Nakon što su izvučene grupe za Evropsko prvenstvo u Njemačkoj, rijetko ko je polagao nade da će Slovenija proći grupu u kojoj su Engleska, Danska i Srbija. Prvo mjesto je bilo rezervirano za Engleze, a na druga dva su se očekivale Danska i Srbija.Međutim, Matjaž Kek napravio je čudo. Čudo u koje je, vjerovatno, samo on vjerovao. Od unaprijed otpisane Slovenije napravio je ekipu koja je među 16 najboljih Starog kontinenta. A riječ je jednoj od najmanje vrijednih reprezentacija - vrijedi 141,55 miliona eura, ispod su samo Albanija (111,6) i Rumunija (92,13).- Vidio sam da su se neki ljudi nasmijali kada su dobili Sloveniju, možda će im biti žao. Napravit ćemo sve da tako i bude - glasila je izjava Keka nakon žrijeba, a na koju je podsjetio poslije velikog uspjeha.Kek i njegovi izabranici pobrinuli su se da se o njima priča u superlativima. Ponovo su pokazali moć fudbala. Jer, da se sve desilo po očekivanjima, ko bi to gledao? Ne bi bilo neizvjesno i zanimljivo. Ovako, Kek i „Fantje“, kako je nadimak Slovencima, oduševili su sve ljubitelje najvažnije sporedne stvari na svijetu.Pokazali su i da ne treba ekipa vrijediti milijardu eura, da ne mora imati 23 vrhunska fudbalera u rosteru da bi se nešto napravilo. Kakav je stručnjak Kek, ne govori samo ovaj uspjeh. Podsjetimo, on je 2016./2017. s Rijekom osvojio dvostruku krunu u Hrvatskoj, zemlji u kojoj je suvereni vladar Dinamo Zagreb.Matjaž Kek rođen je 9. septembra 1961. godine u Mariboru. U trenerskoj karijeri vodio je Maribor, U-15 i U-16 reprezentacije Slovenije, Al Itihad, Rijeku, a sada pravi čuda sa Slovencima.

Treću najjeftiniju ekipu Eura odveo među 16 najboljih

Matjaž Kek: Napravio čudo

Tenderi za nabavku medicinskih uređaja u Univerzitetskom kliničkom centru (UKC) Tuzla, od kojih zavise životi stotina pacijenata iz ovog kantona, kapi su koje prelijevaju odavno punu čašu neznanja, malverzacija i zloupotreba u sistemu javnih nabavki u BiH. Duže od godinu najveća zdravstvena ustanova u najmnogoljudnijem kantonu u FBiH nije u stanju osigurati prijeko potrebne aparate za radioterapiju, zbog čega teško oboljeli građani moraju putovati u druge gradove, bez obzira na njihovo zdravstveno stanje.Nakon tri tendera i 15 izgubljenih mjeseci, ko zna koliko ugašenih života, patnje i neizvjesnosti, istraga jednostavno mora doći do krivca - jesu li uvjeti iz tendera prilagođavani određenom ponuđaču, je li posrijedi neznanje ili nemar prilikom izrade tenderske dokumentacije ili su zakonska rješenja zaista takva da su procedure, članovi i rupe u njima iznad ljudskih života. Uostalom, odmah po imenovanju, polovinom aprila, novoimenovani direktor UKC-a Tuzla Šekib Umihanić zatražio je od Tužilaštva TK da istraži sve okolnosti koje su dovele do ugrožavanja zdravlja i života onkoloških bolesnika.Iako je jedan od najužasnijih, jer nam ljudi umiru, problem javnih nabavki u UKC-u Tuzla nije jedini u ovoj državi. Procjenjuje se da se kroz javne nabavke godišnje u BiH potroši i do tri milijarde maraka, a žalbene procedure često i bez ikakvog osnova koče nabavku lijekova, opreme, izgradnju infrastrukturnih objekata…U BiH je razvijena i nova grana “poduzetništva”, koju čine firme i pojedinci čiji je jedini “posao” da žalbama odugovlače procese i na tome još dobro zarađuju. Više od 4.000 žalbi u prošloj godini, iako se više od polovine pokazalo neosnovanim, za 63.000 dana zaustavilo je tenderske procedure. I tako ukrug, godinama.&nbsp;

Tenderi za nabavku medicinskih uređaja u UKC-a Tuzla kapi su koje prelijevaju odavno punu čašu

