<p>Pred nama su nove jezičke nedoumice, a među njima je jedna veoma važna riječ za životnu sredinu, a to je ekosistem. Znamo kako se kaže, ali postoji li određeno pravilo u pisanju ove riječi? Je li ispravno napisati je kao jednu riječ - ekosistem ili kao dvije - eko sistem.</p><p>Prema pravopisu bosanskog jezika, jedino je pravilno ekosistem napisati spojeno, kao jednu riječ. Pripremila sam i primjere koji će vam najbolje pokazati njenu primjenu: Zna li neko od vas šta je travni ekosistem? Ono što povezuje stanište i biocenozu naziva se ekosistem. Ispričaj mi sve što znaš o ekosistemu.&nbsp;</p><p>Dakle, uvijek ekosistem pišemo kao jednu riječ.</p>

Prema pravopisu bosanskog jezika, jedino je pravilno ekosistem napisati spojeno, kao jednu riječ

Kako se piše ispravno: ekosistem ili eko sistem?

<p>Na današnji dan 2007. godine, nakon duge i teške bolesti veliko i plemenito srce legende sevdaha Mehe Puzića prestalo je kucati, a, prema njegovoj želji, sahranjen je na starom mezarju Sokak Puzića u rodnom Odžaku.</p><p>Puzić je bio jedan od najboljih i najvoljenijih bosanskohercegovačkih interpretatora sevdaha, ali i predivnih narodnih pjesama koje gotovo da ne razlikujemo od izvornih sevdalinki, jer su oslonjene na našu tradiciju i zaživjele u narodu. Pamtimo ga i po vječnom osmijehu, ali i suzi koja bi znala kanuti iz Mehinog oka dok je pjevao. Zbog svog neskrivenog ispoljavanja osjećanja prozvan je najemotivnijim pjevačem sevdalinki.</p><h2>Radio Sarajevo</h2><p>Puzić je rođen 9. novembra 1937. godine u velikoj porodici u Odžaku. Imao je tri brata i tri sestre, Adema, Bahriju, Mustafu, Neiru, Raziju i Bahriju. Njegov brat Bahrija također je bio pjevač, a zajedno su snimili dvije pjesme: “Pjevaj, brate” i “Ko čaršijom konja jaše”.</p><p>Nakon školovanja u Odžaku, 1961. godine, Meho dolazi u Sarajevo i zapošljava se u jednoj molerskoj radionici, ali nedugo potom počinje pjevati u kafani „Staklenik“ blizu Vijećnice. U „Staklenik“ su dolazili kompozitori i muzički kritičari, koji su mu predložili da se prijavi na audiciju Radio Sarajeva, na kojoj je zapjevao „Okreni se niz đul bašču“ uz pratnju harmonikaša Ismeta Alajbegovića Šerbe i Jovice Petkovića. Svojim čistim glasom i emotivnom interpretacijom Puzić je oduševio članove komisije i odmah je primljen kao vokalni solist Radio Sarajeva.</p><p>- Kad sam došao na audiciju, bilo nas je pedeset četvero. Dok je jedan momak pjevao, ja sam se nasmijao, a pokojni  Ljubić me upitao što se smijem. Rekao sam da se smijem što nas je ovoliko došlo, a izgleda niko ne zna pjevat’. Prozvao me je da ja zapjevam. Kad su Petković i Šerbo zasvirali, Bože dragi, mislio sam da ću proletjeti kroz onaj plafon, kako ljudi sviraju. A nakon što sam otpjevao svoje pjesme, rekli su mi da sačekam. Prišao mi je poslije Jozo Penava, zagrlio me i rekao: „Hvala Bogu, nakon Zaima, Safeta i Bebe, dobijamo napokon još jednog pravog pjevača“ –  govorio je Meho, prisjećajući se početka svoje karijere.</p><h2>Milionski tiraži</h2><p>Već na prvoj ploči, koju je Puzić snimio 1966. godine, izdvojila se pjesma „Mehmeda majka budila“, koja je postala veliki hit i prodata je u tadašnjem vrhunskom tiražu od 100.000 primjeraka. Od tog momenta karijera legendarnog sevdalije moćnog, ali mekanog i bistrog glasa rasla je vrtoglavom brzinom, a popularnost u narodu stekao je, ne samo velikim hitovima nego i svojim prepoznatljivim širokim osmijehom, ogromnom pozitivnom energijom i emocijom koju nije sakrivao na koncertima i u svakom dodiru s publikom. </p><p>Specifična i spontana je bila njegova interakcija s publikom, kojoj je, za razliku od mnogih kolega pjevača, sevdalija, priređivao performanse u stilu istinskog šoumena, koji je znao izmijeniti tekst i ubaciti poneku duhovitu dosjetku između strofa, razbijajući tako težinu i dramatičnost pjesme.</p><p>Godine 1969., Meho je snimio pjesmu “O majko, majko”, koja je prodata u rekordnih milion primjeraka. Na brojim festivalima bivše Jugoslavije: Ilidžanskom u Sarajevu, beogradskom „Saboru“, „Hitu ljeta“, „Vogošćanskom festivalu“… dobijao je sve moguće nagrade, priznanja i plakete, među kojima je, kako je sam isticao, najznačajnija “Estradna nagrada Bosne i Hercegovine”, 1980. godine. Slavu sevdalinke i svoje BiH pronosio je širom svijeta, a njegovo ime je upisano i u Sidnejskoj operi u Australiji.</p>

<h2>Pjesme o majci</h2><p>U svojoj brilijantnoj karijeri, Puzić je prodao blizu deset miliona ploča, a većina pjesama koje je interpretirao postale su evergrini narodne muzike, poput: „Srce te jedno voli“, „Il’ me ženi, il’ tamburu kupi“, „Ostani noćas, pravi mi društvo“, „Žena prijatelja mog“, „Kad suze najave kraj“, „Mi, Bosanci delije“, „Stara ljubav“, „Jasmina“, „Moj brate u tuđini“, „O majko, majko“, „Majčin oproštaj“, „Tebi, majko, misli lete“, „Volim, majko, siroticu“…</p><p>Manje je poznato da je Puzić mnoge od svojih veoma popularnih pjesama sam pisao i komponirao, koje se često i danas pjevaju: „Pusti, majko, još večeras“, „Ja ne znam gdje je ona“, „Kad suze najave kraj“, „Pamtim naše noći“…</p><p>Mnoge zaboravljene sevdalinke Meho je svojim bravuroznim interpretacijama vraćao u život, poput pjesme „Šta ću kući tako rano“, a ostat će zabilježeno i to da je bio prvi pjevač narodne muzike koji je snimio pjesmu u ritmu rumbe. Bila je to pjesma „Žena prijatelja mog“, snimljena 1974. godine.</p><p>Zanimljivo je i da je Puzić najviše od svih pjevača Bosne i Hercegovine, kao i cijele naše regije, snimio pjesama posvećenih majci, odnosno majkama.</p>

<h2>„Nenormalna ljubav“</h2><p>Kao i u interpretiranju svojih pjesama, Meho je i u privatnom životu bio veliki emotivac. Krasilo ga je srce puno ljubavi i iskrenost u pokazivanju osjećanja, pa je tako, kada se zaljubio u lijepu Hanku na igranci u Modriči, koja je tada imala samo 15 godina, odmah zaprosio svoju voljenu od njenog babe, koji je dao pristanak.</p><p>Mnogo je govoreno o njihovoj velikoj i neopisivoj ljubavi, slozi, pažnji i nježnostima koje su nesebično pružali jedno drugom, a nisu se libili to pokazivati i u javnosti. Hanka je u svakom trenutku bila uz svog, kako mu je tepala, Mehicu, čak je u nekim njegovim pjesmama pjevala prateće vokale.</p><p>– U svakom braku ima ljubavi, manje ili više, ali kod nas je ona bila nenormalna. Jako mlada udala sam se za njega. On je bio moja prva i posljednja ljubav, onako kako je to prikazivano u nekim filmovima – kazala je jedne prilike Hanka.</p><p>Meho je svojoj lijepoj supruzi poklonio pjesmu „Hanko, lijepa Bosanko“. Ipak, veliku ljubav i sreću supružnika Puzić pratila jedna mala sjena tuge, jer nisu imali djece.&nbsp;</p>

