Baš u periodu kad se na žitnicama u BIH žetva privodi kraju, a poljoprivrednici se bore za nekoliko feninga veću otkupnu cijenu pšenice, građane RS dočekale su drastično veće cijene hljeba od 550 grama, koji umjesto 2, sada košta 2,40 KM. Predsjednik Saveza udruženja poljoprivrednih proizvođača RS, Stojan Marinković ovakav postupak ne smatra normalnim.
- Cijena pšenice je na istom nivou kao prije 20 godina, dok je hljeb višestruko poskupio. Ako to pravdaju sadašnjim cijenama energenata, moraju računati na to da su i poljoprivrednici korisnici većine tih energenata, naročito nafte. Dakle, kilogram pšenice je 30-32 feninga, pa ispada da je za jedan hljeb potrebno sedam kilograma pšenice. To je poražavajuće, sigurno nije opravdano i ne možemo tako nešto podržati uz bilo kakvo obrazloženje pekarskog sektora – kazao je Marinković za „Avaz“.
On naglašava da se poljoprivrednika ne može više posmatrati samo kao nekog ko će proizvesti jeftinu sirovinu, dok drugi višestruko zarađuju na tome. Odnos otkupljivača smatra dugoročno lošim, jer vodi gašenju proizvodnje.
- S druge strane, imaju mogućnost uvoza jeftinih pšenica, pa bi i tu vanjskotrgovinska politika države trebala da se promijeni i da se naprave određeni pariteti u tržnim centrima kada su u pitanju proizvodi proizvedeni od domaće sirovine. Potrebne su nam sistemske mjere kako bismo sačuvali našu poljoprivredu. Svi se gađaju izrazima kako je hrana u budućnosti glavno oružje, strateška grana. Nedavno smo imali pandemiju, vidjeli smo kako su evropske zemlje zatvorile granice, pa su čuvale prehrambenu sigurnost vlastitog stanovništva, ne brinući šta će biti sa stanovništvom BiH. Očito su to ovi koji odlučuju brzo zaboravili. Spoljnotrgovinska politika BiH je veoma loša po nas, poljoprivredne proizvođače, ali i industrijski sektor. Potrebno je uvođenje zaštitnih mjera, strožijih kontrola i bilo kojih mjera koje poboljšavaju konkurentnost domaće proizvodnje. Nismo za zabranu uvoza, jer nemamo dovoljno, ali ograničenja, kontrole posebno u vrijeme kad naši proizvodi stižu. Tada neće biti poskupljenja, tržište će se izbalansirati, a naši poljoprivrednici će imati volju i želju da prošire proizvodnju. A ne kao sada da smo deponija otpada svih zemalja svijeta, naročito za poljoprivredne proizvode i da smo od zemlje koja ima izuzetan potencijal postali zemlja uvoznik. Apsurd nad apsurdima je uvoz vode – ističe Marinković.
