Mirza Redžepagić, virtuoz na gitari, dokaz je da se sve može kada imate dovoljno ljubavi i motivacije. Kao plod njegovog truda i rada ukazana mu je posebna čast dodjelom Ordena za građanske zasluge od kralja Španije Felipea VI. U ime kralja, u Sarajevu mu je priznanje uručila ambasadorica Španije u BiH Marija Tereza Lizaranzu Perinat (Maria Teresa).Bh. kompozitor je za svojom strasti otišao u Španiju, gdje je savladao note flamenka, a onda odlučio da ga donese u svoju državu i zvuku doda elemente svjetske kulture. On se već deset godina bavi umjetnošću, a kralj Španije ovaj orden dodjeljuje ljudima koji postižu izuzetne rezultate u promociji španske kulture i jezika.Redžepagić je više od izvođača i kompozitora, jer u svom djelovanju voli da inovira. To postiže spajanjem izražajne tradicije flamenko gitare, makama, džeza i savremene muzike.Ovo priznanje je pečat na njegovo stvaralaštvo i sve što radi posljednjih godina, a kroz svoj rad poručuje svima da onoliko koliko radite i ulažete napora, toliko se u životu i vrati.

Dodijeljen mu Orden za građanske zasluge od kralja Španije Felipea VI

Mirza Redžepagić: Ogromna čast

Francuski fudbaler Kilijan Mbape (Kylian Mbappe) konačno je potpisao za Real Madrid i tako prekinuo višegodišnju transfer sagu. Godinama su ga priželjkivali u Madridu, a onda je spektakularno predstavljen na Santiago Bernabeuu pred više od 85.000 navijača.U Madridu je sve bilo u znaku Mbapea, koji je išao putem svog idola - Kristijana Ronalda (Cristiano), jedinog čovjeka koji je prije njega bio tako spektakularno dočekan. Mbape je odrastao gledajući Ronalda, kao dječak je oblijepio zid sobe posterima Portugalca, gledao je snimak njegovog impresivnog dočeka u Realu 2009., a onda, 15 godina poslije - jednako spektakularan doček dobio je i on.„Uno, dos, tres – Hala, Madrid“, uzviknuo je i dignuo ruke u zrak poput svog idola za erupciju oduševljenja punog stadiona, čije tribine su bile ispunjene kao da se igrala neka bitna utakmica.Iako je ovo bila prava transfer saga, Mbape nas je sve naučio lekciju - snovi se ostvaruju kada na njima radite. Sve je moguće kada želite. Naravno, potreban je i talent koji Mbape ima na prestiž.Otkad se pojavio na velikoj sceni, sve je zaludio - munjevito je brz, ima top u nozi i briljantnu tehniku, a, osim toga, vrsni je golgeter. Mnogi su ga brže-bolje prozvali „novim Kristijanom Ronaldom“, koji važi za jednog od najkompletnijih fudbalera ikada.Kilijan Mbape rođen je 20. decembra 1998. u Parizu. Profesionalni fudbalski put počeo je u Monaku. U Pariz se vratio 31. augusta 2017., u transferu vrijednom 180 miliona eura. Pitanje je vremena kada će srušiti i Olivija Žirua (Olivier Giroud), najboljeg strijelca „Trikolora“ koji je dao 57 golova, devet više od čudesnog Mbapea.

