Nije valjda narodu u Bosni i Hercegovini dovoljno političkih, skoro svakodnevnih, prepucavanja koja se svode na statuse na društvenim mrežama i prozivanje onog drugog, „neprijatelja“, jer je moderno biti Facebook političar. A do neki dan su pili kafe i šta sve ne zajedno radili. A možda i sada, u tajnosti, rade iza leđa građana.Pa ništa nas više ne bi iznenadilo.Sada građani iz prvih redova mogu gledati dramu na relaciji reditelji – vlast. I federalna i kantonalna. A nigdje države. Jer, svima je jasno.Uvaženi, istaknuti i vrlo uspješni reditelji otvoreno su prozvali premijera FBiH Nermina Nikšića kako trojka (NiP, SDP i Naša stranka) uništava kinematografiju, jer, kako tvrde, ne osiguravaju dovoljno novca iz budžeta za ovu oblast. Nikšić nije odgovorio.Ali zato jeste kantonalni ministar Kenan Magoda, poručivši da im je on iz budžeta dao 2,5 miliona KM. Vidite, „poklonu“ se ne gleda u zube. Radnici u kinematografiji sigurno su zadovoljni i nije uredu, valjda, što reditelji u otvorenom pismu nisu zahvalili i ministru Magodi.Mislim da nikome, pa ni Magodi, u ovom trenutku nije jasno zašto se umiješao i pomiješao „babe i žabe“, jer su reditelji tražili institucionalno rješenje za svoje probleme, na entitetskom nivou, s ciljem da ukažu na opasnost nestajanja bh. filma zbog nemogućnosti snimanja, jer para za to nema.A realno, šta je 2,5 miliona KM? Magodina sredstva dostatna su za pola filma Jasmile Žbanić „Quo vadis, Aida?“ (koji je koštao između 3,5 i 4 miliona KM).Pitanje je - čime se tačno hvali Magoda?S druge strane, u svijetu kapitalizma i tržišnih zakona nije baš realno očekivati da sve troškove razvoja kinematografije može snositi isključivo država.Možda bi, umjesto međusobnih optuživanja i prepucavanja, zajedničkim snagama trebalo težiti izgradnji održive filmske industrije, u kojoj svi, a to je najveća istina, uživamo.

Radnici u kinematografiji sigurno su zadovoljni i nije uredu, valjda, što reditelji u otvorenom pismu nisu zahvalili i ministru Magodi

"Đe su pare"

Životna priča istraživača i naučnika Andreja Gajića inspiracija je mladim ljudima iz ove zemlje. Niz uspjeha o kojima već godinama izvještavamo i kojima se radujemo dokaz je da za dijete iz malog bh. grada poput Bugojna, s ogromnim trudom, ulaganjem u vlastito znanje i usavršavanje, te posvećenost pozivu i bićima koje neizmjerno voli, ni nebo nije granica.Tim Centra za marinsku i slatkovodnu biologiju „Sharklab ADRIA“, čiji je Gajić osnivač, ostvario je jedno od svojih najznačajnijih otkrića. U južnom i centralnom Jadranu pronašao je jedinke raže leptirice, kritično ugrožene vrste, za koju se vjerovalo da je izumrla. Dio rezultata objavljen je u prestižnom časopisu “Animal Conservation” i tretira ponovno otkriće ove vrste u Jadranu, ali i urgentnu potrebu za njenom zaštitom.Projekti „Sharklab ADRIA“ trenutno su usmjereni i na dubokomorske vrste ajkula i raža Jadrana, kao i druga istraživanja koja se odvijaju uz podršku vodećih svjetskih programa koji su prepoznali potencijal višestruko nagrađivanog naučnika, ali i drugih mladih genijalaca iz njegovog tima.Andrej Gajić je naučnik, predavač, ronilac, pilot podmornica i padobranac. Rođen je 1. jula 1991. u Jajcu, školovao se u Bosanskoj Gradišci, Bugojnu i Sarajevu, a posljednjih godina živi i radi u Albaniji. Nažalost, jedan je od mladih ljudi koji u svojoj zemlji nisu dobili šansu.

