Slovenski političar Igor Šoltes, zastupnik Kluba Zelenih u Evropskom parlamentu, dobitnik je priznanja „Potočarska povelja“, koja će mu biti uručena na 25. godišnjicu obilježavanja genocida u Srebrenici. 

Šoltesa su za ovo izuzetno priznanje predložila udruženja „Majke enklava Srebrenica i Žepa“ i „Žene Podrinja“ Bratunac za doprinos u promoviranju istine i zaštite žrtava genocida.

Velika čast

- Velika mi je čast što sam dobitnik „Potočarske povelje“. To je veliko priznanje meni, mom radu, pogotovo kada je riječ o tome kako sam radio kao parlamentarac EP-a koji je zadužen za zapadni Balkan – kaže u intervjuu za „Avaz“ Šoltes.

No, mi u BiH i u regionu još se borimo protiv negatora genocida. Nije li to poražavajuće?

- Svakako. Smatram da bi priznavanje genocida bilo vrlo značajno za region, da države Balkana krenu dalje. No, nažalost, za to treba vrijeme, ali i politička volja. Ali, nadam se da, pored ostalih elemenata, upravo priznavanje genocida u Srebrenici ostaje bitna stvar na agendi Evropskog parlamenta.

Jeste li osobno razočarani kao Evropljanin, parlamentarac, kao partizanski unuk, što Rezolucija nije zaživjela u regionu?

- Jesam! Svakako bi to bio jedan značajan korak. No, moram naglasiti i da se Evropa nalazi u odlučujućem vremenu. Na snazi su nacionalizmi, nastojanja da se umanji uloga Unije. I EU ima težak zadatak da to prevaziđe, da nađe lijepak koji će je zalijepiti na način koji će se temeljiti na izvornim vrijednostima, među kojima su vladavina prava, solidarnost, razumijevanje.

Prije tri sedmice završeni su izbori za EP, šta su oni donijeli?

- Nasreću, nisu se ostvarili svi planovi onih koji su očekivali gore. Radikalna struja nije dobila potvrdu koju je očekivala. No, to nije dovoljno i to je početak budućeg napornog rada. Morat će se odgovoriti na pitanje koje su vrijednosti koje Evropu drže zajedno. Prije svega, moramo znati da je EU u svom bitku projekt mira i odgovor na mračno doba prošlog stoljeća poslije Drugog svjetskog rata. To je vrijednost o kojoj treba misliti kada se odgovara radikalnim strujama, ali i ovom novom fašizmu koji se širi jezikom mržnje, netrpeljivošću, zatvaranjem granica.

Zagovornik proširenja

Gdje je mjesto BiH i ostalih zemalja zapadnog Balkana u toj i takvoj Evropi?

- Ja sam uvijek bio veliki zagovornik proširenja EU. Bezbroj sam puta ponovio da je mir na Balkanu - mir u Evropu. Ne kaže se džaba „mirna Bosna“, kroz historiju se to pokazalo opravdanom izrekom. Zato se nadam da će u narednom mandatu evropska agenda biti posvećena tom dijelu Evrope. Naravno, to je obostrani interes i zemalja koje pretendiraju ka EU i EU. Bosnu i Hercegovinu čeka mnogo rada.

Ako budemo ikad formirali vlast.

- Da, to su pitanja koja zahtijevaju mnogo trezvenosti, razuma, odgovornosti i prije svega poštovanja jednih prema drugima.

No, u regionu je otvoreno pitanje Srbije i Kosova. Pregovori stoje, tenzije rastu.

- Odnosi između Beograda i Prištine su zastali. Prošle godine ujesen činilo se da ima jako svjetlo na kraju tunela, sada se čini da je zbog različitih mjera s obje strane, sada na jednoj tački s koje je teško krenuti dalje. Pitanje je postoje li uvjeti da se krene dalje ili treba redefinirati ono što je napravljeno i krenuti iz početka. Pitanje je jesu li odnosi sada takvi da to znači da svakog trenutka može doći do deblokade dijaloga ili do zaoštravanja odnosa. Zato je teško odgovoriti na ovo pitanje.

Demografski deficit u Evropi

Kakva je Evropa danas?

- Što se tiče homogenosti, mnogo je slabija nego prije deset godina. To je posljedica demokratskog deficita. Glavni izazov pred Evropom je socijalna pravda, jednakost. To je jedna od ključnih stvari za trajni mir. Zatim, tu su klimatske promjene, koje ne poznaju granice i za to svi imamo veliku odgovornost. Treća stvar koju ne smijemo zaboraviti jeste demografska slika Evrope. Evropa postaje sve starija i to zahtijeva novu strategiju. I na kraju, ne smijemo potcjenjivati taj proces digitalizacije, vještačke inteligencije, koji neminovno ulazi u sve pore našeg života. To će bitno promijeniti i tržišta rada, te će se vidjeti hoće li Evropa ostati tzv. socijalna Evropa ili će se pretvoriti u nešto drugo.