<p>Kada danas gledamo desetine hiljada ljudi na stadionima, beskonačne rasprave u kafanama o penalima i ofsajdima, djecu koja šutiraju lopte po mahalama i betonskim igralištima, teško je zamisliti da je sve to počelo s jednom jedinom – i to prilično jednostavnom – loptom. A ta lopta, vjerovali ili ne, stigla je u Bosnu i Hercegovinu krajem 19. stoljeća, u doba kada su ovim prostorima marširali austrougarski vojnici, a Bosna tek počinjala ulaziti u moderni svijet.</p><h2>Austrougarski poklon</h2><p>Nakon okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine, Austro-Ugarska je sa sobom donijela i čitav paket evropske kulture i infrastrukture. Željeznice, škole, pošta, telekomunikacije – ali i manje “ozbiljne” stvari poput sporta. Među tim sportovima posebno mjesto zauzimao je fudbal, tada još mlad sport koji se širio Evropom kao svojevrsna moderna zaraza.</p><p>Austrijski i mađarski vojnici koji su boravili u BiH počeli su na poligonima i vojnim kasarnama igrati igru koja se tada još često miješala s ragbijem. Prvi mečevi uopšte nisu imali jasna pravila – bila je to više fizička zabava i rekreacija. Ali nešto u toj igri je bilo zarazno. Možda jednostavnost. Možda kolektivni duh. Možda osjećaj kontrole lopte, koji je davao iluziju kontrole nad vlastitim životom u jednoj tada duboko neslobodnoj zemlji.</p>

<p>Jedna od najranijih zabilježenih tačaka kontakta Bosne i fudbala jeste Sarajevo, koje je kao administrativni centar bilo prva stanica svih novih tokova i običaja koji su pristizali iz Beča i Budimpešte. Vojnici iz kasarne “Filipovića”, smještene na današnjoj Čengić Vili, navodno su redovno igrali fudbalske partije na improvizovanim terenima. Ne postoje snimci niti fotografije, ali usmena predanja i sjećanja prenesena s koljena na koljeno potvrđuju da je upravo tu fudbal počeo da pušta korijenje.</p><p>Prva fudbalska lopta u Bosnu i Hercegovinu je 11. maja 1903. donesena u Mostar iz Budimpešte. Donio ju je Bernard Lajhner. Bila je to tada gotovo egzotična stvar – kožna lopta pravilnog oblika, specijalno napravljena za ovaj čudni sport koji je tada još bio potpuna nepoznanica među sarajevskom rajom. Upravo ta lopta postat će simbolični početak fudbalske ere u BiH.</p><h2>Mostar - Prvi klub</h2><p>Dok se fudbal u Sarajevu počeo igrati tek 1908., Mostar je bio brži i kada je riječ o organizaciji i formalizaciji sporta. 1905. godine osnovan je Hrvatski športski klub “Zrinjski”, što ga čini najstarijim još aktivnim fudbalskim klubom u Bosni i Hercegovini. Mostarci su, zahvaljujući blizini Dalmacije i većoj izloženosti evropskim utjecajima, brzo prihvatili ovu igru. Prve utakmice igrale su se na poljanama i vojnim terenima, a oprema je bila improvizovana – obične cipele, bijele majice, drvene stative bez mreža.</p><p>Fudbal se brzo širio i među pripadnicima drugih nacionalnih i religijskih zajednica. Srpski, bošnjački i jevrejski mladići također su počeli da osnivaju svoje sportske sekcije, ne samo iz zabave, već i kao oblik društvene emancipacije. U igri u kojoj su svi jednaki pred loptom, nacija, religija i stalež nisu igrali nikakvu ulogu. Sve dok nisi faulirao.</p><p>Nakon Zrinjskog, ubrzo su nastajali i drugi klubovi širom BiH.</p><p>Historija nogometa u Sarajevu počinje proljećem 1908. kada su Tuzlaci Stevo Jokanović, Fedor Lukač i Emil Najšul, ujedno i učenici sarajevske Realne gimnazije, posjetili Zagreb odakle su donijeli prvu loptu. U Sarajevu su osnovali tajni, neslužbeni sportski klub koji je kasnije dobio ime Srednješkolski sport klub. Prvobitno su trenirali u centralnom dijelu grada, blizu današnjeg FISA. Kasnije se sele na Sarajevsko polje (današnja Čengić Vila). Prvi trener bio je Karl Harmer,] koji je prethodne godine stekao svoj jedini nastup za austrijsku reprezentaciju. Harmer je tada obavljao svoju obaveznu vojnu službu. Budući da tada nije bilo drugih nogometnih klubova u Sarajevu, igrači kluba igrali su međusobno jedni protiv drugih. Prva službena utakmica odigrana je protiv austrijskih vojnika smještenih u Sarajevu. Kasnije su igrači kluba otputovali u Split gdje su tokom februarua 1911. igrali protiv ondašnjeg Hajduka. Neznajući ime protivnika, Splićani su u najavama utakmice nadjenuli klubu ime Osman. Domaćin je u prvoj utakmici dobio 4:1, a u drugoj je izgubio 1:2. Osman je 1912. igrao dvije prijateljske utakmice sa zagrebačkim HAŠK-om u Sarajevu. Osman je u prvom susretu pobijedio sa 6:4, dok je u drugom remizirao s 2:2. U narednom razdoblju dolazi do nastanka novih klubova u Sarajevu. Sarajevski Hrvati osnivaju SAŠK 1913. godine, muslimani Đerzelez, Jevreji klubove Barkohba i Hakoah, dok Osman prvo mijenja ime u Srpski sport klub (SSK), a zatim 1921. u današnje ime Slavija. Taj klub i SAŠK bili su veliki rivali.</p><p>Do Prvog svjetskog rata, fudbal je uveliko zaživio u najvećim bh. gradovima. Škole su počele uvoditi fizičko vaspitanje, često s elementima fudbala. Pojavljuju se prva pravila, sudije, dresovi, pa čak i primitivne tribine.</p><h2>Društveni fenomen</h2><p>Fudbal u BiH nikada nije bio samo sport. Od samih početaka, imao je širu društvenu i simboličku dimenziju. U vremenu kada su Bosanci i Hercegovci živjeli pod stranom vlašću, igranje fudbala bila je vrsta tihog bunta – prilika da se kroz sport iskaže identitet, organizovanost i zajedništvo.</p><p>Također, nije slučajno da su se prvi fudbalski klubovi često vezivali uz nacionalne ili vjerske zajednice. U Zrinjskom su dominirali Hrvati, u Đerzelezu Bošnjaci, dok su Srbi imali svoje sportske klubove. Fudbal je bio poligon na kojem su se vodile bitke za identitet, priznanje i prostor pod suncem.</p><h2>&nbsp;Ljubav ostaje</h2><p>Danas je teško zamisliti da je cijela jedna fudbalska istorija u Bosni i Hercegovini započela s jednom loptom, koju je student iz Češke spustio iz voza na sarajevskoj stanici. Ta lopta je od tada prešla hiljade kilometara, upala u bezbroj mreža, rasplakala i usrećila generacije.</p><p>Od improvizovanih terena u doba Austro-Ugarske do današnjih modernih stadiona, fudbal je postao neizostavni dio kulturnog identiteta Bosne i Hercegovine. Iako rezultati reprezentacije ne izazivaju uvijek ponos, ljubav prema fudbalu ostaje konstanta – jer svaka nova lopta koja se zakotrlja po mahalskoj kaldrmi nosi u sebi odjek onog davnog dana kada je prva fudbalska lopta stigla u ovu zemlju.</p>

Od austrougarskih kasarni do prvih klubova – kako je igra s loptom postala strast generacija u Bosni i Hercegovini

Kako je fudbalska lopta stigla u BiH (I DIO): Od austrougarskih vojnika do Zrinjskog i početaka igre među narodima

<p>U regionalnim inicijativama BiH se često nalazi na papiru – ali rijetko i u suštinskom djelovanju. Dok se ostale zemlje zapadnog Balkana sve aktivnije povezuju kroz CEFTA-u, Berlinski proces i Zajedničko regionalno tržište (RCC), Bosna i Hercegovina tapka u mjestu. Razlog nije u nedostatku resursa, nego u nedostatku volje, koordinacije i političke zrelosti.</p><p>- Od 1990-ih godina, različiti institucionalni mehanizmi regionalne saradnje su dio strategije politike proširenja i kohezivnog ekonomskog razvoja EU – pojašnjava za „Dnevni avaz“ Elmir Sadiković, profesor na Fakultetu politički nauka u Sarajevu.</p><p>&nbsp;Kako kaže, cilj tih inicijativa je da se zemlje kandidatkinje pripreme za jedinstveno evropsko tržište, ali i da stabilizuju međusobne odnose – što je, kako dodaje, „ključni uslov za punopravno članstvo u EU“.</p><p>No, dok se mehanizmi nude – odgovornost ostaje na domaćem terenu. </p><p>- U slučaju Bosne i Hercegovine, zbog složene ustavne strukture, načina donošenja odluka i unutrašnje političke nestabilnosti, mehanizmi regionalne saradnje imaju posebnu kompleksnost – kaže Sadiković.</p><p>Dodaje da u BiH postoje antievropski orijentisane političke strukture koje otvoreno i uspješno instrumentaliziraju postojeće institucionalne mehanizme kako bi opstruisale integracijske procese, pa i mehanizme regionalne saradnje.</p>

<h2>Nema zamjene za EU</h2><p>Sadiković upozorava da regionalna saradnja ne može biti zamjena za evropske integracije.</p><p>- Regionalna saradnja bez jasne evropske perspektive je potencijalno kontraproduktivna u kontekstu dugoročnog političkog, demokratskog i ekonomskog razvoja Bosne i Hercegovine – ističe on.</p><p><br></p><p>Glasnogovornik Delegacije Evropske unije i Ureda specijalnog predstavnika Evropske unije u Bosni i Hercegovin Ferdinand Koenig ističe kako se aktivnim učešćem u Berlinskom procesu i Zajedničkom regionalnom tržištu uspostavljaju važne pretpostavke za napredak Bosne i Hercegovine i njenih susjeda na evropskom putu i stvaranje novih ekonomskih prilika, uključujući kroz provođenje reformi u skladu s evropskim standardima i zakonima.</p><p>- Bosna i Hercegovina je potpisala pet sporazuma o unapređenju regionalne mobilnosti na samitima Berlinskog procesa. Tri od pet tih sporazuma o mobilnosti su već ratifikovani od strane Bosne i Hercegovine, čime su građanima ponuđene nove mogućnosti kroz priznavanje obrazovnih i stručnih kvalifikacij - navodi Koenig.</p><p>No, kao problem ističe da dva sporazuma još uvijek nisu ratifikovana.</p><p>- Potrebno je da Bosna i Hercegovina hitno ratifikuje sporazum o slobodi kretanja sa ličnim kartama, koji je potpisan u novembru 2022. godine. To je ključna prekretnica Zajedničkog regionalnog tržišta i značajan iskorak ka uklanjanju prepreka mobilnosti ljudi u regionu. Bosna i Hercegovina je također potpisala sporazum o pristupu visokom obrazovanju i upisu na studije na Zapadnom Balkanu u oktobru 2024. godine, koji još čeka na ratifikaciju - kaže Koenig.</p><p>Ukidanje rominga na zapadnom Balkanu Koenig navodi kao najbolji primjer koristi regionalne integracije, jer je korištenje mobilnog interneta u romingu poraslo je za 70 posto, što je korist za milione ljudi.</p>

