Vama se ne žuri da saznate hoćete li roditi djevojčicu ili dječaka? Ali, ipak vam je drago kad vam žene iz komšiluka kažu da ste se proljepšali zato što sigurno nosite dječaka.&nbsp; Naime, priča se da postoje razni načini kako se, <a href="https://bebe.avaz.ba/trudnoca-i-porod/489684/kada-na-pregled-koliki-je-plod">bez ultrazvuka</a>, može pogoditi spol vašeg nerođenog djeteta. To je ponukalo Georga Sudea, profesor Medicinskog fakulteta Teksaškog univerziteta u Galvestonu, inače stručnjaka za reproduktivnu medicinu, da analizira različite mitove u vezi sa utvrđivanjem spola ploda. Evo do kakvih je zaključaka došao: 
Mit 1: Ako trudnica ima veliki stomak, sigurno će biti dječak. 
To uvjerenje se zasniva više na psihološkoj pretpostavci nego na realnoj fiziologiji. Navikli smo da su muškarci uglavnom krupniji od žena, iako srećemo dosta krupnih dama i sitnih džentlmena. 
Ista situacija je i u materici. Veličina stomaka zavisi od težine ploda. A ona je, opet, uslovljena genetikom, ishranom (ako mama dobro jede i plod će biti teži) i, svakako, hormonima. Sasvim je moguće da trudnica s velikim stomakom rodi krupnu djevojčicu, a ne dječaka. 
&nbsp;Mit 2: Spol bebe može da se odredi po obliku stomaka. Ako je okrugao i visok, onda je dječak. Ako mama nosi bebu nisko i širi se u bokovima, onda je djevojčica. 
Ti parametri nemaju apsolutno nikakve veze sa spolom ploda. Oblik stomaka zavisi isključivo od stanja mišića trbuha, hormona odgovornih za opuštanje karličnih zglobova i težine žene. 
Osim toga, sa svakom sljedećom trudnoćom stomak žene se sve više spušta i rasteže pošto mišići pod teretom ploda postaju sve mlohaviji. 
&nbsp;Mit 3: Ako je trudnica stalno gladna, to znači da će roditi dječaka. Jer, prema statistici, muškarci jedu više od žena, čak i u majčinoj utrobi. 
To je samo djelimično tačno. Apetit raste pod djelovanjem muških hormona testosterona. Ali, oni mogu biti u organizmu nezavisno od spola djeteta. Poznato je dosta slučajeva da se višak muških hormona otkrije kod žena koje uopšte nisu trudne. 
Mada je činjenica da trudnoća zaista izaziva „hormonsku buru". Osim toga, kod svake žene postoje samo njoj svojstvene osobenosti organizma. Neka u trudnoći gubi apetit, a neka jede za dvoje. 
Osjećaj gladi se povećava i ako je plod krupniji nego obično. Ali, to ne mora značiti da će se obavezno roditi dječak. 
Mit 4: Pol bebe zavisi od težine buduće mame. Ako je žena gojazna, veća je vjerovatnoća da će roditi dječaka, a ako je mršava - djevojčicu. 
Istraživanja su pokazala da težina majke zaista utječe na spol bebe, jer je za razvoj ploda muškog spola potrebna veća količina hranljivih materija. 
Ispostavilo se da su žene koje su prije trudnoće težile manje od 54 kilograma uglavnom rađale dejvojčice. Ako su pak žene prije začeća imale više od 54 kilograma, rađale su najčešće dječake. 
Ipak, i ovdje je riječ samo o statističkim podacima i vjerovatnoći: koliko god da ste teški, niko ne može da vam garantira da ćete roditi dijete baš tog spola. 
&nbsp;Mit 5: Mladi roditelji češće rađaju dječake, a oni malo stariji djevojčice. 
Naučnici su zapazili tu zakonitost, ali ni ona nije uvijek tačna. S uzrastom dolazi do hormonalnih promjena u organizmu i to može utjecati na spol djeteta. Ali se ipak kod svakoga to dešava drugačije. 
Osim toga, šta je s parovima kod kojih između supružnika postoji velika razlika u godinama? Jer, u tom slučaju ovaj vid prognoze naprosto gubi smisao. 
Dakle, spol nerođene bebe praktično nije moguće odrediti sa stopostotnom sigurnošću. Mnogo je pravilnije govoriti o ovom ili onom stepenu vjerovatnoće. I nije li bolje da spol djeteta bude tajna za roditelje? Jer, kad sve znate unaprijed, gubi se čar iznenađenja!
Uvriježeno mišljenje je da se ultrazvučnim pregledom sa sigurnošću utvrđuje spol bebe. Ali, to baš nije sasvim tako. Jednostavnije je odrediti spol ploda ako je u pitanju dječak. Ali ako je beba tokom pregleda isturila naprijed ručicu ili se nezgodno okrenula, liječnik lako može pogriješiti.&nbsp;&nbsp;

Priča se da postoje razni načini kako se, bez ultrazvuka, može pogodi spol vašeg nerođenog djeteta

Spol nerođene bebe praktično nije moguće odrediti sa stopostotnom sigurnošću

Je li dječak ili djevojčica - istine i zablude

Ako nosite blizance pitate se koje ćete simptome imati. Većina majki blizanaca govori da su sve to uobičajeni simptomi, samo duplicirani.
Mnoge govore o pojačanim jutarnjim mučninama, čestim povraćanjima. Neke se žale da spavaju 10 puta lošije nego što su to u prošloj trudnoći ili spavaju lošije nego što su to očekivale za trudnoću.
Ako trbuh počinje rasti brže nego što bi trebao, liječnik će posumnjati da se radi o blizanačkoj trudnoći. Provjeravat će rast maternice kod svakog kontrolnog pregleda. Nakon oko 12 sedmica može se činiti većim nego što se očekuje. To bi moglo značiti da imate blizance ili da je datum začeća pogrešno izračunat.
Neke mame blizanaca govore da su se osjećale kao da imaju hobotnicu u trbuhu. Žalile su se na neprestane pokrete u svim smjerovima. I to može biti jedan od znakova blizanačke trudnoće.
Često laboratorijski nalazi pokazuju povećane brojke. To je naročito izraženo s hCG vrijednostima u testiranju trudnoće i AFP testovima. Vrijednosti više od normalnih mogu ukazivati na blizance.
Više je načina da se dokaže blizanačka trudnoća. Najčešći je rani utrazvuk. Ipak, ako se utrazvuk radi prerano može se dogoditi da se jedna beba još ne vidi utrazvukom, te se tako dobije dojam o običnoj trudnoći! Takvi (prerani) ultrazvuci se rade kad se sumnja u neki mogući problem kao što je krvarenje i sl.
Ultrazvuk se može koristiti za praćenje blizanačke trudnoće i rano otkrivanje nekih potencijalnih problema kao što su sindrom nestalog blizanca, blizanačka transfuzija, problemi s rastom itd. 
Uobičajeno je da vam zakažu ultrazvuk jednom u svakom tromjesječju. Naravno, ukoliko ima kakvih problema i češće.
Ukoliko imate više ovih navedenih simptoma koji vas navode na pomisao da nosite blizance, posavjetujte se sa svojim liječnikom koji će lako potvrditi ili opovrgnuti vaše sumnje.
Ukoliko saznate da nosite blizance:
- Idite redovito na kontrole. Pretrage krvi i mokraće moraju se obavljati u kraćim vremenskim razmacima nego što je to slučaj kod jednoplodne trudnoće te prema tome treba slijediti upute ginekologa. Također, treba češće kontrolirati krvni tlak.
- Izbjegavajte pretjerane napore. Treba izbjegavati zamaranje, osobito preaktivan način života koji ne odgovara tijelu opterećenom povećanim radom, a što bi moglo dovesti do razvoja hipertenzije. To, međutim, ne znači apsolutno mirovanje. Dapače, polagana šetnja (uz udobnu odjeću i obuću) može biti samo od koristi. 
- Buduća majka može nositi i trudnički pojas koji će joj olakšati opterećenje donjeg dijela kralježnice koja podnosi dvostruku težinu maternice. 
- Ako je trudnica zaposlena, ginekolog bi joj mogao savjetovati odlazak na trudničko bolovanje prije nego što nastupi razdoblje porodiljskog dopusta.
- Odaberite laganu i uravnoteženu prehranu. Tokom trudnoće je uvijek dobro ograničiti unos soli, pa tako i kada se očekuju blizanci. Hranu valja odabrati na način koji će osigurati tijelu sve potrebne hranjive tvari. Ukoliko ginekolog smatra potrebnim propisat će dopunsko uzimanje željeza i kalcija.
- Održavajte tjelesnu težinu. Tjelesna težina, koja se u blizanačkoj trudnoći povećava značajno već tokom prvih mjeseci, treba se držati pod nadzorom. Prosječnim dobitkom na težini smatra se onaj od petnaestak kilograma; treba misliti na činjenicu da dob majke može utjecati na dobivanje na težini (više godina-više kilograma).

Ako trbuh počinje rasti brže nego što bi trebao, ljekar će posumnjati da se radi o blizanačkoj trudnoći

Čini vam se da nosite blizance

Zašto kupovati igre kad ih možete napraviti sami? Sve što vam je potrebno je pola sata do sat slobodnog vremena, malo dobre volje i nekoliko osnovnih elemenata poput papira, bojica i slično.&nbsp; Potrebno:
- Papir A4 formata, običan ili malo deblji;
- Drvene bojice ili flomasteri;
- Mali okrugli pečat ili čep od boce;
- Kocka za igranje;
- Pijuni za igranje.
1. Za početak nacrtajte na dnu papira kvadratić na kojem ste napisali start i pri vrhu papira seharu s blagom. Ako je dijete veće to može i samo, a ako je manje vi nacrtajte, a neka ono oboji. 
2. Zatim povucite vijugavu crtu koja ide lijevo-desno po papiru sve do blaga. 
3. Ako imate mali pečat neka dijete po toj crti utisne kružić do kružića po cijeloj crti sve do blaga. To će biti polja. Ako nemate pečat neka crta pomoću čepa od boce (to će uzeti malo više vremena). 
4. Sad kad imate polja, označite bojama posebna polja i šta ona znače. Npr. na ovom polju kad se stane ide se tri polja naprijed ili unatrag, vraća se na početak, propušta se bacanje... budite kreativni. Cijeli papir se može obojiti i ukrasiti po želji djeteta. I kad je gotovo spremni ste za igranje.
Vrijeme: 30-60 minuta za izradu, igranje po želji.

Sve što vam je potrebno je pola sata do sat slobodnog vremena

nekolikoTreba vam osnovnih elemenata poput papira, bojica i slično

Igrajmo se s djecom: Potraga za blagom

Šta je uzrok snažnog i neutješnog plača inače zdrave dojenčadi? Kolike. Njima su najvjerovatnije uzrok bakterije roda Klebsiella koje se uobičajeno nalaze u ustima, crijevima i koži. Utvrdili su to naučnici Istraživačkog centra Health Science Center Sveučilišta u Texasu, u SAD.&nbsp;&nbsp; - Trenutačno pedijatri gastroenterolozi mogu liječiti gotovo sve poznate bolesti. No, u slučaju kolika, ne postoji liječenje zasnovano na naučnim dokazima. Kolike su potencijalno opasne za zdravlje i sigurnost djece jer su kod roditelja moguće frustracije zbog dugotrajnog plača djeteta koje mogu dovesti do postpartalne depresije majki, pa čak i do misli o ozljeđivanju djeteta, izjavio je J. Marc Rhoads, profesor pedijatrije i glavni autor studije. 
U istraživanju je otkrivena bakterija roda Klebsiella koja se uobičajeno nalazi u ustima, crijevima i na koži. Proučavajući 36 beba, od kojih je polovica imala kolike, istraživači su otkrili da je bakterija uzrokovala upalu u probavnom sistemu tih beba. 
- Vjerujemo da bakterije potiču upalnu reakciju u crijevima. Upala dijelova probavnog sistema dojenčadi koja pati od kolika usporediva je sa nivoom upale u ljudi koji boluju od upalne bolesti crijeva. Kolike bi mogle biti preteča nekim drugim gastrointestinalnim poremećajima, poput iritabilnog sindroma crijeva, celijakije ili alergijskih gastroenteropatija, dodaje Rhoads. 
Dojenčad iz studije hranjena je majčinim mlijekom i/ili formulom. Ranija istraživanja nisu osigurala značajnije dokaze koji bi podupirali teoriju da dojenje štiti od kolika. 
Kolike se definiraju kao neobjašnjivo i snažno plakanje u inače zdrave novorođenčadi i dojenčadi. Obično se pojavljuju u dobi do tri mjeseca, a traju više od tri sata svaki dan barem tri dana u sedmici. 
- Stanje je veoma često. Pogađa oko 15 procenata zdrave dojenčadi. Više od polovice svih slučajeva infanticida (ubojstava vlastitih potomaka) spada u dobnu kategoriju kolika. Ako uspijemo pronaći lijek, možda spriječimo mnoge smrti, kažu istraživači. 
Pedijatri trenutačno propisuju posebne hipoalergene formule za dojenčad te na taj način pokušavaju liječiti kolike, no niti jedan od tih proizvoda nema naučno pokriće u učinkovitosti liječenja kolika.&nbsp;&nbsp; - Tokom istraživanja otkrili smo i da je dojenčad koja nije imala kolike u crijevima imala više tipova bakterija, čije prisustvo upućuje na to da nam specifične bakterijske vrste osiguravaju određene dobrobiti, zaključuje Rhoads. 
Potrebne su opširnije studije koje će ispitati ovaj rod bakterija i korištenje probiotika - dodatka prehrani čije su sastavnice tzv. "dobre bakterije" koje bi mogle kontrolirati upalu crijeva. 
No, Rhoads napominje kako će se prije toga obaviti sigurnosni pokusi probiotika na 40 zdravih odraslih osoba.

