović", a u Bileći se tradicionalno, svake godine u septembru, održavaju "Ćorovićevi susreti pisaca".&nbsp;</p><p></p>

<h2>Samo da se Švabi ne pokori</h2><p>U noveli „Komšije“ Ćorović je tragi-komičnim načinom opisao prve reakcije Mostaraca na dolazak Austro-Ugarske u BiH.  </p><p>"Okako Švabo uljeze u Bosnu, niko više nikada vidio nije Mahmut-bega u čaršiji. Zatvorio se čovjek u kuću, među čeljad svoju, i otuda nikako nije izlazio, ni poviravao čak. Nije htio svojim očima da vidi ni Švabu, ni ženu mu, ni dijete, ni švapskog vojnika, ni činovnika kakvog. Ako je muzika zasvirala, sakrivao se u najdublje sobe, gurio se, bježao, začepljajući uši rukama i sakrivajući glavu među jastuke, da je ne čuje; ako je zatrubila truba, on je padao na ćilim, čudnovato stenjao i, stiskajući šake i iskrivljujući lice, počeo grditi čeljad iz svega glasa, što je mogao jače, samo da zagluši sviranje njezino, da je nadviče. Ni prijatelji, ni srodnici, ni niko živi nije ga mogao natjerati da se okani toga, da se pomiri sa sudbinom, i da radi kao što i drugi rade . . . Ne!. . On je puštao da mu veresija propada, gine, ne htijući da ide po sudu i tužaka; puštao je da mu kmetovi, jedan po jedan, gotovo preotimlju zemlju i grabe je; puštao da mu i dućani u čaršiji ostaju nepopravljeni, iskrhani, da mu se kirajdžije sele iz njih, samo da se ne odreče svoje namjere: da se ne pokori Švabi i da ne izađe..."&nbsp;</p>

Romanom „Stojan Mutikaša“ poručio i primjerom pokazao kako završavaju pohlepni i nezahvalni ljudi

Svetozar Ćorović: 149. godišnjica rođenja jednog od najistaknutijih bh. književnika

<p>Znamo da ste često u dilemi kako se piše pravilno: tamnoplava (sastavljeno) ili tamno plava (rastavljeno)? A jedino ispravno rješenje ove nedoumice je tamnoplava, odnosno riječ koju trebamo pisati uvijek sastavljeno.</p><p>Prefiks tamno uvijek se piše zajedno s drugim riječima, te nije čudno što je i u ovom slučaju tako. Slični primjeri su tamnokos, tamnoput, tamnosiv i drugi.&nbsp;</p><p>Emisiju "Lijepe riječi"&nbsp; koja se emituje svakog radnog dana u 8:55 sati na Alfa TV pogledajte na videu ispod.</p>

Prefiks tamno uvijek se piše zajedno s drugim riječima

Kako se piše pravilno tamnoplava ili tamno plava? 

<p>Često upotrebljavamo slične riječi koje su sinonimi za istu radnju i znamo svi kako se kaže naredna nedoumica. Vjerujemo da se često pitate šta je ispravno napisati: ubrzo (sastavljeno) ili u brzo (rastavljeno) ili pak uskoro?</p><p>Prema pravopisu bosanskog jezika, ispravno je koristi oblike ubrzo ili uskoro, riječi koje se pišu sastavljeno.&nbsp;</p><p>Emisiju "Lijepe riječi" koja se emituje svakog dana u 8:55 sati na Alfa TV, pogledajte na videu ispod.</p>

Prema pravopisu bosanskog jezika, ispravno je koristi oblike ubrzo ili uskoro, riječi koje se pišu sastavljeno

Šta je ispravno napisati: ubrzo ili u brzo ili uskoro?