Jedan od mladih ljudi koji, nažalost, u svojoj zemlji nisu dobili šansu

Andrej Gajić: Svjetski naučnik

Javnost u BiH, preciznije - političku scenu u Sarajevu, uzburkala je vijest da će u Banjoj Luci, Foči i Trebinju biti raspoređeni po jedan uniformirani policijski službenik i službenik Uprave kriminalističke policije Srbije koji će do 1. septembra raditi zajedno s kolegama iz entiteta Republika Srpska.Desilo se to svega nekoliko dana nakon što su kadeti Vojske Srbije, u svojim zvaničnim uniformama, s obilježjima susjedne zemlje, učestvovali u defileu kroz Prijedor i Bratunac.Naravno, i SDA i DF optužili su stranke vladajuće trojke da su omogućile srbijanskoj policiji ulazak na teritoriju naše države, pri čemu je glavna meta bio ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković.Konaković je organizirao i pres-konferenciju, ističući da on nema ovlasti to da spriječi, optužujući Bakira Izetbegovića i Željka Komšića da su, kao tadašnji članovi Predsjedništva, 2010. godine potpisali sporazum koji Policiji Srbije omogućava saradnju s policijskim organima u BiH na način da budu i fizički prisutni u našoj zemlji. Komšić mu je odgovorio tako što ga je nazvao „patološkim lažovom“, bez potrebe da dalje elaborira svoj stav.Ono što je Konaković zaboravio napomenuti jeste da je ugovorna strana bilo Vijeće ministara BiH u kojem je tada kao dio vladajuće većine učestvovao i SDP, a sporazum je usvojen i u Parlamentarnoj skupštini BiH.Drugim riječima, taj sporazum tada nikom nije bio sporan. Danas je na čelu Srbije vlast koja šalje mnogo zapaljivije poruke prema BiH i vuče mnogo opasnije poteze. Stranke u Sarajevu, s druge strane, umjesto konkretnih argumenata šta je dobro ili nije u sporazumu, jedni druge „časte“ najgorim uvredama i optužbama, takmičeći se ko će koga uspjeti predstaviti kao većeg izdajnika.I to pokazuje u kojem pravcu nam je otišla politička scena u posljednjih petnaestak godina. U takvom da u svemu tome ministar unutrašnjih poslova Srbije Ivica Dačić, koji je povukao odluku o slanju policajaca te objasnio da je takva vrsta saradnje najnormalnija u cijeloj Evropi, djeluje kao najveći glas razuma.

Bošnjačka politika svela se na takmičenje ko će koga predstaviti kao većeg izdajnika

Konaković, Izetbegović i Komšić: Međusobno prozivanje

Ko su izdajnici

Nakon novog neuspjeha s usaglašavanjem Plana reformi za Plan rasta EU, bh. političari ponovo kreiraju ambijent u kojem šansi za dogovor i iskorak zaista neće biti. Kao i u ranijim sličnim slučajevima, kada su historijske šanse padale u vodu samo zato što neko od drveta nije vidio šumu, danima pljušte međusobne optužbe o tome ko je, kada i šta potpisao, čime je sve trgovao i kako je izdao državu i građane.Dokumenti iz arhive mogu pomoći razumijevanju političkog mulja kroz koji bauljamo posljednjih 30 godina, ali ne i šansi da se konačno dočepamo prvog kamena na kojem bismo barem stali da predahnemo prije nego što, ako već moramo, definitivno propadnemo.Iako tvrde da su rokovi bili kratki da ga detaljno prouče, premijeri iz četiri kantona imali su izgleda dovoljno vremena za stotinu primjedbi na nacrt Reformske agende. Zatvaraju se oči pred činjenicom da je usaglašeno 110 koraka, samo dva nisu, da se radi o nacrtu, a ne finalnom dokumentu, da će se o njemu izjasniti Brisel i da izostavljanje nekih mjera ne znači odustajanje od njih, pa se traži stotinu tehničkih i terminoloških opravdanja za „uvjetnu saglasnost“ koja zaustavlja evropski put BiH. Kao odgovor na potez SDA, koja u predizborno vrijeme nastoji spriječiti bilo kakav rezultat aktuelne vlasti, listaju se arhive, iz njih vade stari sporazumi kojima su kadrovi SDA pravili štetu državi.Važno je da građani budu informirani, oni dužeg pamćenja i sami imaju vlastitu arhivu kardinalnih grešaka svake od stranaka, ali BiH trenutno nema vremena za ovakve dvoboje. Ogroman cilj je na kocki, a gubimo dragocjeno vrijeme.Nismo uspjeli u regularnom toku, razočarenje je jedini dojam i nakon „produžetaka“ koje smo propustili, ali sudeći prema posljednjem saopćenju iz Delegacije EU u BiH - koja „domaće vlasti podstiče da bez daljih odgađanja dostave svoju Reformsku agendu“ - čini se da je glavni sudac iz Brisela ipak odlučio produžiti „utakmicu“ i pomoći raštimanoj bh. reprezentaciji da nekako dođe do gola.