Tribine stadiona su bile ispunjene kao da se igra neka bitna utakmica

Kilijan Mbape: Ostvarenje sna

Poznata maksima Vinstona Čerčila (Winston Churchill) da "ništa u životu nije tako uzbudljivo kao pucanje na njega bez rezultata" ima političku posljedicu: kada predsjednički kandidat preživi atentat, on je već pobijedio. Razumljivo, Donald Tramp (Trump) djeluje sretno što je prkosio smrti. Njegova stranka također izgleda trijumfalno s Trampom koji ima postojano vodstvo u nacionalnim anketama i ključnim swing državama.Subotnji napad pogodio je i demokrate. To je poremetilo, a možda i dokrajčilo, posrnule napore unutar stranke da zamijene Džoa Bajden (Joe Biden) kao svog kandidata. Nakon pucnjave atmosfera tjeskobe i šoka učinila je neodrživim demokratske pobunjenike u Kongresu da nađu zamjenu za starog i umornog Bajdena. Nijedan novi član Zastupničkog doma ili senator nije javno pozvao predsjednika da odstupi od petka.Da stvar bude gora, sada republikanci mogu mahati optužbama da je Bajden svojim izjavama direktno motivirao napad. Za to ga je direktno i optužio potpredsjednički kandidat Dž. D. Vans (J. D. Vance), nakon što je predsjednik više puta ponavljao da je Tramp prijetnja za američku demokratiju.Šanse Bajdena za pobjedu znatno su se smanjile, ali nisu nestale. Kakvu bi kampanju mogao voditi kako bi demokratima dao najbolje šanse? Bajden više ne može poništiti svoj debakl u debati, preokrenuti proces starenja ili spriječiti medije da se fokusiraju na njegovu slabost. Ali se on može vratiti osnovama tako što će povući dosljedan, jasan kontrast između svog dosjea i radikalnih izjava te dosjea Trampa. On može iznijeti konkretnu političku viziju za drugi mandat i osloniti se na osnovni pokret koji se mobilizira za odbranu prava na abortus, veću socijalnu pravdu i ulaganja u američko obrazovanje i infrastrukturu. Protekle tri sedmice su podsjetnik da su američke predsjedničke kampanje vrlo duge, glomazne i medijski pojačane - suštinski nestabilne i osjetljive na iznenadne preokrete sreće. A tek je juli. No, bez nekog dramatičnog preokreta, svi znakovi vode ka Trampovoj pobjedi. Vjerovatno uvjerljivoj.

Kada predsjednički kandidat preživi atentat, on je već pobijedio

Bajden će ostati i izgubiti

Možda zbog atentata na Donalda Trampa (Trump), možda zbog poziva demokrata da se Džo Bajden (Joe Biden) povuče iz utrke za američkog predsjednika, možda zbog požara u BiH i (ne)traženja pomoći i osiguravanja helikoptera za gašenje vatre, ali ispod radara je prošla izjava Milorada Dodika da dva entiteta unutar BiH, RS i FBiH, moraju sarađivati.Prenijeli su nju mnogi mediji iz naše države, kao i regiona, ali nije bilo reakcija.Kako to da odjednom moraju sarađivati? Prije samo manje od dva mjeseca, isti čovjek je tvrdio da ista dva entiteta ne mogu zajedno, da Srbi ne mogu s Bošnjacima, da hoće razdruživanje, osamostaljenje, razlaz... Kako?Ili su možda ljudi navikli na njegove i izjave bliskih njemu koje se konfrontiraju s onima ranije izgovorenima, pa niko više ni habera.Kako to da Bošnjake ne naziva muslimanima i da sada opet, odjednom, tvrdi da Srbi, Hrvati i Bošnjaci moraju voditi dijalog? Odakle dolaze ta promjena, spuštanje lopte, mijenjanje ploče?Toliko pitanja, a odgovora nigdje.Dok Dodik i dodikovci vode u propast RS i njene stanovnike, priče mijenjaju konstantno, a pretežno one idu iz krajnosti u krajnost. "Danas smo dobri, sutra smo loši. Danas ćemo reći da efendija zavija dok uči, sutra ćemo slati poruke mira s otvaranja džamije. Danas možemo i moramo zajedno, do jučer, eto, nismo mogli.“ Raspametiše ljude.S druge strane, može li mu neko reći da počne raditi ono što katkad pripovijeda. Dijalog s Hrvatima i Bošnjacima sigurno ne predstavlja zahtjeve za razlaz, usvajanje himne i zastave druge države kao svoje, trčanje na noge Vladimiru Putinu i ugrožavanje prijeko potrebnog mira i puta ka EU, koji građani, ako niste znali, žele.Dajte, gradite, ulažite, dopunjujte i ispravljajte zastarjele zakone, osigurajte ljudima poslove, normalne plaće, penzije, dobro obrazovanje.&nbsp;

Prije samo manje od dva mjeseca tvrdio je da RS i FBiH ne mogu zajedno, da Srbi ne mogu s Bošnjacima, da hoće razdruživanje, razlaz...