<p>Na današnji dan 1913. godine, u Budimpešti je rođen bosanskohercegovački velikan pisane riječi Enver Čolaković. Njegov otac Vejsil-beg Čolaković bio je industrijalac, vlasnik mnogih nekretnina, između ostalih i sarajevske ciglane, a majka Ilona (Fatima-Zehra) potjecala je iz mađarske plemićke porodice Mednyanszky. </p><p>Enver je djetinjstvo uglavnom proveo u Budimpešti, a nakon Prvog svjetskog rata s porodicom dolazi u Sarajevo. Pisati je počeo kao dječak, i to pjesme na tri jezika: bosanskom, mađarskom i njemačkom, a od 1934. isključivo na bosanskom jeziku. Studirao je matematiku i fiziku u Beogradu i Budimpešti, a kasnije diplomirao i historiju u Zagrebu. </p><h2>„Legenda o Ali-paši“</h2><p>Najplodonosniji period Enverovog stvaralaštva bio je između 1939. i 1945. godine, kada je objavio dvadesetak pripovijetki i novela, kratki roman “Mujića Hanka”, nekoliko eseja i prikaza, autobiografsko djelo “Knjiga majci”, te roman “Legenda o Ali-paši”.</p><p>- „Legendu“ sam počeo pisati s određenim ciljem, da sačuvam naš jezik bosanski. I to ne jezik konfesija ili nacija u Bosni, nego jezik Bosne. Bosna je moja domovina... Bosna ima tu nekakvu svoju sudbinu da su je uvijek vukli lijevo i desno... Recimo, ja ne znam zašto se o Ivi Andriću ili Branku Ćopiću ne govori kao o bosanskim piscima. Isti je slučaj sa hercegovačkim klasikom Hamzom Humom. Ja ne znam zašto Isak Samokovlija nije najtipičniji bosanski pisac. Ne znam zašto Marko Marković nije bosanski pisac... Evo, tek kad se Mak Dizdar probio, počelo se govoriti o bosanskoj poeziji – kazao je  Čolaković u jednom intervjuu za sarajevske medije, 1971. godine.</p>

<h2>Od hamala do paše</h2><p>Osim toga, Čolaković nam romanom „Legenda o Ali-paši“, kroz opis životnog puta glavnog junaka Alije od hamala do paše, poručuje da uvijek moramo vjerovati u sebe i nikada ne smijemo gubiti nadu, da bogatstvo nije u materijalnim stvarima, nego u zdravlju i ljubavi. Kada je čovjek zdrav, mora to cijeniti i biti zahvalan, a kada sretne pravu ljubav, treba joj se prepustiti, jer je prava ljubav jedno od rijetkih bogatstava u životu. </p><p>Malo koja književnost se može dičiti djelom kakvo je roman „Legenda o Ali-paši“, jer je izuzetne književno-historijske vrijednosti, ali i maštovit i neuobičajen. Ovim romanom Čolaković prelazi književne žanrovske granice i uspijeva komunicirati s čitateljima svih uzrasta i intelektualnih profila.</p><h2>Brojna djela u rukopisu</h2><p>Enver Čolaković ostavio je mnogo djela u rukopisu: pet romana, više zbirki novela i pripovijetki, brojne knjige poezije i prevoda, te dnevnike.</p><p>Matica hrvatska Čolakoviću je dodijelila nagradu za najbolji roman - “Legenda o Ali-paši”, a dobitnik je i Plakete Društva pisaca Mađarske Pro Litteris Hungaricis, Petófi za prevodilački rad s mađarskog i njemačkog jezika, te Plakete i visokog odlikovanja predsjednika Republike Austrije - Austrijski križ časti za nauku i umjetnost I reda, 1970. godine.</p><p>Značajno je spomenuti i njegove izvrsne prevode: Lessingovu „Hamburšku dramaturgiju“, Schillerove „Razbojnike“; libreta - Wagner: „Majstori pjevači“, Camus-Keleman: „Opsadno stanje“, te „Oratorij Psalmus Hungaricus Kodalyja“. Čolaković je i sam pisao libreta, poput onog za operu „Aretej“, prema istoimenoj Krležinoj drami.&nbsp;</p>

<h2>Park Envera Čolakovića u Zagrebu</h2><p>U čast Envera Čolakovića, danas jedna od ulica u Sarajevu nosi njegovo ime, kao i nekoliko osnovnih škola širom Bosne i Hercegovine. U Zagrebu je, 17. septembra 2019. godine, otkrivena ploča imena Park Envera Čolakovića, a tom događaju prisustvovao je i Enverov sin Esad.</p><p>Emotivni i neshvaćeni junak, lirik epskoga srca, kojeg je boljela tragedija običnog bosanskohercegovačkog čovjeka, Enver Čolaković preselio je na bolji svijet 18. augusta 1976., u Zagrebu, od posljedica srčanog udara, u 64. godini života.&nbsp;</p>