Vjeruje se da bakterije potiču upalnu reakciju u crijevima

Vjerujemo da bakterije potiču upalnu reakciju u crijevima

Bakterije su uzrok kolika

I sjećanja se mogu bildati, baš poput mišića. Iako se mišići vide, a sjećanja ne, za razvoj zdrave osobe ona su izrazito važna, a prepričavanje događaja, kao i pričanje priča, služi tome da djeca steknu iskustva i poslože puno, puno toga u svojim glavicama.&nbsp;Naučna istraživanja u kojima su praćene veće grupe djece, koja su nabrajala iskustva za koja su bila uvjerena da ih nikada neće zaboraviti, imala su zanimljive rezultate. 
Djeca su razgovarala o događajima kojih se rado sjećaju, crtala su ta iskustva i tražila da ih se u tim situacijama fotografira za uspomenu. 
Kad su odrasli, opet su ih ispitali o tim iskustvima. Logično, različitim ljudima su sasvim različiti događaji najvažniji u životu, ali kako se ljudi ipak mnogo manje razlikuju nego što se misli, naučnici su na velikom uzorku pronašli i dosta sličnosti. 
Jer, pored individualnih iskustava, mnogi ljudi u životu dožive iste ili slične stvari, poput rođenja brata ili sestre, prvog dana škole, prijeloma ruke ili noge, putovanja, osjećaja straha... 
Stručnjaci su zaključili da postoji osam važnih događaja koje djeca ne zaboravljaju i koji su za njih izrazito važni. Kako se odraslima mnogi od tih događaja ne čine velikima i značajnima, jer previše lako zaboravljamo kakvi smo bili kao djeca, važno je da roditelji i svi koji učestvuju u djetetovom odgoju znaju koji su događaji djetetu važni.
Jednako je bitno i da, koliko god je moguće, nađu vremena da i oni u tim događajima učestvuju, bilo direktno, bilo pokazivanjem zanimanja za te događaje, pa i strpljivim slušanjem dok dijete već sedmi put uzbuđeno ponavlja što mu se dogodilo. 
1. Odlazak u vrtić ili u školu 
Ovo je uvjerljivo najčešće sjećanje. Iskustva su različita - iz vrtića se djeca obično sjećaju plača nakon što su predana na „milost i nemilost" tetama. 
Iz prvog razreda osnovne škole uglavnom nose lijepa sjećanja: biranje odjeće, slaganje knjiga u torbu, razgovori s mamom i tatom koji ih za ručice vode prvih dana škole... 
Većini djece najljepše je sjećanje poljubac na rastanku te mame i tate koji mašu prije nego što dijete uđe u školu. 
2. Prirodni okoliš 
Djeca među sobom dosta razgovaraju o kućama ili stanovima u kojima žive, o kućnim ljubimcima, školskim učionicama, parkovima... svemu što ih okružuje u svakodnevnom životu. 
Zanimljivo, jasno se sjećaju stabla ili haustora gdje su se skrivali kad bi pala kiša. Prirodne nepogode - snijeg, oluja, prvi grad koju su doživjeli - djecu uz te događaje vežu intenzivne, ne uvijek ugodne emocije kojih se dugo i živo sjećaju. 
3. Skakanje, plivanje, penjanje 
Djeca su upotpunosti koncentrirana na sve što rade svojom voljom, pa tako i aktivna igra ima važno mjesto u dugotrajnim sjećanjima. Često su ta sjećanja najživlja kad je riječ o sportu - takmičenjima, treninzima, uspjesima i odustajanjima. 
Psiholozi kažu da su ta sjećanja povezana sa zajedništvom, pripadnošću grupi, potrebom da vodimo ili budemo vođeni te da osjećamo da su drugi uz nas. Tako se djeca sjećaju kako su učila plivati, kako su skočila sa nekog zidića ili kako su se penjala na planinu.
4. Biti dobar u nečemu 
Sjećanja na rane uspjehe, bez obzira na to je li riječ o pobjedi u Čovječe ne ljuti se ili na školskom takmičenju iz matematike, djeci dugo ostaju u pamćenju kao situacije u kojima su pokazala da su u nečemu bolja od prosjeka. 
Zato svakom djetetu treba omogućiti da se osjeća kao pobjednik, odnosno roditelji mu trebaju pomoći da pronađe u čemu je jako dobro, pa bilo to i slaganje lego kockica. 
5. Ljudi koje volimo i koji nas vole 
Svima su za zdrav razvoj važni prijateljstvo i bliski odnosi s porodicom, ali zaista je zanimljivo i dirljivo slušati djecu koja govore o povezanosti s dragim osobama - nisu mogli dočekati da škola završi da bi se družili, uživali su u ljetnim praznicima kod djeda i bake... 
Tokom istraživanja djeca nisu željela crtati samo ljude koje vole, nego i one koji su njima bili posebno naklonjeni i čiji su ljubimci bili. 
6. Bebe i mala djeca 
Gotovo svako dijete želi sačuvati uspomene na mlađu djecu i bebe (djecu susjeda, rođaka, prijatelja svojih roditelja, kao i na mlađu braću i sestre). Sjećaju se da su skupa jeli, koliko brzo su bebe rasle te, slično kao i roditelji, jasno pamte trenutke kad su ta djeca progovorila ili naučila voziti bicikl. 
7. Pripadnost zajednici 
Pomalo neočekivano, tokom istraživanja djeca su mnogo govorila o pripadnosti zajednici, odnosno tome kako grade odnose i postaju dio te zajednice. U ovu grupu spadaju dosta različita iskustva, odnosno ona iz vrtićke grupe, školskog razreda, susjedstva ili s putovanja. 
8. Nezaboravna mjesta 
Mnoga djeca pamte i mjesta u kojima su bila, čak i mnoge detalje: nebodere u najvećem gradu koji su posjetila, kako su izgledale hotelske sobe i kreveti, gdje su ljudi ljubazni i nasmijani, a gdje ni ne primjećuju nikoga oko sebe.&nbsp;
Razgovarajte s djecom o različitim događajima, o tome zašto se nešto dogodilo, često prelistavajte albume i gledajte videozapise, zamolite ih da nacrtaju kako su se proveli na ljetovanju, neka naslikaju prvi dan škole...&nbsp;&nbsp;Sve su to jednostavne aktivnosti koje djeca shvataju kao igru, a služe "bildanju" sjećanja.

Svi koji učestvuju u djetetovom odgoju znaju koji su događaji djetetu važni

Odlazak u vrtić ili u školu je uvjerljivo najčešće sjećanje

Osam stvari koje ni djeca ne zaboravljaju

Koliko ste puta čuli majku da se žali kako joj se djeca znaju posvađati kao da su najljući neprijatelji. No, američki stručnjaci tvrde da su sukobi i rivalstvo među djecom sasvim normalne stvari.&nbsp; Roditelji ne trebaju biti zabrinuti zbog svađa i sukoba svoje djece, kažu oni, jer se takmičarski duh odražava u svakoj zdravoj porodici i on je sastavni dio odrastanja. 
No, kako se ponašati? Iako zvuči jednostavno da se sukobi među braćom i sestrama tokom odrastanja smatraju pozitivnim, roditelje sukobi njihove djece mogu dovesti na ivicu nervnog sloma, pogotovo ako im ne uspijeva uspostaviti red. 
Činjenica je da je ponekad moguće i dobro ostaviti djecu da sama riješe međusobne razmirice, ali često je potrebno djelovati i naučiti svoje potomke zašto svađe nisu dobre. 
Koju metodu pritom izabrati? Roditelji su najčešće skloni zabranama. No, i tu treba imati mjere. Zabrane su dugoročno djelotvorne jedino ako pri tom djeca nešto i nauče. 
Tako, ako se svađaju ko je na redu za igrice na kompjuteru, a red nije moguće uspostaviti, ukinite kompjuter svima dok sami ne nađu rješenje tog problema. Iznenadit će vas kako će se brzo dogovoriti.
Stručnjaci tvrde i da redosljed rođenja uveliko utječe na djetetov karakter. Vjerovatno će drugorođena djeca postati kreativna i duhovita, ali i inadžije, pa čak i agresivnija nego stariji brat ili sestra. 
Prvorođena djeca sklonija su prilagođavanju drugima, uključujući i njihovu mlađu braću i sestre, koji su nezavisnijeg karaktera. 
Tinejdžeri su, s druge strane, vrlo posesivni prema svojim stvarima, pa je najčešći razlog za svađu s mlađom braćom to što im ulaze u sobu, uzimaju ili diraju stvari. 
Dužnost je roditelja pomoći djeci, naročito mlađoj, da shvate kako se ne može sve dijeliti. Obaveza je roditelja i da starijem djetetu osiguraju privatnost.

Činjenica je da je ponekad moguće i dobro ostaviti djecu da sama riješe međusobne razmirice, ali često je potrebno djelovati i naučiti svoje potomke zašto svađe nisu dobre

Sukobi i rivalstvo među djecom su sasvim normalne stvari

Svađe s braćom i sestrama jačaju i oblikuju karakter

Pravljenje kuće od karata može biti veliki izazov za malo dijete. Ono će uspjeti sagraditi kuću od karata samo uz puno strpljenja i pažnje. Ali, šta uraditi kada je dijete previše nemirno za to? Od kog trenutka možemo tražiti od djeteta da se koncentrira?&nbsp;&nbsp; Maleni imaju problem sa koncetracijom, a roditelji od toga uvijek prave veliko pitanje. Sposobnost koncentracije nije nikakva tajna. Ona raste sa zadovoljstvom. 
Radost koja je povezana s nekom određenom sposobnošću uvijek se uključuje i pojavljuje kada dijete primijeti da nešto može uraditi. I u tom momentu je koncentrirano. 
1. Bez kazni 
Neki roditelji pokušavaju vršiti lagani pritisak na dijete, ili obećavaju nagrade ili prijete kaznama da bi ono, bar na nekoliko minuta, usmjerio pažnju na nešto. Tako se ne rješava problem. 
Stručnjaci se slažu u jednom: s opomenama (ili ukorima) neće se povećati mogućnost koncentracije. Izjave kao što su: „Sada se moraš koncentrirati!" ili „Saberi se!" ne pomažu. 
Djeca se ne mogu prisiliti na koncentranciju. Jedino što možete uraditi jeste da im pomognete da razviju taj pozitivan stav prema učinjenom. Ali, naravno, postoji i nekokiko trikova koji mogu pomoći. 
2. Vježbe 
Sat vježbanja,<a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/482551/igra-najvazniji-vitamin-za-dijete">skakanja ili trčanja</a> aktivirat će rad mozga. Zato dijete treba svaki dan izlaziti vani i igrati se. Kada trčeći ili vozeći bicikl potroši suvišnu energiju, imat će više strpljenja da se tokom ostatka dana igra u kući. 
3. Igre 
Čula djeteta možete pojačati i tokom svakodnevnog života. Naprimjer, stavite deset predmeta na sto. Pustite maleno da ih pogleda na nekoliko sekundi, a zatim ih sklonite. 
Nakon dvije minute zatražite od njega da vam nabroji pet predmeta koji su bili na stolu. Predškolska djeca također vole i knjige u kojima se nešto traži, slagalice, labirinte i slične igre. 
4. Mir 
Dijete se mora odmoriti od svih svojih aktivnosti: Ne mora spavati, ali mora postojati vrijeme za sanjarenje i vrijeme za besposličarenje. 
5. Rutina 
Stvari koje se rade tokom dana moraju biti jasno određene, ali tako da se pravila mogu mijenjati. Objasnite djetetu da je bolje da teške i zahtjevne zadatke radi ujutro, a lakše poslijepodne. 
6. Tečnost 
Djeca koja prijepodne piju mnogo tečnosti uspješnija su i imaju bolje rezultate od one djece koja to ne rade, pokazala su istraživanja. 
Kod neke djece koja se ne mogu koncentrirati uzrok mogu biti problematični porodični odnosi ili zdravstveni problemi. Ponekad se radi o sindromu poremećaja pažnje. Pedijatri i terapeuti mogu uraditi testove koji će roditeljima objasniti o čemu se radi.

Maleni imaju problem sa koncetracijom, a roditelji od toga uvijek prave veliko pitanje

Djeca se ne mogu prisiliti na koncentranciju

Igrom se poboljšavaju koncentracija i pažnja

<a href="https://bebe.avaz.ba/rast-razvoj/498956/je-li-vase-dijete-razmazeno">Broj razmažene djece</a> povećava se s brojem žena koje su postale majke u kasnijem životnom dobu, ali i s ekonomskim bumom koji omogućava roditeljima da djeci kupuju više nego ikad ranije, tvrdi Lisa Birnbach, istraživač američke televizijske kuće CBS.&nbsp; Međutim, psiholozi se ne slažu i kažu da novac nije problem. Fenomen razmaženosti nije povezan s ekonomskim stanjem porodica, jer razmažene djece ima i u porodicama koje se nikako ne mogu smatrati bogatim, kažu psiholozi. 
Njihova definicija razmaženosti je da su to djeca koja nisu naučena prihvatiti i shvatiti postojanje drugih. Dakle, vaše dijete može se smatrati razmaženim ako vas, naprimjer, s uspjehom prekine u nekom vašem telefonskom razgovoru, jer baš u tom trenutku ima pitanje ili zahtjev na koje očekuje vašu trenutnu reakciju. 
Bezrazložno darivanje djece ili velikodušna kupovina igračaka, također daju svoj doprinos. Zato psiholozi kažu da roditelji moraju znati kada reći "da" a kada "ne". A najgore je kada "ne" postane "da", jer će male maze, ako to samo jednom učinite, vješto iskoristiti vašu spremnost na popustljivost.