Pamtimo ga i po vječnom osmijehu, ali i suzi koja bi znala kanuti iz Mehinog oka dok je pjevao

Meho Puzić: 17. godišnjica smrti najemotivnijeg sevdalije 

<p>U današnjim “Lijepim riječima” govorimo o još nekoliko jezičkih nedoumica, a prva od njih je kako se kaže ispravno: zahvaliti za ili zahvaliti na. </p><p>Iako su u nekadašnjem srpskohrvatskom jeziku, iz kojeg su se danas razdvojili bosanski, hrvatski i srpski, bila pravilna oba, u našem, bosanskom jeziku se preporučuje da se zahvalimo ZA, naprimjer, za neku uslugu.&nbsp;</p><p>Prijedlog NA se u našem jeziku uglavnom koristi kao prostorni – na livadi, na zgradi, na moru itd. Pa će naredne rečenice, odnosno primjeri u kojima se iskazuje zahvalnost, pravilno glasiti: Kome možemo zahvaliti za pomoć koja nam je jučer stigla u vidu namirnica? Želim ti zahvaliti za sve što si dosad učinio za mene. Moraš mu zahvaliti za taj skupocjeni poklon. A načešće čujemo, nažalost, uglavnom u elektronskim medijima, pogrešnu rečenicu: Hvala na pažnji, umjesto pravilne: Hvala za pažnju!</p><p><br></p>

Prijedlog NA se u našem jeziku uglavnom koristi kao prostorni 

Kako se piše ispravno zahvaliti za ili zahvaliti na?

<p>Monumentalni Efes, najpoznatiji drevni grad u svijetu, smješten na zapadu Turske pored grada Selčuka i blizu poznatog ljetovališta Kušadasi, svake godine posjeti više od dva miliona turista, što ga svrstava u najpopularnije turističke atrakcije Turske. U grandioznost, očuvanost i čaroliju ove kolijevke mnogih civilizacija uvjerila se i novinarka “Dnevnog avaza” prilikom nedavne posjete. Čim kročite na njegovo mermerno tlo, ostanete bez daha, zadivljeni impresivnim prizorima drevnih građevina koje su nevjerovatno dobro očuvane, vijekovima odolijevajući zubu vremena.    </p><p>Arheološkim istraživanjima pronađeni su materijalni dokazi da je područje Efesa bilo nastanjeno još u kasnom bronzanom dobu (između 15. i 12. vijeka pr.n.e.). Prema predanju, osnovale su ga grčke mitske žene-ratnice - Amazonke. Kasnije su njime upravljali Jonjani, Perzijanci, bio je u sastavu Lidijskog kraljevstva, čiji vladar Krez je izgradio čuveni Artemidin hram. Zatim ga je osvojio Aleksandar Makedonski, da bi, 129. godine pr.n.e., njime zavladali Rimljani.</p>

<h2>Zlatna epoha</h2><p>U Efes su često dolazile, a mnoge u njemu i živjele, važne historijske ličnosti, poput Aleksandra Makedonskog, Kleopatre, Marka Antonija, apostola Pavla i Jovana, Djevice Marije... A Heraklit Mračni, jedan od najznačajnijih antičkih filozofa, rođen je i živio u Efesu.</p><p>Vrhunac svoje moći, kao glavni grad rimske provincije Male Azije i jedna od najvećih komercijalnih luka antičkog svijeta, Efes je doživio u periodu vladavine Rimljana. U toj svojoj zlatnoj epohi bio je najveći trgovački centar Azije i jedan od najraskošnije uređenih gradova. Prema arheološkim procjenama, tada je imao blizu 250.000 stanovnika, što ga je činilo drugim najvećim gradom Rimskog Carstva, odmah poslije Rima. </p><p>Efes, koji je na UNESCO-ovoj listi svjetske baštine, bio je i važan centar ranog hrišćanstva, mjesto gdje je apostol Pavle širio propovijedi o jednom bogu – Isusu Hristu i gde je nastalo Jovanovo jevanđelje.&nbsp;</p>

<h2>Veliki amfiteatar</h2><p>Danas je Efes jedan od najbolje očuvanih antičkih gradova s najvećom kolekcijom rimskih relikata na svijetu. Ulice ovog fascinantnog grada popločane su mermerom, a oivičene ostacima znamenitih građevina. Arkadijom (Lučkom ulicom) iz helenističkog perioda, dugom približno 500 metara, koja je nekada s obje strane bila ukrašena kolonadama s uličnim svjetiljkama, od nekadašnjeg pristaništa stižete do velikog amfiteatra. </p><p>Arheolozi tvrde da je za izgradnju velikog amfiteatra, veličanstvenog pozorišta, jednog od najvećih u antičkom svijetu i najvećeg koji danas postoji u Turskoj, bilo potrebno skoro 60 godina. Izgrađen je u četvrtom vijeku pr.n.e., ali su ga kasnije dogradili Rimljani, te je njegov kapacitet bio gotovo 25.000 gledatelja.</p><p>U periodu vladavine Grka služio je za dramske predstave, a tokom rimske vladavine u njemu su održavane i gladijatorske borbe, ali samo borbe ljudi, ne sa životinjama. Danas se u njemu tokom ljeta održavaju brojne kulturno-umjetničke manifestacije i koncerti svjetskih muzičkih zvijezda. Između ostalih, u njemu su nastupali Sting, Madona (Madonna), Lučano Pavaroti (Luciano Pavarotti), Lajonel Riči (Lionel Richie), Elton Džon (John)…&nbsp;</p>

<h2>Celzijusova biblioteka</h2><p>Mermerna ulica vodi od amfiteatra prema Celzijusovoj biblioteci, a s desne strane ulice nalaze se ostaci komercijalne agore (tržnice), čija je veličina najbolji pokazatelj koliko je Efes bio značajan trgovački centar. Na mjestu gdje se Mermerna ulica spaja s ulicom Kuretes smještena je Celzijusova biblioteka, koja je podignuta iznad kripte u kojoj je sahranjen prokonzul rimske provincije Male Azije Tiberije Julije Celzijus. Bila je to treća najveća biblioteka antičkog svijeta, a izgrađena je prema nalogu Celzijusovog sina, oko 110. godine nove ere, i u njoj je čuvano više od 12.000 svitaka, koji, nažalost, većinom nisu sačuvani. Pretpostavlja se da je ova veleljepna građevina zapaljena prilikom invazije Gota sredinom trećeg vijeka. Postoji i druga verzija, prema kojoj je stradala u jakom zemljotresu.</p><p>Monumentalni stubovi biblioteke obnovljeni su sedamdesetih godina prošlog vijeka, a u unutrašnjosti građevine i danas postoje niše sa statuama koje predstavljaju personifikaciju Celzijusovih najvećih vrlina – mudrosti, znanja, inteligencije i hrabrosti.</p><h2>Ulica Kuretes</h2><p>Jedna od glavnih ulica antičkog Efesa je ulica Kuretes, koja se proteže između Hadrijanove i Herkulove kapije, a duž koje prolazite pored ruina rezidencija rimskih bogataša s očuvanim mozaičkim podovima i zidnim freskama koje opisuju život stanovnika Efesa. Brojni monumentalni stubovi i statue, rimska javna kupatila i toaleti, kao i Trajanova fontana, zadivljuju svojom grandioznošću i ljepotom. Na kraju ulice prolazi se kroz Herkulovu kapiju, te nailazi na ostatke Domicijanovog hrama (1. vijek), Pilove fontane, Pritanejona - gradske vijećnice, potom rimskog Odeona (drugog, manjeg gradskog pozorišta kapaciteta 1.500 ljudi) i na ruine rimske agore i gimnazijuma.</p><p>  </p><h2>Ephesus Experience Museum</h2><p>Muzej doživljaja (Efes Experience Museum) antičkog grada Efesa nosi epitet "najbolji muzej u svijetu". U 3D projekciji oživljen je nekadašnji gradski život Efesa, kao i svi historijski događaji ključni za ovaj grad, a posjetitelji imaju osjećaj kao da su direktni akteri. Ovaj muzej proslavio je svoje ime u svijetu prvom nagradom “Mondo-Dr Awards”, jednom od najuglednijih svjetskih nagrada u oblasti tehnologije, dizajna i izložbe.&nbsp;</p>