<p><br></p><h2><span style="color: rgb(51, 51, 51); font-size: 28px;">Ratificiranje sporazuma</span></h2><p>Da u praksi ipak postoji određeni pomak potvrđuju i konkretne brojke. Prema podacima za prva četiri mjeseca 2025. godine, BiH je povećala izvoz u CEFTA regiju za 69 miliona KM. Najveći procentualni rast zabilježen je prema Albaniji (396 posto) i Crnoj Gori (98 posto). No, iza ovih cifara stoji niz neiskorištenih prilika i blokada.</p><p>- Sporazum CEFTA je relativno dobro iskorišten, što pokazuju podaci o robnoj razmjeni. Međutim, poslovna zajednica se i dalje suočava s administrativnim i tehničkim barijerama, neujednačenom primjenom propisa, te složenim carinskim i inspekcijskim procedurama – ističe u razgovoru za "Dnevni avaz" glasnogovornik Delegacije Evropske unije i Ureda specijalnog predstavnika Evropske unije u Bosni i Hercegovini - navodi Ahmet Egrlić, predsjednik Vanjskotrgovinske/Spoljnotrgovinske komore BiH.</p><p><br></p>

<p>Iz perspektive poslovne zajednice BiH, ključne prepreke za razvoj regionalne privredne saradnje su administrativne i tehničke barijere, neujednačena primjena propisa, različiti standardi među zemljama, te neusklađeni carinski i inspekcijski postupci.&nbsp;Iako na političkom nivou postoje sporazumi o olakšanoj trgovini, njihova praktična primjena često nailazi na poteškoće, posebno na graničnim prelazima i u procesu priznavanja dokumenata.</p><p>-&nbsp;Ilustracije radi, problem nepriznavanja veterinarskih certifikata između pojedinih CEFTA zemalja usporava izvoz proizvoda životinjskog porijekla. Domaći proizvođači koji izvoze, naprimjer, mliječne proizvode u Srbiju, suočavaju se s dodatnim analizama i birokratskim procedurama, iako su proizvodi prethodno prošli sve neophodne kontrole. To povećava troškove, produžava vrijeme isporuke i smanjuje konkurentnost kompanija - kazao je Egrlić.</p><h2>Na štetu privrednika</h2><p>Međutim, iz političkih struktura dolaze poruke koje dodatno komplikuju sliku. Zamjenik predsjedavajućeg Vijeća ministara i ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staša Košarac otvoreno izražava nezadovoljstvo Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju s EU:</p><p>- Smatram da je ovaj sporazum ispregovaran na štetu naših privrednika, posebno u sektoru poljoprivrede. Pokrenuli smo inicijativu za adaptaciju SSP-a, ali u Savjetu ministara ne postoji politička saglasnost – navodi Košarac.</p><p>Košarac ne krije ni svoju naklonost prema inicijativi „Otvoreni Balkan“, za koju kaže da je „dala konkretne i najefikasnije rezultate“.</p><p>- Zahvaljujući toj inicijativi, došlo je do olakšanog protoka ljudi, roba i usluga između Srbije, Sjeverne Makedonije i Albanije. Nažalost, zbog političkih predrasuda iz FBiH, BiH nije njen član – tvrdi on.</p><p>Za njega, Evropska unija ne bi trebala biti jedina vanjskopolitička orijentacija.</p><p>- Smatram da svi u BiH treba da radimo na otvaranju novih tržišta – Ruske Federacije, Kine, UAE, Saudijske Arabije. Recimo, prošle sedmice sam bio u Moskvi, gdje smo dogovorili izvoz mesa, mlijeka, prerađevina i voća na rusko tržište – navodi Košarac.</p><p><br></p>

<p>No, takve poruke dolaze u kontradikciju s preporukama institucija koje koordiniraju regionalne integracije. Iz samog RCC-a poručuju da su ključni uspjesi već ostvareni, ali da BiH mora hitno ispuniti obaveze.</p><p>- Zajedničko regionalno tržište predstavlja platformu za rast i integraciju, ali je na svakoj ekonomiji ponaosob da iskoristi te prilike – usklađivanjem zakonodavstva, jačanjem institucija i kontinuiranom posvećenošću regionalnoj saradnji – navodi se u odgovoru RCC-a za „Dnevni avaz“.</p><p>Podsjećaju da čak 82 posto građana zapadnog Balkana danas podržava regionalnu saradnju – najviše otkad se mjere ti podaci. Ipak, BiH je jedina zemlja u regionu koja još nije dostavila Reformsku agendu Evropskoj komisiji. Bez tog dokumenta, nema ni pristupa sredstvima iz Plana rasta EU za zapadni Balkan, vrijednim više od milijardu eura.</p><h2>Politički limbo</h2><p>Vrijeme ističe. Dok region ide naprijed, Bosna i Hercegovina ostaje zaglavljena u političkom limbu. Evropska unija šalje jasan signal: vrata su otvorena, ali ključ drži sama BiH. Pitanje je – ima li ko da ga okrene? Ili ćemo, kao toliko puta do sada, ostati pred tim vratima, zagledani u tuđi napredak, dok unutar naših zidova i dalje traje beskrajna politička prepirka o tome ko će prvi prići bravi – a ko će kome podmetnuti nogu.</p>

Dok susjedi ubrzano provode reforme i koriste pogodnosti zajedničkog tržišta, BiH propušta ključne prilike 

Dok zemlje zapadnog Balkana uklanjanju granice: BiH i dalje pravi zidove – sama sebi

<p>Sjećam se dobro, 90-ih se među narodom često čulo: „Dobar je Alija, ali ovi oko njega ništa ne valjaju.“ I stvarno, djelovali su nam tad kao skupina nespretnih, nerealnih i ideološki zabludjelih ljudi koji pokušavaju voditi državu s kartom fildžan Bosne i šehidskim turbetima kao programom ekonomskog razvoja.</p><p>Ali, ah, kako vrijeme zna biti surovo prema našem pamćenju – i milostivo prema onima koje smo nekad kritikovali.</p><p>Danas, nakon što nas je pregazilo trideset godina tranzicije, rata, mira bez smisla i demokratije bez društva, došli smo do toga da sa sjetom gledamo na te „nesposobne“ likove. U poređenju s današnjim arsenalom diplomiranih stratega s DIF-a, doktoranata s PIM-a, menadžera s Megatrenda i profesionalnih kolut-naprijed kadrova koji se smiju iz ministarskih kabineta – Alijini kadrovi izgledaju kao Real Madrid 2002.</p><p>Znali su bar sastaviti rečenicu. Postojao je među njima i poneki doktor nauka. I poneki ekonomski stručnjak. Ma i po pitanju kriminala i mutnih radnji bili su disciplinovani – krali su s idejom, sistemom i mjerom. I znali su, u najgorem slučaju, šutjeti kad nemaju šta pametno reći. Ovi danas ne znaju ni to – ali znaju kako se otvori firma na ime žene, napiše doktorski rad bez ijedne fusnote, uhljebi pet amidžića u pet agencija i napiše status o „državotvornosti“ nakon treće rakije.</p><p>Sistem u kojem živimo danas je legitimno proizveo garnituru političkih TikTok influensera, partijskih herbalife motivatora i političkih prevaranata s diplomama koje bi, u ozbiljnim zemljama, mogle služiti jedino kao podmetač za kafu. Kad dobiju vlast u ruke, rezultat je – leptospiroza.</p><p>I da budemo jasni – nije ovo dno. Ovo je lift koji ide naniže.</p><p>Naravno, da ne mislite da hvalim Aliju i njegov sistem, reći ću ovo: u njegov vakat bio je poneko obrazovan i sposoban jer ga je obrazovao i obučio Titin vakat. Ove danas je pak već obrazovao i obučio upravo Alijin vakat.</p><p>Jer ono što danas gledamo nije kraj jedne epohe. Ovo je nastavak kadrovskog inžinjeringa – gdje se umjesto školovanih komunista proizvode funkcionalno nepismeni patrioti. I svi imaju diplomu (dobro, svi osim Draška, Irfana i Osmana). Samo im treba još – država.</p>

