Botoks ili botulin toksin je egzotoksin proizveden od anaerobne bakterije klostridijum botulinum. Tretman botoksom je 2002. godine odobrila Američka agencija (FDA) koja kontrolira kvalitet i sigurnost hrane i lijekova. U terapijske svrhe se koristi botulinum toksin tipa A.Prema riječima primarijusa dr. Amele Karabeg, injiciranjem botulinum toksina tipa A u malim dozama postiže se selektivna blokada mišića. Ostali mišići ostaju u funkciji i time lice zadržava normalnu mimiku i dobije prirodan i ljepši izgled. <h2>Mehanizam nastanka bora</h2>Kod žena zbog smanjenja polnih hormona, prvenstveno estrogena, nakon menopauze dolazi do brojnih promjena kao što su gubitak potkožnog masnog tkiva, smanjuje se proizvodnja kolagena, koža postaje suha i zbog toga sitne bore nastaju ili postaju još izraženije.&nbsp;- Poznato je da se bore javljaju zbog kontrakcije mišića lica, a vremenom one postaju trajne i dublje. Dakle,,,krivac’’ za pojavu bora su mimični mišići jer se kao posljedica mišićnih kontrakcija javljaju trajne bore. Kada se botoks ubrizga u te mišiće blokiraju se nervni signali, mišići se opuštaju i bore se izravnavaju - objasnila je dr. Amela Karabeg za "Avaz".Kako navodi, botoks se može upotrijebiti u estetske svrhe, ali i za liječenje raznih oboljenja.- Tretman botoksom predstavlja jedan od najidealnijih, najpopularnijih i najčešćih estetsko-kozmetičkih zahvata. Uklanja bore u području čela, korijena nosa, oko očiju, na usnama (pušačke), vratu i druge. Tretiraju se bore u zoni mrštenja, horizontalne bore čela, bore smijalice sa strane očiju, horizontalni nabori u području obje strane nosa, na donjoj trećini lica, nabori na vratu.Kada su u pitanju oboljenja koja se tretiraju botoksom, navela je mišićni spazam, strabizam (razrokost), cervikalnu distoniju (nervno oboljenje koje se odlikuje grčenjem i nevoljnim pokretima mišića vrata i ramena), tikova, tremora.Osobito je koristan u liječenju migrena.- Botoks smanjuje spastičnost kod migrena i tako ublažava bolove koji mogu nestati poslije nekoliko tretmana, a nekad i nakon samo jednog tretmana - kazala je dr. Karabeg.Također, botoks rješava problem prekomjernog znojenja tako što blokira uticaj acetilholina na znojne žlijezde. Najčešće se tretira problem znojenja pazuha, pa dlanova i najrjeđe, stopala.<h2>Postupak ubrizgavanja</h2>- Neposredno prije ubrizgavanja kod osjetljivih pacijenata nanese se anestetička krema. Aplikaciju vršimo malim iglama od 30G, a botulinum toksin se razblaži sa sterilnom fiziološkom otopinom. Injiciranje se vrši u sjedećem položaju ili ležećem sa uzdignutim uzglavljem. Tretmanu se mogu podvrgnuti zdrave osobe od 18-65 i više godina. Zahvat je bezbolan i traje 3-5 minuta. Djelovanje botoksa je lokalizirano na mjestu gdje je injiciran - dodala je dr. Karabeg.Istaknula je da je za ovaj postupak potrebno da se osoba obrati iskusnom estetskom hirurgu koji će botoks dati u tačno određen mišić, dok manje iskusni ljekari daju botoks potkožno.&nbsp;- Zbog toga se mora dobro poznavati anatomija regije u koju se aplicira botoks za postizanje odličnog rezultata. Nažalost, danas se mnoge osobe koje nemaju licencu bave aplikacijom botoksa. Ako ga koriste nestručne osobe, mogu da izazovu brojne negativne efekte, slabost mišića, asimetrije, pad kapka, probleme sa govorom i gutanjem, pa čak i teže zdravstvene posljedice). Posljedice su teže kada se apliciraju nedozvoljena ili neregistrirana medicinska sredstva jer komplikacije mogu biti estetski i funkcionalno jako neprihvatljive i teške za liječenje - posebno je naglasila dr. Karabeg.Potpuno blokirana mimika djeluje vještački i dobije se kontraefekat. Zato treba napraviti balans, a u tome je važno, upravo, iskustvo.&nbsp;

<h2>Upute za pacijenta</h2>Botoks se može kombinirati sa drugim procedurama, prvenstveno hijaluronskim filerima, mezoterapijom i PRP metodom.- Pacijent se vraća svakodnevnim aktivnostima odmah nakon aplikacije. Efekat nastupa kod određenih pacijenata u satima nakon tretmana, kod drugih za 2-3 dana, a krajnji rezultat nakon 7 dana.Tretman ima dejstvo od minimum 5 do maksimum 12 mjeseci. Jedini nedostatak je što nema trajni učinak te se tretmani moraju ponavljati, a kod ponovljenih tretmana estetski učinak podmlađivanja može biti trajniji - objasnila je dr. Karabeg.Nuspojave se javljaju rijetko, ovisno o pacijentovoj reakciji i iskustvu onog ko aplicira botoks. Pojave koje mogu nastati kao što su crvenilo, manji podlivi, bolnost, povlače se nakon nekoliko minuta, sati ili izuzetno rijetko - dana.- Prije same procedure obavi se sa pacijentom informativni razgovor na kome pacijent dobije odgovore na sva pitanja o samoj proceduri i pacijent potpiše formular saglasnosti za proceduru - kazala je dr. Amela Karabeg.