<h2>Brdo Ajasoluk</h2><p>Na brdu Ajasoluk, iznad Efesa, prema predanju, sveti Jovan je napisao  Jevanđelje, a tu se nalazi i njegov grob, iznad koga je bizantijski car Justinijan u šestom vijeku podigao Baziliku svetog Jovana, koja je u to vrijeme, zajedno s Aja Sofijom u Istanbulu, bila jedna od najvećih crkava Bizantijskog Carstva. Turci su je u prvoj polovini 12. vijeka pretvorili u džamiju, da bi u 14. vijeku bila gotovo potpuno uništena u snažnom zemljotresu. Nedavno je dio lokaliteta obnovljen. Na Ajasoluku se nalazi i tvrđava koju su sagradili  Bizantijci u šestom vijeku. Kamene kule i zidine su dobro očuvane, a unutar kompleksa postoje mala džamija i mala crkva. Pored tvrđave je Isabegova džamija, sazidana 1374. godine, koja se smatra jednim od najimpresivnijih i najstarijih islamskih arhitektonskih poduhvata u Anadoliji.</p><p> </p><h2>Artemidin hram </h2><p>Hram Artemide, boginje plodnosti, koja je bila najpoštovanija u Efesu, podignut oko 550. godine pr.n.e., bio je jedno od sedam svjetskih čuda starog svijeta i u to vrijeme najveći hram na Planeti. Izgrađen na temeljima starijeg hrama iz sedmog vijeka pr.n.e., Atemidijum je nikao za vrijeme lidijskog kralja Kreza, a projekt izgradnje vodio je čuveni antički arhitekta Herosifron. Hram je kasnije više puta oštećen i obnavljan, te potpuno uništen 401. godine, na inicijativu Svetog Jovana Hrizostoma. Danas postoje manji ostaci hrama.</p>

<h2>Kuća Djevice Marije</h2><p>Prema predanju, nakon smrti Isusa Hrista njegova majka Marija je s apostolom Jovanom posjetila Efes, gdje je ostala do kraja života. Kuća u kojoj je, navodno, umrla otkrivena je u 19. vijeku, a nalazi se na brdu Bulbul. Nedaleko od Bogorodicine kuće nalaze se tri čudotvorna izvora: zdravlja, ljubavi i bogatstva, koje vjernici poštuju kao svete i iscjeliteljske.</p>

Prema predanju, osnovale su ga grčke mitske žene-ratnice – Amazonke

Najpoznatiji antički grad u svijetu

<p>Danas razrješavamo nove jezičke dileme, koje nam je pripremio naš veoma zanimljiv i bogat bosanski jezik. Treba da riješimo kako se kaže ili piše ispravno: zamkova ili zamaka. Ovdje govorimo o množini imenice zamak, koja se, pojavljuje na dva načina, a tačan odgovor na naše pitanje je da je u pisanom tekstu, kao i u izgovoru, dozvoljeno koristi obje riječi. </p><p>Pa će ispravne rečenice biti, naprimjer: U toj dolini bilo je nekoliko velikih zamkova. Kao i: U toj dolini bilo je nekoliko velikih zamaka. Isto tako: Jesi li prebrojao koliko je zamaka bilo u knjizi? Kao i: Jesi li prebrojao koliko je zamkova bilo u knjizi?&nbsp;</p><p>Također: Mnogo zamkova smo obišli da bismo dobili odgovor na to pitanje. Kao i: Mnogo zamaka smo obišli da bismo dobili odgovor na to pitanje. – oba oblika ove riječi su pravilna.</p><p>Emisiju "Lijepe riječi" koja se svakim radnim danom emituje u 8:55 sati na Alfa TV, pogledajte u videu ispod.</p>

Emisiju "Lijepe riječi" koja se svakim radnim danom emituje u 8:55 sati na Alfa TV

Kako se kaže ili piše ispravno: zamkova ili zamaka?

<p>Muzej doživljaja (Efes Experience Museum) antičkog grada Efesa nosi epitet "najbolji muzej u svijetu". U 3D projekciji oživljen je nekadašnji gradski život Efesa, drevnog grada smještenog na zapadu Turske pored grada Selčuka i blizu poznatog ljetovališta Kušadasi. </p><p>Efes svake godine posjeti više od dva miliona turista, što ga svrstava u najpopularnije turističke atrakcije Turske. U Muzeju doživljaja posjetitelji su u mogućnosti da vide historijske događaje ključne za ovaj grad, a pritom imaju osjećaj kao da su direktni akteri. </p><p>Ovaj muzej proslavio je svoje ime u svijetu prvom nagradom “Mondo-Dr Awards”, jednom od najuglednijih svjetskih nagrada u oblasti tehnologije, dizajna i izložbe.</p><p>A u narednom videu prošetajte i vi glavnom ulicom Efesa.&nbsp;</p>

Ovaj muzej proslavio je svoje ime u svijetu prvom nagradom “Mondo-Dr Awards”, jednom od najuglednijih svjetskih nagrada u oblasti tehnologije, dizajna

Video / Muzej doživljaja antičkog grada Efesa nosi epitet "najbolji muzej u svijetu"

<p>Kao i ostale vrste riječi, u bosanskom jeziku su veoma bitni glagoli, koji umiju biti zagonetni i interesantni. Tako nam je glagol ZVATI zadao zadatak - kako se kaže ili piše ispravno oblik zovi ili zovni?&nbsp;</p><p>Odgovor na ovo pitanje je da je pravilno koristiti oba oblika podjednako, mada je češće u upotrebi prvi oblik, ali nije pogrešno upotrijebiti ni oblik zovni.&nbsp;</p><p>Pa će pravilno glasiti rečenice: Zovi me kad stigneš kući, da znam da si dobro, kao i: Zovni me kad stigneš kući, da znam da si dobro. A tako i: Esma, zovni brata da dođe na ručak, kao i: Esma, zovi brata da dođe na ručak.</p><p>Emisiju "Lijepe riječi" koja se svakim radnim danom emituje u 8:55 sati na Alfa TV, pogledajte u videu ispod.</p>

Odgovor na ovo pitanje je da je pravilno koristiti oba oblika podjednako, mada je češće u upotrebi prvi oblik

Kako se kaže ili piše ispravno: zovi ili zovni?