Trideset godina tranzicije pokazalo nam je da uvijek može gore

Alijini ljudi

<p>Nekada davno, u 16. stoljeću, bosanski sandžakbeg Ferhat-beg izgradio je džamiju u tada mirnoj i neuglednoj mahali, nesvjestan da će upravo taj komadić grada stoljećima kasnije postati srce Sarajeva – njegova najpoznatija i najelitnija ulica: Ferhadija.</p><p>Ferhat-beg nije bio stranac ovome kraju. Bio je potomak ugledne vlastelinske porodice Vukovića-Desisalića, što njegovoj odluci daje dodatnu simboliku – od bosanske vlastele, preko osmanskog beglerbega, pa sve do urbanog naslijeđa glavnog grada, kaže u razgovoru za „Dnevni avaz“ Mufid Garibija, arhitekt i dobar poznavalac historije Sarajeva.</p><h2>&nbsp;Austrougarski pečat</h2><p>Dolaskom Austro-Ugarske, Ferhadijina sudbina je zapečaćena – u pozitivnom smislu. Vlasti su prepoznale potencijal ove mahale i počele njenu transformaciju. Od kraja Sarača do Vječne vatre, podignute su elegantne zgrade u klasičnim evropskim stilovima. U toj preobrazbi sačuvana je samo Ferhat-begova džamija – jedna od rijetkih osmanskih potkupolnih džamija u BiH – kao nijemi svjedok vremena.</p><p>Ferhadija nije bila samo niz lijepih fasada. Trgovi su urezani u njenu dušu – jedan pored džamije, drugi kod Katedrale, treći pred Tržnicom. Tako se urbanizam pretvorio u scenografiju živog multikulturalnog grada.</p><p>Prvi kolski tramvaj vozio je ovom ulicom još u 19. stoljeću, spajajući staru željezničku stanicu s današnjom Katedralom. Odatle je 1895. krenuo i prvi električni tramvaj u Evropi. Remiza se nalazila na današnjem Trgu oslobođenja, dok je Ferhadija bila centar novog saobraćajnog života.</p><p>Ulicom su se tada miješali ezani s Ferhadije, zvona s Katedrale i zvonca tramvaja – Sarajevo u malom, na samo nekoliko stotina metara kvadratnih.</p><p>Najveći šok Sarajlije su ipak doživjele kada je parna lokomotiva počela da pišti Ferhadijom. Popularni voz "Ćiro" znao je sići s pruge, ući u centar grada i proći kroz samu ulicu, do skladišta kraj remize. Da, Sarajevo je bilo toliko urbano – i toliko apsurdno – da su vozovi dijelili pločnik s pješacima.</p><h2>&nbsp;Žila kucavica</h2><p>Ulica je ubrzo postala i ekonomska žila kucavica. Carinarnica s dvije raskošne etaže bila je simbol trgovine i moći, sve dok je vlasti Kraljevine Jugoslavije nisu 1938. srušile kako bi napravile – trg. Iako kontroverzan, potez se ispostavio urbanistički ispravnim: Ferhadija je „prodisala“.</p><p>Ubrzo su stigle i finansijske institucije. Pored Tržnice je 1909. otvorena Ljubljanska Credit Banka, potvrdivši Ferhadijin status poslovnog centra.</p><p>Sarajlije su ulicu odmilja zvale "Bečka" – jer je ličila na avenije srednjoevropskih metropola. Kroz historiju je više puta mijenjala ime: od Ulice prestolonasljednika Petra II Karađorđevića, do Vase Miskina Crnog – partizanskog heroja i radnika iz sarajevske željezničke radionice, objašnjava Garibija.</p><h2><br>Ulica prkosa</h2><p>U bivšoj SFR Jugoslaviji Ferhadija je postala pješačka zona. Automobili su istjerani, a raja – vraćena. U ratu, pod opsadom, prozvana je ulicom prkosa – jer su građani Sarajeva prkosno šetali njome i pod granatama.</p><p>Nakon rata, vraćeno joj je izvorno ime – Ferhadija. Danas je ona mnogo više od obične ulice. To je šetalište, kulturni simbol, trgovinski centar, prostor za dijalog religija, ekonomsku razmjenu i sarajevsku svakodnevicu.</p><p>Ferhadija je ogledalo Sarajeva – gdje se sudaraju Istok i Zapad, prošlost i sadašnjost, molitva i protest, biznis i besposlenost. Ako Sarajevo ima srce, Ferhadija je njegova aorta.</p>

Od osmanske džamije do evropskog šetališta: Kako je Ferhadija postala historijska, kulturna i urbana kičma Sarajeva

Ferhadija – od mahale Ferhat-bega do simbola glavnog grada

<p>Dvadeset mjeseci nakon što je Hamas izveo napad na Izrael u oktobru 2023., premijer Benjamin Netanjahu (Netanyahu) bio je na ivici političkog ponora. Napad je pokazao najslabiju tačku izraelske sigurnosne strukture u historiji, narušivši njegov imidž „čuvara sigurnosti“.</p><h2>Najveće dostignuće</h2><p>Međutim, nedavni američki napad na Iran, zajedno s izraelskim udarima, vratio je Netanjahua u politički fokus. Već decenijama on Iran vidi kao najveću prijetnju Izraelu, a onemogućavanje njegovog nuklearnog programa kao ličnu misiju. Sada je bliže tom cilju nego ikada.</p><p>- Ovo je Netanjahuovo najveće dostignuće još od dolaska na vlast 1996. godine - rekla je njegova biografkinja Mazal Mualem. Javnost ga ponovo percipira kao zaštitnika države, a podrška njegovoj koaliciji raste.</p><p>U Iranu se još ne zna puni domet američkih udara, niti hoće li Iran uzvratiti napadima na američke ili izraelske mete. Iran je već ispalio nove rakete na Izrael, što bi moglo produžiti rat. Ali, ako odgovor Irana ostane ograničen, izraelska vlada bi mogla odlučiti da zaustavi eskalaciju, procjenjujući da je većinu svojih ciljeva ostvarila.</p><p>- Lopta je sada na iranskoj strani - rekao je Amos Jaldin (Yadlin), bivši šef izraelske vojne obavještajne službe. Ako Iran nastavi s raketiranjem, Izrael će uzvratiti ciljanjem raketnih postrojenja, naftne infrastrukture i civilnog vodstva Irana.</p><p>U Izraelu se politička situacija već mijenja. Nakon izraelskih napada na Iran, ankete su pokazale porast podrške Netanjahuovoj koaliciji — najveći od početka rata s Hamasom.</p><h2>&nbsp;Priznali uspjeh</h2><p>Čak su i njegovi žestoki domaći kritičari priznali uspjeh. Lider opozicije Jair Lapid (Yair) izjavio je: „Ovo je uspjeh za Netanjahua, za Trampa i za slobodni svijet. Ovo se moralo dogoditi“.</p><p>Ohrabren uspjehom protiv Irana, Netanjahu bi sada mogao biti fleksibilniji u pregovorima o prekidu vatre i razmjeni talaca u Gazi. Do sada je izbjegavao dogovor koji bi ostavio Hamas s bilo kakvim političkim utjecajem, pod pritiskom ekstremno desnih partnera u vladi koji prijete rušenjem vlade ako se rat završi bez potpune eliminacije Hamasa.</p><p>No, sada kad je napao glavnog sponzora Hamasa — Iran — bivši savjetnik Nadav Štrauhler  (Shtrauchler) smatra da Netanjahu može reći: „Promijenili smo Bliski istok. Sad možemo biti fleksibilniji o pitanju Gaze i talaca.“</p><p><br></p><h2>Dugoročni cilj</h2><p>Dogovor o prekidu vatre u Gazi mogao bi mu otvoriti vrata za postizanje drugog dugoročnog cilja: normalizacije odnosa sa Saudijskom Arabijom. Rijad je već prošle godine pokazao spremnost za sporazum ako rat stane i ako Izrael pokaže spremnost za palestinsku državnost — što je i dalje malo vjerovatno. Ipak, sada kad nije potpuno zavisan od krajnje desnice, Netanjahu možda ima više manevarskog prostora.</p><p>„Ako ima vremena danas, puši veliku cigaru“, zaključio je Štrauhler. „Jednu životnu misiju je ispunio, a na putu je da ispuni i druge.“</p>

Nakon izraelskih napada na Iran, ankete su pokazale porast podrške Netanjahuovoj koaliciji

Trampov napad na Iran učvrstio Netanjahua na vlasti

<p>Gotovo pola stoljeća nakon što je Islamska revolucija svrgnula posljednjeg iranskog šaha, Iran se ponovo nalazi na istorijskoj prekretnici. Teheran je pod udarima izraelskih i američkih zračnih napada, a istovremeno rastu unutrašnje nezadovoljstvo i pozivi na promjenu režima. U središtu tih poziva stoji Reza Pahlavi, sin svrgnutog šaha, koji iz egzila sanja povratak monarhije – ili barem rušenje Islamske Republike.</p><h2>&nbsp;Modernizacija s lisicama</h2><p>Današnja poređenja između islamske teokratije i vladavine Pahlavija postaju sve češća, posebno među mlađim generacijama koje nisu ni živjele pod šahovim režimom, ali se dive slikama iz tog vremena: žene u mini suknjama, zapadna muzika, rastuća ekonomija. No, kao i svaki mit, i taj ima svoju tamnu stranu.</p><p>Muhamad (Muhammad) Reza Pahlavi vladao je Iranom od 1941. do 1979. godine, nakon što su Britanci i Sovjeti prisilili njegovog oca na abdikaciju. Pravu vlast stekao je tek 1953. godine, uz ključnu pomoć CIA-e, koja je organizirala državni udar protiv premijera Mosadegha (Mossadegh) zbog njegove namjere da nacionalizira naftnu industriju. Bio je to početak jednog od najkontroverznijih perioda moderne iranske historije.</p><p>Pahlavi je pokrenuo tzv. „Bijelu revoluciju“ – ambiciozan skup reformi koje su uključivale agrarnu reformu, obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, industrijalizaciju i osnaživanje žena. Iran je, uz rast cijena nafte, doživio ekonomski procvat i postao jedna od najmoćnijih vojnih sila u regiji, s ogromnim američkim i britanskim naoružanjem. No modernizacija je bila brza, često nametnuta odozgo i popraćena represijom.</p><p>Tajna služba SAVAK – trenirana od strane CIA-e i Mossada – postala je simbol straha, mučenja i gušenja svake opozicije. Iako je šah vladao pod zapadnim simbolima i vrijednostima, sloboda govora i politički pluralizam bili su misaone imenice.</p><p>U svojoj žeđi za veličinom, šah je upadao u grandiomaniju – najpoznatiji primjer bila je proslava 2500 godina perzijske monarhije 1971. godine, održana u Perzepolisu, uz prisustvo svjetske elite. Dok je elita slavila, veliki dio naroda bio je ogorčen ekonomskom nejednakošću, kulturnim raskolom između urbanih i ruralnih područja i sve većim osjećajem otuđenosti od vlasti.</p><p>Ta disonanca između vanjske modernosti i unutrašnje represije stvorila je plodno tlo za revoluciju.</p><h2>&nbsp;Revolucija koja je pojela svoju djecu</h2><p>Islamska revolucija iz 1979. okupila je široku koaliciju nezadovoljnih: od islamista do ljevičara, nacionalista i manjina. U masovnim protestima sudjelovalo je i do devet miliona ljudi. No, nakon povratka ajatolaha Homeinija iz egzila, islamski kler brzo je preuzeo apsolutnu kontrolu nad državom. Saveznici iz revolucije brzo su marginalizirani ili fizički eliminirani.</p><p>Šah je umro godinu kasnije u egzilu u Egiptu, dok je Iran postao Islamska Republika – država u kojoj političke i društvene slobode i dalje ostaju strogo ograničene, a represija je, u nekim oblicima, preživjela i šaha.</p><p><br></p><h2>Povratak iz prošlost</h2><p>Danas, s Iranom ponovo u ratnoj i političkoj neizvjesnosti, ime Pahlavi sve češće se pojavljuje u javnom diskursu. Njegov sin Reza, koji sebe vidi kao simbola demokratske alternative, pokušava kapitalizirati razočaranje režimom mule i nostalgiju dijela stanovništva za izgubljenim sjajem prošlosti.</p><p>No, pitanje ostaje: je li Iran zaista spreman da iz tame jedne autokratije izađe vraćajući se u sjenu druge – ili će pronaći put ka istinskoj, sekularnoj i demokratskoj budućnosti?</p><p>U zemlji s ovoliko rana, nijedan povratak nije jednostavan.</p>