Ko je kriv

Fudbaler Lacija Matija Zakanji (Mattia Zaccagni) vjerovatno je jedno od najomraženijih lica u Hrvatskoj.Matirao je Dominika Livakovića u 98. minuti i srušio snove „Vatrenih“ o prolasku u osminu finala Evropskog prvenstva u Njemačkoj.Priliku za igru dobio je kao rezervista. U moru izmjena jednog i drugog selektora ušao je na teren skoro pa neprimjetno, a onda je sjajnim golom lansirao Italiju u drugi krug. Dok su „Azuri“ slavili, na drugoj strani hrvatski fudbaleri su bili uplakani.Mnoge je gol Zakanjija podsjetio na onaj njegovog idola Alesandra Del Pijera (Alessandro) u polufinalu Svjetskog prvenstva 2006. u Njemačkoj. Samo su tada u suzama bili Nijemci, a ne naše komšije. Ako se Hrvatskoj ne poklope rezultati iz drugih grupa, još će više naši susjedi mrziti Zakanjija, jer bi to mogao biti posljednji meč Luke Modrića u kockastom dresu.Da se vratimo na Zakanjija. On praktično posljednje dvije godine igra ozbiljan fudbal. Krenuo je od četveroligaša Belerije, bio član Verone, Venecije, Citadelje, a onda je stigao u Lacio. S 27 godina je dokazao da se upornost isplati. Dugo je bio daleko od glavne scene, ali je konačno dočekao svojih pet minuta. Nakon Hrvatske, više ništa neće biti isto u karijeri i životu Zakanjija.Matija Zakanji rođen je 16. juna 1995. godine u Čezeni. Igra na poziciji krila, a sada uživa status jednog od heroja italijanske reprezentacije.

Dugo je bio daleko van glavne scene, ali je dočekao svojih pet minuta

Matija Zakanji: Heroj Italije

Opsesija postavljanjem trobojki na svakom „praznom“ ćošku u Bosni i Hercegovini postala je sastavni dio svih u manjem bh. entitetu RS, i pozicije i opozicije.Modni izričaj - ili šta već.Ko god zna strukturu ove države, i putuje njome, bilo poslovno bilo privatno, zna i da se na svakom mjestu koje bosanski Srbi svojataju kao da je samo njihovo zastave vihore na kopljima, zgradama, kućama, uz ulice i pašnjake. Pa nekad nije dovoljno ni to, već plaćaju i panoe da se crvena, plava i bijela nekako istaknu, dodatno. A za to im ne treba nikakav povod, kao što je neka proslava ili slično, već, eto, onako. Da se zna.Jer, da nema tih zastava, valjda ljudi ne bi ni znali da to „pripada njima“.To je još jedan pokušaj da prisvoje nešto što nije i neće biti samo njihovo. Naglasak na riječ „samo“. Nekada su osvajači boli koplja sa zastavama kada zauzmu dio neke zemlje. Ovi danas „zabadaju“ da bi građanima pružili lažnu sliku i dodatno ispirali mozak nacionalizmom na kojem vladajuće strukture u RS decenijama opstaju. Jer ništa nije osvojeno, samo se bez ikakvog smisla četiri godine prolijevala krv nevinog naroda, vršili genocidi, protjerivanja, maltretiranja, psihička i fizička.„Evo, vidiš, čim je tu ta zastava, to znači da je naše/moje/tvoje.“A ništa nije njihovo, ni naše, ni tuđe. Nego zajedničko.I te zastave su posljednji pokušaji da uvjere naivni narod da je ono što rade, izgovaraju, propovijedaju, ispravno. Da su oni ugrožen narod (nisu), da njih niko ne razumije (pa i ne razumije neprijateljstva), da su 90-ih napadnuti (a ne da su napadali). Eto, za to im i te zastave služe, ali i da se oni drugi što više osjećaju „k'o krme u Teheranu“ kad borave u RS, privremeno i zastalno.