<p>Jezička nedoumica koja je pred nama zahtijeva od nas određene vještine u oblasti pravopisa. Kako se piše ili kaže ispravno: zbog bolesti ili radi bolesti?  Prema pravopisu našeg jezika, ispravno je koristiti prvi oblik: zbog bolesti. Ovim riječima želimo naglasiti da je bolest uzrok nečega. Zbog nam ukazuje na uzrok - zašto se nešto dogodilo, šta je prethodilo događaju, odnosno šta ga je uzrokovalo. Radi, s druge strane, ukazuje na cilj, namjeru, svrhu.&nbsp;</p><p>Tako da se u našem primjeru radi nikako ne može upotrijebiti uz riječ bolest. Razlika između zbog i radi ponekad nije tako jasna, ali kad jednom krenete intenzivno razmišljati koji prijedlog upotrijebiti, svaki put će biti sve lakše odabrati pravi. Bit će vam jasnije iz sljedećih primjera.</p><p>Emisiju "Lijepe riječi" koja se svakim radnim danom emituje u 8:55 sati na Alfa TV, pogledajte u videu ispod.</p>

Razlika između zbog i radi ponekad nije tako jasna

Kako se piše ili kaže ispravno: Zbog bolesti ili radi bolesti? 

<div><br></div><p>Svi znamo kako se kaže riječ iako, ali kada ju je potrebno napisati, zapitamo se kako se piše pravilno: iako (sastavljeno) ili i ako (rastavljeno).</p><p>Oba oblika su gramatički ispravna, ali u zavisnosti od namjene u rečenici. Ukoliko ovu riječ koristimo sa značenjem mada, premda, i pored toga, pisat ćemo je sastavljeno kao jednu riječ, ali u svim drugim slučajevima ispravno ju je pisati rastavljeno. Naredni primjeri će vam najbolje predstaviti razliku.</p><p>Emisiju "Lijepe riječi" koja se svakim radnim danom emituje u 8:55 sati na Alfa TV, pogledajte u videu ispod.</p><br>

Oba oblika su gramatički ispravna, ali u zavisnosti od namjene u rečenici

Kako se piše ispravno: iako ili i ako?

<p>Od 12. do 15. vijeka, prvo u Banovini, a nakon 1377. godine i proglašenja Tvrtka I Kotromanića kraljem Kraljevini Bosni, nastali su utvrđeni gradovi na našim prostorima. Ovi najvažniji arhitektonski srednjovjekovni spomenici građeni su uglavnom na visokim planinskim grebenima i strmim liticama, koji su prirodno zaštićeni, jer je primarni cilj njihove gradnje bio odbrambeni. Mada su u posljednjih stotinjak godina brojne od tih tvrđava porušene do temelja, još ih je mnogo koje se visoko izdižu i ukrašavaju bosanskohercegovačke predjele. </p><p>Osnovni elementi u izgradnji tvrđava bili su kule i bedemi, koji su opasavali teško pristupačan prostor od nekoliko stotina do hiljadu kvadratnih metara, a koji se tako najlakše mogao braniti. Najviša kula bila je glavni i često početni dio tvrđave, a tu su manje ugaone i pobočne, te kapikule, koje su bile ključna mjesta odbrane. Gradska vrata često su bila u posebnoj kuli, rjeđe direktno u bedemu, a za slučaj opasnosti postojao je tajni izlaz. Najveće tvrđave služile su kao kraljevske rezidencije, poput Bobovca, ili su bile sjedišta najmoćnijih bosanskih feudalaca (Jajce, Blagaj). Brojne bh. srednjovjekovne tvrđave očuvane su do danas i svjedoče o snazi i veličini srednjovjekovne bosanske države, ali i raskošnosti i moći njenih vladara. </p><h2>Jajce i Travnik</h2><p>Jajačka tvrđava sagrađena je, najvjerovatnije, u 13. vijeku, a njena konačna izgradnja vezuje se za Hrvoja Vukčića Hrvatinića, koji je i osnivač Jajca. Nakon Hrvojeve smrti, 1416. godine, udajom njegove supruge Jelene Margarete za kralja Stjepana Ostoju Kotromanića, Jajce prelazi pod vlast dinastije Kotromanić. U vrijeme vladavine Ostojinog nasljednika Stjepana Tomaša i njegovog sina Stjepana Tomaševića Jajce je bilo kraljevska rezidencija. Na jugozapadnom dijelu Tvrđave je ulaz gdje se nalazi i jedini sačuvani portal s grbom Kotromanića u Bosni i Hercegovini. </p><p>Na mjestu Travničke tvrđave, prema istraživanjima brojnih arheologa i historičara, postojalo je neolitsko naselje. Tvrđava je izgrađena u prvoj polovini 15. vijeka za vrijeme bosanskog kralja Ostoje ili kralja Tvrtka II Kotromanića. Smatra se jednom od najbolje očuvanih tvrđava u BiH. Za razliku od većine drugih srednjovjekovnih utvrđenja, Stari grad Travnik se dobro očuvao zahvaljujući činjenici da su ga Osmanlije nakon osvajanja naselile i nastavile razvijati naselje u njegovom podnožju. Nakon provale austrijskog princa Eugena Savojskog u Bosnu i razaranja Sarajeva, 1697. godine, vezirska stolica prenesena je u Travnik, koji je tada postao sjedište vezira i upravni centar Bosanskog pašaluka.&nbsp;</p>

<h2>Ostrožac i Blagaj</h2><p>Ostrožačka tvrđava, jedina koju nazivamo i dvorcem, sastoji se od srednjovjekovnog i dijela iz osmanskog perioda, dvorca Lothara von Berksa i zbirke skulptura. Važi za jednu od površinom najvećih tvrđava u Bosni i Hercegovini, a smještena je na uzvišenju iznad lijeve obale rijeke Une i istoimenog naselja. Prema historijskim podacima, Tvrđava je izgrađena u 13. vijeku i bila je u posjedu knezova Babonića-Blagajskih (knezovi Ostroški). Godine 1552., prelazi pod vlast Antuna Bakšića, a 1577. osvajaju je Osmanlije. Od 17. vijeka je sjedište Ostrožačke kapetanije, kojom su skoro 300 godina stolovali dizdari i kapetani Beširevići, čime su postali vlasnici Tvrđave. Godine 1902., nasljednik Mehmed-beg Beširević prodao je Tvrđavu bihaćkom sreskom načelniku, austrijskom grofu iz loze Habsburg, Lotharu von Berksu, koji ju je restaurirao, pretvorivši je u najljepšu bosanskohercegovačku tvrđavu-dvorac.</p><p>Tvrđava Blagaj nalazi se na vrhu kraškog brda iznad vrela rijeke Bune, na strmoj litici u čijem podnožju je podignuta čuvena tekija. Na ovom mjestu je postojalo naselje još u doba bogumila, a kasnije su Rimljani tu izgradili svoju tvrđavu, koju su dogradili Bizantijci. Bosanski ban Stjepan II Kotromanić je 1326. godine uključio ovo područje u sastav Bosanske banovine. Osmanlije su zauzele Blagaj 1465. godine, te su ga tokom svoje vladavine dograđivali, pa su tako u centru Starog grada smješteni objekt s cisternom, džamija i stambeni objekt, koji su nastali u osmanskom periodu.&nbsp;</p>

<h2>Srebrenik i Bobovac</h2><p>Na prostoru nekadašnje župe Usora, koja je tokom srednjeg vijeka bila poprište stalnih sukoba Bosne i Ugarske, a od 15. vijeka i Osmanskog carstva, smještena je Srebrenička tvrđava. Prvi put se spominje 15. februara 1333. godine u Srebreničkoj povelji, odnosno ugovoru između bana Stjepana II Kotromanića i Dubrovačke republike, kojim Bosna ustupa Ston, Rat i Prevlaku, otoke oko Rata i sve što je između  Prevlake do Lovišća Dubrovačkoj republici u zamjenu za godišnju naknadu od 250 dukata. Godine 1393., Srebreničku tvrđavu osvajaju Mađari, a 1512. je zauzimaju Osmanlije. Smještena je na kamenoj stijeni i jedini način ulaska u Tvrđavu je drveni most koji preko provalije povezuje tu stijenu s ostatkom uzvisine. </p><p>Iako sa samo nekoliko svojih očuvanih zidina, Tvrđava Bobovac je svjedok slavnog perioda i moći Bosanske kraljevine. Postoje dokazi da je temelje ovog kraljevskog grada postavio rimski car Trajan između 98. i 117. godine, a u četvrtom i petom vijeku bogumili su na tom mjestu sagradili prvo stambeno naselje - dvor. Prvi ban koji se spominje u pisanim dokumentima da je boravio u Bobovcu jeste Stjepan II Kotromanić. Stjepan II je vladao od 1322. do 1353., kada umire i nasljeđuje ga Tvrtko I Kotromanić, sin njegovog brata Vladislava. Tvrtko I je bio posljednji ban, a prvi bosanski kralj, jer je krunisan 1377. godine. U historiji je zabilježen kao najjači vladar srednjovjekovne Bosne. Godine 1463., Bobovac su osvojile Osmanlije.</p>