Broj razmažene djece povećava se s brojem žena koje su postale majke u kasnijem životnom dobu

Bezrazložno darivanje djece ili velikodušna kupovina igračaka, također daju svoj doprinos

Kako djeca postaju razmažena

Najnovija istraživanja Univerziteta u Čikagu pokazala su da djeca uzrasta do dvije godine, koja u većoj mjeri koriste <a href="https://bebe.avaz.ba/rast-razvoj/528029/stimulirajte-ucenje-govora-kod-djece-na-ovaj-nacin">gestikulaciju</a>, kasnije imaju rječnik razvijeniji nego kod druge djece. Ovo se najviše manifestira kasnije kod djece uzrasta od četiri i po godine.&nbsp; Istraživanje potire tvrdnju da djeci koja znaju govoriti nije potrebna gestikulacija. Prema istraživanjima, sami pokreti ruku umnogome pospješuju učenje. 
Isto istraživanje pokazalo je da djeca imućnijih i obrazovanijih roditelja imaju mnogo bolju gestikulaciju od djece čiji roditelji pripadaju nižem staležu.
Istraživanja provedena sa djecom uzrasta od 14 mjeseci pokazala su da su maleni iz obrazovanijih porodica bili u stanju prenijeti i do 24 pojma gestovima, dok su djeca iz porodica s nižim obrazovanjem mogla prenijeti svega 13 pojmova.

Ovo se najviše manifestira kasnije kod djece uzrasta od četiri i po godine

Sami pokreti ruku umnogome pospješuju učenje.

Djeca koja gestikuliraju lakše uče

Strana tijela u nosu viđaju se najčešće kod djece, a znatno rjeđe kod odraslih osoba. Djeca iz radoznalosti, u igri, stavljaju razne predmete u nos. Najčešće su to perlice, plastične mase, dugmići, klikeri, dijelovi igračaka, sjemenke i drugi predmeti do kojih djeca dolaze.&nbsp; Strana tijela najčešće dospijevaju u nos kroz prednje nosne otvore, a rijetko prilikom povrede nosa. Osnovni simptom stranog tijela u nosu je zapušenost nosnog hodnika, nadražajno kihanje i pojačana sekrecija iz jedne nozdrve. Sekrecija iz nosa mijenja se od sluzave do sluzavo-gnojne sa sukrvicom. 
Kod male djece nekada strano tijelo u nosu ne daje nikakve simptome i ostaje dugo vremena nezapaženo. Ako ostane nezapaženo duži period, ono može poslužiti kao osnova za taloženje krečnih soli iz nosnog sekreta (kalcij i magnezij fosfati i karbonati). 
Tako nastale tvorevine u nosu nazivamo rinoliti. Svojim prisustvom u nosu dovode do jednostrane zapušenosti nosa praćene sluzavo-gnojnom i sukrvičastom sekrecijom. Često se osjeća i neprijatan zadah iz nosa. Liječenje se sastoji od odstranjivanja stranog tijela i uključivanja antibiotske terapije.
- Ne davati djeci za igru sitne predmete niti igračke sa sitnim dijelovima.
- Ne pokušavati izvaditi strano tijelo, ako se ono ne može sa lakoćom izvaditi.
- Ne ispuhivati nos, jer se može dogoditi da dijete udahne strano tijelo još dublje i začepi disajni put.
- Odvesti dijete pedijatru.

Kod male djece nekada strano tijelo u nosu ne daje nikakve simptome i ostaje dugo vremena nezapaženo

Strana tijela najčešće dospijevaju u nos kroz prednje nosne otvore

Kako prepoznati strano tijelo u malom nosu

Istraživanja pokazuju da djeca piju samo polovinu preporučene količine vode, upozoravaju britanski stručnjaci i savjetuju roditelje da ih potiču na to da popiju najmanje šest čaša od 250 mililitara vode dnevno.&nbsp;&nbsp; Stručnjaci ističu da <a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/525046/voda-je-najzdravije-pice-za-malisane">manjak vode</a> nije samo opasan zbog dehidracije, već slabi organizam izazivajući pad energije i koncentracije. Gazirana pića najbolje je izbaciti, a mineralnu vodu ograničiti na maksimalno čašu dnevno. 
Premalo vode može uzrokovati različite poremećaje organizma, kao što su glavobolje ili učestale infekcije mokraćnih puteva, koje nastaju jer se bakterije predugo zadržavaju u mokraćnom mjehuru. 
Voda se iz organizma svakodnevno troši disanjem i kretanjem, a izlučuje se urinom i znojem. Tijelo gubi vodu čak i dok spava.

Stručnjaci ističu da manjak vode nije samo opasan zbog dehidracije, već slabi organizam izazivajući pad energije i koncentracije

Premalo vode može uzrokovati različite poremećaje organizma

Evo koliko dnevno djeca trebaju piti vode

O pitanju kada dojenčad prelaze na čvrstu <a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/534779/zamaskirajte-supernamirnice-pa-tako-ponudite-djetetu-zdrav-obrok-koji-ce-privlacno-izgledati">hranu</a> postoje različita mišljenja, ali većina stručnjaka se slaže da bi majčino mlijeko trebala biti osnovna hrana u prvih šest mjeseci bebinog života. Što se tiče uvođenja mesa u obroke, to ne bi trebalo biti prije osmog ili devetog mjeseca.&nbsp; Nije svako meso za bebe, pa je najbolje početi s piletinom i puretinom. Mnogi će pomisliti i na teletinu, ali struktura ovog mesa je drukčija i ako nije mlada, teletina ne dolazi u obzir. 
Meso prvo skuhajte tako da u sredini nikada nije crvenkaste boje. Nije u pitanju samo sigurnost zbog mogućnosti trovanja, već beba ne može probaviti slabo termički obrađeno meso. Također, dobro je raskuhano meso ostaviti u vlastitom soku. 
Meso treba usitniti mikserom i onda ga možete davati pojedinačno ili u kombinaciji s kuhanim povrćem. 
Mesne prerađevine (salame ili hrenovke) nisu preporučljive za prehranu male djece, jer sadrže nitrate i nitrite. 
Ostatak od mesne kašice nije dobro ostavljati preko noći u frižideru zato što je došlo do kontaminacije putem kašike. Zato, ako nakon obroka preostane još kašice, najbolje ju je baciti. 
Što se tiče ribljeg mesa u prehrani dojenčadi, mišljenja pedijatara su podijeljena, ali ima onih koji zagovaraju korištenje čistog bijelog mesa koje prethodno treba usitniti i pomiješati s nekom vrstom povrća.

Većina stručnjaka slaže se da prvu mesnu hranu ne treba uvoditi u prehranu bebe prije osmog ili devetog mjeseca života

Meso prvo skuhajte tako da u sredini nikada nije crvenkaste boje

Kada u prehranu uvesti mesne kašice

Prednosti dojenja su najveće kada se beba hrani isključivo majčinim mlijekom. Među ovim bebama mnogo je manji broj oboljelih. Isključivo dojenje u prvih šest mjeseci života i nastavak dojenja uz adekvatnu dohranu osigurava najbolju ishranu, skladan psihički i fizički rast i razvoj dojenčeta i djeteta u prvim godinama života.&nbsp; Ishrana bebe majčinim mlijekom u prvih šest mjeseci života pruža brojne pogodnosti: 
- Nutritivne; 
- Zdravstvene; 
- Imunološke, razvojne; 
- Psihološke, socijalne, ekonomske. 
- Bebe koje se hrane majčinim mlijekom rjeđe obolijevaju od dijareje, gastrointestinalnih i respiratornih infekcija, nego one koje se hrane formulom.
- Majčino mlijeko sadrži faktor bifidus, koji stimulira rast specifičnih L. bifidusa u crijevima dojenčeta i sprečava širenje drugih štetnih bakterija.
- Desetine antiinflamatornih agenasa u majčinom mlijeku ublažavaju posljedice upalnih procesa.
- Majčino mlijeko sadrži bijela krvna zrnca (limfocite i makrofage) koji učestvuju u odbrani od infekcija. 
- Mlijeko svake majke sadrži antitijela koja štite bebu od bolesti kojima je majka bila izložena.
- Faktori rasta utječu na razvoj i sazrijevanje imunološkog sistema, centralnog nervnog sistema i drugih organskih sistema (koža).
- Digestivni enzimi, laktaze i lipaze i mnogi drugi važni enzimi, štite bebe koje se rađaju s još neizgrađenim ili oštećenim enzimskim sistemima.
- Digestivni sistem dojenčeta brže se razvija kada se ono hrani majčinim mlijekom, jer se tako sprečava kontakt sa stranim proteinima.
- Rjeđe izlaganje stranim proteinima stvara toleranciju i umanjuje opasnost od alergijske reakcije.
- Hranljive materije kao što su cink i polinezasićene masne kiseline pomažu razvoj imunološkog sistema dojenčeta. 
- Niža stopa sindroma iznenadne dojenačke smrti.&nbsp; - Manji rizik od pojave dječijeg dijabetesa, raka i infekcija srednjeg uha.
- Bolja reakcija na vakcine i veća sposobnost borbe protiv bolesti.
- Manje ortodontskih i dentalnih problema (pravilan razvoj lica i vilica; nema propadanja zuba povezanog sa ishranom na flašicu).
- Bolji psihomotorni, emocionalni i socijalni razvoj.
- Oksitocin, koji se oslobađa prilikom dojenja, utječe na skupljanje materice i pomaže zaustavljanju krvarenja nakon porođaja. Zbog toga je važno da se s dojenjem počne odmah po rođenju djeteta i da se ono učestalo nastavi.
- Žene koje doje imaju više energije, mogu imati dovoljno mlijeka, čak i kod ograničenog unosa hrane.
- Smanjuje se rizik od pojave raka dojke i jajnika.
- Rjeđe pojave postporođajne depresije.
- Nema rizika da će se mlijeko pokvariti.
- Emocionalno vezivanje.
- Bliskost i ljubav između majke i bebe.

Prednosti dojenja su najveće kada se beba hrani isključivo majčinim mlijekom

Ishrana bebe majčinim mlijekom u prvih šest mjeseci života pruža brojne pogodnosti

Evo malog podsjetnika zbog čega bebu treba dojiti prvih šest mjeseci

Neki opstetričari upozoravaju <a href="https://bebe.avaz.ba/trudnoca-i-porod/504716/sta-trudnica-niposto-ne-smije-raditi">buduće majke</a> da će, ukoliko zatraže injekcije protiv boli, propustiti neke prednosti koje nosi bol pri porodu. Denis Velš (Walsh), profesor opstetricije na Univerzitetu Notingema tvrdi da je bol kod porođaja uglavnom korisna jer regulira trudove i psihološki povezuje majku s djetetom.&nbsp;&nbsp; Iako tvrdi da je bol pri porođaju korisna i proglašava je svojevrsnim obredom za majku i dijete, profesor Velš priznaje da je epiduralna analgezija nužna u nekim slučajevima. 
Broj majki koje primaju epiduralnu analgeziju pri porodu porastao je od 17 posto 1989. godine na 33 posto u 2007. godini. Profesor je objasnio da je taj trend zabrinjavajući, a buduće majke bi se trebale okrenuti alternativnim rješenjima za bol pri porodu poput joge, hipnoze, masaži i bazena za porode.

Neki opstetričari upozoravaju buduće majke da će, ukoliko zatraže injekcije protiv boli, propustiti neke prednosti koje nosi bol pri porodu

Buduće majke bi se trebale okrenuti alternativnim rješenjima za bol

Bol pri porodu je korisna, evo zašto

Više od 70 posto djece ima manjak <a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/413933/vitamini-za-djecu-d-c-ili-multi">vitamina D</a>, zbog čega imaju veće izglede za bolesti srca i kostiju, pokazalo je istraživanje američkih naučnika.&nbsp;&nbsp; Podaci do kojih su došli istraživači ispitujući 6.000 djece starije od jedne godine pokazuju da je ozbiljno pomanjkanje vitamina D prisutno kod devet posto, a kod 61 procenta djece taj manjak je blaži. 
Nedostatak vitamina D češći je kod djevojčica, naročito onih s viškom kilograma u čijoj ishrani su riba, mlijeko i mliječni proizvod manje zastupljeni, kao i kod djece koja više od četiri sata dnevno provode uz TV ili računar. 
Stručnjaci preporučuju dnevni unos dodatnih 400 internacionalnih jedinica vitamina D ili 15 do 20 minuta boravka na suncu.