Dok režim u Teheranu puca pod vanjskim napadima i unutrašnjim nezadovoljstvom, sjećanja na šahovu modernizaciju i represiju ponovo dijele Iran

Legendarni šah Iran je pretvorio u silu, a onda je došao Homeini

<p>Tokom posljednjeg govora u Zenici, izjava Bakira Izetbegovića kako je SDA jedina stranka koja dosljedno zastupa interese naroda i države, dok su pojedine ostale stranke, kako kaže, „osnovali privatnici da štite lične interese“, predstavlja klasičan primjer političkog licemjerja i zamjene teza. Umjesto samokritike nakon godina pada povjerenja, brojnih afera i presuda, Izetbegović nastavlja koristiti ratno-patetičnu retoriku kao dimnu zavjesu za ono što SDA jeste – stranka koja je uspostavila model stranačke države i klijentelističke privrede.</p><h2>Obrnute vrijednosti</h2><p>U normalnim, funkcionalnim demokratijama, ulazak bogatih ili uspješnih ljudi iz privatnog sektora u politiku se ne smatra problemom, nego prednošću. Takvi pojedinci donose znanje, kapital, kontakte i – što je najvažnije – ne zavise od politike da bi živjeli. No, u BiH se, zahvaljujući narativima koji se godinama njeguju, privatnici u politici posmatraju sumnjičavo, gotovo kao neprijatelji naroda, pa stoga politiku najčešće i izbjegavaju. Istovremeno, godinama su nas uvjeravali da je "normalno" da funkcioneri bez dana radnog staža u realnom sektoru dobivaju stanove, poslove, firme, tendere, i da se njihovo enormno bogaćenje u tranziciji ne problematizira.</p><p>No, ako je tokom godina iko u BiH personificirao model korištenja politike za lično bogaćenje, to je upravo SDA. Ova stranka je kreirala političko-ekonomski model u kojem je članstvo u SDA bila najvažnija ulaznica javne pozicije, kontrolu nad javnim preduzećima, zapošljavanje po rodbinsko-stranačkoj liniji i bogaćenje kroz javne nabavke te sređivanje placeva i poslova. Cijele paralelne ekonomije nastale su kroz stranačku infrastrukturu SDA.</p><h2>&nbsp;Osuđeni kadrovi</h2><p>Cijeli niz kadrova SDA tokom godina je osuđen upravo zbog korupcija, od bivšeg premijera Fadila Novalića za aferu respiratori, preko Selme Cikotić osuđenog za pogodovanje na tenderu do gradonačelnika Bihaća Emdžada Galijaševića uhvaćenog u procesu primanja mita.</p><p>Ovakve izjave Bakira Izetbegovića ne bi bile problematične da dolaze iz partije koja je bila opozicija ili koja je u vlasti pokazala primjer drugačijeg ponašanja. Ali SDA je decenijama bila na vlasti i od BiH je napravila ono što danas imamo – zarobljenu državu, duboko podijeljeno društvo, neefikasan aparat i partijski kolonizirane institucije. I što je najgore – ne pokazuje ni trunke kajanja.</p><p>U tom kontekstu, tvrdnja da bi „Bosna bila podijeljena da nije bilo SDA“ ne zvuči kao zaštita države, nego kao priznanje monopola – ako nismo mi, neka gori sve.</p><h2>&nbsp;Žrtvovan u tišini</h2><p>Zanimljivo je kako SDA uporno brani i uzdiže Fadila Novalića – pravosnažno osuđenog premijera – gotovo do statusa mučenika, dok se Selmo Cikotić, bivši ministar sigurnosti i također osuđen za zloupotrebu položaja, danas jedva i spominje. Očigledno je da unutar SDA nije presudna borba za istinu ili pravdu, već koga je partijska hijerarhija odlučila simbolički zaštititi – a koga žrtvovati u tišini.</p>

Stranka koja je zarobila državu sada glumi njenog jedinog zaštitnika – i vrijeđa inteligenciju građana

Kada odgovorni za raspad sistema glume zaštitnike naroda: Izetbegović je zadnji koji može držati moralne lekcije

<p>Nakon Drugog svjetskog rata, dvije Njemačke – Istočna i Zapadna – postale su laboratorije za dva suprotstavljena ideološko-ekonomska sistema. S jedne strane, Istočna Njemačka pod sovjetskim utjecajem prihvatila je socijalizam i centralno planiranje. S druge strane, Zapadna Njemačka, pod zapadnim patronatom, postala je poligon za tržišnu ekonomiju, liberalizam i kapitalizam. Obje strane imale su jasan interes da njihova Njemačka "uspije". Sovjeti su htjeli dokazati superiornost socijalizma, Amerikanci i saveznici tržišnog kapitalizma.</p><h2>Superiorni sistem</h2><p>Ishod tog historijskog eksperimenta znamo. Zapadna Njemačka je u svakom smislu potukla Istočnu. Početkom 1980-ih, razlika u BDP-u po stanovniku bila je dvostruka, da bi do kraja decenije Zapadna Njemačka praktično "kupila" Istočnu i ujedinila zemlju pod svojim modelom. Nije pao samo Berlinski zid, pao je i socijalizam, ali i svaka iluzija da kontrolisano društvo može pobijediti slobodno.</p><p>I sad se pitajmo: ako su dvije Njemačke bile laboratorije, zašto nismo napravili Zapadnu Njemačku u Federaciji BiH?</p><p>Nakon rata, Bosna i Hercegovina je formalno ostala cjelovita, ali realno – podijeljena. Dobili smo dva entiteta, od kojih je jedan – Republika Srpska – pod dominacijom snaga koje su od početka rata imale jasnu ambiciju da budu sve drugo osim dio Bosne i Hercegovine. Drugi entitet, Federacija BiH, trebao je biti dom za one koji su se borili za državu. Posebno za Bošnjake, koji se najviše kunu u BiH, u njenu multietničnost, suverenitet i funkcionalnost.<br><br>Imali su historijsku šansu. Najveći dio industrijske baze pripao je Federaciji, 4 od 5 najvećih gradova su u FBiH, bile su tu u počecima masovne međunarodne donacije (koje su zaobilazile RS), strani krediti, programi razvoja, podrška i Istoka i Zapada.,,,</p><p>Mogli su napraviti entitet koji funkcioniše, koji se razvija, koji uči iz grešaka i traži budućnost. Mogli su napraviti entitet koji će toliko ekonomski, institucionalno i kulturno odskakati od RS, da će jednog dana i najtvrdokorniji srpski nacionalisti u tišini reći: "Eh, ovako bi i kod nas trebalo."</p><h2>Naša bruka</h2><p>Nisu.</p><p>U sportu? Igokea iz Aleksandrovca, sela pored Laktaša, godinama dominira u košarci. Fudbalski klubovi Zrinjski i Borac, iz Mostara i Banje Luke, vodeći su u Premijer ligi. KK Bosna, nekadašnji evropski prvak, nema gdje da igra regionalno takmičenje – jer dvorana Skenderija više liči na ruševinu iz rata nego na sportski objekt. Sarajevo nema modernu dvoranu, nema nacionalni stadion, nema transverzala, nema autoputeve koji ga spajaju s Tuzlom i Mostarom, regionom, a kamoli Evropom. Jesu li nam i za to Dodik i Čović krivi?</p><p>U Sarajevu niču tržni centri za arapske turiste, bez ikakve urbanističke logike. Nema industrije. Nema inovacija. Nema razvoja. Samo kafane, kladionice i obrtničke radnje koje preživljavaju između inspekcija i birokratskih ucjena.</p><p>Sarajevo – nekadašnji simbol modernosti i multikulturalnosti – danas je grad pacova, zmija, rupa po cestama, raspadajućih fasada i budžetskih uhljeba. Čak i na simboličnom planu, glavni grad ne nudi nikakav model za ostatak zemlje. Kome danas Sarajevo može biti uzor – i u čemu?</p><p>I sad dolazimo do ključne tačke. Možda Bošnjaci nisu mogli direktno utjecati na RS. Ali mogli su napraviti Federaciju kao Zapadnu Njemačku. Kao sistem koji funkcioniše, u kojem ljudi žele da ostanu, u kojem je sistem uređen, a ljudi imaju perspektivu.</p><p>Ali nisu. Jer nisu htjeli. Jer nisu znali. Jer su državotvornost shvatili kao svetinju za paradiranje, a ne kao zadatak za izgradnju. </p><p>Nisu Bošnjaci izgubili državu, BiH će postojati i dalje. Ali su sami sebi oduzeli šansu da je stvarno izgrade. U tu ideju sve manje ljudi vjeruje. </p><h2>Bijedni rezultat</h2><p>Federacija jeste ekonomski jača od RS, ali ne značajno. Plaće su veće, ali za 10 eura u prosjeku. Penzije su neznatno iznad, a u nekim trenucima čak i niže od onih u RS. Nema nikakvog kvalitativnog skoka koji bi ukazivao da je u Federaciji izgrađen drukčiji, bolji model. I to je rezultat nakon milijardi donacija u FBiH, podrške i s Istoka i Zapada, nasuprot kojih je stajala tadašnja (i današnja) izolacija RS.</p>

Umjesto da bude uzor državi koju najviše brani, Sarajevo je propustilo historijsku šansu da postane motor progresa i prosperiteta 

Zašto Federacija nije postala Zapadna Njemačka?