<h2>Doboj i Vranduk</h2><p>Dobojska tvrđava potječe iz 13. vijeka i nalazi se u gradu Doboju koji se i razvio oko nje. Da je njena gradnja počela u 13. vijeku,&nbsp; dokazuju brojna arheološka istraživanja, nalazi nakita s groblja na Usori i keramike iz dna južne kule Dobojske tvrđave, austrijske gravire iz 1697. godine, stari turski popisi, tefteri... </p><p>Stari grad Vranduk podignut je krajem 14. vijeka i prvobitno je bio banski, a zatim kraljevski grad srednjovjekovne Bosne, gdje su bosanski kraljevi primali izaslanstva, potpisivali ugovore i izdavali povelje. Osmanlije su Tvrđavu Vranduk zauzele 1463. godine. U 18. i 19. vijeku, Tvrđava je služila kao zatvor za političke osuđenike.&nbsp;</p>

<h2>Kastel i Maglaj</h2><p>Na lijevoj obali rijeke Vrbas u Banjoj Luci nalazi se jedna od najstarijih i najvećih tvrđava u Bosni i Hercegovini - Kastel. Iako ne postoje precizni podaci o njenoj izgradnji, arheološka istraživanja pokazuju da su je prvobitno izgradili Rimljani u  3. vijeku. Za današnji izgled Tvrđave najzaslužnije se Osmanlije, koje su je, nakon osvajanja Bosne, 1463., zatekle u ruševnom stanju i kompletno je obnovile. Svoj konačan oblik s bedemima, bastionima s kulama i podzemnim prolazima, Tvrđava Kastel dobila je 1714. godine. </p><p>Maglajska tvrđava izgrađena je u 13. vijeku, ali je svoju konačnu formu dobila za vrijeme osmanske vladavine u 18. vijeku. Uprkos brojnim prepravkama, Tvrđava je u zadržala svoj srednjovjekovni identitet. Specifičnost Tvrđave je sahat-kula, sagrađena 1697. godine, koja je sate otkucavala po srednjoevropskom vremenu. Stručnjaci je svrstavaju među veće i fortifikacijski jače objekte u dolini rijeke Bosne. Tvrđava Maglaj prvi put se spominje 18. septembra 1408. godine u povelji ugarskog kralja Sigismunda. Prvi službeni dokument koji je potpisan u Maglajskoj tvrđavi jeste između Ugarske i Osmanske carevine iz 1503. godine.</p>

<h2>Vidoški i Ključ</h2><p>Tvrđava Vidoški iznad Stoca je impozantna i spada među najveće utvrđene gradove u Bosni i Hercegovini, a spomenuta je 1375. i 1444. godine. Prema nekim zapisima, grad je nekoliko puta stradao od udara groma i eksplozije baruta. Svoj današnji izgled Tvrđava Vidoški poprimila je 1888. godine, kada ju je austrougarska vojska porušila i ponovo izgradila u skladu s vlastitim potrebama. </p><p>Na visokim stijenama iznad lijeve obale rijeke Sane nalazi se Tvrđava Ključ. Prvobitno utvrđenje na ovom mjestu sagradili su još Rimljani. Stari grad Ključ prvi put se spominje 1322. godine, u povelji bana Stjepana II Kotromanića koji daruje Vukosavu Hrvatiniću župe Banicu i Vrbanju, i u njima gradove Ključ i Kotor. Posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević je 1463. godine pokušao u Ključkoj tvrđavi naći utočište, ali su ga Osmanlije uhvatile i zarobile. Tvrđava je proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.&nbsp;</p>

Građene su uglavnom na visokim planinskim grebenima i strmim liticama, koji su prirodno zaštićeni, jer je primarni cilj njihove gradnje bio odbrambeni

Srednjovjekovne bosanskohercegovačke tvrđave

<p>Sretan je čovjek koji može iskusiti bogatstvo i melodičan zvuk sevdalinke, jedne od najcjenjenijih i najdramatičnijih ljubavnih pjesama na svijetu – opisao je sevdalinku Skender Kulenović, jedan od najboljih bosanskohercegovačkih književnika.</p><p>Sevdalinka je autohtona tradicionalna bosanskohercegovačka lirska narodna pjesma originalnog i unikatnog muzičkog izraza, najreprezentativnija i najljepša kulturna baština BiH, koju njen narod čuva i njeguje vijekovima, što potvrđuje njena neprolazna popularnost. Riječ sevdalinka nastala je od arapske riječi sevdah (sawda), što znači crna žuč, a u bosanskom jeziku sevdah je dobio značenje: čežnja, ljubavni žar i ljubavni jad. Nastajala je i razvijala se u narodu, generacijama je prenošena i uobličavana, ali je osnovni oblik melanholičnih osjećaja sa sporim, rubato tempom sevdalinke ostao prepoznatljiv.</p><p>Period nastanka sevdalinke ne može se precizirati, ali se pretpostavlja da je nastala u srednjem vijeku. U početku je sevdalinka bila solo pjesma, bez instrumentalne pratnje, a s dolaskom Osmanlija dobiva instrumentalnu pratnju, odnosno pjeva se uz žičani instrument saz, što je bio veoma popularan način muzičkog izvođenja u to doba. S dolaskom Austro-Ugarske, dolazi i harmonika, koja ubrzo postaje bosanskohercegovački nacionalni muzički instrument, a time i prateći instrument za većinu sevdalinki.</p><h2>Veliča ljubav</h2><p>Sevdalinka je pjevana u različitim prilikama, a njen lirski iskaz uveliko je ovisio o interpretatoru i njegovom načinu izražavanja emocija koje krase i tekstove i melodije sevdalinki. Pojmovi i emocionalni sadržaj o kojem pjeva sevdalinka razlikuju se od sve ostale ljubavne poezije i srodnih žanrova. Ona se pjeva srcem, pjeva o ljubavi i svim njenim „nijansama“: nježnosti, žudnji, želji, melanholiji, čežnji, sreći, veselju, lutanju, uzbuđenju, patnji, strasti...</p><p>Zapravo, sevdalinka veliča ljubav, a to je i glavni razlog dugovječnosti i trajanja ove pjesme do danas. Njeni tekstovi, ukrašeni vrhunskim melodijama, ispunjavaju nas radošću, intenzitetom i punoćom života, liječe i jačaju naše duše, pomažući nam da se ophrvamo s teškim životnim momentima, dajući nam neku posebnu snagu. Jer, dok slušamo sevdalinku, ne možemo odoljeti njenoj čaroliji kojom nas odvodi u svijet naše mašte, izolovan od briga svakodnevice i prebačen u razmišljanje o snovima i željama.</p><p>- Svaki od vas osjeća da je to njegova duša koja ovdje pjeva, kao da ova pjesma pjeva za njega, o njegovoj sreći i boli. Taj osjećaj on ima, ne samo kad čita ove lijepe pjesme, već i kada ih sluša, kada čuje ove blago nazalne, visoke i lelujave tonove u falzetu, ovo bujno rasipanje bezbrojnih melizama, ono naglo uzimanje vazduha na mjestima gdje bi to u klasičnoj muzici bilo nemoguće… Reći da se ovdje radi samo o dekoraciji i ornamentici koja daje muzici ili tekstu nekakvu orijentalnu boju ne bi bilo tačno. Ne, u ovim po sebi izvjesno dekorativnim elementima leži baš duša ove pjesme… Ove pjesme vi morate da čujete iz toplih usta samog naroda, i ne smije da vam smeta što one nisu svojina seoskog patrijarhalnog stanovništva, već su izrazito varoške pjesme, pjesme one urbanizovane muhamedanske gospodske klase. Bosanska sevdalinka je najljepše i najnježnije djelo tradicije narodne muzike i lirske poezije - emotivno, ali tačno je opisao sevdalinku u svom predavanju, 1937. godine, njemački slavist Gerard Geseman (Gerhard), koji je, istražujući folklorno naslijeđe Balkana, bio duboko dirnut i očaran našom sevdalinkom.&nbsp;</p>