Nedostatak vitamina D češći je kod djevojčica, naročito onih s viškom kilograma

Stručnjaci preporučuju dnevni unos dodatnih 400 internacionalnih jedinica vitamina D

Manjak vitamina D kod djece dovodi do ovih oboljenja

Došlo je vrijeme da vaše dijete izađe iz krevetića i dobije svoju sobu. Kako ne biste gubili previše vremena na obilaske tržnih centara, evo nekoliko savjeta koji će vam olakšati uređenje dječije sobe.&nbsp;&nbsp; Ako želite da soba bude pravi dječiji kutak uredite je po mjeri djeteta. Soba bi trebala biti ugodna i topla, u bojama koje dijete voli i koje potiču na razigranost i veselje. S namještajem nemojte pretjerivati, a izaberite onaj koji ima zaobljene ivice. 
Veliki broj djece u svoju sobu kreće nakon navršene tri godine, a u toj dobi djeca već dobro znaju šta im se sviđa. Kada vam za oko zapne soba kakvu ste oduvijek željeli razmislite o funkcionalnosti, dijete najviše vremena provodi u igri, pa se držite pravila manje je više. 
Krevet, ormar i stolić sa stolicama su dovoljni. Izbjegavajte predmete od stakla, a razmislite o funkcionalnim komadima koji se mogu prilagoditi dobi djeteta. 
Poigrajte se bojama, a zidove ukrasite šarenim tapetama ili uzorcima. To mogu biti likovi iz crtića, superjunaci, zvjezdice, ribice... Najednostavniji način ukrašavanja su šablone od kartona koje se lijepe na zid i premazuju bojom. 
Dizajneri interijera za dječje sobe predlažu sljedeće kombincije boja: crveno - bijelu, žuto - zelenu, plavo - bijelu, narandžasto - smeđu i ljubičasto - zelenu. Sve te boje djeluju stimulativno na razvoj djeteta. 
Posebnu pažnju posvetite osvjetljenju sobe. Kombinirajte nekoliko izvora svjetla, najbolje podne i stropne. Dijete mora imati dovoljno svjetla dok slaže kocke, crta ili čita slikovnicu. Mala lampica pored kreveta otjerat će čudovišta i pomoći da dijete lakše zaspi.
- Ne kupujte mali dječiji krevet, jer će ga dijete brzo prerasti.&nbsp;&nbsp; - Krevet na kojem će dijete spavati mora imati dobar i čvrst madrac. 
- Dječija neurednost normalna je pojava, pa ne pospremajte stalno za njima, 
- Kako djeca ne bi naprezala vid osigurajte dovoljno svjetlosti u sobi. 
- Osigurajte da dječija soba bude uvijek dovoljno zagrijana.
- Tepih ili tepison dobro su rješenje jer djeca najviše vremena provode na podu. 
- Igračke neka budu u ladicama ili čvrstim kutijama, dovoljna je jedna polica s djetetovim najdražim igračkma i knjigama. 
- Odredite vrijeme za zajedničko slaganje igračaka svaku večer. 
- Boravi li u jednoj sobi dvoje djece neka svako ima svoj kutak. 
- Djeca rastu i njihove potrebe se mijenjaju, mijenjajte i njihovu sobu.
- Najdraže igračke smjestite na vidljivo mjesto.
- Krevet neka bude uzglavljem naslonjen na zid tako da dijete može vidjeti ulaz u sobu. 
- Oštećene igračke bacite, a one s kojima se dijete više ne igra poklonite. 
- Iako biljke simboliziraju rast, u djetetovu sobu stavite najviše dvije, odaberite one koje rastu uvis. 
- Izbjegavajte akvarij u dječijoj sobi. 
- Odabir ukrasa prepustite djeci čak i ako nisu po vašem ukusu.

Kada vam za oko zapne soba kakvu ste oduvijek željeli, razmislite o funkcionalnosti - dijete najviše vremena provodi u igri, pa se držite pravila manje je više

Krevet, ormar i stolić sa stolicama su dovoljni

Ovako uredite dječiju sobu

Jedna objava na TikToku, koju je podijelio radnik zaposlen u jednoj austrijskoj fabrici, posljednjih dana izazvala je mnoštvo reakcija i talas nostalgije na društvenim mrežama, podsjećajući mnoge na industrijsku snagu nekadašnje Jugoslavije.<h2>Šta se desilo</h2>Naime, radnik sa Balkana, dok je bio u smjeni, iznenadio se kada je posegnuo za alatom koji se i danas svakodnevno koristi, a na kojem je jasno ugraviran natpis „Yugoslavia“. Riječ je o viljuškastom ključu marke „Tang“, proizvedenom u Novoj Gradiški, koji i nakon više od tri decenije od raspada bivše države besprijekorno obavlja svoju funkciju.<h2>„Jugoslavija je imala kvalitet“</h2>Objava je ubrzo postala viralna, izazvavši lavinu komentara iz cijelog regiona i dijaspore. Većina se složila u jednom – nekada se proizvodilo da traje, a ne da se brzo zamijeni.„Jugoslavija je imala kvalitet, a to je bio JUS standard. Rijetko ko je imao takav materijal. Izvozila je svoje proizvode širom svijeta i bila prava privredna sila“, napisao je jedan korisnik, a njegov komentar dobio je stotine lajkova.

<blockquote class="tiktok-embed" cite="https://www.tiktok.com/@pongi744/video/7603041228006903062" data-video-id="7603041228006903062" style="max-width: 605px;min-width: 325px;" > <section> <a target="_blank" title="@pongi744" href="https://www.tiktok.com/@pongi744?refer=embed">@pongi744</a> <a title="viral" target="_blank" href="https://www.tiktok.com/tag/viral?refer=embed">#viral</a> <a title="domace" target="_blank" href="https://www.tiktok.com/tag/domace?refer=embed">#domace</a> <a title="fyp" target="_blank" href="https://www.tiktok.com/tag/fyp?refer=embed">#fyp</a> <a title="fypppppppppppppp" target="_blank" href="https://www.tiktok.com/tag/fypppppppppppppp?refer=embed">#fypppppppppppppp</a> <a target="_blank" title="♬ Originalton - 🇷🇸🇧🇦🇭🇷🇸🇮🇲🇪🇲🇰" href="https://www.tiktok.com/music/Originalton-7052420257851427590?refer=embed">♬ Originalton - 🇷🇸🇧🇦🇭🇷🇸🇮🇲🇪🇲🇰</a> </section> </blockquote> <script async src="https://www.tiktok.com/embed.js"></script>

<h2>„Bili smo četvrta vojna sila Evrope“</h2>Austrija, ispostavilo se, nije jedino mjesto gdje se i danas koristi jugoslovenski alat. Ubrzo su se javili i drugi radnici, pa je stigla i fotografija istog ključa iz Norveške, što je dodatno pokrenulo raspravu o nekadašnjoj industriji i proizvodnim standardima.„Države nema već 30 godina, a Obodovi frižideri i Gorenje mašine za pranje i dalje rade“, napisao je jedan komentator, dok je drugi dodao: „Bili smo četvrta vojna sila Evrope, članica Nesvrstanih, a naš pasoš otvarao je sva vrata. Danas nas pamte po kvalitetu koji smo nekada imali.“Neki su otišli i korak dalje: „Morali su da nas razdvoje jer bismo postali sila na planeti“, „Potekla mi suza“, pisali su korisnici, prenosi Blic.<h2>Ključ prerastao namjenu</h2>Obični viljuškasti ključ broj 22 tako je prerastao svoju osnovnu namjenu i postao simbol vremena u kojem je industrija bila jedan od temelja društva. Dok se danas veliki dio modernog alata pravi od jeftinijih legura koje ne podnose velika opterećenja i pucaju pri jačem pritisku, „Tang“ iz Nove Gradiške i dalje odolijeva vremenu. Za mnoge je to podsjetnik na standarde koji su nekada bili na svjetskom nivou, ali i rijedak trenutak zajedničkog sjećanja koji, makar nakratko, spaja inače podijeljeni Balkan.

Naime, radnik sa Balkana, dok je bio u smjeni, iznenadio se kada je posegnuo za alatom koji se i danas svakodnevno koristi

U Austriji našao proizvod iz Jugoslavije, region uhvatila nostalgija

Mali Amerikanac iznenadio je ljekare u Los Anđelesu i postao pravo "čudo od djeteta" kada se, zdrav i težak 3,6 kilograma, rodio u bolnici Sedars-Sinaj iz vanmaterične trudnoće koju je nosila njegova 41-godišnja majka.Suz Lopez, medicinska sestra iz kalifornijskog Bejkersfilda, nije ni znala da je trudna sve do nekoliko trenutaka prije poroda, iako je riječ o njenoj drugoj trudnoći. Tek tada je saznala da je u njoj već mjesecima rastao mali Rju, prenosi Jutarnji.hr.– To je nevjerovatno – objašnjava šanse za ovakav slučaj direktor porodilišta u Sedars-Sinaju, Džon Ozimek. Naime, samo jedna od 30.000 trudnoća događa se u abdomenu. Šansa da beba koja tamo započne svoj životni put dočeka termin u stomaku je gotovo nepostojeća – manja od jedne na milion. Ljekari koji su pomogli ovom mališanu doći će na red da o ovom slučaju pišu u medicinskim časopisima, navodi agencija Associated Press.Beba je cijelo vrijeme u tajnosti rasla unutar jajne ciste veličine košarkaške lopte, što je ekstremno opasno za majku i dijete. Kada je ranije ove godine Suz primijetila da joj stomak raste, mislila je da se radi o uvećanju stare ciste na jajniku. Ljekari su veliku masu u njenom stomaku pratili još od njene dvadesete godine, nakon što joj je uklonjen desni jajnik i jedna cista. Druga cista, koja se nalazila na lijevoj strani, ostala je pod nadzorom, a tokom vremena narasla je do težine od deset kilograma.

<blockquote class="instagram-media" data-instgrm-captioned data-instgrm-permalink="https://www.instagram.com/reel/DSqMCpogMM6/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" data-instgrm-version="14" style=" background:#FFF; border:0; border-radius:3px; box-shadow:0 0 1px 0 rgba(0,0,0,0.5),0 1px 10px 0 rgba(0,0,0,0.15); margin: 1px; max-width:540px; min-width:326px; padding:0; width:99.375%; width:-webkit-calc(100% - 2px); width:calc(100% - 2px);"><div style="padding:16px;"> <a href="https://www.instagram.com/reel/DSqMCpogMM6/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" background:#FFFFFF; line-height:0; padding:0 0; text-align:center; text-decoration:none; width:100%;" target="_blank"> <div style=" display: flex; flex-direction: row; align-items: center;"> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 40px; margin-right: 14px; width: 40px;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 100px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 60px;"></div></div></div><div style="padding: 19% 0;"></div> <div style="display:block; height:50px; margin:0 auto 12px; width:50px;"><svg width="50px" height="50px" viewBox="0 0 60 60" version="1.1" xmlns="https://www.w3.org/2000/svg" xmlns:xlink="https://www.w3.org/1999/xlink"><g stroke="none" stroke-width="1" fill="none" fill-rule="evenodd"><g transform="translate(-511.000000, -20.000000)" fill="#000000"><g><path d="M556.869,30.41 C554.814,30.41 553.148,32.076 553.148,34.131 C553.148,36.186 554.814,37.852 556.869,37.852 C558.924,37.852 560.59,36.186 560.59,34.131 C560.59,32.076 558.924,30.41 556.869,30.41 M541,60.657 C535.114,60.657 530.342,55.887 530.342,50 C530.342,44.114 535.114,39.342 541,39.342 C546.887,39.342 551.658,44.114 551.658,50 C551.658,55.887 546.887,60.657 541,60.657 M541,33.886 C532.1,33.886 524.886,41.1 524.886,50 C524.886,58.899 532.1,66.113 541,66.113 C549.9,66.113 557.115,58.899 557.115,50 C557.115,41.1 549.9,33.886 541,33.886 M565.378,62.101 C565.244,65.022 564.756,66.606 564.346,67.663 C563.803,69.06 563.154,70.057 562.106,71.106 C561.058,72.155 560.06,72.803 558.662,73.347 C557.607,73.757 556.021,74.244 553.102,74.378 C549.944,74.521 548.997,74.552 541,74.552 C533.003,74.552 532.056,74.521 528.898,74.378 C525.979,74.244 524.393,73.757 523.338,73.347 C521.94,72.803 520.942,72.155 519.894,71.106 C518.846,70.057 518.197,69.06 517.654,67.663 C517.244,66.606 516.755,65.022 516.623,62.101 C516.479,58.943 516.448,57.996 516.448,50 C516.448,42.003 516.479,41.056 516.623,37.899 C516.755,34.978 517.244,33.391 517.654,32.338 C518.197,30.938 518.846,29.942 519.894,28.894 C520.942,27.846 521.94,27.196 523.338,26.654 C524.393,26.244 525.979,25.756 528.898,25.623 C532.057,25.479 533.004,25.448 541,25.448 C548.997,25.448 549.943,25.479 553.102,25.623 C556.021,25.756 557.607,26.244 558.662,26.654 C560.06,27.196 561.058,27.846 562.106,28.894 C563.154,29.942 563.803,30.938 564.346,32.338 C564.756,33.391 565.244,34.978 565.378,37.899 C565.522,41.056 565.552,42.003 565.552,50 C565.552,57.996 565.522,58.943 565.378,62.101 M570.82,37.631 C570.674,34.438 570.167,32.258 569.425,30.349 C568.659,28.377 567.633,26.702 565.965,25.035 C564.297,23.368 562.623,22.342 560.652,21.575 C558.743,20.834 556.562,20.326 553.369,20.18 C550.169,20.033 549.148,20 541,20 C532.853,20 531.831,20.033 528.631,20.18 C525.438,20.326 523.257,20.834 521.349,21.575 C519.376,22.342 517.703,23.368 516.035,25.035 C514.368,26.702 513.342,28.377 512.574,30.349 C511.834,32.258 511.326,34.438 511.181,37.631 C511.035,40.831 511,41.851 511,50 C511,58.147 511.035,59.17 511.181,62.369 C511.326,65.562 511.834,67.743 512.574,69.651 C513.342,71.625 514.368,73.296 516.035,74.965 C517.703,76.634 519.376,77.658 521.349,78.425 C523.257,79.167 525.438,79.673 528.631,79.82 C531.831,79.965 532.853,80.001 541,80.001 C549.148,80.001 550.169,79.965 553.369,79.82 C556.562,79.673 558.743,79.167 560.652,78.425 C562.623,77.658 564.297,76.634 565.965,74.965 C567.633,73.296 568.659,71.625 569.425,69.651 C570.167,67.743 570.674,65.562 570.82,62.369 C570.966,59.17 571,58.147 571,50 C571,41.851 570.966,40.831 570.82,37.631"></path></g></g></g></svg></div><div style="padding-top: 8px;"> <div style=" color:#3897f0; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:550; line-height:18px;">View this post on Instagram</div></div><div style="padding: 12.5% 0;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: row; margin-bottom: 14px; align-items: center;"><div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(0px) translateY(7px);"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; height: 12.5px; transform: rotate(-45deg) translateX(3px) translateY(1px); width: 12.5px; flex-grow: 0; margin-right: 14px; margin-left: 2px;"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(9px) translateY(-18px);"></div></div><div style="margin-left: 8px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 20px; width: 20px;"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 2px solid transparent; border-left: 6px solid #f4f4f4; border-bottom: 2px solid transparent; transform: translateX(16px) translateY(-4px) rotate(30deg)"></div></div><div style="margin-left: auto;"> <div style=" width: 0px; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-right: 8px solid transparent; transform: translateY(16px);"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; flex-grow: 0; height: 12px; width: 16px; transform: translateY(-4px);"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-left: 8px solid transparent; transform: translateY(-4px) translateX(8px);"></div></div></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center; margin-bottom: 24px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 224px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 144px;"></div></div></a><p style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; line-height:17px; margin-bottom:0; margin-top:8px; overflow:hidden; padding:8px 0 7px; text-align:center; text-overflow:ellipsis; white-space:nowrap;"><a href="https://www.instagram.com/reel/DSqMCpogMM6/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:normal; line-height:17px; text-decoration:none;" target="_blank">A post shared by The Associated Press (AP) (@apnews)</a></div></blockquote>
<script async src="//www.instagram.com/embed.js"></script>