Dokumenti iz arhive mogu pomoći 
razumijevanju političkog mulja kroz koji bauljamo posljednjih 30 godina

Sudijska nadoknada

Najpoznatija svjetska MMA organizacija, UFC, već godinama skoro svake sedmice pruža najzanimljivije moguće događaje ljubiteljima ovog sporta. Međutim, često se nalazi na meti kritičara zbog prevelike „krvoločnosti“ boraca, iako to ne mora biti tačno.To je bio slučaj nakon što je Belal Muhamad (Muhammad), američki borac koji se bori pod palestinskom zastavom, osvojio titulu u velter kategoriji, pobijedivši Leona Edvardsa (Edwards). Da, trebalo mu je 25 minuta velikog rata u oktagonu, ali ono, možda i važnije od svega, bila je njegova poruka nakon meča. Tridesetšestogodišnji borac porijeklom iz Palestine nakon osvojene titule svu je pažnju skrenuo na rat u Pojasu Gaze i na svakodnevne žrtve.- Ako im mogu dati barem malo pažnje, ako im mogu dozvati osmijeh na licima barem tih nekoliko minuta dok se borim, da barem malo ne misle na pakao kroz koji prolaze, onda sam učinio nešto dobro – poručio je Muhamad nakon borbe.Belal možda nije najinteresantniji borac u historiji UFC-a, ali je onaj koji je poslao jednu od najjačih poruka u svijet. Ko bi rekao da se u tako krvavom sportu može poslati poruka mira...

Ko bi rekao da se u tako krvavom sportu može poslati poruka mira

Palestinski prvak

"Zašto se miješaju žene s muškarcima, zašto nemaju brade", "nemaju brade i nose odjeću za koju ne možeš reći jesu li muslimani ili kjafiri", "zašto momci nose zapadnjačku odjeću"... Ovo su samo neki od komentara na X-u zgrožene braće iz Afrike i Azije na video maturanata.Sad, samo zamislite kako bi tek reagirali da vide kako izgledaju i ponašaju se prosječni Bošnjaci i posebno Bošnjakinje.Naravno, ne treba generalizirati i ne treba reći da su svi muslimani iz arapskih i afričkih dijelova svijeta takvi i da bosanske muslimane gledaju s predrasudama. No, problem je što bi mnogi radikalni elementi u samoj BiH da nas uvjere kako muslimani u našoj zemlji nisu dovoljno dobri muslimani i kako se trebamo okaniti naše evropske kulture i tradicije i prihvatiti tuđu.No, generalni podaci ipak postoje. A oni govore da kultura Bosne i Bošnjaka nije samo drugačija od drugih islamskih kultura, ona je bolja.Mi svoje žene ne prisiljavamo da protiv svoje volje preko sebe oblače burke, ne tjeramo ih da na ulici hodaju iza nas, niti ih držimo u kavezima.Mi ne ubijamo ljude zato što su napustili vjeru, što je zakon u mnogim zemljama na istoku. Zapravo, vjerovatno ne postoji ni 1% muslimana u BiH koji misle da bi takvo nešto bilo opravdano uraditi.Mi homoseksualce na vješamo na kranove.U našem društvu ljudi imaju pravo da vjeruju u šta god hoće ili ne vjeruju uopće. I ogromnoj većini je to normalno i prihvatljivo.U našem društvu pojedinac ima pravo odlučiti kako će se oblačiti i kako će živjeti bez da za to mora bilo kome polagati račune.Možemo i dalje govoriti i misliti šta želimo.Mi imamo pravo slijediti ideologije i vrijednosti koje želimo, slobodnom voljom biramo i smjenjujemo našu vlast.Koliko god mislite da smo loši, BiH je, prema podacima američkog CATO Instituta, najslobodnija većinski muslimanska država u svijetu.I to je naša prava tradicija koju trebamo njegovati i jačati je, umjesto što s istoka uvozimo kojekakve novotarije, radikalizme i gluposti potpuno strane našem biću i kulturi, koje nas vode u mrak zaostalosti, neslobode i gluposti.Ako ćemo biti muslimani, to trebamo biti na naš bosanski i evropski način.