<h2>Oslikava mahale</h2><p>Osim ljubavi, u sevdalinkama je opjevan skoro 500-godišnji urbani, materijalni i duhovni život bosanskohercegovačkog naroda, pa u njihovim tekstovima možemo pratiti i običaje i način življenja u BiH kroz vijekove. Sevdalinke nam oslikavaju bh. mahale, kuće, „ašik pendžere“, bašče, dvorišta, „kaldrmli sokake“, tržnice, bijele džamije, fontane, bazare, kafane...</p><p>Mnoge sevdalinke sadrže i konkretna lokalna obilježja, pa pjevaju o šeher Sarajevu, Tašlihanu, Morića hanu, Vratniku, Jekovcu, Mostaru, Kuli Husein-kapetana Gradaščevića, Travniku, Banjoj Luci... Ali, motivi poput kaldrme, nanula, ibrika, česama, džanfezli dimija, sedefli papuča, srmali jeleka... zastupljeni su u većini sevdalinki, bez obzira na to u kojem dijelu BiH su nastale.</p><p>Bogatstvo tonaliteta i melodičan zvuk sevdalinke istraživao je češki etnolog i muzikolog Ludvig Kuba (Ludwig), koji je boravio u BiH krajem 19. i početkom 20. vijeka, te sakupio 1113 sevdalinki. Prema Kubi, sevdalinka ima tri ljestvice, više nego što je uobičajeno u evropskoj narodnoj muzici. Također, dodaje da je unikatna i po primjeni melizmatičnih prelaza u pjevanju, upotrebi pretežno manjih skala, drevnom ukrašavanju melodije i rijetkoj praksi solemniranja, odnosno imenovanja nota ljestvice slogovima umjesto slovima.</p><h2>Legende sevdaha</h2><p>Velika popularnost sevdalinke došla je do izražaja nakon 1945. godine, kada je  Radio Sarajevo osnovao prvo Tamburaški, a kasnije i Narodni orkestar, te svakih nekoliko mjeseci održavao audicije za pjevače. Svojim interpretacijama izdvojili su se Zaim Imamović, Safet Isović, Zehra Deović, Beba Selimović, Himzo Polovina, Emina Zečaj... Do kraja sedamdesetih godina prošlog vijeka bio je formiran specifični “radijski“ stil izvođenja, koji se i danas smatra klasičnim i najboljim načinom interpretacije sevdalinke, te se taj period naziva i „zlatno doba“ sevdaha.&nbsp;</p>

<h2>Zaim Imamović: Virtuoz najljepše pjesme</h2><p>Zvijezda bosanskohercegovačkog legendarnog sevdalije očaravajućeg glasa Zaima Imamovića, vrsnog interpretatora, kompozitora, tekstopisca i velikog čovjeka, ne tamni, jer se njegove pjesme i danas slušaju s jednakim divljenjem. Bio je najemotivniji i najspecifičniji interpretator, magični virtuoz i tumač sevdalinke, koju je i komponirao. Krasila ga je empatija, dobra duša koja ga je činila drugačijim od ostalih sevdalija. Svojom osobnošću, plemenitošću, zvonkim glasom i vrsnim umijećem izvođenja sevdalinki postizao je autoritet bez gotovo ikakvog publiciteta i rivaliteta. Voljen, cijenjen i poštovan, Zaim je bio uzor i učitelj mnogim doajenima sevdaha, poput Safeta Isovića, Zehre Deović, Himze Polovine, Zore Dubljević, Bebe Selimović...<br></p>

<h2>Safet Isović: Ambasador sevdalinke i BiH</h2><p>„Šta se ovo Bosnom čuje“, pjevao je Safet, čudeći se nama, Bosancima i Hercegovcima, koji uglavnom prednost dajemo onome što nije naša tradicija, umjesto da njegujemo i promoviramo svoje, bh. autohtone vrijednosti. Popularni Sajo se cijelog života borio za očuvanje bosanskohercegovačke tradicionalne lirske gradske pjesme, sevdalinke, pjevajući je i promovirajući tako i našu zemlju diljem svijeta. Bio je istinski ambasador sevdalinke i Bosne i Hercegovine. Zahvaljujući njemu, zvuci naše sevdalinke odzvanjali su u najprestižnijim svjetskim koncertnim dvoranama: „Kongres centrumu“ u Berlinu, „Mozarteumu“ u Salzburgu, „Opera Houseu“ u Sidneju, „Odeon Palaceu“ u Njujorku, kao i u Frankfurtu, Beču, Bagdadu, Parizu, San Remu, Torontu, Štokholmu, Barceloni, Istanbulu, Sofiji...&nbsp; &nbsp;<br></p>

<h2>Zehra Deović: Nekrunisana kraljica sevdaha</h2><p>“Da sam ptica i da imam krila” nije bila izvorna sevdalinka, ali je, kao i mnoge druge pjesme, u izvedbi Zehre Deović to postala, jer je srasla s tlom i dušom svih koji su je slušali. U sedamdesetim godinama života, Zehra je odlučila da snimi nekoliko novih pjesama u duhu sevdaha: "Mirna Bosna", "Baščaršijske noći", "Čekmeđa" i "Safete, Sajo". Ove pjesme, kao i ponovo snimljena pjesma "Poklon Bosni", te druge stare sevdalinke, kasida "Došla voda" i ilahija "Kovači" nalaze se na njenom albumu "Poklon Bosni" koji je izdat početkom 2014. godine. Mnogi su izjavljivali kako su Zehrine izvedbe doživljavali kao jedan od najveličanstvenijih zvukova koji su ikada čuli i osjetili u životu.&nbsp;<br></p>

<h2>Himzo Polovina: Ljekar i sevdalija</h2><p>Himzo Polovina je bio veliki čovjek, umjetnik i intelektualac, koji je svojim blagim pogledom i milozvučnim glasom smirivao i najnervoznije ljude. Otišao je s pjesmom na usnama, čuvenom „Eminom“, na svom posljednjem koncertu u Plavu, u pedeset devetoj godini. Uporedo s pjevačkom karijerom završio je studij medicine, stekavši zvanje doktora - specijaliste neuropsihijatra. Bio je prvi psihijatar koji je primjenjivao muzikoterapiju u liječenju bolesnika u Bosni i Hercegovini. A u njemu se krio i šeretski duh, pa bi svojim pacijentima pričao viceve i pjevao vesele pjesme, koje tješe i liječe dušu.<br></p>