Suz nije imala tipične simptome trudnoće. Nije osjećala ni pokrete ploda. Nije imala menstruaciju, ali to joj nije bilo sumnjivo jer joj je ciklus godinama bio neredovan, ponekad bi prošla i godina bez menstruacije. Sa suprugom Endruom vodila je sasvim normalan život i putovali su. Međutim, kako su se bol i pritisak u stomaku pojačavali, Suz je odlučila da mora na operaciju uklanjanja druge ciste. Prije toga je trebalo uraditi CT snimak, a za to je preventivno morala napraviti test na trudnoću zbog izloženosti zračenju. Na njeno iznenađenje, test je bio – pozitivan.Suz i njen suprug vijest su dočekali sa suzama radosnicama. Kako se Suz loše osjećala, završila je u bolnici gdje joj je utvrđen visok krvni pritisak. Dodatni testovi su pokazali da je materica prazna, dok se plod nalazio blizu jetre, i to blizu termina poroda. Ljekari su zaključili da plod nije bio usađen ni u jedan organ. – Izgledalo je kao da je implantiran sa bočne strane karlice, što je takođe vrlo opasno, ali lakše nego da je bio u jetri – rekao je Džon Ozimek.Osim ovog slučaja iz Kalifornije, u medicinskim časopisima iz 2023. godine opisan je i slučaj iz Etiopije u kojem su majka i dijete preživjeli. Ipak, smrtnost ploda u ovakvim slučajevima doseže i do 90%, a urođene mane se javljaju u jednom od pet preživjelih slučajeva. Ipak, beba iz Kalifornije čini se da prkosi svim prognozama. Rođen je 18. augusta. Majka je bila pod punom anestezijom, a pri porodu joj je istovremeno uklonjena i druga cista. I majka i dijete se dobro oporavljaju. Rju je kod kuće, a njegovi roditelji kažu da se dobro slaže sa svojom osamnaestogodišnjom sestrom Kajlom. Ime Rju dobio je po bejzbol igraču i liku iz video igrice Strit Fajter. Zdrav je i lijepo napreduje.

Osim ovog slučaja, u medicinskim časopisima iz 2023. godine opisan je i slučaj iz Etiopije u kojem su majka i dijete preživjel

Ljekari u šoku: "Ovo je čudo od djeteta"

Roditeljstvo je jedno od najljepših, ali i najzahtjevnijih životnih iskustava. Koliko god bili pripremljeni, novi izazovi pojavljuju se svakodnevno. Iako savršen roditelj ne postoji, određena načela mogu znatno olakšati odgoj emocionalno zdrave djece.Jedno od najjednostavnijih, ali moćnih pravila podijelila je poznata razvojna psihologinja dr. Aliza Presmen: svi osjećaji su dobrodošli, ali ne i sva ponašanja. Ovo načelo pomaže roditeljima da postave zdrave granice i odgajaju sretnu i emocionalno stabilnu djecu.Gostujući u podcastu Mel Robins, dr. Presmen je objasnila:&nbsp;- Dječiji osjećaji su uvijek valjani, ali način na koji reagiraju na njih je ono što je važno. Ponašanje može biti neprimjereno, ali osjećaji nikada nisu pogrešni.Drugim riječima, dopušteno je osjećati sve emocije – ljutnju, tugu, frustraciju, ali djeca trebaju naučiti kako ih izražavati na prihvatljiv način.

Odrastanje bez braće i sestara ima cijenu: Ovo su četiri ključne lekcije

Stoga, prihvatite sve osjećaje svojih mališana, ali im postavite jasne granice ponašanja. Ovo pravilo nije ograničeno samo na roditeljstvo – primjenjuje se na sve uzraste i može pomoći svakome da bolje razumije sebe i druge.

Primjenjuje se na sve uzraste i može pomoći svakome da bolje razumije sebe i druge

Najvažniji roditeljski savjet svih vremena

Baka iz Danske dobila je uslovnu kaznu jer je na Facebooku objavila fotografije s porođaja svoje kćerke bez njenog dopuštenja, nakon čega ju je kćerka prijavila policiji.Objavljene fotografije prikazivale su ne samo novorođenče, nego i samu majku tokom poroda, a na društvenim mrežama su se pojavile godinama poslije događaja, u vrijeme kada je dječak već bio školarac, piše <a href="https://www.dailymail.co.uk/news/article-15356419/Danish-grandmother-handed-suspended-jail-sentence-sharing-photos-grandsons-birth-Facebook.html?ns_campaign=1490&amp;utm_social_handle_id=15438913&amp;utm_social_post_id=615401875&amp;ns_mchannel=rss&amp;ito=social-twitter_mailonline">Daily mail.</a>Majka je bila šokirana kada je vidjela intimne fotografije uz opis: "Moj prvi unuk". Prema izvještaju danske televizije TV 2, 50-godišnja baka je prisustvovala porodu te je snimala i fotografisala cijeli proces. Četiri fotografije, na kojima se vidio trbuh njene kćerke tokom porođaja i beba odmah nakon rođenja, objavila je bez pristanka.Majka je odmah tražila da se slike uklone, što je baka isprva i uradila. Međutim, situacija se pogoršala kada je baka saznala da je protiv nje pokrenut kazneni postupak pa je iz inata ponovo objavila iste fotografije.Slučaj je završio na Okružnom sudu u Odenseu, gdje je baka – iako se nije pojavila na suđenju – osuđena na 14 dana uslovnog zatvora, što znači da neće ići u zatvor ukoliko ne ponovi djelo. Također je dužna kćerki isplatiti 10.000 danskih kruna (oko 1.200 eura) kao odštetu.Ovaj slučaj podsjeća na presudu iz 2020. godine u Nizozemskoj, gdje je baka morala ukloniti fotografije svojih unuka objavljene bez odobrenja roditelja. Sud je tada odlučio da takvi slučajevi potpadaju pod GDPR. Iako se GDPR inače ne primjenjuje na obradu podataka za privatne ili kućne potrebe, to ne vrijedi kada se fotografije objave na društvenim mrežama. Sud je pojasnio da takvom objavom sadržaj postaje dostupan široj javnosti, čime gubi privatni karakter i ulazi u oblast regulisanu zakonima o zaštiti podataka.

Situacija se pogoršala kada je baka saznala da je protiv nje pokrenut kazneni postupak pa je iz inata ponovo objavila iste fotografije

Baka se pohvalila fotografijama s rođenja svog unuka: Njena kćerka je tužila, dobila uslovnu i novčanu kaznu

Carski rez nije uvijek izbor. Nekad jeste planiran, ali nije uvijek željen. Svaki porođaj carskim rezom priča je za sebe, a svaki ožiljak koji majkama nakon toga ostaje podsjetnik je da život može početi na različite načine.Mjesec u kojem se posebna pažnja obraća na porođaj carskim rezom je april. Carski rez je rađanje ploda kroz rez na maternici i stomačnoj šupljini. Radi se o pravom operativnom zahvatu, uglavnom pod općom anestezijom, ali se radi i pod epiduralnom anestezijom. Zbog same te činjenice, ali i drugih mogućih komplikacija, smrtnost i obolijevanje žena koje rađaju carskim rezom viša je u odnosu na porođaj prirodnim putem.<h2>Veći rizik</h2>Ginekolog Mahira Jahić za „Avaz“ je objasnila zašto je ta vrsta porođaja rizičnija i koliko traje oporavak.- Postoje određena stanja kada je potrebno završiti porođaj carskim rezom. Naime, prirodni porođaj je daleko lakši, jednostavniji i puno blaži, odnosno lakši za oporavak žene poslije porođaja, dok carski rez predstavlja operativni put. Postoje određena stanja kada je potrebno završiti porođaj caskim rezom, kao što je krupan plod, onda nisu jake porođajne snage, ne može da napreduje, nema otvaranja grilića materice. Prirodni putem porođaj se obavlja ukoliko je sve uredu.- Žene obično vole carski rez, međutim, on ima dugotrajan oporavak, dok rana zaraste, proces s dojenjem je usporeniji jer hormoni ne djeluju onako kako bi trebali kada se žena porađa prirodno. Kod obje vrste porođaja mogu se desiti komplikacije, međutim, nakon prirodnog porođaja žena već poslije dva sata može sama ustati, otići u toalet, obavljati prirodne funckije, dok nakon carskog ne može. Tek dan-dva poslije porođaja počinje sama da ustaje, a potrebno je najmanje 30 dana da se oporavi, dok rana od carskog reza može boljeti i do šest mjeseci – objasnila je Jahić.Kako kaže izreka, u carskom rezu ništa carsko nema, a to je potvrdila i dr. Jahić.- Ta vrsta porođaja je daleko lakši put u smislu ne postojanja bolova, ali porođajni bolovi su kratki, brzo se zaborave i kod sljedećeg porođaja već su lakši. Dok kod carskog nema bola zbog anestezije, ali bolovi nastupe nakon porođaja i traju puno duže – navela je Jahić.<h2>Oporavak žene</h2>Važno je znati da je carski rez velika operacija i da oporavak ne ide uvijek pravolinijski. Prema preporukama ljekara, ključni su odmor, kontrola boli i postepeno vraćanje laganim aktivnostima. Oteklina, zatezanje i osjetljivost mogu se pojavljivati i nestajati, što je u većini slučajeva normalno.Briga o ožiljku nije samo fizička, već i emocionalna. Žena ima pravo na sva osjećanja koja dolaze nakon poroda, bez pritiska da mora biti isključivo pozitivna. Ožiljak je dio tijela, ali i dio iskustva koje je donijelo novi život.<h2>Upute ljekara</h2>U prvim danima važno je pridržavati se uputa ljekara o njezi rane. Rez treba nježno sušiti tapkanjem čistim peškirom, a preporučuje se nošenje mekanog donjeg rublja s visokim strukom kako bi se izbjeglo trenje.

Rana može boljeti i do šest mjeseci, navela je Jahić

Jahić: Rana može boljeti i do šest mjeseci

Ginekolog Mahira Jahić za "Avaz" o razlikama porođaja: Carski rez je velika operacija koja traži dug oporavak

Prof. dr. Reuf Karabeg za "Avaz" odgovara na pitanja čitalaca.Imam otok na ručnom zglobu,unazad 6 mjeseci, sa postepenim povećavanjem. Ljekar mi je postavio dijagnozu - higrom. O čemu se radi i možete li vi to operirati u privatnoj praksi? - pita&nbsp;čitateljka Indira,Turbe,Travnik.

- Gangliom ili higrom je najčešći tumor mekih tkiva šake koji obuhvata 50-70 % svih tumora šake. Gangliom je u stvari dobroćudna cista koja je ispunjena sadržajem koji se zove mucin i želatinoznog je izgleda. Gangliomi obično imaju svoj kanal preko kog komuniciraju sa zglobnom kapsulom, tetivom ili omotačem tetive. Cista može biti solitarna (samo jedna) ili multilokularna (više njih i jedna do druge), ima glatke zidove bijele boje sastavljena samo od kolagena bez epitela i sinovije. Oboljenje je dominantnije kod žena i najčešće se javlja između druge i četvrte dekade života, mada se javlja i kod male djece .Prema kliničkoj slici, pacijent uglavnom ima otok koji se kod određenog pacijenta povlači spontano (izuzetno rijetko), uglavnom postepeno raste. Najčešća lokacija je na stražnjoj, potom na unutrašnjoj strani ručnoga zgloba. Bolesnici najčešće traže pomoć zbog bolova u šaci, oslabljene funkcije i kozmetičkog deformiteta. Gangliomi mogu zahvatiti bilo koji zglob šake. Kada se nalazi u blizini nerva zbog kompresivnog djelovanja izaziva trnjenje u prstima ili motorni deficit (gubitak određene funkcije šake).Operativni tretman je jedino riješenje koje garantuje izlječenje. Operacija traje 20-30 minuta, bez uspavljivanja. Kući idete 1-2 h nakon operativnog zahvata - odgovorio je dr. Karabeg.

Najčešća lokacija je na stražnjoj, potom na unutrašnjoj strani ručnoga zgloba

Otok na zglobu: Šta je higrom i kako se liječi?

