U našem ukupnom životu se svakim danom iznova sve jasnije i s više primjera dokazuje kako je sistem upravljanja institucijama koje su od općeg javnog interesa, a koje su uspostavile pobjedničke nacionalne stranke nakon izbora 1990. godine, apsolutno neodrživ i nanosi ogromne štete cijelom našem društvu i državi.

Da je ovo tačno, dokaz je najnovija histerija u vezi s izborom direktora Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS), u narodu poznatije bolnice „Koševo".

Izvorište nauke

Centralna, najveća i najznačajnija medicinska institucija u BiH, glavni centar medicinske naučnoistraživačke aktivnosti i izvorište medicinske nauke svakako je ova univerzitetska klinika, na kojoj se obučavaju budući ljekari i provodi praktično uvođenje i specijaliziranje u svim granama medicine. 

Kao takva, ona pripada cijelom društvu i svim građanima i ne bi smjela biti ni pod kakvim specifičnim, a pogotovo političkim nadzorom i upravom koja ima parcijalni politički karakter. Ta institucija bi morala biti nezavisna od politike i svih drugih vidova posebnih interesa. Ona mora biti vođena samo na temeljima nauke i prakse medicinske znanosti i prakse u svijetu. Međutim, to je u našem sistemu od početka drugačije i izvrnuto. 

Ovo pišem zbog apsolutno neprihvatljive i besmislene reakcije SDA na odluku Upravnog odbora KCUS-a da se profesor Rusmir Mesihović postavi za novog direktora te institucije, a nakon smjene ranijeg direktora.  

Svi argumenti koji su navedeni protiv takve odluke su besmisleni i doslovno glupi i mogli su nastati samo kao reakcija na uvrijeđenost onih koji smatraju da samo oni mogu odlučivati ko će šta u ovoj zemlji biti i raditi. 

Stranačka pripadnost

Ovaj apsurd da je stranačka pripadnost jedini i odlučujući kriterij za dobivanje pozicije vođenja jedne od najvažnijih društvenih institucija, kao i da se za to mora dobiti i konsens jedne porodice, jedan je od apsurda ove nenormalne ukupne situacije i mora biti uklonjen kao praksa uopće, a ne kao slučaj Mesihović i oni koji su protiv njega, nego kao ono što taj slučaj jeste, a to je ostatak totalitarne prakse i nezakonite vladavine jedne stranke i njenih ljudi nad institucijama koje pripadaju cijelom društvu.

Stranka Hipokrata 

Lično imam iskustvo s nakaradnim karakterom ovog sistema u slučaju mog sina. Kao kardiolog koji je specijalizirao na KCUS-u za vrijeme rata, nakon što je obišao sve frontove, radio je u bivšoj Vojnoj bolnici na reanimacijama, gdje se suočio s jednom nevjerovatnom situacijom. 

Naime, kada se prijavio tadašnjem direktoru Faruku Konjhodžiću, ovaj mu je rekao: “Ifete, položio si ispit i sad samo stupi u stranku i sva su ti vrata otvorena." Na to je Ifet odgovorio: „Profesore, ja već imam stranku i ona se zove stranka Hipokrata, jer sam položio zakletvu da neću imati autoriteta iznad interesa bolesnika." 

Nakon toga su mu odista sva vrata bila zatvorena do danas. Primjena stranačkog vladanja medicinom je antihumana, nezakonita i kao takva nedozvoljena, a, ako ništa drugo, nas bi lično iskustvo moralo naučiti da je takva praksa doprinijela ogromnom padu kvaliteta naše medicine.