Kada Dodik aterira

U vrijeme ratova koje obični čovjek teško shvata, prijetnji, političkih promjena u svijetu, jedan čovjek iz susjedne Srbije vratio je mnogima vjeru u ljude. Željko Mijailović pokazao je i dokazao da mjesto rođenja ni Bog kojem se molimo ne trebaju biti ispred nečijeg života.Potpunom neznancu ponudio je da mu da dio svoje jetre, tačnije 40 posto ovog organa. Taj neznanac postao je heroj Bosne i Hercegovine - Adnan Šemić. Mladić koji je bolovao od Vilsonove bolesti, koji je ujedinio vlast i opoziciju u FBiH da promijene zakon kako bi mu bilo dozvoljeno da primi organ koji mu je život značio od čovjeka s kojim nije u krvnom srodstvu. Adnan je prekjučer preminuo u 23. godini. Transplantaciju nije dočekao, ali je građanima BiH u amanet ostavio "Adnanov zakon“.Željko je plakao kada je čuo vijest da je mlado i slabašno Adnanovo srce prestalo kucati. I iznova pokazao svoju veličinu, odlučivši ipak donirati dio svoje jetre, i to Adnanovom starijem bratu Anelu, koji boluje od iste rijetke bolesti.Važno je biti čovjek, a Željko je ljudska gromada. Iako nije stigao Adnanov život spasiti, to će učiniti drugom mladom biću.Hvala, gospodine Mijailoviću, na bezuvjetnoj dobroti i vraćanju nade u bolje dane i još bolje ljude.

Iako nije stigao spasiti Adnanov život, to će učiniti drugom mladom biću, i to Adnanovom bratu Anelu

Željko Mijailović: Ljudska gromada

Fudbaleri Španije osvojili su Evropsko prvenstvo u Njemačkoj, nakon što su u finalu pobijedili Englesku (2:1), a jedan od najzaslužnijih za senzacionalan nastup "Crvene furije“ bio je Rodrigo Ernandez Kaskante (Hernandez Cascante) - jednostavnije Rodri.Veznjak je i u klupskoj karijeri osvojio gotovo sve moguće trofeje, ali pravi šlag na tortu je njegova igra za Španiju. Sjajni veznjak igra nadrealan fudbal - gasi protivničke najbolje igrače, kontrolira tempo utakmica, pravi poteze vrijedne pobjeda (samo se sjetite gola za Siti u finalu Lige prvaka protiv Intera, kad je slomio srce mnogih Bosanaca i Hercegovaca), i ono najvažnije, uvijek je korak ispred rivala. Rodri, jednostavno, ne pravi mnogo grešaka. U finalu Eura je bio na terenu samo 45 minuta jer se povrijedio. Međutim, njegove fenomenalne partije dovele su Špance u poziciju da dođu do finala. O tome dovoljno govori i podatak da je sa Španijom posljednji put poražen u martu 2023. godine, a od tada je osvojio osam trofeja. Trenutno je prosto nemoguće zamisliti postavu Španije ili Mančester sitija bez njega, čak i više od nekih zvučnijih imena, jer se ipak radi o najboljem veznjaku svijeta u ovom trenutku.

Nemoguće je zamisliti uspjehe Sitija i Španije bez njega

Rodri: Najbolji veznjak svijeta

"Fudbal je pobijedio", rečenica je koju su s dozom olakšanja izgovarali ljubitelji najvažnije sporedne stvari na svijetu nakon što je Španija savladala Englesku u finalu Evropskog prvenstva (2:1). I nije to samo zbog toga jer su se nadobudni Englezi "provlačili“ kroz cijeli turnir, igrali bezidejno i dosadno, nego jer je Španija od prve do posljednje utakmice bila najbolja ekipa.Kada pobijedite svih sedam mečeva, zaslužili ste osvojiti trofej. Španija je redom rušila Hrvatsku, Italiju, Albaniju, Gruziju, domaćina Njemačku, Francusku i na kraju Englesku."Fudbalska pravda“ bila je uz Španiju koja je "spasila“ ovaj divni sport. Zamislite da su Englezi osvojili Evropsko prvenstvo, ne bismo mogli opstati od njih, a na sljedećem turniru bi opet igrali isto. Ovako, možda razmisle o promjeni, pa da konačno silne zvijezde pokažu svoj talent. Koji neupitno imaju.Za razliku od Engleza koji nisu došli do izražaja, Španci su demonstrirali silu, a kreator najbolje ekipe Starog kontinenta je Luis de la Fuente. Čovjek koji je pokazao da za uspjeh mora postojati sistem i da ništa ne dolazi slučajno.Godinama je bio selektor U-21 selekcije, pratio razvoj mladih igrača, a kada su oni stasali, poveo ih je u juriš na tron Evrope. Uz dodatak dva čudesna mlada igrača - Lamina Jamala (Lamine Yamal) i Niku Vilijamsa (Nico Williams), te nekoliko iskusnih, sklopio je paklen tim i pokorio Evropu. I spasio fudbal, jer će njegov primjer možda slijediti i drugi - davat će priliku mladima, igrati lijepo i na gol više.Pronašao je odličnu napadačku hemiju, ne odbacivši španski identitet - posjed lopte i duge napade, a dodatkom Jamala i Vilijamsa dobio je i nepredvidivu reprezentaciju koja se mogla prilagoditi svakome i pobijediti ga.De la Fuente je prije žrijeba održanog u decembru pitao španske novinare gdje će se igrati finale. Vjerovao je u svoju ideju, u ekipu, a sada je prvak. Apsolutno zasluženo.