Večer je, dijete je već umorno, a ti osjećaš kako ti se tijelo i um polako gase. Ako dojiš dvogodišnjaka ili starije dijete, možda si se pitala zašto te produženo dojenje i dalje toliko iscrpljuje.Mnoge majke uživaju u iskustvu dojenja zbog bliskosti, nježnosti i povezanosti koju pruža, ali istovremeno ono predstavlja i fizički i emocionalni napor. Normalno je zapitati se gdje si ti u svemu tome.<h2>Preporuke WHO&nbsp;</h2>Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), dojenje uz dohranu preporučuje se do dvije godine i duže, dok smjernice Dietary Guidelines for Americans savjetuju barem godinu dana. Statistike pokazuju da većina majki prekida ranije – najčešće zbog smanjenja mlijeka, bola, umora, povratka na posao ili osobne odluke. Sve dok su mama i dijete dobro, svaka odluka je legitimna.Produženo dojenje, čak i nakon prve ili druge godine, i dalje utiče na tvoje hormone, razinu energije i potrebe tijela. Rano postporođajno razdoblje je hormonski intenzivno – progesteron naglo pada, dok prolaktin i oksitocin rastu. Tijelo se oporavlja od trudnoće, preraspodjeljuje tekućine i daje prioritet proizvodnji mlijeka, zbog čega su prvi tjedni i mjeseci posebno iscrpljujući.Oko druge godine laktacija postaje biološki učinkovitija, a dijete jede više čvrste hrane. Podoji su kraći i rjeđi, a hormonske oscilacije manje izražene. Mnoge majke tada osjećaju da dojenje više ne iscrpljuje energiju, a nekima čak djeluje smirujuće.<h2>Manjak sna&nbsp;</h2>Ipak, produženo dojenje može iscrpljivati zbog kroničnog manjka sna, stalne dostupnosti i mentalnog opterećenja. Povišeni prolaktin može utjecati na estrogen, što kod nekih žena znači da energija ne dolazi u potpunosti na nivo prije trudnoće dok dojenje traje.&nbsp;Produženo dojenje jest prirodno i održivo, ali nije bez napora.Kako brinuti o sebi? Odmaraj se, zatraži pomoć od partnera, porodice i prijatelja, pazi na prehranu i unos tekućine.&nbsp;Ako se umor nastavi ili postane ozbiljan, posavjetuj se s ljekarom i provjeri krvnu sliku i druge moguće uzroke. I najvažnije – nijedna majka ne treba dojiti duže nego što je dobro za nju i njenu porodicu. "Duže“ nije automatski "bolje" ako te iscrpljuje.

Mnoge majke uživaju u iskustvu dojenja zbog bliskosti, nježnosti i povezanosti koju pruža

Produženo dojenje: Kako dvije godine dojenja mogu uticati i na tijelo

Prijemni ispiti su iza mnogih osnovaca, dok buduće studente završni korak ka željenom fakultetu tek očekuje. I dok se pažnja uglavnom usmjerava na to kako djeca podnose stres, profesorica bosanskog jezika i književnosti Biljana Vasić smatra da je često sasvim drugačija slika - najveću tremu i pritisak zapravo osjećaju roditelji.U autorskom tekstu objavljenom na portalu Zelena učionica, ona iznosi zapažanje koje je izazvalo brojne reakcije: da bi djeci, kada bi to bilo moguće, možda najviše prijalo da nekoliko mjeseci pred prijemni budu udaljena od roditeljskog pritiska.&nbsp;Ne zato što roditelji ne vole svoju djecu, već zato što ih, vođeni najboljim namjerama, ponekad opterete više nego što su svjesni.<h2>"Djeca lakše prolaze nego roditelji"</h2>Profesorica piše da mladi uspjeh često doživljavaju kao prirodan dio života, dok neuspjehe mnogo brže prihvataju i nastavljaju dalje.&nbsp;Roditelji, s druge strane, unaprijed zamišljaju moguće loše ishode, strepe zbog rezultata i nerijetko na sebe preuzimaju teret koji djeca zapravo ne osjećaju u toj mjeri. Kako kaže, koliko god pokušavali da sakriju nervozu, ona se gotovo uvijek prepozna kroz neku usputnu rečenicu ili pogled.<h2>"Kamp bez roditelja"</h2>- Kada bi to moglo, za djecu bi bilo najbolje da nekoliko mjeseci pred prijemni budu odvojeni od roditelja, u nekoj vrsti omladinskog kampa, kazala je profesorica.Profesorica objašnjava da bi se tako stres sveo na prirodnu mjeru i ostao u okviru vršnjačke grupe, bez dodatnog opterećenja koje često dolazi iz porodičnog okruženja. Dodaje da upravo roditelji, i kada su najposvećeniji, ponekad nesvjesno postaju faktor koji otežava odrastanje.<h2>"Produžetak roditeljskih ambicija"</h2>U tekstu upozorava da postoje različite krajnosti. Neki roditelji su potpuno nezainteresovani za obrazovanje djeteta, dok drugi na njega prenose sopstvena razočaranja ili neostvarene želje. Postoje i oni koji postavljaju previsoka očekivanja, pa dijete stalno ima osjećaj da nije dovoljno dobro.- Djeca ne postoje da bi ostvarila naše želje. Ona su ljudi za sebe. Treba ih samo pratiti. Nekad biti podrška, nekad korektiv, nekad utjeha. Nikada trasa - poručuje profesorica.Kako bi objasnila svoju poruku, profesorica se prisjetila troje bivših učenika.Prvi je bio izuzetno nadaren dječak koji je bez velikog pritiska roditelja završio Elektrotehnički fakultet. Iako je imao potencijal za vrhunsku karijeru, izabrao je život u kojem mu posao neće biti važniji od porodice.Druga učenica bila je ambiciozna, radoznala i potpuno samostalna. Tokom školovanja sama je tražila dodatnu literaturu, postavljala pitanja i pronalazila način da razumije gradivo. Danas je uspješna IT inženjerka.Treći učenik bio je prosječan đak, ali je odmalena znao čime želi da se bavi. Dok su roditelji željeli da upiše ekonomsku školu i imali drugačije planove za njegovu budućnost, njega je privlačio stolarski zanat kojim se bavio njegov djed. Na kraju je upravo tim putem krenuo i, kako kaže profesorica, postao veoma uspješan i tražen majstor.<h2>Uspjeh nema isto značenje za svakoga</h2>Profesorica zaključuje da roditelji u trenucima prijemnih ispita često zaborave ono najvažnije, da sreća i uspjeh nemaju istu definiciju za svako dijete. Nekome će najveći uspjeh biti prestižan fakultet, nekome posao koji voli, a nekome miran porodični život.- Čitav život nije trka na sto metara, već maraton. Samo je pitanje da li ćemo taj maraton trčati sretni ili uplašeni, očajni i iscrpljeni - poručuje na kraju svog teksta.Njena poruka roditeljima možda je jednostavna, ali ostavlja snažan utisak: djeci su, više od pritiska i velikih očekivanja, potrebni povjerenje, podrška i sloboda da pronađu sopstveni put.

Čitav život nije trka na sto metara, već maraton, zaključila je profesorica

Roditelji pod većim stresom od djece: Profesorica predlaže nesvakidašnje rješenje za smanjenje tjeskobe pred prijemne ispite

Ako bebu ostavljate da spava na mjestima koja nisu namijenjena za spavanje, prije svega ugrožavate njene disajne puteve. Iako se pri kupovini dječje opreme često podrazumijeva da su svi proizvodi potpuno sigurni, važno je znati da su sigurni isključivo ako se koriste u skladu s uputama proizvođača<h2>Naznačena ograničenja&nbsp;</h2>Sigurno spavanje je izuzetno važno jer bebe provode veći dio dana spavajući. Mnogi proizvodi imaju jasno naznačena ograničenja, poput upozorenja da nisu namijenjeni za spavanje ili da se ne koriste u kolijevci, ali roditeljima ta upozorenja ponekad promaknu. Zato je važno uvijek pročitati upute za upotrebu i imati na umu da sigurno spavanje nije samo fraza, već ključni dio brige o zdravlju djeteta.Iako se neki predmeti čine bezazlenima, bebe ne bi trebalo ostavljati da spavaju u stolicama za ljuljanje ili stolicama s vibracijom bez nadzora. Kratko drijemanje tokom igre ili umirivanje uz vibracije je prihvatljivo, ali dugotrajno spavanje, posebno noću, može biti opasno. U takvim položajima beba može zauzeti nepovoljan položaj glave, što može dovesti do blokiranja dišnih puteva, a zabilježeni su i slučajevi gušenja.Sličan rizik postoji i kod autosjedalica kada se koriste izvan automobila. Iako je primamljivo ostaviti bebu da nastavi spavati u sjedalici nakon vožnje, autosjedalica nije namijenjena za spavanje izvan pravilno montiranog položaja u vozilu. Kada nije pravilno postavljena, bebina glava može pasti naprijed i otežati disanje. Izuzetak su samo rijetke situacije kada je dijete pod stalnim nadzorom odrasle osobe.<h2>Ozbiljan rizik</h2>Kauči, fotelje i slični komadi namještaja takođe predstavljaju ozbiljan rizik. Iako su odraslima udobni, za bebe mogu biti opasni jer se još uvijek ne znaju sigurno kretati i kontrolirati svoje tijelo. Beba se može otkotrljati, zaglaviti uz jastuk koji može ometati disanje ili pasti na pod.

Najpoželjniji položaj za spavanje bebe je na leđima

Ljuljačke za bebe, iako vrlo efikasne u smirivanju nemirne djece, nisu namijenjene za dugotrajno spavanje. Njihovi umirujući pokreti mogu zavarati roditelje, ali glavni problem ostaje isti – mogućnost ugrožavanja dišnih puteva. Zato dijete u ljuljački treba boraviti isključivo uz prisustvo odrasle osobe i pod stalnim nadzorom.

Sigurno spavanje je izuzetno važno jer bebe provode veći dio dana spavajući

Ne ostavljajte bebu da spava ovdje: Stručnjaci upozoravaju na rizike

Svaki roditelj želi svojoj djeci pružiti sve što im treba za sreću i uspjeh, ali gdje je granica između ljubavi i razmaženosti? Dr. Michele Borba, stručnjakinja za roditeljstvo i dječja psihologinja, daje praktične savjete kako prepoznati razmaženo ponašanje i razviti kod djece odgovornost, zahvalnost i poštovanje.1. Nazovite stvari pravim imenomRazmaženost se često javlja kada roditelji daju previše ili rade sve umjesto djeteta. Kratak odgovor: previše može dugoročno stvoriti probleme. Djeca ne uče samostalnosti ako im stalno olakšavamo sve prepreke.2. Shvatite važnost promjeneRazmaženo dijete može imati problema u odnosima s vršnjacima i odraslima. Razvoj zahvalnosti i poštovanja su ključne vrijednosti koje razmaženost ugrožava.3. Učite djecu vrijednosti novcaVeć od malih nogu objasnite osnove financija kroz svakodnevne situacije. Kasnije uvedite džeparac i učenje budžetiranja, kako bi dijete shvatilo vrijednost novca i odgovornost.4. Kontrolirajte razmaženo ponašanje ranoDosljednost je ključ. Pratite obrasce ponašanja i reagirajte na vrijeme. Izbjegavajte davanje previše pažnje ispadu – što više reagujete, duže traje.5. Primijenite iste principe i na stariju djecuNikada nije kasno za promjenu. Fokusirajte se na jedno neželjeno ponašanje odjednom, postavite jasne granice i budite dosljedni. Postepeno, i starija djeca mogu razviti odgovornost i poštovanje prema drugima.

Naučite djecu odgovornosti prije nego razmaženost preuzme kontrolu

Kako prepoznati razmaženo ponašanje i pomoći djeci da postanu odgovorna

Prema psihologiji, postoje određeni obrasci ponašanja majki koji mogu ostaviti duboke posljedice na psihički razvoj djeteta. Majka u ranom djetinjstvu ima ključnu ulogu u formiranju osjećaja sigurnosti, povjerenja i načina na koji dijete doživljava svijet.U zdravom okruženju, dijete kroz odnos s majkom uči da je svijet sigurno mjesto i da se prepreke mogu savladati. Međutim, ako majka ima neriješene psihološke probleme, to može utjecati na emocionalni razvoj djeteta i kasnije se odraziti na njegovo mentalno zdravlje.Važno je naglasiti da je ovaj tekst informativnog karaktera i da svako dijete ima potrebu za roditeljem, bez obzira na njegove slabosti. Čak i u teškim okolnostima, prisustvo roditelja je često važnije od njegovog potpunog izostanka.1. Anksiozna majka: “Svijet je opasan, a ti nisi siguran”Ovakva majka stalno živi u strahu za dijete i opasnost vidi gotovo svuda u ljudima, okolini i svakodnevnim situacijama.Dijete tada dobija poruku da ne može funkcionisati samo.Moguće posljedice:- razvoj anksioznosti i straha od promjena- nisko samopouzdanje i nesigurnost- psihosomatske tegobe povezane sa stresomTakva djeca često izbjegavaju nove situacije i teže se osamostaljuju.2. Emocionalno nestabilna majka: “Volim te – ne volim te”Ovaj obrazac uključuje nagle promjene raspoloženja i emocionalne reakcije koje dijete teško može predvidjeti.Dijete ne zna kako da “zasluži” ljubav, pa razvija osjećaj krivice.Moguće posljedice:- hroničan osjećaj krivice- poteškoće u zdravim odnosima- povećan rizik od depresivnih stanjaU odraslom dobu, ovakve osobe često ulaze u nestabilne odnose jer im je takav obrazac poznat.3. Majka s teškim psihičkim poremećajima: “Nikad ne znaš šta slijedi”Kod ozbiljnih poremećaja raspoloženja ili percepcije stvarnosti, ponašanje majke može biti nepredvidivo i zbunjujuće.Dijete tada gubi osjećaj sigurnosti i stabilnosti.Moguće posljedice:- stalna napetost i nesigurnost- emocionalna zapuštenost- veći rizik od psihičkih poteškoća u kasnijem životuTakva djeca često potiskuju vlastite potrebe i prilagođavaju se situaciji, bez osjećaja stabilnosti.Razumijevanje ovih obrazaca ne znači osuđivanje, već bolje shvatanje kako rana porodična iskustva mogu utjecati na razvoj ličnosti. Uz podršku i pravovremenu pomoć, mnoge posljedice se mogu ublažiti ili prevazići.