<p>Prije Općih izbora 2022. godine, sjeo sam s Elmedinom Konakovićem. U to vrijeme bio je na uzlaznoj putanji – čovjek koji se prometnuo kao harizmatični glas protiv partijske korupcije i beznađa SDA režima. U razgovoru sam mu direktno rekao da mu je kadar u stranci katastrofalan: polupismeni, vjerski ostrašćeni likovi bez političke kulture i bez obrazovanja. Rekao mi je tada nešto što nisam zaboravio: “Pametni ljudi neće u politiku. Radiš s onima koji hoće”. Danas gledamo rezultat tog “ko hoće” kadra.</p><h2>Svjetski skandal</h2><p>Onaj “koji hoće” u ovom slučaju je Adnan Delić, federalni ministar rada i socijalne politike, DIF-ovac i član Konakovićeve stranke Narod i pravda (NiP). Delić će biti inicijator međunarodnog skandala i svjetske bruke za Sarajevo i Bošnjake nakon što je javno pozvao da se zabrani Evropska rabinska konferencija, što je potom dovelo do otkazivanja cijelog događaja. Hotel je, prema izjavama organizatora, poništio rezervaciju nakon savjeta od “sigurnosnih agencija”. Delić je kao visoki zvaničnik putem svog Facebooka pokrenuo hajku. Rabini su otjerani iz Sarajeva – doslovno.</p><p>Slučaj je ubrzo stigao do Evropske komisije, Američkog senata, a stigla je i osuda američkog State Departmenta. Oglasio se i specijalni izaslanik za borbu protiv antisemitizma. Naslovi u stranim medijima. Sarajevo – grad koji se do jučer ponosio Hagadom i suživotom – sada se globalno spominje kao mjesto gdje se antisemitizam, ne samo toleriše, nego i institucionalno provodi.</p><p>A šta kaže Konaković? Ništa.</p><p>Dobro, nije baš ništa. Dao je neku mlaku osudu, reče da se ne slaže s ministrom, ali – ništa neće uraditi. Nema smjene. Nema sankcija. Samo je telefonski zvao rabine da proba ublažiti štetu.</p><p>I da se razumijemo – o tom pitanju on nije pretjerano gori od većine bošnjačkih političara – ali ispadi njega i njegovih saradnika jeknuli su najjače. I nanijeli veliku štetu i BiH i Bošnjacima. On neka se pita zašto je to tako.</p><h2>Zatvorena vrata</h2><p>I dok se on i dalje pokušava predstavljati kao “prozapadni političar”, moguće je da će mu u Vašingtonu, Briselu i Berlinu vrata biti zatvorenija. Ko se u američkim izvještajima spominje kao antisemita, ne prolazi više kao kredibilan sagovornik. A on se takvih kadrova nije odricao.</p><p>Delićev istup nije greška. To je manifestacija. On je rekao naglas ono što NiP godinama provodi tiho. </p><p>Sarajevo je dovedeno u situaciju da se za evropske jevrejske vjerske vođe kaže da nisu dobro došli. A izabrani zvaničnici šute. Glume Engleze. Ili, što je vjerovatnije – slažu se, ali to ne mogu reći naglas.</p><p>Ostaje pitanje: ako je ovo lice “reformi”, ako je ovo smjer koji vodi zemlju – kako se uopće razlikuje od onog što smo pokušali da zamijenimo? Po čemu je ovaj novi SDA, pod šminkom, manje opasan od starog?</p><p>I ako već nećete slušati nas koji vas upozoravamo godinama, možda ćete poslušati kad vam to kaže State Department. Ili evropski komesar. Ili Ured za antisemitizam. Ili možda kad vam zatvore vrata tamo gdje volite ići da pravite selfije – u Briselu, u DC-u, u Berlinu.</p><p>Jer međunarodna reputacija nije story za Instagram – nego kapital koji se teško gradi, a jako brzo izgubi. Tome upravo svjedočimo u živom prenosu.</p><h2>Nije prvi put</h2><p>Ovo, naravno, nije prvi put. Već ranije je u izvještajima State Departmenta Konaković prozivan zbog nazivanja škola po Mustafi Busuladžiću – osobi koja je otvoreno pisala apologije Hitleru i nacizmu. Također se spominjao i kao političar koji se protivi LGBT zajednici i Paradi, jer “ne podržava promociju seksualnosti”.</p>

Otkazivanje Rabinske konferencije, šutnja vlasti i institucionalni antisemitizam – politički skandal koji je razotkrio mračnu pozadinu NiP-a

Kako su NiP-ovci bacili svjetsku ljagu na Bošnjake: Stranka koja je Sarajevo obilježila antisemitizmom

<p>Po lakoći poslovanja Bosna i Hercegovina je rangirana na 90. mjestu u svijetu. Po proceduri za osnivanje biznisa – 184. mjesto. Gore od nas su još jedino Sjeverna Koreja, Venecuela i možda neko iz Star Wars galaksije. A prema nekim domaćim "intelektualcima", mi, navodno, živimo najgori oblik neoliberalnog kapitalizma.</p><p>Po dobijanju građevinske dozvole smo 173. Po plaćanju poreza – 141. I to je samo Doing Business indeks. Pogledajte bilo koji drugi ozbiljan indeks ekonomske slobode i konkurentnosti — stanje je isto ili gore.</p><p>Naravno, aktuelna Vlada FBiH nije stvorila ovaj sistem. Većinom su ga naslijedili od SDA i njenih koalicionih partnera koji su decenijama sistematski uništavali institucije, administraciju i svaku šansu za stvarnu tržišnu reformu.</p><p>Ali umjesto da nešto popravi, Vlada, predvođena Nerminom Nikšićem, odlučila je pogoršati stvari. Njihova ekonomska politika svodi se na:</p><p>- podizanje fiskalnih nameta pod izgovorom “povećanja minimalca”</p><p>- ograničavanje prava na rad zabranom rada nedjeljom</p><p>- nastavak zaduživanja bez reformi</p><p>- dijeljenje subvencija iz džepova realnog sektora – uz istovremeno širenje budžetskog aparata</p><p>- fiskalizaciju vođenu sumnjivim tenderima</p><p>- povećanje režijskih troškova za građane</p><p>- potpuno odsustvo restrukturiranja javnih firmi, a o privatizaciji da i ne govorimo</p><p>Jer stvari poput efikasne administracije, ubrzanog procesa registracije firmi, sigurnosti investicija i općenito – oslobađanja tržišta – njih ne zanimaju. Ni lijeve ni desne. Oni papirologiju rješavaju preko veze, a država u njihovim glavama nije servis građana, već plijen za raspodjelu – uhljebi, državne firme, tenderi, socijalni mir, status quo.</p><p>Ako me zbog toga vojnici Trojke nazivaju plaćenikom ili prevrtljivcem – nema problema. Ako je biti protiv ekonomske samodestrukcije i za slobodno tržište "izdaja", neka bude. Ali činjenice ne možete cenzurisati:</p><p>Ove politike garantiraju da BiH ostane na dnu Evrope po apsolutno svim parametrima.</p>

Država u njihovim glavama nije servis građana, već plijen za raspodjelu – uhljebi, državne firme, tenderi, socijalni mir, status quo

Uhljebokratija

<p>&nbsp;U Federaciji Bosne i Hercegovine trenutno je u toku proces izrade zakona o životnim zajednicama osoba istog spola, ali sve ukazuje na to da će politička volja za njegovo usvajanje biti minimalna – ako je uopće bude. I dok je formirana ekspertna radna grupa koja ima zadatak da izradi tekst zakona, paralelno s tim dolaze i jasni signali da politički sistem Federacije – osim jedne stranke – nema namjeru da ovu temu ozbiljno podrži.</p><p>Vlada Federacije BiH je na svojoj 56. sjednici donijela rješenje o formiranju ekspertne radne grupe koja će izraditi lex specialis – zakon o životnim zajednicama osoba istog spola. U grupi sjede predstavnici više federalnih ministarstava, a zadatak im je da tekst zakona pripreme na osnovu javne rasprave iz 2022. godine, izvještaja o pravima LGBT osoba i Akcionog plana za ljudska prava u BiH.</p><p>Ovo je već drugi pokušaj izrade takvog zakona u posljednjih osam godina – prvi nije dao nikakve rezultate. S obzirom na političku klimu i odnos većine stranaka prema LGBT pitanjima, realno je očekivati da će i ovaj pokušaj naići na ozbiljne prepreke.</p><h2>&nbsp;Zahiragićeva reakcija</h2><p>Da su reakcije već pripremljene, pokazao je primjer delegata SDA u Domu naroda Parlamenta FBiH Harisa Zahiragića, koji je iskoristio sasvim drugu zakonsku proceduru – izmjene Krivičnog zakona FBiH – kako bi otvorio napad na ono što je nazvao "zakonskim priznavanjem istospolnih zajednica".</p><p>Zahiragić je, naime, uložio amandman na član zakona koji spominje „životno partnerstvo“, tvrdeći da je riječ o prikrivenom pokušaju legalizacije istospolnih zajednica. Predložio je da se u zakon unese formulacija da se partnerstvo odnosi isključivo na osobe suprotnog spola – i dobio podršku većine u zakonodavno-pravnoj komisiji.</p><p>Iako pravni stručnjaci jasno ističu da trenutni zakoni uopće ne prepoznaju istospolne zajednice, te da ih se ne može zaštititi čak ni u slučajevima porodičnog nasilja, politički refleks ka instrumentalizaciji LGBT tema radi populističkih poena je i dalje dominantan.</p><h2><br></h2><p>&nbsp;</p>

<h2>Bez političke većine</h2><p>Jedina politička stranka koja otvoreno podržava zakonsko regulisanje istospolnih zajednica je Naša stranka. SDP se o ovom pitanju i dalje prilično neodlučno drži, dok su druge političke opcije redom protiv. Zamjenica ministra za ljudska prava BiH, Duška Jurišić, koja je prisustvovala šestoj Bh. povorci ponosa održanoj u Sarajevu, otvoreno je priznala de "nema političke snage da podrži takve zakone".</p><p>- Moramo priznati da na nivou FBiH i države imamo konzervativnu većinu. Ako ekspertna grupa ne bude djelovala brzo, naredna godina je izborna, i još su manje šanse da se zakon usvoji - poručila je Jurišić.</p><p>Paralelno s tim, u Sarajevu je održana šesta Bh. povorka ponosa pod sloganom „Ljubav je zakon“. Organizatori su još jednom ponovili već pet godina iste zahtjeve: zakonsko priznanje istospolnih zajednica, donošenje zakona o rodnom identitetu, zaštita od nasilja, sankcionisanje zločina iz mržnje i izmjene zakona o javnom okupljanju.</p><p>Ali i pored kontinuiranog društvenog pritiska, politički odgovor ostaje – ignorisanje ili manipulacija.</p><p> </p><h2>Dokument u fioci</h2><p>Hrvatska je zakonski regulisala istospolne zajednice 2014. godine, kada je usvojen Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola, koji je stupio na snagu 5. avgusta 2014. Bosna i Hercegovina još tapka u mjestu – dijelom zbog političkog kukavičluka, dijelom zbog otvorene homofobije.</p><p>Formiranje ekspertne grupe je, nesumnjivo, mali korak naprijed. Ali bez političke hrabrosti i spremnosti da se suoče s konzervativnim pritiskom – to će, kao i prethodni pokušaj, ostati još jedan dokument u fioci.</p>

Jedina politička stranka koja za sada otvoreno podržava zakonsko regulisanje istospolnih zajednica je Naša stranka
 

Dok Vlada FBiH piše zakon, Parlament ga već ruši: Zahiragić u ofanzivi, LGBT prava u BiH i dalje bez većine