Kada dobiješ svih sedam utakmica, zaslužio si trofej, a ne kao nadobudni Englezi koji su se sve vrijeme "provlačili"

Fudbal je pobijedio

U okviru obilježavanja 29. godišnjice genocida nad Bošnjacima "Sigurne zone UN-a" Srebrenica iz jula 1995. godine, preživjele žrtve genocida obišle su i ovog 13. jula masovna stratišta gdje su ubijeni njihovi najmiliji.Oni su krenuli ispred Čaršijske džamije u Srebrenici prema zgradi Osnovnog suda, gdje su položili cvijeće i proučili Fatihu žrtvama genocida odajući im time počast. Zatim su posjetili zgradu stare policijske stanice u Srebrenici i potom krenuli prema Potočarima (zgradi elektroprenosa) i Budak.<h2>Održan historijski čas</h2>Ispred stare policijske stanice vanjski saradnik Memorijalnog centra Potočari Ahmo Mehmedović održao je historijski čas rekavši koliko je osoba ubijeno na tom mjestu.- Najbrutalnije ubijanje se desilo ovdje, a policijska stanica je trebalo biti mjesto sigurnosti i spasa svih ljudi. Nažalost, postalo je mjesto masovnih ubijanja i zarobljavanja Bošnjaka. Ubijani su ljudi u svojim stanovima, stariji bračni parovi od strane srpskih snaga, a njihova tijela su spaljena - kazao je Mehmedović.Najemotivniji trenutak današnjeg obilaska bio je u Kravici, odnosno nekadašnjoj Zemljoradničkoj zadruzi, gdje je prema svjedočenjima preživjelih u Haškom tribunalu ubijeno oko 1.300 muškaraca i dječaka.<h2>Počinioci ne prihvataju pravu istinu</h2>Predsjednica Udruženja žena "Podrinja" Bratunac Šuhra Sinanović rekla je da je i njen muž jedan od 1.300 ubijenih Bošnjaka u Kravici.- Moj muž kao i druge žrtve su ubijene u Kravici na najsvirepiji način. Moja mnogobrojna familija je ubijena i žao mi što u Kravici nema spomen-obilježja jer vlasti Republike Srpske nisu nam dozvolili da imamo obilježje gdje su ubijani naši najmiliji - kazala je Sinanović.Nakon Kravice, uslijedio je obilazak stratišta u Orahovcu, Petkovcima, Kozluku, Branjevu i Pilici. Svako mjesto strašnije jedno od drugog.Predsjednica Udruženja "Majke Srebrenice i Žepe" Munira Subašić kazala je Feni da danas na dvanaest lokacija obilaze mjesta gdje su Bošnjaci na stravičan način ubijeni.- Prošlo je 29 godina poslije genocida i počinioci ne prihvataju pravu istinu. I dalje ne govore istinu građanima srpske nacionalnosti i to nije dobro zbog budućnosti. Moramo se boriti da se genocid ne zaboravi, a ujedno moramo graditi bolju budućnost za sve građane u Bosni i Hercegovini - kazala je Subašić.Za 17. juli predviđena je posjeta Trnovu, mjestu gdje su strijeljani Bošnjaci. Na obilasku se svake godine okupi nekoliko stotina ljudi.