Kultura Bosne i Bošnjaka nije samo drugačija od drugih islamskih kultura, ona je bolja

Korisnici iz Afrike i Azije zgroženi islamom u BiH

Evropljani i muslimani

Kamala Haris (Harris) žena je koja će hrabro stati na crtu Donaldu Trampu (Trump) u borbi za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. Svakako je ušla u historiju svojim dostignućima, a ukoliko bi pobijedila Trampa, o Kamali Haris kao prvoj predsjednici velike Amerike učit će djeca širom svijeta.Ona je, 2020., postala prva Afroamerikanka, prva žena i prva osoba azijskog porijekla na funkciji potpredsjednice Sjedinjenih Američkih Država. To joj je otvorilo put za dalje. Kada ju je predsjednik SAD Džo Bajden (Joe Biden) predložio za kandidata za predsjednika SAD, nije nimalo oklijevala. Hrabro je pristala.Kamala Haris imala je nevjerovatnu karijeru na putu do Bijele kuće. Iako je imala žestok nastup na prošlim demokratskim predizborima, gdje je kritikovala Bajdena da se protivio politici razvoženja crne djece školskim autobusima u većinom bijele škole 1970-ih, on ju je izabrao za potpredsjednicu.Kamala Heris rođena je 20. oktobra 1964. godine u Oklendu, u Kaliforniji. Rado ističe svoje indijske korijene. Kćerka je Jamajčanina i Indijke, a jedne prilike je objasnila i značenje svog imena - cvijet lososa, što je simbol čistote i mudrosti u indijskoj kulturi.

Rado ističe svoje indijske korijene

Kamala Haris: Hrabro na crtu Trampu

U posljednjih nekoliko mjeseci javnost u BiH svjedočila je krvavim obračunima na ulicama glavnog grada Bosne i Hercegovine. Šeher Sarajeva. Ono što je novi momentum u svemu, jeste i pojava sve većeg broja profesionalnih ubica koje vršljaju glavnim gradom BiH. Ne treba se praviti naivan i omalovažavati građane kao da su stoka, kao što to rade neki zvaničnici poput Okerića ili Katice, pa pričati o statistici i bacati prašinu u oči.Hajde da poredamo nekoliko primjera, odnosno pitanja za tandem O-K (Okerić - Katica).Jesu li plaćene ubice došle u Sarajevo Tower prije nekoliko mjeseci, a prema saznanjima naših policijskih agencija, s namjerom da ubiju inspektora MUP-a Kantona Sarajevo? Jesu.Sarajevski specijalci 17. septembra upali su u Tower u naselju Pofalići, gdje su uhapsili državljane Srbije Duška Jovanovića Gibu i Darka Dulovića.Dušan Jovanović Giba je, kao plaćeni ubica, dovođen u vezu s likvidacijama pripadnika "škaljarskog klana". Njegovo ime spominjano je i tokom suđenja zloglasnom Veljku Belivuku, poznatijem kao Velja Nevolja i Marku Miljkoviću.Poslije toga se dogodilo ubistvo u naselju Bulevar na Stupu kada je ubijen državljanin Švedske Haris Osterdal. Likvidirale su profesionalne ubice, a to se dogodilo kao posljedica megasukoba iz Štokholma.I prekjučer je nekako ispod radara prošla vijest da je u ulici Zelenih beretki, u Starom Gradu, uhapšeno lice s Kosova inicijala Q. S.. Uhapšen je, a kod njega je pronađen pištolj, napunjen, spreman za pucanje. Eliminaciju. Likvidaciju. Neutralisanje nekoga. Ko je poslao Q. S.? Ili se to, od prekjučer, u Sarajevo dolazi naoružan napunjenim pištoljem, za ne daj Bože? Sigurno Kosovar nije u srce Sarajeva došao da se fotografira s golubovima.Je li to logično gospodi O-K, Okeriću i Katici?&nbsp;

Ko je lice s Kosova Q. S. poslao u ulicu Zelenih beretki s punim pištoljem i zbog čega? Da se slika s golubovima možda?