Time pružaju građanima lažnu sliku i dodatno ispiraju mozak nacionalizmom na kojem vladajuće strukture u RS decenijama opstaju

Trobojka duga 500 metara na skupu "Srpska te zove"

Modni izričaj trobojkom

U današnjem izdanju "Dnevnog avaza", najtiražnijeg dnevnog lista u BiH, čitajte o aferi u UKC-u Tuzla koja se raspetljava: Četvrti tender nada za bolesne.Na nabavku aparata za radioterapiju u UKC-u čeka se godinama, Tužilaštvo TK pokrenulo istragu. Konačno angažiran tim eksperata.Čitajte o aferi prisluškivanje. Optužnica protiv Osmice i Debevca će biti upućena Sudu BiH do kraja jula.U Avazovom intervjuu gostuje federalni ministar Vojin Mijatović: Dodik je mogao biti novi Tito. Poražavajuće brojke s detaljnog izvještaja State Departmenta: Šverceri ljudi otkupljuju kazne.Ususret američkim predsjedničkim izborima: Sutra veliko sučeljavanje i TV debata Bajdena i Trampa.Donosimo ispovijest ovisnika. Liječeni narkoman otvorio dušu za "Avaz": Sve je počelo s džointom na Tifinom koncertu.Na sportskim stranicama glavna tema je Evropsko prvenstvo. Donosimo razgovor s bh. trenerom Zlatanom Nalićem.Hrvatska je najveće razočarenje Evropskog prvenstva u Njemačkoj.Današnje printano izdanje čitajte i na digitalnoj platformi na ovom linku: <a href="https://avaz.pressreader.com/">https://avaz.pressreader.com/</a>.

Na nabavku aparata za radioterapiju u UKC-u čeka se godinama, Tužilaštvo TK pokrenulo istragu. Konačno angažiran tim eksperata

U današnjem "Dnevnom avazu" čitajte: Četvrti tender nada za bolesne

Kada se sredinom devedesetih na TV ekranima pojavio rijaliti "Big Brother“, bio sam iznimno začuđen popularnošću nečega što mi je izgledalo jeftino, primitivno, vulgarno, ali nadasve besmisleno. Naime, ni tada (a ni danas) nisam shvatao privlačnost koncepta da nekakvih desetak bezveznih likova i čudaka opće prakse smjestite u jedan stan, da u njemu tokom nekoliko mjeseci sjede, piju, jedu, svađaju se, tuku i razmnožavaju.Tada su samo najgori Sci-Fi autori mogli pretpostaviti da će ono što je izgledalo kao ogavan zabavni program postati mainstream program u svim sferama društva - od kulture, pa do, Bog te vidio, politike.Naime, ono što je nekad bilo vrlo dosadno, kompleksno i teško zanimanje smrknutih suhoparnih tipova u odijelima koji su pričali nekim teškim i dosadnim jezikom, dakle politika, danas je tek još jedan rijaliti šou.Umjesto priča o raspodjeli budžeta, zaduživanju, porezima, infrastrukturnim projektima, socijalnim politikama i ideologijama, danas političare uglavnom slušamo i gledamo kako se međusobno vrijeđaju i prepucavaju, psuju jedni drugima, pjevaju pod šatorima, skaču u bazen, puše nargilu, rade sklekove, reklamiraju kalašnjikove, a neki se ponekad i potuku.Ma koliko istupi Rame Isaka s kulturnog aspekta neke ljude možda i groze, ne može mu se negirati ona urođena, prirodna inteligencija. Zahvaljujući njoj je već stekao bogatstvo, a sada ide i prema gomilanju političke moći.Pritom Isak ne želi mijenjati svijet, nego samo uredno naplatiti svoj tiket. I savršeno je svjestan kakvom se narodu obraća - narodu odraslom na „Zadruzi“ i „Parovima“. A takav narod od političara želi baš ono što im familija Isak i nudi - red Srebrenice, red teretana, red nargilhana, red helikoptera, red prepucavanja s Dodikom, red automobila, berbernica, skupih svatova i satova, sve to začinjeno visokom produkcijom i redovnim objavama na društvenim mrežama.I sve za što mislite da će ih biti blam, poput vozikanja helikopterom plaćenog poreznim novcima, oni će vam ponosno odgovoriti da će to biti još bahatije, poput toga da će poreznim novcem kupiti još skuplji i veći helikopter.Radi se o savršenom proizvodu vremena u kojem živimo. I već sada nema nikakve sumnje da će najveći rezultat Vlade Nermina Nikšića biti - Ramo Isak.&nbsp;

Već sada nema nikakve sumnje da će najveći rezultat Vlade Nermina Nikšića biti - Ramo Isak