Za 17. juli predviđena je posjeta Trnovu, mjestu gdje su strijeljani Bošnjaci

I ovog 13. jula majke Srebrenice i preživjele žrtve genocida obišli mjesta masovnih stratišta

Oli Votkins (Ollie Watkins) je potcijenjeni majstor koji je nekada igrao u šestoj ligi, a sada je heroj engleske nacije. Dočekao je svojih pet minuta i iskoristio ih na najbolji mogući način, a najbolje tek slijedi.Zlatna rezerva Gereta Sautgejta (Gareth Southgate) odigrala je ukupno 22 minute na Evropskom prvenstvu, a Engleze je odvela u drugo uzastopno finale. I to je uspio pogotkom protiv Nizozemske u 90. minuti. Njegova karijera je zapravo krenula slučajno, kada je, na nagovor prijatelja, otišao na trening Njuton Tauna s osam godina.Brzo je skrenuo pažnju na sebe, ali stvari nisu išle očekivanim tokom, pa je s 19 godina, umjesto uzleta, došao pad u čak šestu ligu i poluamaterski fudbal. Ekseter siti ga je poslao na posudbu u Veston Super Mare. Igrao je po engleskim oranicama, ali se nije predavao, radio je ono što voli najviše.Put ga je kasnije doveo u Brentford, a 2020. je stigao u Aston Vilu. Svoj čudesni mandat, u kojem će ove sezone odvesti Vilu u Ligu prvaka, krenuo je magično - dao je gol na debiju u Liga kupu, a onda je u velikoj pobjedi nad Liverpulom (7:2) dao het-trik. Nije moglo bolje, a ova sezona će mu biti dugo urezana u sjećanje. Odveo je Vilu u Ligu prvaka, a sada bi Engleska mogla postati prvak Evrope.Oli Votkins je rođen 30. decembra 1995. godine. Igrao je za Ekseter siti, Brentford i Aston Vilu. Za reprezentaciju Engleske odigrao je 14 utakmica i dao četiri gola, a jedan od tih je bio za finale Evropskog prvenstva.

Nekada igrao u šestoj ligi, a sada odveo Engleze u finale Eura

Oli Votkins: Zlatni džoker

Stvari su mogle izgledati sasvim drugačije. Među narodima na prostoru zapadnog Balkana mogli su vladati mir i sloga, zajedničkim snagama su mogli galopirati prema ili čak biti dio Evropske unije, stvoriti zajedničko tržište, razmjenjivati informacije, znanje i korisna iskustva, sarađivati i "gurati“ jedni druge pred Evropom i svijetom.Ukratko, imati složni region koji živi u miru, okrenut budućnosti i saradnji, poput Skandinavije i Baltika. Ili još bolje, zapadne Njemačke i Francuske, koji su nakon pobijenih miliona ljudi i prolivenih hektolitara krvi odmah poslije Drugog svjetskog rata odlučili postaviti temelje Evropskoj uniji.Sve što je trebalo za to bilo je jedno „izvini“. Poput „izvini“ Vilija Branta (Willy Brandt) iz Aušvica. Ali, prije svega, „izvini“ iz Srbije čiji je režim iz devedesetih bio najodgovorniji za razaranje Jugoslavije i masovne zločine koji će vrhunac imati s genocidom u Srebrenici.Mogu se oni do mile volje prati da je zločin organizirao paljanski režim, no zlo je izvorno poteklo iz Beograda. To izvinjenje bilo bi dočekano s oduševljenjem, bilo bi oprošteno, odnosi bi bili relaksirani, moglo bi se krenuti dalje.Umjesto izvinjenja, zlo i dalje teče. Genocid se i dalje negira, te, i pored nepobitnih sudskih presuda, kojekakve fašističke karikature po Srbiji slobodno organiziraju skupove u kojima slave genocid, Rezolucija se prikazuje kao bjelosvjetska urota protiv srpskog naroda, kliče se ratnim zločincima, a u društvu prevladavaju iste politike, iste likovi, ista mržnja, ista atmosfera, isti sistem vrijednosti s početka devedesetih koji je u konačnici i doveo do genocida.Srećom, nema više JNA, a i evropska zajednica je danas puno konsolidiranija i ozbiljnija. Ali zatrovani mozgovi su i dalje tu. Na vlasti.