Plaćene ubice vršljaju Sarajevom

Nazvati igru Edina Džeke u 38. godini fudbalskom renesansom bila bi uvreda za jednog od najboljih napadača 21. stoljeća.Dijamant još sija, ali, za razliku od nekih kolega, nikad nije nestajao sa scene. Primjer konstantnih predstava na fudbalskim terenima širom svijeta – to je on. Nemoguć za zaustaviti, a to najbolje znaju defanzivci Lugana kojima je kao „poklon“ za to što su mu stali na put spakovao het-trik, sve zajedno s mašnom.Mnogi napadači iz regiona u posljednjim godinama su pokušavali iskopirati ono što radi Dijamant, ali im to baš i ne polazi s rukom, pa onda ili odu u penziju mnogo mlađi nego što je kapiten sad ili se teleportiraju u Saudijsku Arabiju, gdje konkurencija nije ni približna onoj u kojoj Džeko nastupa. Naravno, Turska nije ni približna nekim od Liga petice, ali u 38. godini rešetati mreže klubova koji su daleko ozbiljniji od onih saudijskih, ali i mnoštva evropskih, uspjeh je s kojim se ne mogu mnogi pohvaliti.Međutim, njega i dalje turski mediji sele. Hoće da ga se riješe, da ga natjeraju da napusti Fener, a on, kao i inače, još jednom je začepio usta kritičarima. Pokušajte ponovo naredni put, ipak, Dijamant i dalje blista...

Iako ga stalno sele iz Fenera, pokazao da je i dalje na vrhu

Edin Džeko: Niko kao Dijamant

Kada se govori o čudima prirode u sportu, jedno od glavnih imena koje se uvijek spominje jeste Lebron Džejms (James). A kako i ne bi, kada je i nešto manje od pet mjeseci prije 40. rođendana i dalje nezaustavljiv na košarkaškim parketima.U timu iz snova, kakva je američka košarkaška reprezentacija, njegovi saigrači još u njega gledaju kada se treba riješiti utakmica. I Lebron uradi upravo to – riješi utakmicu. Nema mnogo razmišljanja i taktiziranja, korištenje čiste sile je recept za pobjedu u stilu „Kralja“, kako ga njegovi fanovi vole zvati. Osjetila je to i selekcija Njemačke na svojoj koži, jer, u trenucima kad se lomilo, Lebron je svojim potezima donio novi trijumf SAD.Na Olimpijske igre ide s jasnim ciljem, a to je zlatna medalja, koju bi dodao kolekciji onih iz Pekinga 2008. i Londona 2012. godine.Koliko je njegova izdržljivost fascinantna, govori i činjenica da je Lebron na Igrama debitirao u Atini u augustu 2004. godine, a njegov sin Broni (Bronny) je rođen dva mjeseca kasnije. Lebron je sada saigrač sa svojim 20-godišnjim sinom u Lejkersima. Jedan od najboljih prkosi godinama, a, prema svemu sudeći, činit će to još barem nekoliko. Čisto da još jednom pokaže zašto je u poziciji u kojoj se nalazi.

"Kralj" korača ka 40. godini, ali je i dalje nezaustavljiv

Lebron Džejms: Prkosi godinama

Dok onkološki pacijenti u Tuzlanskom kantonu više od godinu žive u agoniji, dotle su lokalni SDA-ovci pokazali da umjesto obraza imaju đon. Jer, kako drukčije objasniti to da su se poredali u špalir u petak na otvorenju Dnevne bolnice i polikliničkog dijela Klinike za onkologiju i radioterapiju, zgrabili makaze i presjekli svečanu vrpcu baš kao da su oni lično dali 1,7 miliona KM, a ne narod, odnosno, 4.000 donatora iz cijele BiH. I baš treba imati obraz k'o gumu od traktorčine pa svečano otvarati bilo šta dok ljudi umiru, presijecati vrpce ispred bilo čega u Tuzli, a što nije linearni akcelerator i oprema koju držači makaza već 17 mjeseci nisu u stanju da kupe.Umjesto da se sakriju u mišiju rupu zbog toga što su njihovi teško oboljeli sugrađani sa svojim porodicama prisiljeni prolaziti užasne trenutke, jer po prijeko potrebnu terapiju moraju put Sarajeva, Mostara, Zenice... oni su odlučili pripisati sebi zasluge i jednu hvale vrijednu humanu gestu, zapravo, zloupotrijebili. I taman kad smo pomislili da je završena era svečanih otvaranja trotoara, liftova, bankomata, dogodila se ova situacija koja je kudikamo više od čiste populističke predizborne priče, koja pokazuje da takvim likovima građani i njihovi životi ništa ne znače. I dobro im je Mirza Mustafagić, humanitarac, koji je inicirao cijelu kampanju renoviranja i opremanja Dnevne bolnice poručio :"Ako tender za akcelerator ne bude prošao do septembra, izlazimo na ulice. Dosta smo čekali". U tom slučaju, ovi koji su se špalirali sigurno bi završili u mišijim rupama. Ali, radi pacijenata, nadamo se da neće doći.