Ramina "Zadruga" i Isakovi "Parovi"

Lana Pudar. Rijetko čije ime i prezime u posljednje vrijeme izmami toliko iskrenih osmijeha na licima građana Bosne i Hercegovine kao njeno. S razlogom. Mostarsko čudo ima svega 18 godina, a već nam je donijela toliko radosti, uspjeha, medalja...Za vikend je to ponovo učinila. Na Evropskom prvenstvu održanom u Beogradu osvojila je srebrenu medalju u disciplini 200 metara delfin, što je njena treća evropska medalja - nakon zlata i srebra iz Rima 2021. godine, te čak 20 s velikih takmičenja.Nevjerovatno je kakav je talent ova rođena Mostarka. A sve je krenulo slučajno, kada ju je otac Velibor odveo na bazen da nauči plivati, uoči odlaska porodice na more. Lana je tada trebala savladati osnove, ali je samim ulaskom u bazen zavoljela vodu. Sudbina je za nju imala drugačiji plan - postala je mostarska sirena, naša broj jedan plivačica i nešto najbolje što je Bosna i Hercegovina ikada imala.Uprkos tome što je velika zvijezda, Lana je izuzetno skromna. Dok njeni ukućani imaju „glavobolju“, jer moraju osigurati sobu, ili dvije, samo za sve njene medalje i trofeje, Lana stidljivo prima čestitke na dočeku u svom rodnom Mostaru. Sve nas je navikla na medalju oko vrata i osmijeh na licu.Da ne bude da joj stvaramo pritisak, ali sigurno nema osobe koja je više zaslužila da donese prvu olimpijsku medalju svojoj domovini. A za to će imati priliku uskoro u Parizu.Lana Pudar je rođena 19. januara 2006. godine, a ranije je osvojila zlato u utrci na 200 metara delfin i bronzanu medalju na 100 metara delfin na Evropskom prvenstvu 2022., bronzanu medalju na 200 metara delfin za žene na FINA Svjetskom prvenstvu u plivanju 2021. godine. Državna je rekorderka u svih šest disciplina delfin i rekorderka Mediteranskih igara u disciplini 100 metara delfin.

U Beogradu je za vikend došla do evropskog srebra, čak 20. odličja s velikih takmičenja

Pudar: Osmijeh na licu i medalja oko vrata

Lana Pudar: Kraljica medalja

Za neke je najbolji fudbaler svih vremena, za pojedine je samo Lionel Mesi (Messi) ispred njega, dok neki imaju cijelu listu igrača boljih od njega. Osporava mu se toliko toga, međutim, Kristijano Ronaldo (Cristiano) je zasigurno jedan od najboljih koji je igrao fudbal.S 39 godina na leđima još je željan dokazivanja. Nastavio je pomjerati granice na ovogodišnjem Evropskom prvenstvu, gdje je srušio još jedan rekord. Naime, protiv Turske je došao do osme asistencije čime je postao najbolji asistent u historiji prvenstava Evrope.Apsolutni je kralj Evropskog prvenstva. Rekorder je po broju odigranih turnira (6), ima najviše nastupa (27), najviše pobjeda (18), dao je najviše golova (14), a sada je i najbolji asistent (8).Postao je i najstariji asistent jednog pogotka (39 godina, 138 dana). No, ne želi se tu zaustaviti. Želi srušiti i rekord Ivice Vastića koji je najstariji strijelac na evropskim prvenstvima ikada (38 godina i 257 dana). Osim što je porušio sve rekorde Lige prvaka – najjačeg evropskog klupskog takmičenja, gospodari i turnirom za reprezentacije.Kristijano Ronaldo rođen je 5. februara 1985. godine u Madeiri. Karijeru je počeo u Sportingu iz Lisabona, igrao je još za Mančester junajted, Real Madrid, Juventus, a od pretprošle godine je član saudijskog Al Nasra.

