Astronomi su objavili novu spektakularnu snimku svemirskog objekta koji izgleda poput ogromne kristalne kugle, a zapravo prikazuje završne faze života zvijezde u binarnom sistemu. Riječ je o planetarnoj maglici NGC 1514, poznatoj kao “Kristalna kugla”, koju je zabilježio teleskop Gemini North na vulkanu Maunakea na Havajima, piše CNN.
Snimka prikazuje izuzetno detaljan pogled na maglicu udaljenu oko 1500 svjetlosnih godina od Zemlje u sazviježđu Bika. Svjetlosna godina predstavlja udaljenost koju svjetlost pređe za godinu dana, oko 9,46 biliona kilometara, što znači da svjetlost koju vidimo potiče iz vremena prije oko 1500 godina.
Planetarne maglice su dobile naziv jer u ranijim teleskopskim posmatranjima podsjećaju na planete. Nastaju kada zvijezda na kraju svog života odbaci svoje vanjske slojeve, stvarajući oblak plina i prašine oko preostale jezgre – bijelog patuljka.
Istraživači su tokom noćnih posmatranja zabilježili prizor koji su opisali kao izuzetno impresivan.
- Time ljudima pokazujemo koliko je naš svemir nevjerovatan, pa ova maglica nije bila primarni naučni cilj, već je odabrana jer izgleda zaista spektakularno - rekao je astronom Trеvis Rektor, član tima NOIRLab-a koji je snimak i napravio. NOIRLab je Nacionalna laboratorija za optičku i infracrvenu astronomiju američke Nacionalne naučne fondacije.
- Imaju prepoznatljive oblike. To su zaista spektakularno lijepi objekti, često veoma složenih, ali simetričnih struktura - dodao je Rektor, profesor fizike i astronomije na Univerzitetu Aljaska Enkoridž.
Binarni zvjezdani sistem
Maglica Kristalna kugla sadrži binarni zvjezdani sistem, dvije zvijezde koje kruže jedna oko druge. Prema NASA-i, više od polovine zvijezda u našoj galaksiji pripada takvim sistemima. Ova snimka omogućava naučnicima da proučavaju kako smrt jedne zvijezde utiče na drugu.
- Prva zvijezda odbacuje svoje vanjske slojeve, a druga, dok kruži oko nje, sve to uzburkava i oblikuje u ove prekrasne strukture - objasnio je Rektor. Boje maglice nastaju zahvaljujući filterima u spektrografu koji izdvajaju određene talasne dužine svjetlosti: crvenkasta nijansa potiče od vrućeg vodika, a plava od vrućeg kisika.
Maglicu je prvi put uočio njemačko-britanski astronom Vilijam Heršel 1790. godine. On je uveo i pojam “planetarna maglica” zbog njihovog izgleda nalik planetama. U ovom sistemu jednoj zvijezdi treba oko devet godina da obiđe drugu, što je jedan od razloga za neobičan oblik maglice.
- Dok zvijezda kruži, ona miješa slojeve plina koji se šire i stvara strukturu sličnu šećernoj vuni koja se vrti - rekao je Rektor.
Šta maglica otkriva?
Profesor Džan Kami sa Univerziteta Western u Ontariju, koji nije učestvovao u istraživanju, poredi planetarne maglice s leptirima zbog njihove raznolikosti oblika i boja.
On ističe da izgled maglice zavisi od vrste teleskopa. “Kada biste isti objekt posmatrali teleskopom Džejms Veb, izgledao bi potpuno drugačije. Zato ih proučavamo na različitim talasnim dužinama”, rekao je Kami.
Iako je Heršel otkrio ovu maglicu prije više od dva stoljeća, naučnici je i dalje intenzivno proučavaju. Faza njenog raspada traje relativno kratko u kosmičkim razmjerama – oko 10.000 godina.
- To nam omogućava da iz godine u godinu pratimo promjene temperature središnje zvijezde i širenje materijala kroz svemir, što nam govori koliko brzo zvijezda gubi masu - objasnio je Kami.
Dodaje da su ovakva otkrića impresivna čak i za astronome koji su navikli na svemirske fenomene. “Misliš da si već sve vidio, a onda stigne ovako nešto i samo kažeš – ovo je zaista spektakularno.”