Među narodima na prostoru zapadnog Balkana mogli su vladati mir i sloga

Dovoljno je bilo jedno "izvini"

S nepunih 17 godina idete u srednju školu, družite se s vršnjacima, igrate videoigre. Mnogi dječaci u toj dobi prosto vole fudbalske simulacije. Pobjeđuju utakmice, osvajaju trofeje i sretni su zbog svog virtuelnog sna.E pa njihov virtuelni san živi Lamin Jamal (Lamine Yamal), čudesni fudbaler španske reprezentacije i Barcelone. Nema ni punih 17 godina, a već je heroj Španije, član Barcelone i vrijedi nevjerovatnih 90 miliona eura.Kako i ne bi kada kao tinejdžer igra sa svojim rivalima na Evropskom prvenstvu, a sav njegov raskošni talent najbolje su osjetili Francuzi koje je izbacio u polufinalu. Bilo je ispunjenje sna za njega kada je dobio poziv na Euro.A onda je krenuo da ruši rekorde, a prestigao je čak i velikog Pelea. Jamal je sa 16 godina i 362 dana postao najmlađi strijelac u polufinalu nekog velikog takmičenja - Evropsko ili Svjetsko prvenstvo.Postao je i prvi Španac koji je dao gol na Euru van šesnaesterca poslije 24 godine i legendarnog Raula Gonzalesa. Tek je na početku karijere, a već je postao hit. Svoj 17. rođendan proslavit će 13. jula, dan prije velikog finala, kada se očekuje da ponovo povede Španiju do pobjede. Nakon toga može jesti slavljeničku tortu.Lamin Jamal rođen je 13. jula 2007. godine. Otac mu je iz Maroka, majka iz Gvineje, a fudbalsku loptu počeo je „juriti“ čim je prohodao. Sa šest godina je upisan u Barceloninu „La Masiju“, a sada ga mnogi vide kao nasljednika Lionela Mesija (Messi).

Odveo je Španiju u finale, a srušio je i rekord velikog Pelea

Lamin Jamal: Čudo od djeteta

Već neko vrijeme svjedočimo dobro uhodanoj politici predsjednika RS Milorada Dodika i njegove stranke, gdje on diže tenzije do iznemoglosti, „lupi“ nekoliko teških i nerealnih izjava i onda, kada bude „stani-pani“, on se povlači, jer je svjestan da takve iracionalnosti niko neće podržati.Ipak, najgori njegov neprijatelj je vrijeme u kojem živimo, era interneta, pa je vrlo lako provjerljivo šta je ranije rekao.Referendumi su već postali „izlizani“, pa o njima više i ne priča, jer „jahanje“ po istoj temi godinama, bez realizacije, nije produktivno.Posljednja tema kojoj svjedočimo posljednjih nekoliko mjeseci je „mirno razdruživanje“, što bi otprilike značilo, samo drugačije „upakovano“, secesiju.Naravno, Dejtonski mirovni sporazum ne ostavlja nikakvu mogućnost za takvo nešto i to je izvodivo isključivo uz promjenu Ustava BiH, za koju treba dvotrećinska većina, odnosno podrška i Bošnjaka i Hrvata i opozicije u Parlamentarnoj skupštini BiH. Takvo nešto nije realno ni u kakvim okolnostima.Naslušali smo se raznoraznih Dodikovih opcija, od toga da će proglasiti odmah secesiju ukoliko se entitetu oduzme imovina, koja po Ustavu i ne pripada entitetima, do toga da će on predložiti Federaciji BiH „mirno razdruživanje“, kao da je BiH konfederacija dva entiteta, što opet nema veze s realnošću.Suludi dokument o „mirnom razdruživanju“ je već gotov, no Dodik se u posljednjem momentu odlučuje za reteriranje, odnosno otkazuje sjednicu koja je trebala biti održana u utorak. Pokušali su zvaničnici uvjeriti da se ona nije ni trebala tada održati, što nije istina, jer je bila najavljena po završetku redovne sjednice.Koliko god da Dodik u svojim javnim nastupima vrijeđa predstavnike međunarodne zajednice iz zapadnih zemalja, dojam koji se stječe je da mu je do njihovih mišljenja i upozorenja ipak stalo. Možda nije realnost dobra i prijateljska saradnja s njima, ali jezik novca u ovako siromašnoj zemlji igra veliku ulogu. Recimo, prva tranša iz Plana rasta Evropske unije, u devetocifrenom iznosu, dovoljan je motiv.

