O čemu mi slušamo, narode? Posljednjih dana toliko nam govore o tome kako je "u jedinstvu snaga", da se čovjek, naprosto, zabrine da će na vrhuncu izborne kampanje pojedini političari, gluho bilo, početi napastovati birače.
Drugi, pak, zazivaju čas Tita, čas Boga, toliko glasno da se ona iznenađena nana sa SDP-ovog skupa još nije "dohavizala" od zapjenušanog vječitog velikog vođe, koji će uskoro preteći i legendarnog Maršala po broju godina na čelu partije.
O kakvom mi jedinstvu govorimo, gdje je ta "država za čovjeka"? Ko su ti Titovi i Alijini nasljednici?
Alija Izetbegović na čuvenoj smotri Armije RBiH na Koševu rekao je da narod treba pamtiti i kazniti one koji nemaju dovoljno ljudske pažnje i da često zaboravljaju ne samo borce nego i nosioce "Zlatnog ljiljana" i porodice šehida te da se u nevrijeme, onako bešćutni, koristeći vjeru i državu kao monetu, voze skupim kolima i gomilaju imovinu.
Alija je bio skroman čovjek, Tito nije ostavio skoro ništa svojim nasljednicima. Ali su zato oni koji se pozivaju i na Aliju i na Tita itekako dobro naplatili njihov put, pa se voze i skupim autima i žive u vilama na Poljinama, dok porodice onih Alijinih boraca i Titovih rudara gladuju, a njihova djeca mole Boga da im pokaže put iz Bosne.
Alija i Tito gradili su državu, njihovi nasljednici je razvaljuju. U vrijeme velikih državnika psi lutalice nisu bili pred Skupštinom BiH kao danas. Zapošljavali su ljude, radili za opće dobro, dok njihovi sinovi podigoše armiju od 550 hiljada nezaposlenih i skoro milion siromašnih i gladnih, a korupcija baš onako slučajno proguta 700 miliona KM godišnje. Umjesto razvoja, ekonomija je odavno gurnuta u ambis...
Ako će ovakav biti i nastavak Alijinog i Titovog puta, dajte da neko već jednom upali svjetlo. Da se, umjesto jedinstva, makar bolje organiziramo...