Porušio je sve rekorde Lige prvaka, a sada gospodari i turnirom za reprezentacije

Kristijano Ronaldo: Apsolutni kralj Evrope

Evropsko prvenstvo u Njemačkoj pruža sjajnu zabavu za fudbalske sladokusce širom svijeta, pa tako i u našoj zemlji, iako tamo nema reprezentacije Bosne i Hercegovine.Zasluženo, reklo bi se. Nisu naši „Zmajevi“ mogli raširiti krila u kvalifikacijama, pa pošteno zaslužiti mjesto u Njemačkoj gdje bi bili „domaćin“ zbog ogromnog broja bh. navijača u toj zemlji. Ostaje žal, ali treba biti realan – nismo ni zaslužili biti na Euru.Na papiru smo jači od mnogo ekipa, ali se nekako sami saplićemo. „Šta će Gruzija, šta će Rumunija, šta će Slovačka...“ i tako u nedogled. Sami sebe precjenjujemo, a druge potcjenjujemo.Pa tako jedna Gruzija ima bod na Euru, BiH i dalje nema. Rumunija dobije našeg dželata iz baraža Ukrajinu s uvjerljivih 3:0, a Slovačka sruši Belgiju (1:0). Od svih smo mi bolji, a nismo. Jer da jesmo, sada bismo s nestrpljenjem iščekivali utakmicu 3. kola naših „Zmajeva“.Zapravo, odavno naš tim ne zaslužuje nadimak „Zmajevi“. Barem je tako bilo. Do dolaska Sergeja Barbareza i njegove ekipe kao da je nedostajalo žara u očima naših fudbalera. Utakmice protiv super-jakih Engleza i Italijana su pokazale da se možemo nečemu nadati.Bh. fudbaleri ponovo daju sve od sebe za svaku loptu, svaki minut i svaki meč u najdražem dresu. Euforija oko bh. reprezentacije se vraća, a navijači su uvjereni da će se "Zmajevi“ uzdignuti i ponovo vinuti visoko.A Barbarez će biti kao Deneris Targarjen, izmišljeni lik iz čuvene serije „Igre prijestolja“. Samo što će on, umjesto majka zmajeva, biti otac zmajeva i predvodnik neke nove generacije. Mnogi „stručnjaci“ su našli brojne zamjerke u prve dvije utakmice, ali ne znam za vas, jedva čekam oktobar i duele protiv Nizozemske i Mađarske.&nbsp;

Da je BiH zaslužila, sada bismo iščekivali utakmicu 3. kola Eura

Ništa ne dolazi slučajno

U četiri države regiona, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Albaniji i Hrvatskoj u petak je došlo do kolapsa u snabdijevanju električnom energijom.Haos u saobraćaju, kolaps na aerodromima, restorani prestaju s radom, ljudi u panici, istopljeni sladoledi se rasprodaju, trenutno se gasi veći dio ekonomije, požari... scene su koje smo gledali u apokaliptičnim filmovima, a kojima smo u petak uživo mogli svjedočiti na ulicama bh., ali i regionalnih gradova.Bez obzira na to šta je bio uzrok ovog događaja, koji dosad nismo vidjeli u svojim životima, barem ne na ovaj način i u ovom obimu, važnije je da iz njega izvučemo duboke pouke i razmislimo o svom ponašanju, svojim politikama i svojim odnosima.Prva pouka je svakako ona o našoj slabosti. Olako, zdravo za gotovo, uzimamo lagodan život i snagu naše tehnologije. Ispostavlja se da je naše društvo krajnje krhko. Dovoljno je da nam se oduzme samo jedan od energenata kojima se naša civilizacija napaja i kolektivno doživljavamo kolaps.Većina naših aktivnosti biva obustavljena, a tada stupa gola borba za preživljavanje i snalaženje u haosu u kojem ne znamo kako da se ponašamo, jer nikada nismo razmišljali, a kamoli se pripremili za scenarij u kojem ostajemo bez nekog od važnih resursa moderne civilizacije.Druga je lekcija da nesreća nikad nije usamljena, ma koliko nam se to moglo činiti. Svijet je jedno globalno selo. Problem iz Velingtona osjeti se i u Viktoriji. Pripadamo jednom te istom narodu, ljudskom rodu koji dijeli istu planetu, iste energente, istu sudbinu, isti način života i problemi jednih neće mimoići druge.Toga trebamo biti svjesni i shvatiti da su saradnja, tolerancija, mir i međusobno uvažavanje ne samo način da živimo u prosperitetnom i mirnom svijetu nego da je to i nužnost našeg opstanka. U petak smo tu lekciju mogli spoznati na mikroprimjeru zapadnog Balkana. Stoga je žalosno da se sve veći broj nas odlučuje za politike koje nas dijele i dovode u sukobe.