<h2>Beba Selimović: Gorda i dostojanstvena dama</h2><p>Svojim ponašanjem i na sceni i u privatnom životu, gordošću, ljepotom i predivnim interpretacijama sevdalinke, koje je pjevala širom svijeta, Beba je pokazivala ponos i snagu bosanskohercegovačke žene, bila je pravi ambasador bh. tradicije i baštine. Sevdalinkama „Kraj potoka bistre vode“, „Mene moja zaklinjala majka“, „Vezak vezla Adem kada“, „Kolika je u Prijedoru čaršija“, „Sinje more i dubine tvoje“, „Zaplakala stara majka“, kao i brojnim drugim, udahnula je posebnu dušu vrsnom, ali prepoznatljivom interpretacijom, ne odstupajući od originalne izvedbe, što je odlika samo vrhunskih sevdalija.   &nbsp;</p>

<h2>Emina Zečaj: Doajena autentične interpretacije</h2><p>Pjevati sevdalinku u njenom izvornom obliku, autentično, bez instrumentalne pratnje, samo uz žičani instrument saz, mogu jedino interpretatori čistog glasa, perfektnih ukrasa, apsolutnog sluha i osjećaja za ritam i dikciju, a takvih je vrlo malo. Emina Zečaj je bila jedina bosanskohercegovačka interpretatorica sevdalinki koja je to hrabro i s velikim uspjehom činila. Do zadnjeg daha pjevala je pjesme koje su je održavale vitalnom svih 89 godina života. I danas, kada slušamo njene izvedbe i biserno čisti glas, osjetimo ljepotu, blagost i smiraj u duši. Zahvaljujući Emini i njenom sakupljačkom radu, više od 600 sevdalinki sačuvano je od zaborava.&nbsp;<br></p>

Najreprezentativnija i najljepša kulturna baština BiH, koju njen narod čuva i njeguje vijekovima 

Pjeva o ljubavi i svim njenim „nijansama“

Sevdalinka bosanskim srcem ispjevana

<p>Danas ćemo razriješiti nekoliko novih jezičkih dilema i obogatiti svoj rječnik i znanje o jeziku.</p><p>Krenut ćemo od prve - kako se kaže ili piše ispravno: kasino ili kazino?  Sa suglasnikom S ili suglasnikom Z? Tačan odgovor na ovo pitanje je kazino i jedini pravilan koji bosanski pravopis propisuje.</p><p>Ova riječ nastala je od italijanske riječi casa ili casino, što znači kockarnica. A u narednim primjerima pojasnit ćemo vam njenu pravilnu primjenu. Ispravno je reći ili napisati: Moj otac bio je vlasnik tog kazina, a pogrešno: Moj otac bio je vlasnik tog kasina. A tako će pravilno biti upotrijebljena ova riječ i u pitanju: Kako se zove najveći kazino u vašem gradu?&nbsp;</p><p>A pogrešno: Kako se zove najveći kasino u vašem gradu? I u rečenici: Nisam nikada posjetila njegov kazino, kazino je pravilno napisan, ali bi pogrešno bilo napisati je: Nisam nikada posjetila njegov kasino.</p><p>Emisiju "Lijepe riječi" koja se svakim radnim danom emituje u 8:55 sati na Alfa TV, pogledajte u videu ispod.</p>

Ova riječ nastala je od italijanske riječi casa ili casino, što znači kockarnica

Kako se kaže ispravno: kasino ili kazino? 

<p>U dilemu nas često stavlja riječ krošnja, odnosno kako se kaže ili piše ispravno genitiv množine ove riječi: krošnji ili krošanja? Pa da je odmah razriješimo. Pravilno je koristiti oba oblika ove riječi. Navest ću vam i u primjerima rečenica kada i kako se upotrebljava genitiv množine ove riječi.</p><p>Ispravno će glasiti u rečenici: Kad putujemo vidimo samo vrhove krošnji obližnjih šuma, ali i: Kad putujemo vidimo samo vrhove krošanja obližnjih šuma. Također je pravilno reći: Koliko su živopisne boje svih tih krošanja vidi se na slici.&nbsp;</p><p>Kao i: Koliko su živopisne boje svih tih krošnji vidi se na slici. Isto tako u rečenicama: Možeš li izbrojati sve vrhove krošnji ispred nas? Ili: Možeš li izbrojati sve vrhove krošanja ispred nas? oba genitiva množine riječi krošnja su pravilna.</p><br><p></p>

Pravilno je koristiti oba oblika ove riječi

Kako se kaže ispravno: krošnji ili krošanja? 

<p>Prije 82 godine preminula je bosanskohercegovačka književnica, prevoditeljica, dramaturginja, jedna od naših prvih scenaristica i rediteljica Laura Papo Bohoreta.  Danas se ne zna ni za grob ove velike žene koja je bila veoma značajna za kulturu i historiju Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Poznato je da je tajno sahranjena na starom sefardskom groblju u Sarajevu, ali ne postoji nadgrobna ploča s njenim imenom, pa se pretpostavlja da je pokopana pod nekim drugim imenom.</p><p>Laura, kojoj su otac Juda i majka Estera Levi prvobitno nadjenuli ime Luna, rođena je 1891. godine u Sarajevu, kao prvo od sedmero djece, zbog čega je dobila nadimak Bohoreta (prvorođena). Kad je imala devet godina, s roditeljima se, zbog materijalnih neprilika, privremeno odselila u Istanbul, gdje je pohađala međunarodnu francusku školu za Jevreje „Alliance Israélite Universelle“. </p><h2>Kod „Matatje“</h2><p>Osim škole u Istanbulu, Laura je u Parizu završila šestomjesečni „Cours de vacances“, stekavši diplomu da može podučavati francuski jezik i književnost, te prevoditi tekstove s francuskog, a davala je instrukcije i iz latinskog i njemačkog jezika. </p><p>Književna djela je u početku pisala na francuskom, bosanskom i njemačkom, a poslije isključivo na ladino jeziku (jevrejsko-španskom), jer je željela da očuva sefardsku tradiciju, uočivši da polako izumire. U teatarskoj historiji upisana je kao jedna od prvih Bosanki koja je pisala scenarije i režirala brojna pozorišna djela. </p><p>Bohoreta je djelovala u okviru jevrejske radničke kulturne zajednice „Matatja“ i sve njene pozorišne komade izvodili su članovi dramske sekcije „Matatje“, a ona je bila i autorica i dramaturginja i scenaristica i pratnja na klaviru. </p><p>Laurine drame izvođene su skoro svake večeri na čuvenim sijelima kod „Matatje“, koja su bila veoma posjećena. Najpoznatija i u to vrijeme najpopularnija Bohoretina drama, iako je trajala pet sati, bila je „Esterka“, koju je posvetila svojoj majci.</p>

