Osuđeni ratni zločinac Momir Nikolić, ratni pomoćnik komandanta za bezbjednost i obavještajne poslove vojske bosanskih Srba koji se nalazio u središtu zločina koji su počinjeni nakon pada Srebrenice u julu 1995. godine, prije više od godinu pušten je na slobodu, iako nije izdržao dvije trećine dosuđene kazne, te danas sa suprugom i djecom mirno živi u Švedskoj.

Vrlo važna stvar

Šira javnost o puštanju Nikolića na slobodu saznala je tek nedavno, premda su mnogi bratunački Bošnjaci ovoga ljeta imali priliku sresti Nikolića u naselju Repovac kod Bratunca, gdje ima kuću.

- Iskreno, bio sam zatečen kad sam ga ugledao kako nešto radi pored kuće u kojoj mu svih ovih godina živi majka. Bilo je to u vrijeme obilježavanja 20. godišnjice genocida u Srebrenici. U prvi mah nisam ga prepoznao, obrijao je brkove. Osjećao sam se vrlo nelagodno kad sam ga ugledao, ali nisam imao nikakvu želju s njim da razgovaram, premda sam ga poznavao prije rata. Danima je nešto popravljao, proširivao neki put pored kuće. Kasnije sam čuo kako je pričao da je “riješio svoje životne probleme”. Pohvalio se da je dobio boravak u Švedskoj, da mu djeca tamo rade u državnoj službi, da mu supruga također radi itd - ispričao nam je jedan od bratunačkih Bošnjaka koji je govorio pod uvjetom da mu ne objavljujemo identitet.

Naš sagovornik kaže kako je od onih koji su kontaktirali s Nikolićem saznao da je govorio da je on svojim “svjedočenjima protiv oficira Vojske RS učinio vrlo važnu stvar za međunarodnu pravdu”.

Puštanje Momira Nikolića na slobodu Haški tribunal je godinu skrivao od javnosti. Podaci na zvaničnoj stranici Tribunala još  govore da se Nikolić nalazi na izdržavanju kazne u Finskoj, premda je iz tog zatvora izašao 1. jula 2014. godine!

Priznanje krivice

U saopćenju Tribunala objavljenom 12. oktobra ove godine, pojašnjava se da je prilikom odlučivanja o Nikolićevoj slobodi predsjednik Teodor Meron u obzir uzeo “povoljan izvještaj finskih vlasti o njegovoj rehabilitaciji”, ali i ocjenu Tužilaštva u Hagu da je Nikolić “u značajnoj mjeri sarađivao”.

Nikolić je prvi haški osuđenik (ne računajući one koji su zbog bolesti pušteni iz zatvora) koji je na slobodu izašao prije odležane dvije trećine kazne.

(Foto: S. Smajlović - Kuća Nikolića u naselju Repovac kod Bratunca: Bošnjaci ga viđali ovog ljeta)

Iako se izjasnio da je kriv za progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, u prvostepenom postupku bio je osuđen na 27 godina zatvora. Zbog svjedočenja u drugim predmetima, očekivao je da će mu ta kazna biti drastično smanjena u žalbenom postupku, ali je tada osuđen na 20 godina zatvora.

U našem prošlom broju priloga “Sedmica” podsjetili smo na riječi 19 monstruma pokajnika koji su u Hagu priznali krivicu. Među njima je i Momir Nikolić koji je, kako stoji u transkriptu sa suđenja od 29. oktobra 2003. godine, tom prilikom rekao:

- Svjestan sam da mrtve ne mogu vratiti, da porodicama svojim priznanjem bol ne mogu ublažiti, ali sam ovim činom želio da doprinesem da se napokon sazna potpuna istina o Srebrenici i njenim žrtvama, da organi Republike Srpske i svi pojedinci koji su učestvovali u zločinu slijede moj put, priznaju svoje učešće i krivicu, predaju se i odgovaraju za ono što su uradili. Priznanjem da sam želio da pomognem Sudu i Tužilaštvu da dođe do potpune istine i da svjedoke, žrtve zločina, njihove majke, braću i sestre ne izlažem novim patnjama i da ih ne podsjećam na tu užasnu tragediju.

U pritvoru govorio da je bio žrtva vojnih i civilnih struktura VRS

Dok je ležao u pritvoru u Haškog tribunala, Nikolić je, kako saznajemo, kontaktirao s pojedinim bošnjačkim oficirima kojima je također u to vrijeme suđeno. Jednom od njih se povjerio da je on bio žrtva vojnih i civilnih struktura VRS i da je zato odlučio da svjedoči u drugim predmetima.

Saradnja s Tužilaštvom

Momir Nikolić je u vrijeme genocida u Srebrenici bio bezbjednjak u Bratunačkoj brigadi i bio je svjedok svega što je prethodilo masovnim ubistvima srebreničkih zarobljenika. Njegova saradnja s Tužilaštvom odnosila se na svjedočenje na suđenju Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću, ali i na suđenju oficirima VRS Vujadinu Popoviću i Ljubiši Beari, koji su osuđeni na doživotnu robiju, dok su ostali u ovom predmetu osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne.  

Svjedočeći u slučaju “Karadžić”, Nikolić je, između ostalog, potvrdio da mu je 12. jula Vujadin Popović kazao da “sve balije treba pobiti”, a žene i djecu deportirati, u što se, kako je rekao, uvjerio vlastitim očima. Između ostalog, opisao je i sastanak Ljubiše Beare i Karadžićevog povjerenika za Srebrenicu Miroslava Deronjića u noći sa 13. na 14. juli u Bratuncu na kome se razgovaralo o mjestu i načinu ubistva zarobljenika.