<p>KK Bosna, nekadašnji prvak Evrope, simbol Sarajeva i bh. košarke, neće igrati ABA ligu i pored sportskog plasmana. Razlog? Nema dvorane. Nema para. Nema sistema. I najgore – nema volje.</p><p>Krenula su već klasična bosanska pranja i prebacivanja odgovornosti: Vlada Kantona Sarajevo tvrdi da su dali 600.000 KM i da su „učinili sve“. Klub poručuje da nije dobio ni minimum logistike. A privatni sponzori ne žele uložiti ni marku. I svi peru ruke, kao da se klub sam od sebe urušio. A zapravo, urušava se cijeli grad.</p><h2>Sve propada</h2><p>Jer Sarajevo je danas grad u kojem manje-više sve propada. Infrastruktura je ruglo: Skenderija izgleda kao kulisa iz postapokaliptičnog filma, nedostojna i za auto-pijacu, a kamoli za sportski spektakl. Zetra je zapuštena i trune već godinama. I dok država nije u stanju ništa popraviti, neokomunistički duh društva ne dozvoljava ni da se privatno išta napravi. Urliču: „Ne damo da se neko bogati na nama!“. Jer znaš li ti, u toj Skenderiji je 1969. drug Tito gledao Neretvu! E pa neka sad gleda kako sve propada, iz groba.</p><p>Sarajevo – grad od pola miliona ljudi – nema ni jednu dvoranu u kojoj klub može dostojanno igrati ABA ligu. Možda su trebali da putuju od Laktaši, kao što fudbalska reprezentacija mora da putuje u Zenicu i igra na stadionu koji nije Bog zna šta.</p><p> Sramotno? Ne, to je preblaga riječ. A onda dođemo do ironije sudbine: dok Sarajevo nema uslove da opstane u regionalnoj košarci, Laktaši – općina s nekoliko sela – imaju klub, dvoranu, infrastrukturu i redovno igraju ABA ligu. Zahvaljujući Miloradu Dodiku.</p><p><br></p>

<p>Igokea osvaja bh. prvenstva već dugi niz godina. Borac iz Banje Luke – opet uz podršku Dodika – stigao je do osmine finala Konferencijske lige i inkasirao milione. A Sarajevo, koje se decenijama kune u svoje "intelektualne kapacitete", u praksu isporučuje samo propadanje.</p><p>Da stvar bude gora i u Sarajevu se političari igraju vođenja klubova. Partokratije ne fali, samo što ona ovdje uvijek i neizostavno ostavlja tragične posljedice. Prije nego što su ga kao političkog wunderking SDA prekomandovali da vodi kanton, Elmedin Konaković se, kao bivši igrač, okušao u direktorskom vođenju Bosne zajedno s Nihadom Imamovićem kao predsjednikom kluba. Nakon što se godinama klub „dizao“ kroz šveranja polovnih srbijanskih igrača iz kote Miška Ražnatovića, s polovičnim uspjehom tavorenja po sredini ABA lige, stvari su došle na naplatu, uključujući i preko milion KM duga, nedostatak sportskog plana, infrastrukture i sponzora te odlazak najboljih igrača i urušavanje omladinskog pogona.</p><p>Nakon toga, KK Bosna je otišla u potpunu marginalizaciju, godinama bila pred bankrotom i zaboravljena, tavoreći po drugim bh. ligama.</p><h2>Grad duhova i mulja</h2><p>Šaka entuzijazista posljednjih godina uspjela je podići klub i vratiti ga, barem je tako trebalo biti, u elitni regionalni rang. No, u gradu koji trune u svojim temeljima, teško je bilo šta izdići.</p><p>Sarajevo? Propada čak i kad mu se pruži prilika da se digne. Sport? Nema ga. Kulturna scena? Ako izuzmemo par turobnih festivala, mrtva. Muzička produkcija? Ne postoji. Filmska? Postoji – ako pod time mislite na klanove koji pare peru kroz kvazi-filmove koje ne gleda niko osim članova komisije koja ih je finansirala.</p><p>Grad duhova. Grad bez vizije. Grad koji se guši u nostalgiji i birokratskom mulju. I KK Bosna je samo najnovija žrtva tog kolapsa.</p><p>A kad sve propadne, pitat ćemo se gdje smo pogriješili. A odgovor je – svugdje. I svi.</p>

Laktaši igraju ABA ligu. Borac zarađuje u Evropi. Sarajevo – nema gdje. Nema ni kako. Nema ni zašto

KK Bosna - propast jednog grada, ruševina jednog društva

<p>Tramp je obećao mir na Bliskom istoku. Dobio je još jedan rat. I to s osmijehom. Dok Tel Aviv gori, a Teheran bruji od sirena, američki predsjednik – čovjek koji se proslavio tvitovima i reality showovima – slegnuo je ramenima i poručio: "Ma lako ćemo do dogovora." Jer eto, sve se svodi na malo više trgovine među starim neprijateljima koji se mrze već skoro pola vijeka. Problem riješen, zar ne?</p><p>Naravno da nije. Jer dok Tramp lajkuje vlastite objave i prodaje bajke o miru, Izrael i Iran razmjenjuju rakete. A svijet opet sjedi, gleda i nada se da neće i ovaj put sve otići kvragu. Ali sve oči su na Trumpu – jer koliko god bio neozbiljan, upravo on ima zadnju riječ. Netanjahu je pokrenuo rat, ali zna da ga bez Trampa ne može ni završiti.</p><h2>Prva velika odluka</h2><p>Prva velika odluka: hoće li SAD tražiti dogovor ili gledati vatromet? Prije nego su bombe počele padati, Amerikanci su – zamislite ironije – pokušavali sklopiti novi nuklearni sporazum s Iranom, pošto je Tramp onaj prethodni bacio u kantu 2018. godine. Novi pregovori su bili zakazani za ovaj vikend, ali logično – otkazani su čim su prve rakete poletjele. Ipak, Trump i dalje "poziva na dijalog", kao da pregovara o golf terenu, a ne o nuklearnim glavama.</p><p>A i da hoće pregovarati – s kim? Izrael nije potrošio godine planiranja ovog rata da bi se povukao nakon par dana. A Iran? Iran je možda voljan na pauzu, ali ustupke na nuklearnom planu? Zaboravite. Amerika bi htjela da Iran jednostavno prestane obogaćivati uranijum i razmontira sve – kao da će neko to uraditi jer im to kaže Stiv iz Vašingtona. Još kad se zna da taj isti Stiv, Trampov specijalni izaslanik, jedva da je imao pet sastanaka u dva mjeseca i odbijao saradnju sa saveznicima – onda znamo koliko su ozbiljni.</p><h2>Ako diplomatija propadne</h2><p>Ako diplomatija propadne – a vjerovatno hoće – slijedi drugo pitanje: hoće li Amerika direktno u rat? Izrael je već razvalio dio iranskog postrojenja u Natanzu. Ali Fordow – podzemni bunker urezan u planinu – je tvrd orah. Izrael bi volio američke bombe koje znaju "kopati" duboko. Već su pitali Trampa da se uključi. On se još premišlja.</p><p>U idealnom svijetu, Amerikanci bi pogodili, Iranci se prepali i pristali na mir. U stvarnosti – Iran bi mogao shvatiti da je napad na Fordow početak pokušaja rušenja režima i odlučiti da odgovori. Možda na američke baze. Možda na Izrael. Možda i na evropske saveznike. Jer kad rat krene, kontrola je luksuz.</p><p>I sve više se čini da Netanyahu baš to i želi – rušenje režima u Teheranu. Počeo je pozivati iranski narod da ustane. U intervjuu na Fox Newsu praktično priznao: cilj nije samo sigurnost, nego i promjena vlasti u Iranu. A Trump? Njegovi savjetnici ga mole da se ne petlja, jer znaju da bi to bio još jedan "beskonačni rat".</p><h2>Treća tačka</h2><p>I tu dolazimo do treće tačke: koliko još podrške dati Izraelu? Jer dok se u Tel Avivu busaju da su „samoodbrambena nacija“, kad zagusti, svi zovu Ameriku – za raketnu zaštitu, obavještajne podatke i dopunu municije. Ako Trump odluči da se ne miješa – a ni diplomaciju ne sredi – onda mora odlučiti koliko dugo da pušta Izrael da sam igra igru.</p><p>Može ih pozvati da stanu. Ili ih pustiti da nastave, kao što je radio u Gazi od marta, kad je Izrael samovoljno napustio prekid vatre. Mogu nastaviti s udarima, možda i proglasiti pobjedu, možda i destabilizovati Iran. Ali ako Iran više ne može uzvratiti – hoće li proširiti rat na Liban, Irak, Siriju?</p><p>Što duže rat traje, to je opasniji. "Izrael nema izlaza osim ako ne uvuče SAD ili ako režim u Iranu ne padne", kaže jedan zapadni diplomata. "Oboje su veliki kockarski potezi." Na kraju – opet će se svi morati vratiti za pregovarački stol. Ali da bi do toga došlo, trebat će ozbiljna diplomatija – a ne reality show. Problem je što Tramp, Netanjahu i ajatolasi imaju mnogo oružja, ali jako malo strpljenja, vještine i zdravog razuma.&nbsp;</p>

Ali sve oči su na Trampu – jer koliko god bio neozbiljan, upravo on ima zadnju riječ

Tramp je obećao mir, a dobio rat – i to svoj

<p>Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković održao je u petak konferenciju za medije nakon što je otkazana Evropska konferencija rabina (CER) zbog reakcije ministra iz njegove stranke, NiP, Adnana Delića.</p><p>Utisak svih posmatrača konferencije za medije je da je Konaković jeftinom predstavom i populizmom sakrivao odgovornost. </p><h2>Velika šteta </h2><p>On je kazao da je ovo na međunarodnom planu BiH napravilo veliku štetu. Poručio je da portparol Evropske komisije se treba izviniti institucijama BiH, zbog navoda da su one povukle saglasnost za navedenu konferenciju.</p>

Video / Samit mu otkazan zbog kuma, a konferencija rabina zbog njegovog ministra: Evo pojašnjenja Konakovića