Psihološki obrasci roditeljstva koji mogu oblikovati anksioznost, nesigurnost i emocionalne poteškoće u odraslom dobu

Tri tipa majki koji mogu ozbiljno narušiti psihički razvoj djeteta

Narcisoidni roditelji često se prema vlastitoj djeci odnose hladno, okrutno i omalovažavajuće, pri čemu su prvenstveno usmjereni na sebe i jačanje vlastitog ega. Umjesto da razmišljaju o posljedicama svog ponašanja, stvaraju nestabilno i toksično obiteljsko okruženje koje kod djece može dovesti do anksioznosti, nesigurnosti i izbjegavajućih obrazaca ponašanja. Kroz različite oblike manipulacije i kontrole, ovakvi roditelji mogu ozbiljno narušiti djetetovu sliku o sebi i usporiti njegov emocionalni razvoj.Jedan od najčešćih obrazaca je uvjetovana ljubav. Umjesto da dijete voli bezuvjetno, narcisoidni roditelj pokazuje naklonost samo kada dijete ispunjava njegova očekivanja. Time dijete uči da mora zaslužiti ljubav i da njegovo pravo ja nije dovoljno vrijedno, što dugoročno šteti samopouzdanju i sposobnosti stvaranja zdravih odnosa.Česta je i praksa emocionalne manipulacije kojom roditelj negira djetetove osjećaje i iskustva. Zbog toga dijete počinje sumnjati u vlastitu percepciju i prosudbu, što može imati dugotrajne posljedice i u odrasloj dobi.Poništavanje emocija još je jedan oblik emocionalnog zanemarivanja. Kada roditelj umanjuje ili ismijava djetetove osjećaje, dijete se osjeća neshvaćeno i usamljeno, što može dovesti do emocionalne zatvorenosti i poteškoća u povjerenju drugima.Narcisoidni roditelji često se i natječu s vlastitom djecom, doživljavajući njihove uspjehe kao prijetnju. Umjesto podrške, dijete nailazi na zavist ili umanjivanje postignuća, što zbunjuje njegov osjećaj identiteta i potkopava samopoštovanje. Djeca tada mogu skrivati uspjehe kako bi izbjegla negativne reakcije.Također, prisutno je stalno kršenje granica, bilo kroz nametanje neželjenih savjeta, postavljanje neprimjerenih pitanja ili emocionalno opterećivanje djeteta. Granice se ne poštuju ni u odrasloj dobi, zbog čega je djeci kasnije važno naučiti ih jasno postaviti radi vlastite dobrobiti.

Četiri znaka da ste bolja majka nego što mislite

Još jedan čest obrazac je prebacivanje krivnje. Narcisoidni roditelji rijetko preuzimaju odgovornost za svoje postupke, već krivnju svaljuju na dijete kako bi zadržali kontrolu i izbjegli suočavanje s vlastitim pogreškama.Neki roditelji pokušavaju živjeti kroz svoju djecu, doživljavajući ih kao produžetak sebe. Dijete se tada vrednuje isključivo kroz uspjehe, dok se neuspjesi kažnjavaju povlačenjem ljubavi. Takav odnos djetetu ne ostavlja prostor za razvoj vlastitog identiteta.Na kraju, česta je i manipulacija osjećajem krivnje, kojom se dijete navodi da se osjeća odgovornim za roditeljeve emocije i probleme. Dugoročno, ovakvi obrasci mogu ozbiljno narušiti samopoštovanje i osjećaj vlastite vrijednosti.

Jedan od najčešćih obrazaca je uvjetovana ljubav

Život sa narcisoidnim roditeljima: Ovo su emocionalne posljedice na djecu 

Bh. putopisac Robert Dacešin u svom novom videu govorio je o zanimljivoj i neobičnoj praksi u Kini, gdje je zakonski zabranjeno roditeljima saopćiti spol djeteta prije njegovog rođenja.Kako navodi, korijeni ove mjere sežu u prošlost kada su djevojčice bile manje poželjne, dok su porodice davale prednost dječacima zbog njihove uloge u radu i brizi za porodicu.

<blockquote class="instagram-media" data-instgrm-captioned data-instgrm-permalink="https://www.instagram.com/reel/DX2DkW3CG4H/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" data-instgrm-version="14" style=" background:#FFF; border:0; border-radius:3px; box-shadow:0 0 1px 0 rgba(0,0,0,0.5),0 1px 10px 0 rgba(0,0,0,0.15); margin: 1px; max-width:540px; min-width:326px; padding:0; width:99.375%; width:-webkit-calc(100% - 2px); width:calc(100% - 2px);"><div style="padding:16px;"> <a href="https://www.instagram.com/reel/DX2DkW3CG4H/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" background:#FFFFFF; line-height:0; padding:0 0; text-align:center; text-decoration:none; width:100%;" target="_blank"> <div style=" display: flex; flex-direction: row; align-items: center;"> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 40px; margin-right: 14px; width: 40px;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 100px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 60px;"></div></div></div><div style="padding: 19% 0;"></div> <div style="display:block; height:50px; margin:0 auto 12px; width:50px;"><svg width="50px" height="50px" viewBox="0 0 60 60" version="1.1" xmlns="https://www.w3.org/2000/svg" xmlns:xlink="https://www.w3.org/1999/xlink"><g stroke="none" stroke-width="1" fill="none" fill-rule="evenodd"><g transform="translate(-511.000000, -20.000000)" fill="#000000"><g><path d="M556.869,30.41 C554.814,30.41 553.148,32.076 553.148,34.131 C553.148,36.186 554.814,37.852 556.869,37.852 C558.924,37.852 560.59,36.186 560.59,34.131 C560.59,32.076 558.924,30.41 556.869,30.41 M541,60.657 C535.114,60.657 530.342,55.887 530.342,50 C530.342,44.114 535.114,39.342 541,39.342 C546.887,39.342 551.658,44.114 551.658,50 C551.658,55.887 546.887,60.657 541,60.657 M541,33.886 C532.1,33.886 524.886,41.1 524.886,50 C524.886,58.899 532.1,66.113 541,66.113 C549.9,66.113 557.115,58.899 557.115,50 C557.115,41.1 549.9,33.886 541,33.886 M565.378,62.101 C565.244,65.022 564.756,66.606 564.346,67.663 C563.803,69.06 563.154,70.057 562.106,71.106 C561.058,72.155 560.06,72.803 558.662,73.347 C557.607,73.757 556.021,74.244 553.102,74.378 C549.944,74.521 548.997,74.552 541,74.552 C533.003,74.552 532.056,74.521 528.898,74.378 C525.979,74.244 524.393,73.757 523.338,73.347 C521.94,72.803 520.942,72.155 519.894,71.106 C518.846,70.057 518.197,69.06 517.654,67.663 C517.244,66.606 516.755,65.022 516.623,62.101 C516.479,58.943 516.448,57.996 516.448,50 C516.448,42.003 516.479,41.056 516.623,37.899 C516.755,34.978 517.244,33.391 517.654,32.338 C518.197,30.938 518.846,29.942 519.894,28.894 C520.942,27.846 521.94,27.196 523.338,26.654 C524.393,26.244 525.979,25.756 528.898,25.623 C532.057,25.479 533.004,25.448 541,25.448 C548.997,25.448 549.943,25.479 553.102,25.623 C556.021,25.756 557.607,26.244 558.662,26.654 C560.06,27.196 561.058,27.846 562.106,28.894 C563.154,29.942 563.803,30.938 564.346,32.338 C564.756,33.391 565.244,34.978 565.378,37.899 C565.522,41.056 565.552,42.003 565.552,50 C565.552,57.996 565.522,58.943 565.378,62.101 M570.82,37.631 C570.674,34.438 570.167,32.258 569.425,30.349 C568.659,28.377 567.633,26.702 565.965,25.035 C564.297,23.368 562.623,22.342 560.652,21.575 C558.743,20.834 556.562,20.326 553.369,20.18 C550.169,20.033 549.148,20 541,20 C532.853,20 531.831,20.033 528.631,20.18 C525.438,20.326 523.257,20.834 521.349,21.575 C519.376,22.342 517.703,23.368 516.035,25.035 C514.368,26.702 513.342,28.377 512.574,30.349 C511.834,32.258 511.326,34.438 511.181,37.631 C511.035,40.831 511,41.851 511,50 C511,58.147 511.035,59.17 511.181,62.369 C511.326,65.562 511.834,67.743 512.574,69.651 C513.342,71.625 514.368,73.296 516.035,74.965 C517.703,76.634 519.376,77.658 521.349,78.425 C523.257,79.167 525.438,79.673 528.631,79.82 C531.831,79.965 532.853,80.001 541,80.001 C549.148,80.001 550.169,79.965 553.369,79.82 C556.562,79.673 558.743,79.167 560.652,78.425 C562.623,77.658 564.297,76.634 565.965,74.965 C567.633,73.296 568.659,71.625 569.425,69.651 C570.167,67.743 570.674,65.562 570.82,62.369 C570.966,59.17 571,58.147 571,50 C571,41.851 570.966,40.831 570.82,37.631"></path></g></g></g></svg></div><div style="padding-top: 8px;"> <div style=" color:#3897f0; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:550; line-height:18px;">View this post on Instagram</div></div><div style="padding: 12.5% 0;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: row; margin-bottom: 14px; align-items: center;"><div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(0px) translateY(7px);"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; height: 12.5px; transform: rotate(-45deg) translateX(3px) translateY(1px); width: 12.5px; flex-grow: 0; margin-right: 14px; margin-left: 2px;"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(9px) translateY(-18px);"></div></div><div style="margin-left: 8px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 20px; width: 20px;"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 2px solid transparent; border-left: 6px solid #f4f4f4; border-bottom: 2px solid transparent; transform: translateX(16px) translateY(-4px) rotate(30deg)"></div></div><div style="margin-left: auto;"> <div style=" width: 0px; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-right: 8px solid transparent; transform: translateY(16px);"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; flex-grow: 0; height: 12px; width: 16px; transform: translateY(-4px);"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-left: 8px solid transparent; transform: translateY(-4px) translateX(8px);"></div></div></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center; margin-bottom: 24px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 224px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 144px;"></div></div></a><p style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; line-height:17px; margin-bottom:0; margin-top:8px; overflow:hidden; padding:8px 0 7px; text-align:center; text-overflow:ellipsis; white-space:nowrap;"><a href="https://www.instagram.com/reel/DX2DkW3CG4H/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:normal; line-height:17px; text-decoration:none;" target="_blank">A post shared by Robert Dacešin (@robert_dacesin)</a></div></blockquote>
<script async src="//www.instagram.com/embed.js"></script>

U tradicionalnom kineskom društvu dugo je postojala sklonost prema muškoj djeci, dijelom zbog patrijarhalnih vrijednosti i očekivanja da će sinovi u budućnosti brinuti o roditeljima. Međutim, s razvojem medicinskih tehnologija koje omogućavaju rano utvrđivanje spola, došlo je do povećanja selektivnih abortusa ženskih fetusa, što je izazvalo ozbiljan demografski disbalans.Kako bi ublažile taj problem, vlasti su uvele stroga pravila koja zabranjuju zdravstvenim ustanovama i ljekarima da otkrivaju spol nerođenog djeteta. Kršenje ovih propisa može dovesti do visokih novčanih kazni i drugih sankcija.- Danas gotovo nijedna klinika neće vam otkriti spol djeteta, bez obzira na to koliko insistirate - istakao je Dacešin.Dodao je da roditelji koji žele saznati spol djeteta često pokušavaju pronaći alternativne načine, poput odlaska u inostranstvo ili kontaktiranja privatnih klinika, na primjer u Hong Kongu, gdje su pravila nešto fleksibilnija.Govoreći o širem kontekstu, podsjetio je i na kinesku politiku kontrole rađanja, koja je decenijama bila jedna od najpoznatijih u svijetu. Zbog naglog rasta stanovništva sredinom 20. stoljeća, vlasti su uvele stroge mjere planiranja porodice.Od 1979. do 2015. godine na snazi je bila politika "jednog djeteta", prema kojoj je većini urbanih parova bilo dozvoljeno imati samo jedno dijete. Kasnije su pravila ublažena, pa je 2015. godine dopušteno imati dvoje djece, dok je 2021. uvedena mogućnost da porodice imaju i troje djece, uz određene državne poticaje poput poreskih olakšica i subvencija.

Kako navodi, korijeni ove mjere sežu u prošlost kada su djevojčice bile manje poželjne, dok su porodice davale prednost dječacima

Znate li u kojoj državi doktori ne smiju reći spol bebe:  Odgovor bi vas mogao iznenaditi

Polazak u vrtić velika je prekretnica za dijete i cijelu porodicu, a mnogi se roditelji pitaju treba li dijete već znati čitati i pisati. Stručnjaci ističu da odgovor nije potvrdan, jer većina djece zbog prirodnih razvojnih faza nije spremna za formalno učenje čitanja i pisanja prije vrtića ili prvog razreda. Prerano forsiranje tih vještina može izazvati frustraciju i odbojnost prema učenju.Umjesto toga, važno je razvijati temeljne vještine poput usmenog jezika, prepoznavanja slova i glasova te fine motorike. Razgovor, pjevanje, igra i zajedničko čitanje pomažu djeci u izgradnji rječnika i komunikacijskih sposobnosti, dok aktivnosti poput bojanja, slagalica i igre plastelinom jačaju mišiće potrebne za pisanje.Stručnjaci navode da neka djeca ipak ranije pokažu interes za pismenost, poput zanimanja za knjige, prepoznavanja slova ili pokušaja pisanja svog imena. U takvim slučajevima preporučuje se pružiti dodatnu podršku kroz igru i zabavne aktivnosti, uz stalno praćenje djetetove zainteresiranosti. Najvažnije je njegovati znatiželju i ljubav prema učenju, stvarajući poticajno okruženje bogato pričama, razgovorom i igrom.

Neka djeca ipak ranije pokažu interes za pismenost, poput zanimanja za knjige, prepoznavanja slova ili pokušaja pisanja svog imena.

