Na prvi pogled čini se da će o budućoj vlasti nakon općih izbora odlučivati isključivo broj osvojenih zastupničkih mandata. Međutim, iskustvo iz posljednjeg izbornog ciklusa pokazalo je da bi jednako važan mogao biti izbor predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH, jer upravo te funkcije raspolažu ustavnim mehanizmima koji mogu omogućiti, usporiti ili pod određenim okolnostima blokirati formiranje izvršne vlasti.

Lendin gambit

To je najjasnije pokazao slučaj nakon izbora 2022. godine. Potpredsjednik Federacije BiH Refik Lendo (SDA) odbio je dati saglasnost za imenovanje Vlade FBiH na čelu s Nerminom Nikšićem, tvrdeći da vlast ne može biti formirana bez SDA. Budući da je tadašnji ustavni okvir zahtijevao saglasnost predsjednika i oba potpredsjednika Federacije, proces imenovanja Vlade bio je blokiran sedmicama. Kriza je okončana tek intervencijom visokog predstavnika Kristijana Šmita (Christian Schmidt), koji je privremeno suspendovao dio ustavnih odredbi kako bi omogućio imenovanje nove vlade, a zatim izmijenio pravila s ciljem sprečavanja beskonačnih blokada u budućnosti.

Time je SDA, prvi put u političkoj praksi Federacije BiH, pokazala da se mehanizmi predviđeni za učešće rukovodstva Federacije u formiranju vlasti mogu koristiti i kao instrument političke blokade. Do tada se imenovanje mandatara i Vlade, nakon što bi bila osigurana parlamentarna većina, uglavnom smatralo formalnošću. Nakon Lendinog poteza postalo je jasno da predsjednik i potpredsjednici Federacije mogu biti jedan od ključnih faktora u pregovorima o vlasti.

Predsjednika i dva potpredsjednika Federacije bira Parlament FBiH, pri čemu svaki dolazi iz reda jednog od tri konstitutivna naroda. Oni učestvuju u postupku imenovanja mandatara za sastav Vlade Federacije, zbog čega njihov izbor ima znatno veći politički značaj nego što se to često predstavlja u javnosti.

Upravo zbog toga raspored tih funkcija mogao bi imati važnu ulogu u postizbornim pregovorima. SDA kao najjača bošnjačka stranka tradicionalno ima najveće izglede da dobije bošnjačkog potpredsjednika Federacije, dok bi SDP mogao računati na izbor srpskog potpredsjednika, s obzirom na to da među građanskim strankama tradicionalno ima najveći broj srpskih delegata u Domu naroda FBiH.

SDP-ova šansa

Za razliku od 2022. godine, kada je SDA pokušavala spriječiti formiranje vlasti bez sebe, nakon izbora 2026. godine u sličnoj poziciji mogao bi se naći upravo SDP. Ako bi izborni rezultat omogućio toj stranci da dobije poziciju srpskog potpredsjednika Federacije, stekla bi znatno jaču pregovaračku poziciju bez obzira na broj osvojenih mandata. U slučaju da bude isključena iz nove parlamentarne većine, mogla bi iskoristiti ustavne mehanizme kako bi usporila ili otežala formiranje nove vlade FBiH, čime bi produžila tehnički mandat aktuelne vlade ili vlastito učešće postavila kao jedan od uslova za uspostavljanje nove većine.

Ipak, sama funkcija predsjednika ili potpredsjednika Federacije više nije dovoljna da bi se proces imenovanja vlade mogao blokirati. Nakon Šmitovih izmjena presudna je i podrška u Domu naroda, jer tek ukoliko iza sebe imaju najmanje tri petine delegata u odgovarajućem klubu konstitutivnog naroda mogu spriječiti potvrđivanje nove vlade. Zbog toga će, uz borbu za većinu u Predstavničkom domu, jednako važna biti i utrka za kontrolu nacionalnih klubova u Domu naroda.

Politička matematika

Paradoksalno, potez kojim je SDA 2023. godine pokušala spriječiti formiranje vlasti bez sebe mogao bi već nakon narednih izbora postati snažan argument u korist dogovora upravo između SDA i SDP-a. Ukoliko dvije najveće bošnjačke stranke budu kontrolisale ključne pozicije u rukovodstvu Federacije i dovoljan broj delegata u Domu naroda, politička matematika mogla bi ih više usmjeravati ka međusobnom dogovoru nego međusobnoj konfrontaciji.