„Legendu o Ali-paši“ počeo sam pisati s određenim ciljem, da sačuvam naš jezik bosanski

Enver Čolaković: 111. godišnjica rođenja bh. velikana riječi

<p>Jedan od naših najtalentiranijih i najznačajnijih slikara u prošlom vijeku Roman Petrović od prvog pojavljivanja sa svojim slikama, 1917. godine, pa do kraja života pripadao je generaciji umjetnika koji su stvarali historiju bh. slikarstva između dva svjetska rata. Mnogi prijatelji, kritičari i historičari umjetnosti dodjeljivali su mu epitet neponovljiv, jer je među prvima u BiH kombinirao moderne i hipermoderne smjerove slikarstva. </p><p>- Evo, dao sam vam sebe kao kubistu, naturalistu, klasicistu, modernistu i impresionistu. Sad me tražite - izjavio je Petrović tridesetih godina prošlog vijeka, prilikom pojavljivanja na prvoj izložbi grupe „Četvorica“, koju su, uz Romana, činili slikari Karlo Mijić, Đoko Mazalić i Sigo Summerecker.</p>

<h2>Otac Ukrajinac</h2><p>Roman Petrović je rođen u Donjem Vakufu, 1896. godine. Njegova majka Sofija bila je Poljakinja, a otac Ivan Ukrajinac, kojeg je u vrijeme Austro-Ugarske posao kraljevskog činovnika doveo u Bosnu i Hercegovinu. Talent je Roman naslijedio od oca koji se amaterski bavio slikarstvom. </p><p>Nakon završene gimnazije, koju je pohađao prvo u Mostaru, a kasnije u Sarajevu, Roman je studirao slikarstvo u Petrogradu, Krakovu, Zagrebu, te u Budimpešti, gdje je diplomirao. Od 1925. do 1927. godine boravio je u Parizu, gdje je na njegov rad utjecao jedan od najvećih francuskih slikara Pol Sezan (Paul Cezanne).&nbsp;</p>

<h2>Inspirirao Samokovliju</h2><p>Najveći i najpoznatiji ciklus slika Romana Petrovića je „Djeca ulice“, među kojima se posebno istakla „Dječak sa balonom“. Tematiku ovog ciklusa čine napuštena djeca, kako ih je on nazvao, „male skitnice“, a mnogi kritičari su saglasni da „Djeca ulice“ predstavljaju temelj kasnijem socijalno angažiranom umjetničkom pravcu u bosanskohercegovačkom slikarstvu.  </p><p>Ovaj Petrovićev ciklus slika inspirirao je bosanskohercegovačkog pisca Isaka Samokovliju da napiše istoimenu priču „Djeca ulice“ tridesetih godina prošlog vijeka, kojom je na najvjerodostojniji, najemotivniji i najljepši način iskazao duboko poštovanje i zadivljenost dobrotom i likom svog prijatelja i velikog umjetnika Romana Petrovića.</p>

<h2>Srčani udar</h2><p>Osim socijalne tematike, Roman je slikao autoportrete i portrete, među kojima se ističu portret njegove sestre Kazimire, dvojni portret majke i sestre, te portret pjesnika Tina Ujevića. Slikao je i pejzaže, mrtvu prirodu, aktove i sakralna djela. Uz svog savremenika i prijatelja slikara Đoku Mazalića, ikonografski je najviše obogatio bosanskohercegovačko slikarstvo 20-ih godina prošlog vijeka. </p><p>Cijeli svoj stvaralački vijek Petrović je bio uzor, učitelj i autoritet brojnim mlađim umjetnicima, među kojima su se isticali Ismet Mujezinović i Mica Todorović. Taj utjecaj na mlade umjetnike, njegove vrhunske slike, ogromno znanje i velika empatija prema drugima rezultirali su da Roman bude izabran za prvog predsjednika Udruženja likovnih umjetnika BiH (ULUBiH), odmah po njegovom osnivanju. </p><p>Romanov stvaralački rad prekinula je iznenadna smrt usljed srčanog udara, u njegovom ateljeu u Sarajevu, 25. maja 1947. godine. Živio je samo 51 godinu. </p><p>Galerija „Roman Petrović“ u Sarajevu, koja je otvorena 1980. godine, nosi ime ovog neponovljivog i humanog umjetnika, jednog od najznačajnijih bosanskohercegovačkih slikara prošlog vijeka.&nbsp;</p>