Tretman ima dejstvo od minimum pet do maksimalnih 12 mjeseci, kazala je

Kada se botoks ubrizga u mišiće on blokira nervne signale

Primarijus doktor Amela Karabeg za "Avaz": Botoks kao sredstvo za uljepšavanje, ali i protiv glavobolje

Senka Nožica, advokatica uhapšenog ministra sigurnosti BiH Nenada Nešića, obratila se medijima nakon održanog ročišta za određivanje pritvora i komentirala zašto je osporena nadležnost Suda BiH.- Pranje novca se ne stavlja našem branjeniku na teret, to je sve što vam mogu reći. Šta god je rekao Kajganić i na šta se to odnosilo, našem branjeniku se na teret stavlja organizovani kriminal i dva krivična djela iz zakona Republike Srpske. Da pojasnim, kada se radi o organizovanom kriminalu iz nadležnosti BiH, on mora biti u okviru krivičnih djela iz nadležnosti Suda BiH. Pošto se ne radi o djelima iz nadležnosti Suda BiH nego RS zato smo osporili nadležnost ovog Suda - kazala je Nožica.

Pranje novca se ne stavlja našem branjeniku na teret, to je sve što vam mogu reći, kazala je

Nožica: "Djela koja se stavljaju na teret Nešiću nisu u nadležnosti Suda BiH"

Osman Duraković Bili je izuzetno vrijedan čovjek koji je umjesto penzije, izabrao rad i obavlja brojne poslove. On je, između ostalog, na tržište plasirao proizvode za koje kaže da su namijenjeni jačanju organizma.&nbsp;Njegova inspiracija je priroda i odlučio je iskoristiti ono najbolje iz nje, a iz razgovora s njim, može se naučiti mnogo toga.<h2>Proširenje ponude</h2>Za Durakovića nema nepoznatog posla. Na svom imanju proizvodi veliki broj poljoprivrednih kultura. Uzgaja voće i povrće, ribu, suši voće, uzgaja cvijeće i proizvodi njegove sadnice.Shvatio je da prilikom korištenja biljnih plodova, ono što je najbolje bacamo u smeće. Odlučio je da uradi suprotno, a za "Avaz“ je ispričao kako teče proces.- Meljem sve biljne plodove u brašno. Imam svoje sušare u kojima se prilikom sušenja odmah vrši i sterilizacija na 70 stepeni. Ta toplina istjera i crviće ili parazite koji se mogu naći u plodu, nakon čega počinjem proces mljevenja – objasnio je Duraković.

On u svojoj ponudi trenutno ima 17 artikala, ali planira da u idućoj godini širi ponudu za, barem, još deset.- Ovo brašno se koristi za poboljšanje organizma, imuniteta, naprimjer, glog se koristi za zdravlje srca, krvnih sudova, tako da, ono što smo dosad odbacivali ovako u potpunosti unosimo u organizam koji sam preradi brašno i uzme ono što mu treba – naveo je Duraković.Ističe da je to svakako bolji način obzirom da prilikom kuhanja i pripreme tih proizvoda ostane jako malo vitamina i minerala.- Konzumira se tako što jednu kašiku brašna umiješate u hladnu vodu ili mlijeko i popijete. Također, može se koristiti za pripremu kolača, torti u kojima naprimjer svaka kora može biti od druge arome.<h2>Prezadovoljni kupci</h2>Proizvode prodaje preko svoje stranice, ali češće dobija pozive, a dnevno prodao između 5 i 10 kilograma brašna.- Kupci su prezadovoljni. U posljednje vrijeme najčešće mi se javljaju dijabetičari koji tvrde da su smanjili upotrebu inzulina te su od svakodnevnog korištenja sveli na jednom-dvaput sedmično.Kaže da su kupci prezadovoljni. Najviše mu se javljaju dijabetičari koji tvrde da su smanjili upotrebu inzulina, od svakodnevnog korištenja došli su na jednom sedmično.<h2>Više vrsta</h2>U njegovoj ponudi može se naći više vrsta brašna. Izrađuje ga od košpica šljive, kajsije, breze, korijena maslačka, zove, drenjaka, gloga, divlje jabuke, zove, trnine, koprive, srijemoša, šipurka i drugih.