I baš treba imati obraz k'o gumu od traktorčine pa svečano otvarati bilo šta dok ljudi umiru

Sram vas bilo

Nije tajna da je veliki dio vrha tuzlanske SDA uposlen u Univerzitetskom kliničkom centru u Tuzli, i to uglavnom na rukovodećim pozicijama.Ono što je ozbiljan problem ove zdravstvene ustanove jeste nedostatak linearnog akceleratora, zbog čega se pacijenti iz Tuzlanskog kantona liječe širom države.Zbog kriminala s nabavkom linearnog akceleratora, kada je tri puta poništen konkurs, Tužilaštvo TK vodi istragu protiv Šefika Husića, inače šefa SDA Tuzla, ali i njegovog stranačkog kolege Denijala Tulumovića.Poprilično bizarna situacija se desila prošle sedmice, kada se, zahvaljujući aktivizmu građana koji su prikupili novac, otvorila Dnevna bolnica Klinike za onkologiju i radioterapiju UKC-a Tuzla.Inače, sve je pokrenula Fondacija tuzlanske zajednice, na incijativu influensera i humanitarca Mirze Mustafagića, no u prvi plan se stavio Šefik Husić, koji je i pomoćnik direktora UKC-a Tuzla za sestrinstvo.- Ovo je pedesetogodišnji projekt, jer je urađen najsavremeniji objekt u korist poboljšanja usluge pacijentima s najtežim malignim bolestima – pohvalio se Husić.Nije ovaj kadar tuzlanske SDA iskoristio svoju moć u stranci kako bi se kroz budžet obezbijedila sredstva za ovu namjenu, ali jeste iskoristio priliku za fotografisanje i za davanje izjava.Inače, Husić je poznat u javnosti kao gradski vijećnik, a vrh SDA je preuzeo početkom ove godine, kada se Salko Zildžić povukao sa stranačkih pozicija nakon što je uhapšen u Srbiji.

Protiv Šefika Husića vodi se istraga zbog kriminala s nabavkom linearnog akceleratora

Šefik Husić: Kićenje tuđim perjem

Najava dolaska pripadnika MUP-a Srbije ponovo je uzburkala političku scenu u BiH i regionu, a medijski prostor ispunila izjavama i reakcijama pozvanih i nepozvanih, nadležnih i onih koji to nisu, upućenih u međudržavne sporazume i državne propise i onih koji ih nisu ni pročitali, svih što su u još jednoj temi prepoznali dobru priliku da poziciji, opoziciji ili drugom entitetu ili državi gurnu prst u oko. Dok su jedni upućivali dobrodošlicu i najavljivali cvijeće za policajce iz Srbije, drugi su u dolasku šestero Srbijanaca prepoznali novu agresiju na BiH, pa su i pozivi NATO-u i EUFOR-u na dejstvo već bili pripremljeni.I dok su između čelnika stranaka razmjenjivane optužbe jesu li teren MUP-u Srbije pripremili trojka ili Izetbegović i Komšić, građanin BiH u svemu je mogao uočiti samo konfuziju, disfunkcionalnost, neznanje i nedostatak koordinacije i jasnog institucionalnog odgovora na rukavicu bačenu iz Beograda.Temperaturu u javnom prostoru je snizio onaj što je do tada vatru i raspirivao. Uz odluku da policajci iz Srbije, ipak, neće krenuti prema Banjoj Luci, Trebinju i Foči, ministar unutrašnjih poslova Srbije Ivica Dačić usput je optužio "bošnjačke političare" da od najnormalnije stvari prave političke spletke i prijetnje. Samo neznalici Dačić je izgledao uvjerljivo u ulozi političara koji smiruje tenzije i rješava problem koji je sam proizveo.Nekoliko lekcija trebalo bi biti naučeno od subote. Na ignoriranje države BiH i prijetnje suverenitetu ne mogu odgovarati političke partije i njihovi lideri, već to trebaju činiti institucije ove zemlje. Mogu i političari, ali ponovo smo se uvjerili da njihove reakcije ne ulijevaju nimalo sigurnosti ni optimizma.S druge strane, bez obzira je li takvo nešto dio nekakvih memoranduma ili zaključaka svesrpskih sabora, Beograd i Banja Luka moraju shvatiti da RS nije država i da bez kontakta s glavnim gradom BiH i u svijetu uobičajena razmjena policajaca preraste u međudržavni incident. Bez uvažavanja ove države čak će i let helikoptera za gašenje požara naići na glasne, nekoordinirane, možda ponekad i pretjerane, ali opravdane reakcije Sarajeva. Nema drugog načina osim resetiranja odnosa Beograda i Sarajeva, susreta državnih delegacija i početka dugo najavljivanog procesa rješavanja otvorenih pitanja. Sve drugo će možda donijeti neki dnevnopolitički poen, a građane obiju zemalja čvrsto zakovati za evropsko dno kojem smo jako blizu.