<h2>Ćirilica i latinica skupa</h2><p>„Blizu ulaza na Groblje svetog Josipa, ono najveće staro sarajevsko katoličko groblje, gdje među sedam tisuća pokojnika leži i pjesnik Kranjčević, neobičan je nadgrobnik. U plitkom kamenom okviru dva grobna mjesta, podijeljena na dvije grubo obrađene položene ploče, iznad kojih je, unutar okvira, zemljani pravougaonik za sadnju cvijeća, iz kojeg su i u rano ljeto 2017. rasle tri kultivirane grobljanske biljčice. Na lijevoj su ploči crnom bojom, u lijepo kreiranom fontu ispisana četiri imena. Na desnoj su nacrtane dvije djevojčice, sjede na kubusu, jedna na krilu drži lutku... Dva su imena uklesana ruskom ćirilicom, ime oca Ivana Petrovića (a zapravo Petroviča), i ime sina Romana Petrovića, a dva su uklesana poljskom latinicom, ime majke Zofje Petrowicz i sestre Kazimire Petrowicz. Po nekom samoodabranom, porodičnom redu identiteta, sin je preuzeo očevo ukrajinsko – a ne rusko – a kći je preuzela majčino poljsko podrijetlo“, napisao je književnik Miljenko Jergović.&nbsp;</p>

Pripadao je generaciji umjetnika koji su stvarali historiju bh. slikarstva između dva svjetska rata 

Roman Petrović: 77. godišnjica smrti prvog predsjednika ULUBiH

<p>Svakodnevno čujemo rečenice: Imaš li jednu cigaru? Ispušio sam sve cigare. Cigare štete tvom zdravlju. Stalno pokušava, ali nikako ne može ostaviti cigare - a pritom se misli na cigaretu, odnosno duhan umotan u tanki bijeli papir s filterom ili bez njega. Dakle, pogrešno je u ovom kontekstu reći cigara, treba reći cigareta, te bi navedene rečenice pravilno glasile:  Imaš li jednu cigaretu? Ispušio sam kutiju cigareta. Cigarete štete tvom zdravlju. Stalno pokušava, ali nikako ne može ostaviti cigarete.</p><p>I oblik cigara je pravilan, ali ima drugo značenje.</p><p>Emisiju "Lijepe riječi" koja se svakog radnog dana emituje na Alfa TV u 8:55 sati pogledajte na videu ispod.&nbsp;</p>

I oblik cigara je pravilan, ali ima drugo značenje

Šta je pravilno: cigareta ili cigara?

<p>Govorite li vi čitavog života “roze boja” dok vaš prijatelj uporno ponavlja “roza boja”? Jeste li ikad vodili kilometarsku raspravu i kladili se o toj dilemi?&nbsp;</p><p>Pridjevi kao što su ROZE, BRAON, PINK, DRAP, BEŽ i TEGET su nepromjenjivi, odnosno ne mijenjaju se po padežima, nemaju deklinaciju. Razlog je jednostavan - ovo su riječi stranog porijekla i nepromjenjive su po rodu kao, naprimjer, crven i crvena.<br></p><p>Emisiju "Lijepe riječi" koja se emituje svakog radnog dana u 8:55 sati na Alfa TV, pogledajte na videu ispod.</p>

Pridjevi kao što su ROZE, BRAON, PINK, DRAP, BEŽ i TEGET su nepromjenjivi, odnosno ne mijenjaju se po padežima, nemaju deklinaciju

Šta je ispravno: roza majica ili roze majica?