Pripadamo jednom te istom narodu, ljudskom rodu koji dijeli istu planetu i njenu sudbinu

Jedna nacija - ljudska

Fudbalske reprezentacije BiH već deset godina nema na velikim takmičenjima.Nije to neko ni iznenađenje, jer sistema nema, selektori su se u tom periodu mijenjali kao na traci, teško ih je sve i pobrojati dok se dobro ne zamislite. Njih su mahom birali oni koji u životu nisu šutnuli loptu.Sve to vrijeme mi smo i dalje u uvjerenju da smo dobri, da je uzrok problema jedan selektor ili to što igra jedan, a ne drugi igrač, da nam je kriv sudija, a ne jednostavno i to da smo došli do toga da Gruzija ima više igrača u „ligama petice“ od nas, a kamoli neke druge reprezentacije, ali i to da nam najbolji igrač ima 38 godina.I ovakvi, nadmeni, uvjereni smo da smo bolji od barem pola reprezentacija na Euru.Tako bi Demirović „vozao“ Akandžija, Džeko bi provlačio „matorom Pepeu kroz noge loptu“, prema mišljenju brojnih „selektora“ koji se nikada nisu bavili ovim sportom.Ipak, dok sjede ispred televizora, za veliki broj tih „internet-selektora“ vrhunac satisfakcije je kiks susjednih reprezentacija na prvenstvu na kojem nema BiH.Primljen gol Hrvatske u sudijskoj nadoknadi protiv Albanije ili poraz Srbije protiv Engleske, uprkos dobroj partiji, učini više sreće nego išta drugo u ovim toplim danima.To je domet primitivnih, balkanskih, nacionalizmom zadojenih ljudi, koji u Aleksandru Mitroviću vide Slobodana Miloševića, a u Luki Modriću Franju Tuđmana.Pa kad nema nas, nek makar nema ni njih, ili što bi se u narodu reklo: „Nek komšiji crkne krava.“ I dokle god sreću vidimo u takvim stvarima, a ne zapitamo se zašto smo mi toliko loši, šta će se uraditi da mi budemo bolji, da li će se ikada početi ulagati u sport, u ovoj državi neće biti napretka.

Za veliki broj „internet-selektora“ vrhunac satisfakcije je kiks susjednih reprezentacija na prvenstvu na kojem nema BiH

Mnogi se raduju porazima selekcija iz regiona

Nek komšiji crkne krava

Srbija je visila na konopcima, bila u teškoj situaciji i pred gotovo sigurnim ispadanjem s Evropskog prvenstva, a onda se „ukazao“ Luka Jović i golom u 95. minuti produžio život „Orlovima“.Jović je spasio svoj tim, selektora Dragana Stojkovića Piksija, kojeg bi javnost u Srbiji sigurno „razapela“ da je izgubio protiv Slovenije. Srećom po Piksija, ali i Srbiju, na klupi je bio zlatni džoker koji je uspio uraditi ono što nisu Aleksandar Mitrović i Dušan Vlahović - dati gol.Da stvar bude bolja za Jovića, do gola je došao iz posljednjeg napada i to glavom nakon kornera. Jović je visok 1,81 metar, ali je uspio pobjeći „divovima“ iz slovenske odbrane i matirati Jana Oblaka.Jović je prošao težak period. Obično on ide od trnja do zvijezda, ali Jovićev se okrenuo, pa je od zvijezda i Real Madrida, pao skoro na dno, a sada se ponovo vraća u zvijezde. Ide ga u Milanu, zaradio je novi ugovor, a ponovo osvaja srca navijača Srbije.Luka Jović je rođen u Bijeljini 23. decembra 1997. godine. Karijeru je počeo u Crvenoj zvezdi, a igrao je još za Benfiku, Ajntraht iz Frankfurta, Real Madrid, Fiorentinu i Milan. Za Srbiju ima 37 utakmica i 12 golova.