Na ignoriranje države BiH i prijetnje suverenitetu ne mogu odgovarati političke partije i njihovi lideri, već to trebaju činiti institucije ove zemlje

Prst u oko

Oskar Pjastri (Oscar Piastri), australski vozač i član McLarena, zauvijek će pamtiti vikend u Mađarskoj i i svoju prvu pobjedu u Formuli 1.Istina, utrku je obilježila kontroverza jer su iz McLarena naredili Landu Norisu (Norris) da pusti svog timskog kolegu Pjastrija tri kruga prije kraja da preuzme vodstvo. Pjastri je prestigao kolegu, zadržao prednost, a onda je prvi prošao kroz cilj.Uzbuđenje, sreća i ponos koje je osjećao vjerovatno su ga vratili u dane kada je sanjao o karijeri vozača Formule 1 i maštao da će u njega biti upereni svi fotoaparati koji žele zabilježiti fotografiju pobjednika.Inače, Pjastri je odrastao sanjajući kako upravlja bolidom i takmiči se u najbržem karavanu na svijetu. Rođen je u Melburnu, nedaleko od mjesta gdje se održavaju utrke za Veliku nagradu Australije.Međutim, za ispunjenje snova bila je potrebna ogromna predanost i žrtva, pa se morao preseliti u Evropu poput svojih sunarodnjaka Marka Vebera (Webber) i Danijela Rikiarda (Daniel Ricciardo).Kao odskočnu dasku koristio je uspjeh na australskoj karting sceni, usavršavao se širom Evrope, a onda bio viceprvak Formule 4, prvak Formule 3, Formule 2, a onda su mu se otvorila vrata Formule 1.Oskar Pjastri rođen je 6. aprila 2001. godine u Melburnu. U Formuli 1 se takmiči od 2022. godine, a u svojoj karijeri je pet puta bio na postolju – tri puta kao drugi, jednom kao treći, a sada kao pobjednik.

Odrastao je sanjajući da slavi na utrci Formule 1, a sada je uspio

Pjastri: Trijumfovao na Velikoj nagradi Mađarske

Oskar Pjastri: Ispunjenje sna

Iz Evropske unije je prije nekoliko dana stigao hladan tuš, kada su nam potvrdili da je prva tranša iz Plana rasta od 70 miliona eura propala, ali i da bi BiH mogla ostati bez milijarde eura.Oni su tražili da se BiH usaglasi o 113 pitanja, dok su naše vlasti stigle do broja od 110 ili, sportskim žargonom, malo nam je falilo.Osim toga, bilo je potrebno da se usvoji i državni budžet, što je na kraju i postignuto, ali uzalud.Da bi se dočarala glupost političara, najbolje je pojasniti o čemu je riječ. Jedno od tri preostala pitanja je jedinstveni broj za hitne pozive. Naime, nije se mogao postići dogovor jer tako banalna stvar se pravdala iz RS time da je to nadležnost entiteta.Drugo što je traženo jeste ukidanje entitetskog glasanja pri radu odbora za pregovore s EU. Ukratko, i na tako važnim pitanjima se ima želja da jedna stranka može blokirati šta god poželi. Recimo, opcija konsenzusa i dogovaranja o važnim pitanjima nije uopće viđena kao opcija.Treće je pitanje Ustavnog suda BiH, koje se politizira već dugo godina.Niti jedno od tri navedena pitanja nije neko presudno koje bi moglo da ugrozi bilo koji od naroda u BiH, ali natezanje i osjećaj moći kada manjina blokira većinu je nešto što se, očito, neće promijeniti i nešto što će se teško izbaciti iz prakse.Tako je prilika da se sredstva, koja su mogla da "padnu s neba“, odnosno upumpaju se u državni budžet izvana, bez ikakve posebne zasluge, propala.Evropska unija je toliko puta izašla ususret i progledala kroz prste BiH, no ovog puta to nije htjela. Ispostavilo se da BiH, osim što nije sposobna sama da osigura sredstva, nije sposobna ni dobiti "sadaku“ sa strane. Tako je još jedna od brojnih šansi za ovu državu propuštena.