Možda nije realnost dobra i prijateljska saradnja sa zapadnim zvaničnicima, ali jezik novca u siromašnoj zemlji igra veliku ulogu

Dodikovo reteriranje

Još jedna tužna kolona s tabutima žrtava genocida u Srebrenici prošla je gradovima Bosne i Hercegovine, okićena cvijećem i orošena suzama članova porodica i građana Visokog, Ilijaša, Vogošće, Sarajeva… Na putu ka trajnom smiraju u dolini bijelih nišana u Potočarima kosti 14 nevinih Podrinjaca ispraćene su s bolom koji zaledi srca i uspori život u ovoj zemlji, ali i vječnim pitanjem - zašto?!Kakva je to mržnja (ili zao vojno-politički cilj) bila spremna za nekoliko dana ugasiti 8.372 ljudska života?! Planski, mehanički, po tačno utvrđenim terminima i rasporedima ubijati, a potom ljudska tijela iskopavati i raskomadana izmještati na druge lokacije! Koliko god otkrivali decenijama poslije, koliko god ispovijesti svjedoka ostalo zabilježeno, koliko god odgovora nudile presude Haškog tribunala, malo je da bi se do kraja razumjelo i s tim pomirilo.Jedno je, međutim, sigurno. Genocid u Srebrenici gorka je istina o opasnosti koja prijeti svijetu od politika i režima utemeljenih na mržnji zbog imena, vjere i nacije, na snovima o etnički čistim prostorima i projektima njihovog stvaranja. A oni su živi i danas. U državi koja još nije zacijelila sve svoje rane, pronašla i dostojanstveno ukopala sve svoje žrtve i obnovila porušeno iz devedesetih, slušamo poruke slične onima od prije tri decenije. Na sceni su ponovo političari koji se bave grbovima, zastavama, paradama, razdruživanjima i pokušajima crtanja novih granica. Kao da iz Srebrenice, ali i svih naših stradanja poput Srebrenice, iz ne tako davne krvave prošlosti, ništa nismo naučili.

Na sceni su ponovo političari koji se bave grbovima, zastavama, paradama, razdruživanjima

Otvorena rana

Srebrenička majka Hajra Salihović, u godinama kada jedna po jedna odlaze na bolji i pravedniji svijet, jedan je od simbola borbe za pravdu i istinu. Duga je, teška, neizdrživa ta borba, posebno za majku od čijeg se srca otkinulo više dijelova, sa smrću svakog od njenih trojice sinova. Ipak, sve dok su žive, dok ih srećemo u Potočarima, dok slušamo njihov blagi glas i dok osjećamo vjeru i sabur koje šire oko sebe, bit će i snage da se ta borba nastavi.Njen Samir (22) ubijen je na mostu na Drini, s grupom kolega, radnika koji su se iz Srbije pokušali vratiti u Srebrenicu. Suprug joj je poginuo na liniji odbrane i ukopan je u Bratuncu. Nevres (25) i Sead (21) ubijeni su u genocidu, jula 1995. Preživjeli su Hajrina kćerka i četvrti sin Samed, koji je, teško ranjen, uspio doći do slobodne teritorije.Hajra će 29 godina poslije ukopati posmrtne ostatke 25-godišnjeg Nevresa. Ako srce izdrži, a oslabilo je, barem će na njegovom mezaru moći proučiti Fatihu. - Kako izdržim, ja znam. Sad mi je gore nego kad sam tek iz Srebrenice došla. Isto k'o da je sada nest'o. Ali šta ću, ne može se nazor ni umrijeti - kaže 77-godišnja majka Hajra.Iako narušenog zdravlja, uprkos bolnim sjećanjima, najljepše joj je u njenoj Biljači kod Bratunca. S fotografijama njenih sinova, uspomenama iz vremena kada je selo bilo puno života, a život mnogo ljepši u kući sa suprugom i petero djece.