Spasio je turnir za Srbiju, a Piksiju posao

Luka Jović: Zlatni džoker

Ako ste bili odličan fudbaler, ne znači da ćete biti i dobar trener. Međutim, to u slučaju proslavljenog Brazilca Silvinja (Sylvinho) ne znači. Osvajač Lige prvaka s Milanom i Barcelonom je početkom 2023. preuzeo reprezentaciju Albanije, a onda napravio veliki uspjeh - odveo je na Evropsko prvenstvo.Ovo je drugo prvenstvo Evrope koje ova reprezentacija igra, a Albanija je protiv favorizirane Hrvatske uspjela doći do prvog boda, nakon što su Albanci pokazali zube protiv aktuelnog prvaka Evrope Italije (1:2).Ako je nedostajalo „fortune“ da Albanci osvoje bod protiv Italije, ona je bila na njihovoj strani protiv Hrvatske. Kada su bili na konopcima, dok su Hrvati slavili - pao je gol. Igrala se 95. minuta kada je Klaus Đasula (Gjasula) matirao Dominika Livakovića.Silvinjo je u pojedinim segmentima nadmudrio svog kolegu Zlatka Dalića, inače bronzanog s prethodnog Svjetskog prvenstva. Pokazao je svoje trenersko umijeće, a, osim znanja, ranije je dokazao i da je veliki profesionalac. Preselio se u Tiranu kako bi „osjetio“ Albaniju i što bolje sarađivao s fudbalerima. Rezultat svega toga se uveliko vidi.Silvinjo Mendes Kampos Džunior, kako mu je puno ime, rođen je 12. aprila 1974. u Sao Paulu. U svojoj trenerskoj karijeri do sada je vodio još Lion i Korintijans, a s Albancima je naoštren da skida skalp velikanima.

Nedostajalo je „fortune“ protiv Italije, ali se ona vratila na meču s Hrvatskom

Silvinjo: Odličan posao na klupi Albanije

Silvinjo, selektor Albanije: Skida skalp velikanima

Bosanci su ponovo dokazali da imaju talenta, ali i da ga nemaju gdje realizirati. Naime, priličnu buru u javnosti podigla je lažna vijest da će mentorica Šejle Zonić, pobjednice ovogodišnjeg muzičkog takmičenja „Zvezde Granda“, doći u BiH da pjeva zajedno s njom.I dok vajni patrioti „razapinju“ Šejlu Zonić jer joj je mentorica u paradi kiča bila udovica ratnog zločinca, a uličarski militanti prijete da oni neće dozvoliti da Ceca nastupi u Bosni, valjalo bi priupitati i ovo.A zašto se naši mladi i talentirani pjevači moraju „smucati“ po Beogradu da bi ih neko primijetio i da bi mogli išta napraviti u karijeri?Zašto u BiH danas nemamo ozbiljniju izdavačku kuću ili razvijen muzički biznis?Zašto naša zemlja već deceniju ne ide na Evroviziju? Muzičku produkciju, i to vrlo kvalitetnu, a čak i kvantitativnu, imali smo usred rata, pod granatama, pod kojima smo kroz tunel iz Sarajeva slali svoje predstavnike na Evroviziju.Zašto Sarajevo u maloj državi kakva je Bosna i Hercegovina nema niti jednog prvaka u bitnijim sportovima?Kada mladi talentirani pjevač, muzičar, glumac, umjetnik, pisac, sportista..., u današnjoj BiH želi nešto da objavi, izda, uradi, promovira se, uspije, kome on treba da se obrati i dokle može stići?Pod vodstvom „patriota“ kojima su puna usta države, u 20-30 godina je devastirano, uništeno, uniženo, obesmišljeno sve ono što neko društvo čini prepoznatljivim - od kulture do sporta.I niko neće postaviti pitanje kako to da smo u konačnici ostali bez svega i postali provincija Beograda, i to sve dok smo patriotizirali, mahali zastavama, slikali se s puškama, lupali po prstima i nosu, prebrojavali se i prijetili nepostojećom silom.

Zašto se naši mladi i talentirani pjevači moraju „smucati“ po Beogradu da bi ih neko primijetio

