Ustani rano, ili bolje nemoj spavati nikako. Stigni na jedan let, presjedaj na drugi. Gledaj gdje je prijevoz da ne zakasniš, jer neće čekati. Prođi kroz Varšavu, divi se gradu, onako usput. Popij najskuplju kafu do tada u životu i čekaj prijevoz za dalje.

Cilj je jedan – stići u Ukrajinu.

Osamnaest mjeseci ova evropska država hrabro se bori protiv agresora – Rusije. Uz pomoć Zapada. A jučer je ona proslavila i Dan nezavisnosti.

Tenzija se osjeti

Kreneš na voz koji polazi iz Poljske, a onda se vrijeme polaska odlaže i odlaže. Tehnički problem ili taktika? Sjediš i čekaš. Kako se približava, na peronu se osjeti tenzija jer kome je svejedno ući u ratom zahvaćenu zemlju uprkos obećanjima o sigurnosti? Zbijate šale o tome kako je možda posljednji zalazak sunca koji gledaš, čitaš vijesti o trenutnim dešavanjima i potencijalnim napadima.

Novinar u tebi ne da ti mira, pa već praviš scenarije u glavi. Misliš, šta god da se desi, tu si gdje trebaš biti.

Idemo dalje. Voz čeka, jedini iole siguran prijevoz do Kijeva. Još jedna pasoška kontrola i u Ukrajini smo. Tu se smjenjuju specijalci. Ukrajinci zamjenjuju Poljake.

Valja i nazad

Noćna je vožnja. I onda zastrašujući mrak kroz Ukrajinu, a vjerujem da svima u glavi proleti neki scenarij iz kojeg, uglavnom, ne izađeš živ. Odlučiš otići na spavanje u kupe. Eh, otkad se nisam vozom vozila. I u njemu spavala. Zatvoriš oči, ono tutnji. Nećeš ni čuti, pomisao je, ako krene neki napad.

Nakon nekoliko sati stižemo nadomak Kijeva. Dobro je, preživjeli smo. A valja i nazad.