Treba li dijete znati čitati i pisati prije vrtića

Iako ne postoji savršeno djetinjstvo, gotovo svaki roditelj teži tome da ga pruži svom djetetu.Paradoksalno, dok se odrasli brinu o velikim stvarima poput ishrane, obrazovanja ili vremena pred ekranima, djeca primjećuju sitnice koje roditelji često smatraju nevažnim.Spisak roditeljskih briga je beskrajan, ali odgovori nisu uvijek očigledni. Ipak, jedno je sigurno: roditelji koji odgajaju s ljubavlju i dobrotom pronalaze različite načine da budu najbolji što mogu, a upravo ono što njihova djeca primjećuju to i dokazuje.<h2>1. Nedosljednost u pravilima</h2>Jedna od sitnica koje djeca primjećuju više nego što roditelji misle jeste nedosljednost u pravilima i granicama. Biti dosljedan roditelj težak je posao, ali izuzetno vrijedan kada je riječ o postavljanju očekivanja za dječje ponašanje. Djeca primjećuju kada roditelji jedno govore, a drugo rade.Prepoznaju i kada se pravilo ne primjenjuje pravedno. Nedosljednost je zbunjujuća jer djeci otežava da se osjećaju sigurno i da u potpunosti vjeruju roditeljima.Istraživanje Univerziteta Duke pokazalo je da već predškolska djeca znaju razliku između prekršenog obećanja s dobrim razlogom i lošeg izgovora. Kako objašnjava autor studije Leon Li:- Moral je zajednički temelj koji dijelimo s drugima, s uzajamnim očekivanjima o tome kako bismo se trebali ponašati i šta se smatra valjanim opravdanjem. Mala djeca vrlo se rano prilagođavaju tom zajedničkom temelju.“Dosljednost također snažno utiče na to kako djeca razumiju sebe i svoje mjesto u svijetu. Uči ih razumijevanju granica, što je izuzetno važna vještina tokom odrastanja. Iako je određena doza nedosljednosti neizbježna, postavljanje jasnih pravila i dosljednih posljedica najbolji je način za podsticanje djetetovog emocionalnog razvoja.<h2>2. Promjene u rutini</h2>Djeca vole rutinu i zato primjećuju i najmanju promjenu u svom dnevnom rasporedu. Uspostavljanje rutine ne mora biti komplikovano; može biti jednostavno poput čitanja priče prije spavanja ili slušanja muzike za vrijeme doručka.Rutine mogu imati praktičnu svrhu, poput učenja djece važnosti kućnih obaveza. Također imaju i simbolično značenje za porodice, pomažući roditeljima i djeci da se osjećaju emocionalno povezano.Prema članku u časopisu Journal of Family Theory and Review, postoji direktna veza između rutina i razvoja djeteta. Istraživači su primijetili da je dosljedna dječja rutina povezana s boljom regulacijom ponašanja i emocija.Djeca uključena u porodične rutine pokazuju razvijenije emocionalno razumijevanje i empatiju te stvaraju snažne veze s drugim ljudima, čak i izvan porodice. Rutine također mogu jačati dječju otpornost i pružiti im osjećaj sigurnosti jer znaju šta mogu očekivati.<h2>3. "Skrivene" napetosti među roditeljima</h2>Djeca su poput malih emocionalnih barometara: osjete kada je odnos njihovih roditelja napet. Suptilne napetosti primjećuju više nego što odrasli misle. Prate male promjene u komunikaciji i emocionalnim signalima, kao i govor tijela svojih roditelja.Iako je normalno da se roditelji ponekad sukobe, djeca su obično pronicljivija nego što se čini. Prema stručnjacima, najčešće svađe među roditeljima vode se oko novca, odgoja i discipline, kućnih obaveza te osjećaja međusobne zapostavljenosti.Porodični sukob, čak i onaj neizgovoren, može stvoriti napetu atmosferu u domu zbog koje se djeca mogu osjećati zbunjeno ili emocionalno nesigurno. Objašnjenje da svađa ne znači da se roditelji ne vole može mnogo pomoći da se djeca smire.<h2>4. Roditeljska rastresenost</h2>Roditeljstvo zahtijeva nivo prisutnosti koji nije uvijek lako pružiti. Uostalom, neko mora pripremiti večeru, prošetati psa i složiti veš. Uz kućne obaveze, tu su i druge distrakcije, posebno jer naši telefoni pružaju stalni izvor ometanja. Možda se čini kao sitnica, ali djeca primjećuju kada su im roditelji zaokupljeni drugim stvarima.Podaci pokazuju da su bebe i mala djeca manje sklona istraživanju okoline i pokazuju uznemirenost kada su im majke na telefonu. Mnogi stručnjaci za roditeljstvo ističu da je „glavni pokazatelj toga koliko vremena dijete provodi pred ekranom upravo to koliko vremena roditelj provodi pred ekranom“.Prema izvještaju Dječje bolnice Lurie, „kvalitetno porodično vrijeme pomaže djeci da se razvijaju“, kaže dr. Alyssa Cohen, pedijatrica i istraživačica. „Preporučujemo porodicama da odrede periode ili prostore u domu bez ekrana, na primjer tokom obroka, kako bi podstakli neometanu povezanost.“ Iako je nerealno očekivati da roditelji nikada ne koriste telefone, rjeđe korištenje sigurno bi koristilo njihovoj djeci.<h2>5. Djela dobrote</h2>Djela dobrote još su jedna stvar koju roditelji možda ne smatraju važnom, ali ih djeca odmah primijete. Djeca svakodnevno uče kako se ponašati u svijetu posmatrajući roditelje, učitelje i vršnjake. Vide kada njihovi roditelji pozdravljaju komšije ili pomažu drugima. Upijaju informacije o tome jesu li im roditelji ljubazni prema drugima i koriste to kao model za vlastiti pogled na svijet.Istraživanje iz časopisa Frontiers in Psychology otkrilo je da djeca imaju jasno razumijevanje o tome šta znači biti ljubazan. Studija navodi da se ljudski osjećaj za moral razvija u djetinjstvu, uz napomenu da „čak i bebe posjeduju osnovni skup načela koji vodi njihovo društveno i moralno prosuđivanje“.Nakon razgovora s djecom uzrasta od 5 do 6 godina, istraživači su utvrdili da djeca dobrotu vide kao nešto što utiče i na onoga ko je pruža i na onoga ko je prima, ali i na sliku koju imaju o sebi. Svjedočenje dobroti u malim, svakodnevnim interakcijama gradi dječju emocionalnu inteligenciju i uči ih empatiji.<h2>6. Iskazivanje nježnosti</h2>Djeca posmatraju kako njihovi roditelji iskazuju nježnost – i prema njima i međusobno – a to snažno utiče na njihov razvoj. Pomaže im da se osjećaju sigurno i pokazuje im kako biti brižan i pun ljubavi prema drugima.Dodir je ključan dio dječjeg razvoja. Jedno od prvih iskustava koje beba doživi jeste dodir roditelja. Kako je navedeno u jednoj psihološkoj studiji:- Djeca kroz dodir uče biti ljudi.“Studija je pokazala da je pozitivan dodir povezan s društvenim napretkom, empatijom i srećom.Suprotno tome, negativan dodir može biti povezan s antisocijalnim ponašanjem, koje uključuje povlačenje, nepovjerenje, depresiju i anksioznost. Male geste privrženosti, poput zagrljaja i držanja za ruke, šalju poruku brige koju djeca primjećuju više nego što roditelji misle.<h2>7. Kvalitetno provedeno vrijeme</h2>Može biti teško uklopiti porodično vrijeme između škole, posla i brojnih dječjih aktivnosti, ali provođenje fokusiranog zajedničkog vremena pomaže djeci i roditeljima da ostanu povezani. Djeca primijete kada su roditelji rastreseni i cijene trenutke kada su zabava i zajedništvo u prvom planu.Psihologinja dr. Sheryl Ziegler objašnjava da je reagovanje na dječje potrebe nešto što djeca ne samo da primjećuju nego im je i potrebno. Biti roditelj koji reaguje „podrazumijeva da prihvatate stanje u kojem se vaše dijete u određenom trenutku nalazi i da ste osjetljivi na njegove potrebe“.Često ono što izgleda kao izliv bijesa zapravo je vapaj za pažnjom.&nbsp;- Roditelj koji reaguje gleda ispod površine onoga što se događa i prilagođava se onome što je djetetu zaista potrebno - zaključila je dr. Ziegler.Čak i kratko kvalitetno vrijeme bolje je nego nikakvo, a djeca žude za njim i primijete kada ga nema.<h2>8. Riječi i djela ohrabrenja</h2>Djeca obično primjećuju način na koji se roditelji odnose prema ljudima u svom životu. Vide kako roditelji razgovaraju s prijateljima, članovima porodice pa čak i strancima na ulici.Kada roditelji imaju negativan stav, djeca uče da je u redu biti prezriv. Kada roditelji nude riječi ohrabrenja ili pomoć ljudima u svojoj zajednici, djeca uče kako pružiti podršku.Empatija je naučena vještina, što znači da je i djeca i odrasli mogu razvijati vježbom. To također znači da roditelji uče djecu toj vještini kroz razgovor, praksu i vlastiti primjer.Djeca primjećuju kada se njihovi roditelji prema drugima odnose sa saosjećanjem i poštovanjem. Što su roditelji veća podrška drugima, djeca bolje razumiju kako se i sama trebaju ponašati.<h2>9. Proslava malih pobjeda</h2>Djeca primjećuju kada njihovi roditelji slave male pobjede. Vide kada im roditelji odaju priznanje za sitnice, poput pospremanja za sobom ili rješavanja teškog matematičkog zadatka bez suza.Većina životnih postignuća sastoji se od malih pobjeda. Postoje velike prilike za slavlje, poput diplome ili vjenčanja, ali većinu vremena provodimo ostvarujući manja postignuća.Roditelji koji prepoznaju kada su njihova djeca uspjela u nečem malom, ali teškom, šalju im poruku da su sposobna savladavati izazove. Slavljenje malih pobjeda pomaže u izgradnji dječjeg samopoštovanja i samopouzdanja, što je krajnji cilj roditeljstva.<h2>10. Upoređivanje s drugima</h2>Ponekad upoređivanje proizlazi iz dobre namjere, na primjer kada roditelj podstiče dijete da se prijavi za školsku predstavu kao i druga djeca iz razreda. Ipak, čak i kada je dobronamjerno, upoređivanje može biti veoma štetno za dječje samopoštovanje.Neki oblici upoređivanja zasnivaju se na kritici, kao kada roditelji favorizuju jedno dijete i stalno pitaju zašto se drugo ne može ponašati poput njega.Prema stručnjacima, dugoročni negativni efekti favorizovanja prate djecu i u odraslom dobu, navodeći ih da vjeruju kako nisu jednako vrijedni ljubavi.Kada roditelji upoređuju svoju djecu s drugima, uče ih da nisu dovoljno dobri takvi kakvi jesu. Suzdržavanje od mjerenja djece prema vanjskim mjerilima pomaže im da postanu upravo ono što trebaju biti.<h2>11. Nošenje sa stresom</h2>Među brojnim izazovima roditeljstva, sposobnost održavanja emocionalne regulacije je ključna. Djeca primjećuju kako se njihovi roditelji nose sa stresom i, kako odrastaju, sklona su preslikavati reakcije koje su naučili od njih.Prema godišnjem istraživanju Američkog psihološkog udruženja, 73 posto roditelja osjeća stres zbog društvenog, akademskog i emocionalnog razvoja svoje djece. Osjećaj stresa dio je brige za druge, ali način na koji se s njim nosimo može imati velike posljedice.Iako se roditeljima može učiniti primamljivim da potisnu stres, studija sa Univerziteta Washington State otkrila je da roditelji koji to čine zapravo prenose te emocije na svoju djecu.Autorica studije, profesorica Sara Waters, izjavila je:- To pokazuje šta se dešava kada djeci kažemo da smo dobro, iako nismo. Namjera je dobra – ne želimo ih opterećivati. Ali možda postižemo upravo suprotno.“Dodala je i sljedeće:- Istraživanja pokazuju da je djeci utješnije kada se njihovi osjećaji uvaže, umjesto da im se samo kaže ‘Sve će biti u redu’.“Waters je zaključila da je bolje da roditelji izraze svoje emocije i dopuste djeci da učine isto.- Samo sjednite s njima i pružite im priliku da sami regulišu te emocije na svoj način. I pokušajte učiniti isto za sebe – dopustite sebi da budete frustrirani i emotivni - savjetovala je ona, prenosi Index.

Čak i kratko kvalitetno vrijeme bolje je nego nikakvo, a djeca žude za njim i primijete kada ga nema

Ovo su stvari koje djeca primjećuju, a roditelji ne

Ekrani i video igre postali su dio svakodnevice djece od ranog uzrasta, a roditelji se često pitaju da li igranje igrica predstavlja bezazlenu zabavu ili potencijalni rizik po zdravlje. Savremena istraživanja pokazuju da igrice same po sebi nisu nužno štetne, ali da je presudno koliko vremena djeca provode igrajući.Prema studiji objavljenoj u časopisu "Nutrition", igranje video-igara duže od 10 sati sedmično može imati negativan uticaj na ishranu, san i tjelesnu težinu mladih. Istraživanje je obuhvatilo više od 300 ispitanika, podijeljenih u tri grupe prema vremenu igranja, pri čemu su značajne razlike uočene tek kod onih koji su igrali više od deset sati sedmično.Kod ove grupe zabilježeni su lošiji obrasci ishrane, češće preskakanje obroka, veća sklonost brzoj hrani, povećana tjelesna težina i poremećen san, naročito kada se igrice igraju u večernjim satima. Stručnjaci naglašavaju da umjereno igranje može imati i pozitivne efekte, ali da problem nastaje kada igrice počnu potiskivati zdrave navike poput sna, fizičke aktivnosti i redovnih obroka.

Najnovije

1