Bh. pjevači primorani ići u okolne države jer nemaju priliku u svojoj zemlji

Kod Cece po sadaku

Ako će za svaki dokument BiH trebati vremena koliko za ovogodišnji budžet državnih institucija, onda aktuelna vlast definitivno treba zatvoriti knjigu evropskih integracija, prije nego što je čestito i otvorila. Pognuti glavu pa Briselu javiti da ne računa na njih, a građanima priznati da ih je iznevjerila i da će pješice prije u EU nego što dočekaju da BiH postane dio normalnog i razvijenog svijeta.Šest mjeseci je prošlo, a osnovni akt, finansijski instrument države na osnovu kojeg se planiraju svi projekti tokom godine, još nije usaglašen. Institucije su na privremenom finansiranju, novac se može trošiti samo za plaće, tekuće troškove i otplatu međunarodnog duga, dok su kapitalne investicije na čekanju.Nikoga to, čini se, posebno ne dotiče, iako i druga odluka o privremenom finansiranju istječe s krajem juna, a EU upozorava da je usvajanje budžeta uvjet uplati prve tranše iz Plana rasta Evropske komisije za BiH. Informacije s početka mjeseca govore da bi BiH mogla računati na 1,8 milijardi eura. Kakva bi to finansijska injekcija bila državi koja ekonomski, infrastrukturno i u svakom pogledu zaostaje za Evropom, ne treba posebno objašnjavati. Istina, prva tranša iznosi „samo“ 140 miliona KM, pa ne predstavlja poseban motiv niti je dovoljna da se popune budžetske provalije, posebno manjeg bh. entiteta koji je pred dodatnim finansijskim izdacima. Zato su oči uperene u oko 800 miliona maraka neraspoređenih, domaćih prihoda.Sve veći iznosi iz novčanika građana pretaču se u budžete, viškovi prihoda u odnosu na raniji period mjere se stotinama miliona maraka, ali uzalud kada nema znanja i plana da se pametno investiraju.Ali i do kada će EU gubiti vrijeme s nama i tolerirati lažna obećanja da smo čvrsto opredijeljeni za reforme i evropske integracije?&nbsp;&nbsp;

Ako će za svaki dokument BiH trebati vremena koliko za ovogodišnji budžet, onda vlast definitivno treba zatvoriti knjigu EU integracija

Do posljednje marke

Internacionalna takmičenja u svijetu fudbala su često pozornica za velika iznenađenja i mjesto gdje David sruši Golijata. Niko nije slučajno došao među najbolje, bili oni s jednog ili više kontinenata.Posljednje u nizu iznenađenja režirala je reprezentacija Slovačke, pobijedivši favoriziranu Belgiju u grupnoj fazi. Mnogi su zamjerili reprezentaciji Bosne i Hercegovine jer su nas Slovaci dva puta nadigrali u kvalifikacijama za Euro, ali, nakon ove utakmice, jasna je činjenica da su oni nivo iznad u odnosu na nas.Za to mogu zahvaliti italijanskom stručnjaku Frančesku Kalconi (Francesco Calzona), koji je maestralno spremio utakmicu i u potpunosti nadmudrio svog sunarodnjaka na klupi Belgije Domenika Tedeska (Domenico Tedesco). Trijumf nad „Crvenim đavolima“ dokaz je da Slovaci nisu slučajno tu, te su napravili krupan korak ka nokaut-fazi na Euru.Kalcona je, inače, u prošloj sezoni vodio i Napoli, ali je dobio otkaz nakon što nije uspio spasiti ono što su prije njega upropastili. Može se pretpostaviti da sada žale zbog te odluke.

Matjaž Kek: Napravio čudo

Ko je kriv

Matija Zakanji: Heroj Italije

Modni izričaj trobojkom

U današnjem "Dnevnom avazu" čitajte: Četvrti tender nada za bolesne

Ramina "Zadruga" i Isakovi "Parovi"

Lana Pudar: Kraljica medalja

Kristijano Ronaldo: Apsolutni kralj Evrope

Ništa ne dolazi slučajno

Jedna nacija - ljudska

Nek komšiji crkne krava

Luka Jović: Zlatni džoker

Silvinjo, selektor Albanije: Skida skalp velikanima

Kod Cece po sadaku

Do posljednje marke

Frančesko Kalcona: Mala škola fudbala

Kolumne

Matjaž Kek: Napravio čudo

Ko je kriv

Matija Zakanji: Heroj Italije

Modni izričaj trobojkom

U današnjem "Dnevnom avazu" čitajte: Četvrti tender nada za bolesne

Ramina "Zadruga" i Isakovi "Parovi"

Lana Pudar: Kraljica medalja

Kristijano Ronaldo: Apsolutni kralj Evrope

Ništa ne dolazi slučajno

Jedna nacija - ljudska

Nek komšiji crkne krava

Luka Jović: Zlatni džoker

Silvinjo, selektor Albanije: Skida skalp velikanima

Kod Cece po sadaku

Do posljednje marke

Frančesko Kalcona: Mala škola fudbala