Episkop bihaćko-petrovački Atanasije u božićnom intervjuu za “Dnevni avaz” ukazao je na važnost obnove brojnih vrijednosti među narodima u BiH i odnosa među ljudima. Napomenuo je da je to tema koja zaslužuje svu pažnju i obavezuje sve nas da se na tom putu izgradnje jednako i zalažemo.
Vladika Atanasije podsjetio je sve vjernike koji danas obilježavaju najradosniji hrišćanski praznik, rođenja Isusa Hrista - Božić, na suštinu ovog događaja, pozivajući ih da svoju pažnju usmjere na vrijednosti Jevanđelja, posebno se osvrćući na mlade ljude, pred kojima se u današnjem vremenu nameću i duhovno štetna iskustva.
- Često ljudi, čak i u hrišćanstvu, nastoje Boga prilagoditi sebi, umjesto sebe božanskoj istini, u kojoj, ako bismo živjeli, bili bismo dobri ljudi... - poručuje Atanasije.
Crkva je čovjek
Čini se da je danas očuvanje duhovnih i tradicionalnih porodičnih vrijednosti u domenu izazova, jer je mnogo izmijenjen način života. Jesu li u nadležnosti Crkve i oni koji, uvjetno rečeno, zalutaju na putu svog razvoja?
- Potrebno je sve više osvješćivati osnove vrijednosti života i afirmisati ih kroz pozitivne primjere. Naši običaji i praznici i jesu u svojstvu toga, jer se tada sve svodi upravo na te osnovne vrijednosti. Odnosno, na porodicu, zdravlje društva, promociju kvaliteta, duhovno zdravih iskustava. Crkva je, prije svega, čovjek. Tome je namijenjena, čuva duhovni kontinuitet, redoslijed života i gradi život na pravim vrijednostima. Potrebno je ukazivati na te svijetle primjere neprestano, jer oni čuvaju taj kontinuitet svjetlosti. To jeste vrlo važno, jer postoje razni osjećaji koji prijete diskontinuitetu duhovnosti.
Kako ste zadovoljni situacijom u pogledu međuljudskih odnosa i s drugim vjerskim zajednicama?
- To je pitanje, odnosno tema, koja zaslužuje pažnju i mislim da se svi trebamo potruditi. Ovo vrijeme zahtijeva od svih nas da se angažujemo na stvaranju dobrih odnosa, restauraciji dobrih stvari narušenih nesrećama, sukobima, nesporazumima, ratovima. Osobito sada, u vremenu Božića, mi s punom sviješću stajemo pred Tvorca, kao pred ogledalo, sagledavamo sebe, druge i svijet, i u tom ogledalu svjesni smo svojih dužnosti i obaveza.
Pohvalio bih se, trudili smo se mnogo u vezi s davanjem i izgradnjom dobrih komšijskih odnosa, saradnjom i afirmacijom pozitivnih stvari i vrijednosti. Na skupovima koje smo imali u organizaciji Međureligijskog vijeća BiH, brojnim seminarima i predavanjima, pored naučnog domena, ostvarili smo lično, međuljudsko razumijevanje, učvršćene su veze našeg prijateljstva, posjećujemo se, čestitamo...
Teško živimo
Mnogi kažu da smo se rastali od jedne od najtežih godina, koju su obilježile elementarne nepogode, socijalni nemiri... Imaju li građani osnova za optimizam?
- Na pamet mi pada naš zajednički pisac Ivo Andrić, jer sve ono što nam je zajedničko ide nam na korist, pa čak i nesreće. Tvorac hoće da nas zagrli i u tim stradanjima i kaže: Iako se razlikujete po nacionalnosti ili vjeri, vi ste svi moja djeca. Dakle, postradali jesmo u materijalnom, ali smo u tom zajedničkom zagrljaju postali bliski jedni drugima, aktiviralo se ono humano u ljudima, iako možda još ne dovoljno.
Teško živimo... Naša struka je ishrana i bodrenje duha, jačanje vjere i nade, ali apelujemo na ekonomske stručnjake da se i dalje angažuju na rješavanju tih pitanja i poboljšanju situacije.
Vjerovatno ste upoznati s informacijama da bi ove godine BiH trebao posjetiti papa Franjo. Kakvo je Vaše mišljenje o tome?
- Ono što ja mogu tvrditi, a što je zasigurno i naša želja, jeste da cijeli svijet živi u harmoniji i da iz naše perspektive želimo da se stvore uslovi za takve posjete, ma kako uslovi bili složeni i kompleksni. Te posjete vrlo pažljivo se planiraju i nijedna posjeta nije slučajna, jer se drži do toga, da ti događaji budu osmišljeni na maksimalnu korist domaćina.
Najveće svjetlosti
Koja je vaša ovogodišnja poruka vjernicima povodom Božića?
- Najvažnije je da naše poglede i pažnju usmjerimo u Isusa Hrista i na događaj njegovog rođenja. Tu, u toj vitlejemskoj svjetlosti i smirenju, spoznat ćemo i to kako da se odnosimo prema sebi samima i prema drugima. Osjetit ćemo smirenost i to kako on daje sebe nama, i mi ćemo imati želju da sebe dajemo i njemu i drugima. Dao je dijagnozu ljudskog života, on je osnova vjere, nade i ljubavi i jedina istinita svjetlost, svjetlost koja će nam pomoći da riješimo sva naša životna pitanja.
Naš Spasitelj, koji je rođen i živio s ljudima, nije napustio svijet, poslije nasilne smrti je vaskrsnuo i ostao s nama kao pobjednik, kao svjetlost. Zamislite taj paradoks, da su najveće svjetlosti vitlejemska - kada se rađao i vaskršnja - kada je pobijedio smrt. Zato kažemo: Hristos se rodi, Hristos vaskrse i Hristos je među nama, jer je to fundament i postulat hrišćanskog načina života, opravdanje optimizma, to nije utopija, ima svoju supstancu.