<p>Novinar "Avaza" Danijal Hadžović konstatirao je da je međunarodni kredibilitet BiH i Sarajeva narušen, s obzirom na to da je otkazivanje Evropske konferencije rabina osudila Evropska komisija, a čak je reagovao i Stiv Dejns (Steve Daines), američki senator koji ima vrlo važnu funkciju – on je predsjednik pododbora za Evropu pri Odboru koji se bavi vanjskim poslovima, dakle Američkog senata, koji je direktno uputio poruku da "Sarajevo nema jasan moralni kompas“ i dalje je komentarisao naravno u korist Izraela, jer je proizraelski orijentisan.</p><h2>Bez odgovornosti</h2><p>- Dakle, neće biti smijenjen (ministar Adnan Delić, op.a.). Neću tražiti njegovu ostavku ni pod razno, ali sam mu rekao da je pogriješio. Nadam se da će kao ozbiljan, pošten i vrijedan čovjek, odličan ministar shvatiti da je pogriješio, ako iz toga izvuče pouke. Ja mislim da jeste. On će napredovati u karijeri, bit će još bolji i demokratizirat će se. Slažem se s vama da nije dovoljno demokratičan po vašim ili mojim standardima. Ali sad u jednom trenutku tražite da bude demokratičan i shvata, a da u drugom piše ono što mu ja kažem. To nekako dvoje i nije podudarno. Kako ću se smatrati odgovornim? Dobio u 9, proslijedio u 9 i 25, u 11 konferencija otkazana, ja za nju tek saznao. Reakcija senatora, i njemu ćemo mi objasniti šta se ovdje desilo, jer ovo nije tačno da je Sarajevo, da su institucije i da su državni organi uradili stvari za koje nas se optužuje. Zašto, zato jer tako iz medija odlazi informacija - rekao je Konaković.</p>

<h2>Efendić: Da se više ne dogodi da jedna privatna firma i nekoliko gulenovaca odlučuju, oni nisu Sarajevo</h2><p>Predsjednik Stranke za Bosnu i Hercegovinu Semir Efendić oglasio se povodom otkazivanja rabinske konferencije u Sarajevu.</p><p>- Zakazivanje pa otkazivanje rabinske konferencije u Sarajevu iskorišteno je kao idealna prilika za strane obavještajne službe da konstruiraju priču o navodnom antisemitizmu i netolerantnosti Sarajeva. Ta priča je, naravno, kratkog daha jer nema veze sa istinom, historijom i karakterom Sarajeva.</p><p>Ključne uloge u ovom razrađenom scenariju igrali su mediji bliski HDZ-u koji su davali lažna saopćenja o sadržaju konferencije i domaće krilo FETO organizacije (gulenovci) koji su prvi reagovali i tražili otkazivanje konferencije. Radi se o istaknutim članovima stranke NiP poput Adnana Delića i Ahmeda Kunalića. Oni su svojim javnim reakcijama odigrali uloge koje su bile potrebne da jedna privatna firma, tj. hotel u kojem se trebala održati konferencija otkaže taj događaj. Ni jedni ni drugi ni na koji način ne predstavljaju Sarajevo te se njihove reakcije kao ni samo otkazivanje konferecije ne može pripisivati Sarajevu.</p><p>Isto tako, predsjednik stranke kroz koju djeluje FETO u Bosni i Hercegovini Konaković nema nikakav legitimitet da predstavlja Bošnjake jer je on izdajnik Bošnjaka koji je preglasao bošnjačku većinu u Federalnom parlamentu i formirao neustavnu vladu FBiH uz pomoć HDZ-a i drugih hrvatskih stranaka. Zato u ime Bošnjaka ne može tražiti ništa od predstavnika Evropske unije. On to može tražiti samo u ime onih koji su ga postavili za ministra vanjskih poslova, a to su Dodik i Čović.</p><p>Kada sljedeći put evropski rabini budu željeli održati konferenciju u Sarajevu trebaju to učiniti u saradnji sa zvaničnim institucijama grada, države kao i Jevrejske vjerske zajednice u BiH pa se neće moći dogoditi da jedna privatna firma (hotel) i nekoliko gulenovaca otkažu konferenciju. O sadržaju i stavovima konferencije moglo bi se razgovarati tek nakon što bi isti bili zvanično predstavljeni.</p><p>Ako su gore spomenuti nipovci zaista iskreni u namjeri da bilo šta otkažu, onda su trebali otkazati paradu koju su doveli u Sarajevo i koju godinama održavaju uz osiguranje njihovog ministra unutrašnjih poslova – poručio je Efendić.</p>

Konaković opleo po portparolu EK, pa kazao da je njegov ministar nasjeo na lažni mail i imao bespotrebnu reakciju

<h2>Sramotno pravdanje</h2><p>Novinar „Avaza“ je podsjetio da nije prvi put da je neka konferencija otkazana zbog povezanosti s članovima NiP-a, kao naprimjer samit lidera zapadnog Balkana koji je trebao biti održan u Neumu a otkazan je zbog malverzacija s firmom Gordana Memije, kuma i veoma bliskog prijatelja Elmedina Konakovića, koja je pobijedila na tenderu.</p><p>Konaković se sramotno pravdao prebacujući odgovornost na kabinet Borjane Krišto.</p>

<p>- Vi mene pozivate na samit u Neumu. Potpuno nas je zaobišao Kabinet Borjane Krišto, a mi to radimo ekspertski, te organizacije. Mi sad možemo napraviti samit u Neumu s 30-40 hiljada KM lagano. Da su nama dali, mi bismo to uradili ekspresno i genijalno. Nismo imali veze, a i tad su nas neki mediji napadali da smo krivi. Imao sam javno saslušanje o toj temi. Pozvao sam organe, oni koji su dodijelili posao kćerki Gordana Memije, meni bliskog, da s posebnom pažnjom, baš zato što se dovodi sa mnom u kontekst, istraži svaki detalj, i ako je bilo kakvog kriminala, da se procesuira - govorio je Konaković.&nbsp;</p>

Utisak svih posmatrača konferencije za medije je da je Konaković jeftinom predstavom i populizmom sakrivao odgovornost

Elmedin Konaković pokušao oprati sramotu koja je nanesena Sarajevu: Jeftinom predstavom sakriva odgovornost

<p>Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković održao je konferenciju za medije nakon što je otkazana Evropske konferencije rabina (CER) zbog reakcije ministra NiP-a Adnana Delića.</p><p>Ranije je Samit lidera zapadnog Balkana u Neumu otkazan zbog kuma Gordana Memije. Ovakvo je pojašnjenje dao Konaković na pitanje novinara "Dnevnog avaza".</p>

<p>Novinar "Avaza" Danijal Hadžović konstatirao je da je međunarodni kredibilitet BiH i Sarajeva narušen, s obzirom da je otkazivanje Evropske konferencije rabina osudila Evropska komisija, a čak je reagovao i Stiv Dejns (Steve Daines), američki senator koji ima vrlo važnu funkciju – on je predsjednik pododbora za Evropu pri Odboru koji se bavi vanjskim poslovima, dakle američkog Senata, koji je direktno uputio poruku da "Sarajevo nema jasan moralni kompas“ i dalje je komentarisao naravno u korist Izraela, jer je proizraelski orijentisan.</p><h2>Hoće li se početi snositi sankcije</h2><p>- Vi kažete da je pogriješio Delić, neprimjereno reagovao, međutim to ne znači mnogo ako se za to ne budu snosile konkretne sankcije jer on nije prvi ispad koji ima, gdje je pozivao na slične zabrane kada je u pitanju povorka ponosa itd.</p><p>Sama činjenica da on kao ministar, koji se bavi radom i socijalnom politikom, smatra za shodno da poziva na zabranjivanje nekih konferencija, meni govori da on očito ne shvata baš dobro demokratiju i da možda nije baš najkompetentniji za tu poziciju..</p><p>I druga stvar mi govori da vi očito u stranci ne kotrolišete stvari najbolje. Jer ako svaki član može sjesti za Facebook i pisati šta hoće jer se osjeća emotivno, ne razmišljajući o tome kako će to nanijeti štetu BiH, tu govori da stvar ne štima i da naša politička scena ili barem vaša stranka ne funkcioniše kako treba - rekao je Hadžović.</p>

<p>Upitao je direktno - hoće li se početi snositi sankcije za ovakve poteze koji nanese štetu BiH.</p><p>- I drugo pitanje, kada navodite da smo nasjeli na tu podvalu, osjećate li odgovornost što smo upali u tu zamku, pa sada umjesto da smo imali tu konferenciju, da smo poslali pozitivnu poruku iz Sarajeva, pokušavamo gasiti požar nakon što je već jedna jako loša poruka poslana iz Sarajeva i nakon što je Sarajevo opet označeno kao neki potencijalno problematičan grad, gdje su Jevreji nedobrodošli i tako dalje.</p><p>Ko pravi te klopke, zašto mi nasjedamo u njih i smatrate li sebe kao predstavnike vlasti odgovornim za nasjedanje na te klopke - pitao je Hadžović.</p><h2>Delić će napredovati u karijeri</h2><p>- Ja poštujem i vaš stav, ali ne slažem se. Dakle, neće biti smijenjen. Neću tražiti njegovu ostavku ni pod razno, ali sam mu rekao da je pogriješio. Nadam se da će kao ozbiljan, pošten i vrijedan čovjek, odličan ministar shvatiti da je pogriješio, ako iz toga izvuče pouke. Ja mislim da jeste. On će napredovati u karijeri, bit će još bolji i demokratizirat će se. Slažem se s vama da nije dovoljno demokratičan po vašim ili mojim standardima. Ali sad u jednom trenutku tražite da bude demokratičan i shvata, a da u drugom piše ono što mu ja kažem. To nekako dvoje i nije podudarno.</p><p>Kako ću se smatrati odgovornim? Dobio u 9, proslijedio u 9 i 25, u 11 konferencija otkazana, ja za nju tek saznao. Da sam ikakve informacije, a trebao sam ih imati, imao obišao bih Jevrejsku opštinu, razgovarao, morao bih s Bešićem i ekipom ispratiti kola, obezbijediti auta, vozače, procijeniti koliko je to ljudi osiguranja, provjeriti, uraditi KDZ hotela, sve su to bile teme kojima se mi bavimo. Zaista se na ovoj temi ne smatram odgovornim i smatram da nisam nasjeo, jer sam odmah u startu prepoznao da ovo može biti teška tema.</p><p>Reakcija senatora, i njemu ćemo mi objasniti šta se ovdje desilo, jer ovo nije tačno da je Sarajevo, da su institucije i da su državni organi uradili stvari za koje nas se optužuje. Zašto, zato jer tako iz medija odlazi informacija. Što je zaista tako i što je Delić doprinjeo kao institucija da to tako izgleda. To nije tačno. Moj posao je sada da objasnim ljudima šta se ovdje zapravo desilo. I to ću uraditi s puno strasti i energije, nisam se uopšte umorio, da objasnim da Sarajevo nije ono što mu se nameće, nego da je ovo mali evropski Jerusalem i da su ovdje svi dobrodošli - rekao je Konaković.</p><p>Hadžović je podsjetio da nije prvi put da je neka konferencija otkazana zbog povezanosti s članovima NiP-a.</p><p>- Vi mene pozivate na Samit u Neumu. Potpuno nas je zaobišao Kabinet Borjane Krišto, a mi to radimo ekspertski te organizacije. Mi sad možemo napraviti Samit u Neumu s 30-40 hiljada KM lagano. Da su nama dali, mi bi to uradili ekspresno i genijalno. Nismo imali veze, a i tad su nas neki mediji napadali da smo krivi. Imao sam javno saslušanje o toj temi. Pozvao sam organe, oni koji su dodijelili posao kćerki Gordana Memije, meni bliskog, da s posebnom pažnjom, baš zato što se dovodi sa mnom u kontekst istraži svaki detalj, i ako je bilo kakvog kriminala bilo da se procesuira. Ja to stalno govorim, ako su meni bliski, kaznite ih maksimalnim kaznama.</p><p>Hadžović je pitao da li smatra da je to malo previše koincidencije - otkazanih događaja s kojima su povezani ljudi bliski Konakoviću.</p><p>- Pa eto vi sad sjednete i napišete to, razvijete temu, ja ću se braniti svojim argumentima, a vi probajte to ljude ubijediti da je tako kako tvrdite. Šta vam znači previše koincidencije? Koja je mjera, koliko je dovoljno koincidencije da ne bude previše?</p><p>Na direktno pitanje da li ikada ima preuzimanja odgovornosti, Konaković je odgovorio:</p><p>- Ima, kada se pogriješi preuzme se odgovornost. Da mi nametnete sada odgovornost za Samit s kojim nemam veze ili otkazivanje rabinske konferencije, sada da radite...</p><h2>"Ovo je gaf"</h2><p>Upitan ima li odgovornosti za djelovanje svojih ministara, Konaković je rekao:</p><p>- Imam. Odgovornost za rad Adnana Delića ja imam u potpunosti. Ovo je gaf, ovo je neprimjereno. To je jedan od najboljih ministara ubjedljivo u Vladi FBiH. Njegovi rezultati u oblasti rada, socijalne zaštite, penzionera su impresivni. I savjetujem vam da provedete jedan dan istražujući šta je taj čovjek uradio u svom poslu. Ovo što je sada uradio je katastrofa. Njegova reakcija privatna na Facebooku je loša. Da mu se zbog toga skine glava, moja procjena je da ne treba, a da će iz ovoga naučiti ja mislim da hoće. Da će se demokratizirati dodatno, hoće i da će nastaviti iznositi svoje stavove suprotnim mojim, ja ću to insistirati.</p><p>Na konstataciju da je šteta državi Bosni i Hercegovini i gradu Sarajevu nanešena, Konaković je kazao:</p><p>- Itekako. Moj posao sad je da anuliramo, ublažimo i objasnimo ljudima da tu štetu, nećemo je moći izbrisati, ali ćemo je sigurno umanjiti. Zato sam ja danas s aviona došao da održim konferenciju, da ne bi dalje eskaliralo. Vjerujte mi da ću desetine razgovara obaviti sa svim ljudima. Nisam znao za stav senatora, naći ćemo i njega, poslat ćemo mu pismo da mu objasnimo, da ga pozovemo, svi ti ljudi su dobrodošli u BiH. Ne damo da nam se nametne takav narativ.</p>