Ova srebrenička majka jedan je od simbola borbe za pravdu i istinu

Hajra Salihović: Ranjeno srce

Fudbalska reprezentacija Španije, prema mišljenju mnogih, nije bila među favoritima za osvajanje Eura, bez obzira na svoje prijašnje uspjehe i veliko ime. Naravno, već nakon prve utakmice „Crvene furije“ na Euru, kada su s lakoćom pobijedili Hrvatsku (3:0), ploča se promijenila i krenuli su hvalospjevi. Nastavili su se u grupi, pa u osmini finala i četvrtfinalu, a za sve je zaslužan, kako su ga nazivali, „anonimus“ Luis de la Fuente. Stručnjak koji je vodio sve omladinske selekcije uspio je iz korijena promijeniti igru Španaca. Od dosadne tika-take i beskonačnog dodavanja došli su do agresivne, direktne i u centimetar precizne igre. Sada je i na korak od toga da napravi historiju i dovede Španiju do četvrte titule prvaka Starog kontinenta, čime bi „Crvena furija“ postala najtrofejnija kada je ovo takmičenje u pitanju. Tada ga više niko ne bi smio nazivati „anonimusom“, a i sigurno je da bi mnogi velikani evropskog fudbala zavukli ruku duboko u džep kako bi ga namamili.

Stručnjak s mnogo uspjeha vodi Španiju ka novoj tituli prvaka Evrope

Luis de la Fuente: "Anonimus" blizu historije

Ulazak Vojske Srbije u BiH bio je idealna prilika da populisti na djelu pokažu da ne „mlate praznu slamu“, nego da uzmu stvar u svoje ruke te, baš kao što dižu atmosferu i adrenalin ovom isprepadanom narodu, poginu za ovu državu.&nbsp; Nismo to mi novinari izmislili, dovoljno je otvoriti Google i upisati imena nekih od njih. Ramo Isak, slijede termini „šehid“, „patriota“, „Smetovi, govor“, „volim domovinu“, „pjesma Snaga naroda“ i tako dalje.Slično je i s ministrom odbrane BiH Zukanom Helezom, dronovi, kamikaze... Podsjećanja radi, samo dan ranije govorio je da Srbi mogu svoje dokumente „okačiti mačku o rep“, a već dan poslije pokazalo se da baš nema puno pojma o čemu govori te da su njegove nadležnosti - bez druga dva zamjenika u Ministarstvu na čijem je čelu - nikakve.&nbsp;&nbsp;Odlično je upitao Zlatko Miletić, aktuelni državni parlamentarac i nekadašnji prvi čovjek FUP-a:&nbsp;- Gdje su sada „dronovi kamikaze, puške, patrioti, EUFOR, Althea, samozvani šehidi…?“Pa Bošnjaci kojima je Ramo Isak „kralj“, „Tito“, „mangup“, kako mu volite tepati, jeste li se sada uvjerili da mlati praznu slamu i da nema nikakve nadležnosti?

Mirza Redžepagić: Ogromna čast

Kilijan Mbape: Ostvarenje sna

Bajden će ostati i izgubiti

Kada Dodik aterira

Željko Mijailović: Ljudska gromada

Rodri: Najbolji veznjak svijeta

Fudbal je pobijedio

I ovog 13. jula majke Srebrenice i preživjele žrtve genocida obišli mjesta masovnih stratišta

Oli Votkins: Zlatni džoker

Dovoljno je bilo jedno "izvini"

Lamin Jamal: Čudo od djeteta

Dodikovo reteriranje

Otvorena rana

Hajra Salihović: Ranjeno srce

Luis de la Fuente: "Anonimus" blizu historije

Ramo populista

Kolumne

Mirza Redžepagić: Ogromna čast

Kilijan Mbape: Ostvarenje sna

Bajden će ostati i izgubiti

Kada Dodik aterira

Željko Mijailović: Ljudska gromada

Rodri: Najbolji veznjak svijeta

Fudbal je pobijedio

I ovog 13. jula majke Srebrenice i preživjele žrtve genocida obišli mjesta masovnih stratišta

Oli Votkins: Zlatni džoker

Dovoljno je bilo jedno "izvini"

Lamin Jamal: Čudo od djeteta

Dodikovo reteriranje

Otvorena rana

Hajra Salihović: Ranjeno srce

Luis de la Fuente: "Anonimus" blizu historije

Ramo populista