Nekompletni skeletni ostaci deset žrtava pronašli su svoj smiraj u potočarskoj dolini bijelih nišana, a od njih se oprostilo nekoliko hiljada građana koji su prisustvovali dženazi i obilježavanju 31. godišnjice genocida.

U sjećanju na ubijene, Srebrenica je još jedanput ustala i oživjela, okupivši svoju djecu iz cijele BiH i dijaspore. Međutim, pustoš i tišina nedugo nakon što dove pored mezara budu proučene, kao da postaju još sablasnije.

Brzina odlaska

- Kako koja godina prolazi, ne čeka se ni lopate da se ostave, ni dova da se prouči. Prvo ode diplomatski kor, polože cvijeće i odmah rotacije i idu. Poslije njih idu naši političari koji ne klanjaju, pa onda i oni što klanjaju. Hvala im što dođu i odaju počast. Zabrinjava brzina odlaska naših ljudi. Prije su ovdje po 15-20 dana bila puna sela, a sada nema nikog. Evo je nedjelja, ja živim ovdje na Drini pored Srbije, u Zalužju, opština Bratunac, već se svi pakuju da idu. Ostajem ja i nekoliko porodica u selu koje je brojalo oko 700 stanovnika. Slika mog sela, slika je Srebrenice, Bratunca i Podrinja – kaže Sadik Selimović, istražitelj Instituta za nestale osobe BiH.

Selimović je proteklih godina do Potočara dopratio svih 6.772 do sada ukopanih tabuta s posmrtnim ostacima ubijenih. Od prve tužne kolone, koja je 2003. krenula iz Tuzle do one koja je u petak stigla u Memorijalni centar. Čovjek koji je u mezarje spustio i svog oca, trojicu braće i desetine rođaka, koji je u potrazi za žrtvama prekopao cijelu istočnu Bosnu i kojem u san i ovog jula dolaze majke s djecom iz grobnice Suha kod Bratunca, valjda najviše i osjeti prazninu i tugu nakon dženaze i zabrinutost za budućnost Srebrenice. Mladi odlaze zbog školovanja, posla, perspektive, a stariji umiru, pa je broj zaključanih kuća sve veći. Zvaničnici tvrde da ima ulaganja.

Naprave udruženje

- Moguće da ima, ali ja to ne vidim. Ja dok ne vidim pogon i u njemu 20 ljudi, nije to ništa. Svi ulažu u svoje kadrove. Naprave dvojica, trojica neko udruženje, tamo neko iz Sarajeva da mu projekt, ali to se ne osjeti u svakodnevnom životu ljudi. I pogoni kojih je bilo mislim da ne dolaze sa srcem već da uzmu taj poticaj što daje država, hvala joj. Da li nisu potrefili proizvodnju, šta li. Uglavnom, sada ovdje ne možeš naći momka sposobnog da ti pokosi avliju. A to je razumljivo. Šta će dijete čekati da ga ja zovem, mora ići, mora stvarati porodicu – ističe Selimović.

Predsjednica Udruženja Majke Srebrenice Fadila Efendić kaže da ne treba puno pameti da bi se shvatilo kako bi se Srebrenici moglo pomoći da preživi.

- Trebaju Srebreničani biznismeni ulagati u Srebrenicu, a onda će doći omladine. Zbog posla. Kako idu u Evropu i Ameriku, došli bi i u Srebrenicu. Kad bi i ovi političari s vrha pomogli ikol’ko. Para imaju, samo ih treba usmjeriti. Ne treba se bojati, nego gledati kako opstati. Ja da sam se bojala, ne bih u Srebrenici ostala. Neka niko ne misli da će Srebrenica ostati pusta. Ima ljudi koji je vole i koji misle na ovaj dio zemlje. Mislim dobro, pa će biti dobro – kaže Efendić.

Nijedna politička opcija nije učinila dovoljno

Naučni saradnik u Institutu za historiju Univerziteta u Sarajevu Jasmin Medić tvrdi da slika Srebrenice potvrđuje da Aneks 7 Dejtonskog sporazuma nikada nije u potpunosti proveden.

- Nema nevinih - nijedna politička opcija nije učinila dovoljno kako bi se omogućio održiv povratak i osigurao opstanak povratničke populacije na njenim prijeratnim ognjištima. Ta bolna stvarnost najviše odgovara upravo onima koji su bili uključeni u počinjenje genocida i provođenje politike etničkog čišćenja. Simboličan broj povratnika širom RS-a možda se najupečatljivije ogleda u Srebrenici 11. jula, kada se nakon obilježavanja godišnjice genocida većina prisutnih ponovo vraća u mjesta u kojima danas živi – kaže Medić, te dodaje da bi se svako ko o Srebrenici govori s istinskom empatijom trebao zapitati je li učinio dovoljno kako bi mladi ljudi tamo ostali i izgradili svoju budućnost.

- Lično izuzetno cijenim rad Memorijalnog centra Srebrenica, čiji uposlenici ostvaruju izvanredne rezultate u dokumentovanju genocida. Upravo bi ti rezultati trebali biti snažan motiv donosiocima odluka u FBiH da tim ljudima pruže još veću, konkretniju i dugoročniju podršku – dodaje Medić.