<p>Kako se pravilno piše ili kaže prisvojna zamjenica: njen ili njezin?</p><p>Prema bosanskom pravopisu, pravilno je i jedno i drugo, s tim što je oblik NJEZIN arhaičniji, više se koristi u književno-umjetničkim djelima, dok zamjenica NJEN više pripada razgovornom funkcionalnom stilu. Značenje obiju riječi je: koji pripada njoj.</p><p>Emisiju "Lijepe riječi" koja se emituje svakog dana u 8:55 sati na Alfa TV pogledajte na videu ispod.</p>

Prema bosanskom pravopisu, pravilno je i jedno i drugo

Kako se pravilno kaže ili piše: njen ili njezin?

<p>Jeste li ikad bili u dilemi kako se pravilno kaže ili piše: kašičica ili kašikica? Vjerujemo da jeste, i to često.</p><p>Ispravna su oba oblika. Međutim, imaju malo različito značenje.</p><p>Oblik kašičica označava mali oblik kašike, malu kašiku. Dakle, deminutiv riječi kašika.</p><p>S druge strane, oblik kašikica bio bi hipokoristik riječi kašika.&nbsp;</p><p>Emisiju "Lijepe riječi" koja se emituje svakog radnog dana u 8:55 sati na Alfa TV pogledajte na videu ispod.</p>

Oblik kašičica označava mali oblik kašike, malu kašiku

Kako se pravilno piše ili kaže: kašičica ili kašikica?

<p>Na današnji dan 1939. godine, u Doboju je rođena bosanskohercegovačka svevremenska zvijezda narodne muzike Silvana Armenulić. Njeno rođeno ime bilo je Zilha Bajraktarević, a bila je jedno od desetero djece Hajrije i Mehmeda Barjaktarevića. </p><p>Kao mala oboljela je od tada smrtonosne bolesti difterije i uspjela preživjeti, ali njen mlađi brat Hajrudin nije. Njihov otac se poslije te tragedije odao alkoholu i zapostavio porodicu pa je sav teret pao na pleća Zilhine majke.</p><h2>Svirala mandolinu</h2><p>Već u osnovnoj školi nastavnici su uočili Zilhin talent za muziku pa je počela da svira mandolinu, a ubrzo i da pjeva. Pjesma joj je bila spas i bjekstvo od teške situacije u porodici, te je sa 16 godina Zilha odselila kod tetke u Sarajevo, počevši da pjeva u kafani „Topola“ na Ilidži. </p><p>Imala je sreću da je zapazi legendarni harmonikaš Ismet Alajbegović Šerbo, koji ju je, oduševljen njenim glasom, htio priključiti svom orkestru. Ali, kako je bila maloljetna, za to joj je bilo potrebno odobrenje roditelja, koji su se u početku protivili, međutim, nakon upornog insistiranja, Zilha je dobila dozvolu od oca.</p>

<h2>Postala Silvana</h2><p>Preselila se Zilha ubrzo u Beograd i zablistala odmah nakon prvih snimljenih pjesama: „Sedam godina ljubavi“, „Majko, oprosti mi“, „Najljepša sam djevojčica bila“... A ključni moment u njenoj karijeri bila je 1968. godina, kada je snimila ploču s četiri hita: „Nad izvorom vrba se nadnijela“, Otišo si bez pozdrava“, „Kad ja pođem niz sokak“ i „O, jeseni, jeseni“, koja je dostigla do tada nezapamćen tiraž, prodata je u više od 300.000 primjeraka. </p><p>Tada je utisnula na ploču ime Silvana, scensko ime koje je uzela od svoje omiljene italijanske glumice Silvane Mangano, koja je u filmu „Gorka riža“ glumila lijepu Silvanu, zgodnu, ali drsku radnicu na plantažama riže u sjevernoj Italiji.</p><h2>Pjevala i glumila</h2><p>Silvanina nestvarna ljepota i maestralne interpretacije ostavljale su bez daha sve koji bi je čuli i vidjeli pa je ubrzo počela dobijati uloge u filmovima i serijama, od kojih je prva „Ljubav na seoski način“ režisera Dragoslava Lazića, koji ju je zapazio 1969. godine na Ilidžanskom festivalu. Glumila je i u serijama „Kamiondžije“ i „Građani sela Luga“, te filmovima „Lov na jelene“ i „Saniteks“. </p><p>U tom periodu pa sve do kraja svog života svaka pjesma koju je snimila postala je evergrin naše narodne muzike: „Šta će mi život“, „Srećo moja“, „Kišo, tiho padaj“, „Ja nemam prava nikoga da volim“, „Ostavite tugu moju“, „Grli me, ljubi me“, „Pamtiću uvijek tebe“, „Ciganine, sviraj, sviraj“, „Srce gori jer te voli“, „Rane moje“, „Sama sam“, „Ludujem za tobom“...</p><p>Tokom cijele blistave karijere Silvana je uporedo s velikim novokomponovanim hitovima pjevala i snimala sevdalinke, a često je isticala kako upravo popularne zvijezde ne smiju baciti u zaborav dobru staru narodnu pjesmu.&nbsp;</p>