<blockquote class="tiktok-embed" cite="https://www.tiktok.com/@avaz.tv/video/7515439090658053382" data-video-id="7515439090658053382" style="max-width: 605px;min-width: 325px;" > <section> <a target="_blank" title="@avaz.tv" href="https://www.tiktok.com/@avaz.tv?refer=embed">@avaz.tv</a> Samit mu otkazan zbog kuma, a konferencija rabina zbog njegovog ministra: Evo pojašnjenja Konakovića. <a title="politika" target="_blank" href="https://www.tiktok.com/tag/politika?refer=embed">#politika</a> <a title="bih" target="_blank" href="https://www.tiktok.com/tag/bih?refer=embed">#bih</a> <a title="balkan" target="_blank" href="https://www.tiktok.com/tag/balkan?refer=embed">#balkan</a> <a title="konakovic" target="_blank" href="https://www.tiktok.com/tag/konakovic?refer=embed">#konakovic</a> <a target="_blank" title="♬ original sound - Dnevni avaz" href="https://www.tiktok.com/music/original-sound-7515439105036782341?refer=embed">♬ original sound - Dnevni avaz</a> </section> </blockquote> <script async src="https://www.tiktok.com/embed.js"></script>

<p><a href="https://www.youtube.com/channel/UCaRTo-H6Q9QZVKu9tDi-0WQ/" style="background-color: rgb(249, 249, 249);"><u>Besplatno se pretplatite na YouTube kanal Avaz TV.</u></a></p>

Ja to stalno govorim, ako su meni bliski, kaznite ih maksimalnim kaznama

<p>Nakon što je Konferencija evropskih rabina – umjesto planiranog skupa u Sarajevu – hitno premještena u Minhen zbog odbijanja domaćina da im ustupi prostor, stigla je i zvanična reakcija iz američkog Senata. Senator Steve Daines, predsjednik Pododbora za Evropu pri Odboru za vanjske poslove Senata, javno je osudio postupke sarajevskih vlasti, nazivajući ih „potpuno moralno dezorijentisanim“.</p><p>“Zvaničnici u Sarajevu nemaju moralne jasnoće”, izjavio je Daines. “Nazvati izraelske vojne operacije genocidom dok Hamas koristi civile kao živi štit je neodgovorno i služi samo kao opravdanje za antisemitske postupke – kakve su upravo učinili zvaničnici u Sarajevu protjerivanjem rabina iz grada.”</p><p><br></p>

<blockquote class="twitter-tweet"><p lang="en" dir="ltr">My statement regarding the Conference of European Rabbis&#39; forced meeting relocation from Sarajevo to Munich: <a href="https://t.co/SGHxUsVPHi">pic.twitter.com/SGHxUsVPHi</a></p>&mdash; Steve Daines (@SteveDaines) <a href="https://twitter.com/SteveDaines/status/1933176584048959718?ref_src=twsrc%5Etfw">June 12, 2025</a></blockquote> <script async src="https://platform.twitter.com/widgets.js" charset="utf-8"></script>

<p>Ova oštra poruka američkog senatora samo je posljednji u nizu međunarodnih šamara koji je Bosna i Hercegovina primila zbog, najblaže rečeno, neodgovorne i nestručne politike Konakovićevih kadrova. Na otkazivanja skupa rabina u Sarajevu prethodno je reagirala i Evropska komisija.</p><p>Iz Evropske su poručili je žalosno da su vlasti u BiH povukle poziv za sastanak Konferencije evropskih rabina u Sarajevu.</p><p>Naveo su da su sloboda vjeroispovijesti i sloboda udruživanja zagarantovane Ustavom Bosne i Hercegovine kao i da je poštovanje principa utvrđenih Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i Poveljom EU o osnovnim pravima neophodno za svaku zemlju koja želi da se pridruži Evropskoj uniji.</p><p>Skandal je, podsjetimo, izbio nakon što je ministar za rad i socijalnu politiku FBiH Adnan Delić preko svog Facebook naloga javno pozvao na zabranu konferencije rabina u Sarajevu, nakon čega su uslijedili brojni napadi.</p><p>Svojim neiskusnim, radikalnim i emocionalnim ispadom na društvenim mrežama dao povod da se Sarajevo predstavi kao grad koji protjeruje vjerske vođe. U konačnici, ne samo što je kompromitovao sebe, već i grad Sarajevo, državu Bosnu i Hercegovinu i, nažalost, i bošnjačku politiku u očima međunarodne javnosti.</p><p>Pitanje koje ostaje jeste – da li će Konaković preuzeti političku odgovornost za međunarodne skandale koje proizvode njegovi kadrovi? Ili će se, kao i mnogo puta ranije, sve završiti na izigravanju žrtve, beskrajnim konferencijama i spinovanju domaće javnosti, dok u nikad delikatnijem trenutku u svijetu nastavljamo da tonemo u reputacijski minus?</p>

Kako je fudbalska lopta stigla u BiH (I DIO): Od austrougarskih vojnika do Zrinjskog i početaka igre među narodima

Dok zemlje zapadnog Balkana uklanjanju granice: BiH i dalje pravi zidove – sama sebi

Alijini ljudi

Ferhadija – od mahale Ferhat-bega do simbola glavnog grada

Trampov napad na Iran učvrstio Netanjahua na vlasti

Legendarni šah Iran je pretvorio u silu, a onda je došao Homeini

Kada odgovorni za raspad sistema glume zaštitnike naroda: Izetbegović je zadnji koji može držati moralne lekcije

Zašto Federacija nije postala Zapadna Njemačka?

Kako su NiP-ovci bacili svjetsku ljagu na Bošnjake: Stranka koja je Sarajevo obilježila antisemitizmom

Uhljebokratija

Dok Vlada FBiH piše zakon, Parlament ga već ruši: Zahiragić u ofanzivi, LGBT prava u BiH i dalje bez većine

KK Bosna - propast jednog grada, ruševina jednog društva

Tramp je obećao mir, a dobio rat – i to svoj

Elmedin Konaković pokušao oprati sramotu koja je nanesena Sarajevu: Jeftinom predstavom sakriva odgovornost

Video / Samit mu otkazan zbog kuma, a konferencija rabina zbog njegovog ministra: Evo pojašnjenja Konakovića

Američki senator osudio Sarajevo: Konakovićevi kadrovi priređuju BiH neviđenu međunarodnu sramotu

Kako je fudbalska lopta stigla u BiH (I DIO): Od austrougarskih vojnika do Zrinjskog i početaka igre među narodima

Dok zemlje zapadnog Balkana uklanjanju granice: BiH i dalje pravi zidove – sama sebi

Alijini ljudi

Ferhadija – od mahale Ferhat-bega do simbola glavnog grada

Trampov napad na Iran učvrstio Netanjahua na vlasti

Legendarni šah Iran je pretvorio u silu, a onda je došao Homeini

Kada odgovorni za raspad sistema glume zaštitnike naroda: Izetbegović je zadnji koji može držati moralne lekcije

Zašto Federacija nije postala Zapadna Njemačka?

Kako su NiP-ovci bacili svjetsku ljagu na Bošnjake: Stranka koja je Sarajevo obilježila antisemitizmom

Uhljebokratija

Dok Vlada FBiH piše zakon, Parlament ga već ruši: Zahiragić u ofanzivi, LGBT prava u BiH i dalje bez većine

KK Bosna - propast jednog grada, ruševina jednog društva

Tramp je obećao mir, a dobio rat – i to svoj

Elmedin Konaković pokušao oprati sramotu koja je nanesena Sarajevu: Jeftinom predstavom sakriva odgovornost

Video / Samit mu otkazan zbog kuma, a konferencija rabina zbog njegovog ministra: Evo pojašnjenja Konakovića

Američki senator osudio Sarajevo: Konakovićevi kadrovi priređuju BiH neviđenu međunarodnu sramotu