Iz EU su tražili da se BiH usaglasi o 113 pitanja, dok su naše vlasti stigle do broja od 110 ili, sportskim žargonom, malo nam je falilo

Zemlja propuštenih šansi

Odavno je poznato da je većina bosanskohercegovačkih saveza u finansijskom rasulu. To nije nikakva tajna, ali je pomalo razočaravajuće da svi oni koji se busaju u prsa da pomažu svima i svemu ignorišu njihove probleme.Posljednji u nizu dogodio se s Košarkaškim savezom naše zemlje, koji se nalazi u blokadi zbog velikog duga koji su nakupili, a koji datira još s početka prošlog desetljeća.I šta sad? Naše omladinske reprezentacije će, u slučaju da se ovaj problem ne riješi, ostati bez prava nastupa na prvenstvima Starog kontinenta, koji su svojim radom i trudom zaslužili. Samo to stavite u kontekst od prije devet godina, kada je naša reprezentacija, predvođena Džananom Musom, osvojila zlato na prvenstvu za košarkaše do 16 godina.Zamislite da oni nisu mogli otići na taj turnir zbog duga u kojem su najmanje učestvovali, ako su uopće i imali udio u konstantnom zaduživanju. Na novoj garnituri je da vadi kestenje iz vatre.Sada se vi sastajte s političarima, sponzorima koji sve i da hoće da vam pomognu nisu u stanju, jer bi svaki vid uplate manji od potrebnog bio direktno blokiran u banci. A dugovi u tom slučaju još rastu i naš sport još više propada.Na kraju, ko bi htio igrati za ovu reprezentaciju? Rukometaši odavno ovise o igračima koji sami sebi plaćaju troškove putovanja - je li sad tu "čast“ trebamo prepustiti i košarkašima? Šta se uopće nudi jednom sportašu koji dolazi iz Bosne i Hercegovine, koja prilika za napredak? I onda se čudimo, psujemo i blatimo kad obuku dres reprezentacije iz susjedstva, a niko da dovede one odgovorne da odgovore na pitanja. Pa da, svakako bi se "izmigoljili“ iz odgovaranja na njih. Kao i inače...

Problemi s bh. savezima ne prestaju, a lijek ili ne vide ili neće da vide

Čelnici KSBiH: Težak zadatak pred njima

"Đe su pare"

Andrej Gajić: Svjetski naučnik

Ko su izdajnici

Sudijska nadoknada

Palestinski prvak

Evropljani i muslimani

Kamala Haris: Hrabro na crtu Trampu

Plaćene ubice vršljaju Sarajevom

Edin Džeko: Niko kao Dijamant

Lebron Džejms: Prkosi godinama

Sram vas bilo

Šefik Husić: Kićenje tuđim perjem

Prst u oko

Oskar Pjastri: Ispunjenje sna

Zemlja propuštenih šansi

Uvaljivanje vrelog kestenja

Kolumne

"Đe su pare"

Andrej Gajić: Svjetski naučnik

Ko su izdajnici

Sudijska nadoknada

Palestinski prvak

Evropljani i muslimani

Kamala Haris: Hrabro na crtu Trampu

Plaćene ubice vršljaju Sarajevom

Edin Džeko: Niko kao Dijamant

Lebron Džejms: Prkosi godinama

Sram vas bilo

Šefik Husić: Kićenje tuđim perjem

Prst u oko

Oskar Pjastri: Ispunjenje sna

Zemlja propuštenih šansi

Uvaljivanje vrelog kestenja