<h2>Saobraćajna nesreća</h2><p>U mjestu Kolari kraj Smedereva, 10. oktobra 1976. godine, u saobraćajnoj nesreći poginuli su Silvana i njena sestra Mirjana Bajraktarević, koja je bila u šestom mjesecu trudnoće, te violinist Miodrag Jašarević. Brojne su misterije o toj nesreći i Silvaninoj smrti. Naprimjer, u vrijeme nesreće, kad je već uveliko trebalo da budu u Beogradu, oni su bili tek na pola puta. </p><p>Zvanični izvještaj kaže da je uzrok nesreće dijabetička koma u koju je pao Jašarević za vrijeme vožnje, a nije znao da je bio dijabetičar. Silvana je spavala na stražnjem sjedištu, a Mirjana sjedila na saputničkom mjestu.</p>

Emisija "Lijepe riječi": Kada se stavlja zarez?

Kako se piše ispravno: ni s kim ili niskim?

Kako se kaže pravilno: omogućava ili omogućuje?

Emisija "Lijepe riječi": Kako se pišu brojevi slovima?

Šukrija Pandžo: 40. godišnjica smrti bh. književnika, nastavnika i urednika

Emisija "Lijepe riječi": Kako se kaže ispravno samim tim ili samim time?

Svetozar Ćorović: 149. godišnjica rođenja jednog od najistaknutijih bh. književnika

Kako se piše pravilno tamnoplava ili tamno plava?

Šta je ispravno napisati: ubrzo ili u brzo ili uskoro?

Enver Čolaković: 111. godišnjica rođenja bh. velikana riječi

Roman Petrović: 77. godišnjica smrti prvog predsjednika ULUBiH

Šta je pravilno: cigareta ili cigara?

Šta je ispravno: roza majica ili roze majica?

Kako se pravilno kaže ili piše: njen ili njezin?

Kako se pravilno piše ili kaže: kašičica ili kašikica?

Silvana Armenulić: 85 godišnjica rođenja bh. zvijezde narodne muzike

Emisija "Lijepe riječi": Kada se stavlja zarez?

Kako se piše ispravno: ni s kim ili niskim?

Kako se kaže pravilno: omogućava ili omogućuje?

Emisija "Lijepe riječi": Kako se pišu brojevi slovima?

Šukrija Pandžo: 40. godišnjica smrti bh. književnika, nastavnika i urednika

Emisija "Lijepe riječi": Kako se kaže ispravno samim tim ili samim time?

Svetozar Ćorović: 149. godišnjica rođenja jednog od najistaknutijih bh. književnika

Kako se piše pravilno tamnoplava ili tamno plava?

Šta je ispravno napisati: ubrzo ili u brzo ili uskoro?

Enver Čolaković: 111. godišnjica rođenja bh. velikana riječi

Roman Petrović: 77. godišnjica smrti prvog predsjednika ULUBiH

Šta je pravilno: cigareta ili cigara?

Šta je ispravno: roza majica ili roze majica?

Kako se pravilno kaže ili piše: njen ili njezin?

Kako se pravilno piše ili kaže: kašičica ili kašikica?

Silvana Armenulić: 85 godišnjica rođenja bh. zvijezde narodne muzike