<h2>„Sefardska žena“</h2><p>Članak koji je objavljen u bosanskohercegovačkim novinama štampanim na njemačkom jeziku „Bosnische Post“, 1916. godine, u kojem je sefardska žena opisana kao žena zatvorena u četiri zida, pokorna mužu i neuka, nagnao je Lauru da u istim novinama objavi odgovor u tekstu naziva „Sefardska žena“. U tom tekstu napisala je istinu o položaju sefardske žene kao emancipirane, čije djelovanje je bilo mnogo šire od isključive tradicionalne uloge u društvu. Ne samo tim tekstom, nego i svojim radom, Laura je dokazivala da su sefardske, kao i žene uopće u BiH, mogle da se izdignu iznad patrijarhalnih okova svoje sredine. Navedeni tekst je kasnije proširila, napisavši, prema mišljenju mnogih, svoj najvažniji rad - studiju „La Mužer Sefardi de Bosna“ (Sefardska žena u Bosni), prvu kulturografsku i etnografsku knjigu o sefardskoj ženi.</p><p>Zbog svojih progresivnih stavova navedenih u studiji, ali i kasnijeg djelovanja, nazvana je prvom balkanskom feministkinjom. Ipak, Laurin feminizam se umnogome razlikuje od onoga što danas smatramo feminizmom, jer se ona zalagala prvenstveno za školovanje žena, kako bi bile sposobne nositi se s problemima i raditi izvan kuće. </p><h2>Period krize </h2><p>Godine 1911., Laura se udala za Danijela Papu i u tom braku dobila dvojicu sinova, Leona i Bar Kobhu Kokija. Od kraja Prvog do početka Drugog svjetskog rata, usljed velike ekonomske krize, u Evropi su kulminirali fašizam i nacizam, čija meta je uglavnom bio jevrejski narod, a što se prenijelo i u Bosnu i Hercegovinu. </p><p>Bohoreta je tada prolazila težak period, naročito nakon što joj je suprug zbog psihičkog oboljenja bio smješten u psihijatrijsku ustanovu, kada je ostala sama s dvoje male djece. Uprkos takvim uvjetima, Laura je nastavila svoje kulturno i socijalno djelovanje nesmanjenim intenzitetom.</p><p>To je bio i njen najplodniji književni period, kada je objavila više pripovijetki u časopisima „Jevrejski život“ i „Jevrejski glas“. U svim pripovijetkama i dramama provlači se tema o položaju žena i potrebi njihovog aktivnijeg uključivanja u razne društvene sfere.&nbsp;</p>

<h2>Sestre buntovnice</h2><p>Laurin otac je, 1911. godine, otvorio salon za šešire i cvijeće „Chic Parisien“, koji se nalazio prekoputa hotela „Evropa“, a u kojem su radile Laurine sestre Nina, Klara i Blanka. Kao i Laura, njene četiri sestre, Klara, Blanka, Nina i Rifka, bile su posebne i živjele ispred svoga vremena, ne obraćajući pažnju na mišljenje čaršije, niti mareći za tradicionalne vjerske i društvene stege. </p><p>Nina, Klara i Blanka udale su se za „inovjerce“, ljude nežidovske vjere, što je u to vrijeme bilo nedopustivo. Klara je napustila rodni grad nakon udaje i nije se više nikad vratila. Blanka se tek nakon 14 godina zabavljanja udala i preselila u Beograd, a Nina je ostala u Sarajevu i vodila porodični modni salon. Rifka, najmlađa od sestara, postala je balerina u Narodnom pozorištu u Beogradu i voljela je oženjenog čovjeka.</p>

<h2>Sinovi ubijeni</h2><p>U julu 1941. godine Bohoretini sinovi deportirani su zajedno s 4.000 sarajevskih Jevreja u logore. Njih dvojica ubijena su na putu za Jasenovac, što njihova majka nikad nije saznala. </p><p>Nakon što su joj sinovi odvedeni u logor Laura se razboljela. Ostalo je zapisano da je umrla u Sarajevu 12. juna 1942. godine, u 52. godini, u Bolnici sestara milosrdnica. Međutim, ta bolnica, prema pričama, sjećanjima i svjedočanstvima časnih sestara milosrdnica koje još žive i rade u Sarajevu, nije postojala zasebno, nego su u dijelu današnjeg Unverzitetskog kliničkog centra Sarajevo, u staroj zgradi Ortopedije, živjele sestre milosrdnice, koje su, vjerovatno, Lauru tu krile, a gdje je i umrla. </p><h2>Balada o Bohoreti</h2><p>Gordana Kuić, kćerka Laurine sestre Blanke, poznata je beogradska književnica, autorica osam romana i dviju knjiga pripovijetki, među kojima bestselera prevedenog na devet jezika „Miris kiše na Balkanu“, prema kojem je snimljena i serija u režiji Ljubiše Samardžića. U svojim romanima i pripovijetkama Gordana uglavnom piše o svojoj porodici, odnosno o sefardskim porodicama koje su došle u Bosnu i Hercegovinu krajem 16. stoljeća. O životu i djelu svoje tetke Laure napisala je „Baladu o Bohoreti“.&nbsp;</p>

Njene pozorišne komade izvodili su članovi „Matatje“, a ona je bila i autorica i dramaturginja i scenaristica i pratnja na klaviru

Laura Papo Bohoreta: 82. godišnjica smrti prve balkanske feministkinje i jedne od prvih bh. rediteljica

<p>I u današnjoj emisiji “Lijepe riječi” razrješavamo nekoliko jezičkih nedoumica.</p><p>Često je spominjemo, ali nas sada zanima kako se piše pravilno: kako god (rastavljeno) ili kakogod (sastavljeno)?&nbsp;</p><p>Prema pravopisu bosanskog jezika ispravno je napisati kakogod zajedno kao jednu riječ.</p>

Prema pravopisu bosanskog jezika ispravno je napisati kakogod zajedno kao jednu riječ

Kako se piše pravilno: kako god ili kakogod?

<p>Jeste li se ikad zapitali kako se pravilno piše izraz manje-više? Razdvojeno ili spojeno crticom? Tačan odgovor na ovo pitanje je: s crticom između. </p><p>U bosanskom jeziku udvojeni prilozi pišu se uvijek s crticom između. Pa bi pravilna primjena ovog izraza u rečenicama bila:</p><p>Manje-više kod nas se sve svodi na razgovor i dogovor. Gdje je napisano manje crtica više, a tako i: Dunja manje-više samo za tebe i radi sve ovo. Ili: Manje-više ti si kriva za ovakvo njegovo ponašanje. Dakle, uvijek s crticom između manje i više.</p><p>Emisiju "Lijepe riječi" koja se emituje svakog radnog dana u 8:55 sati na Alfa TV, pogledajte na videu ispod.</p><br>

Kako se piše ispravno: ekosistem ili eko sistem?

Meho Puzić: 17. godišnjica smrti najemotivnijeg sevdalije

Kako se piše ispravno zahvaliti za ili zahvaliti na?

Najpoznatiji antički grad u svijetu

Kako se kaže ili piše ispravno: zamkova ili zamaka?

Video / Muzej doživljaja antičkog grada Efesa nosi epitet "najbolji muzej u svijetu"

Kako se kaže ili piše ispravno: zovi ili zovni?

Kako se piše ili kaže ispravno: Zbog bolesti ili radi bolesti?

Kako se piše ispravno: iako ili i ako?

Srednjovjekovne bosanskohercegovačke tvrđave

Sevdalinka bosanskim srcem ispjevana

Kako se kaže ispravno: kasino ili kazino?

Kako se kaže ispravno: krošnji ili krošanja?

Laura Papo Bohoreta: 82. godišnjica smrti prve balkanske feministkinje i jedne od prvih bh. rediteljica

Kako se piše pravilno: kako god ili kakogod?

Kako se pravilno piše izraz: manje više ili manje-više?

Kako se piše ispravno: ekosistem ili eko sistem?

Meho Puzić: 17. godišnjica smrti najemotivnijeg sevdalije

Kako se piše ispravno zahvaliti za ili zahvaliti na?

Najpoznatiji antički grad u svijetu

Kako se kaže ili piše ispravno: zamkova ili zamaka?

Video / Muzej doživljaja antičkog grada Efesa nosi epitet "najbolji muzej u svijetu"

Kako se kaže ili piše ispravno: zovi ili zovni?

Kako se piše ili kaže ispravno: Zbog bolesti ili radi bolesti?

Kako se piše ispravno: iako ili i ako?

Srednjovjekovne bosanskohercegovačke tvrđave

Sevdalinka bosanskim srcem ispjevana

Kako se kaže ispravno: kasino ili kazino?

Kako se kaže ispravno: krošnji ili krošanja?

Laura Papo Bohoreta: 82. godišnjica smrti prve balkanske feministkinje i jedne od prvih bh. rediteljica

Kako se piše pravilno: kako god ili kakogod?

Kako se pravilno piše izraz: manje više ili manje-više?