U posljednje vrijeme najčešće mi se javljaju dijabetičari koji tvrde da su smanjili upotrebu inzulina, kazao je

Osman Duraković Bili za "Avaz" o svojoj inovaciji: Meljem sve biljne plodove u brašno

Portalu "Avaza" javila se mještanka Garića kod Kotor Varoša u Republici Srpskoj, koja se požalila da od ponedjeljka nemaju struje, da su putevi neprohodni, a, prema njenim riječima, na njihove vapaje službe su se oglušile.- Ne žele da nam očiste jer, navodno, općina nije platila dugovanja prošle godine, tako da neće da dođu ove godine. Električari su dolazili u okolna sela i njima su otklonili kvar pa sada imaju struje - kazala je Hanna (prezime poznato redakciji).Mještani, koji su većinom starija populacija, moraju da se pješke probijaju kroz snijeg do trgovine koja je, kako navodi Hanna, udaljena dva sata.- Neki govore da bi električari došli da poprave kvar, ali mi moramo napraviti puteve kako bi prošli kroz njive - objasnila je Hanna.Ona je iz inostranstva došla u posjetu baki, dok su njeni roditelji u Gradišci i nisu mogli doći po njih dvije zbog neprohodnosti.

Općina nije platila dugovanja prošle godine, tako da neće da dođu ove godine, navela je Hanna

Očajni mještani Garića kod Kotor Varoši: "Struje nemamo od ponedjeljka, službe odbijaju da nam očiste puteve"

Dženana Terzić, žena s invaliditetom, samohrana majka dvoje djece, koja također žive s invaliditetom, primjer je upornosti, snage i hrabrosti u želji da za sebe i svoju porodicu stvori normalan život, koji je nije mazio.Osim svih nabrojanih poteškoća, definirao ju je i razvod, ali i gubitak majke koja joj je bila najveća podrška. Međutim, skupila je snagu i uz pomoć Udruženja "Ružičnjak“ uspjela da se aktivno uključi u lokalnu zajednicu, zaposli i osnaži i kao žena i kao osoba s invaliditetom.Ona je pokazatelj koliko je vrijedno, prema riječima Jasne Rebac, predsjednice "Ružičnjaka“, pronaći sposobnosti kod osoba s invaliditetom i usmjeriti se na njihovo jačanje, kako bi pridonosili zajednici, ali i normalno živjeli živote.Njima nije potrebno da žive od socijalne pomoći. Potrebni su im podrška, ulaganje u adekvatno obrazovanje i usmjeravanje. Njima je potrebna normalnost, te posao i "obična“ svakodnevica koju žive građani bez ovih problema.Dženana je borac, lavica, požrtvovana majka i nada za sve osobe s invaliditetom kojima poručuje da ako je ona uspjela, svi mogu.

Samohrana majka s invaliditetom hrabro kroči kroz život

Dženana Terzić: Majka lavica

Predsjednica Udruženja mladih osoba s invaliditetom "Ružičnjak-Los Rosales“ iz Mostara Jasna Rebac, za "Avaz“ je pričala o potrebama osoba s invaliditetom i kako ih uključiti u lokalnu zajednicu.&nbsp;Jedan od primjera uspješne rehabilitacije je Dženana Terzić, osoba s invaliditetom i samohrana majka dvojice sinova s invaliditetom, koja hrabro korača u nove pobjede, zajedno s njima se bori za svakodnevicu koju mnogi uzimaju zdravo za gotovo.<h2>Jačanje kapaciteta</h2>"Ružičnjak“ je nevladina, neprofitna organizacija osoba s invaliditetom starijih od 18 godina. Članovi su i muškarci i žene, a profilirala se kao lider organizacija u koaliciji HNK s divnim imenom –„ Zajedno smo jači“ koja uključuje organizacije i iz Čapljine, Čitluka, Jablanice, Prozor-Rame, Mostara i Konjica.- Kroz različite aktivnosti i brojne projekte utemeljili smo dva organa, a to je Vijeće mladih osoba s invaliditetom i Forum žena osoba s invaliditetom. Kao članica Foruma je i Dženana Terzić, 51, koja je nakon uključenja u „Ružičnjak“ i prolaska kroz razne rehabilitacijske radionice centra „Los Rosales“ uspjela ojačati i dići svoje kapacite te dobiti posao u socijalnom preduzeću u zaštitnoj radionici RADIN (Rad i Inkluzija). Utemeljitelj tog socijalnog preduzeća je upravo Udruženje“ Ružičnjak“ – kazala je Rebac. Udruženje nastoji kroz socijalizaciju, jačanje pojedinačnih kapaciteta, ojačati i kapacitete Udruženja i koalicije, kako bi članovi lakše ostvarili svoja tražena prava.- Dženana je jako vrijedna članica Foruma žena s invaliditetom. Također je vrijedna i kao zaposlenica zaštitne radionice RADIN. Ima dva sina i kao samohrana majka možemo reći da je žena borac. Imala je veliku podršku u svojoj majci, koja više nije među nama i koja ju je mnogo čemu naučila. Ona je zajedno sa svojim sinovima uspjela formirati svoj život na najbolji način u lokalnoj zajednici, ali i na svoje lično zadovoljstvo i svih oko njih – kazale je Rebac.<h2>Adekvatna prilika</h2>Istaknula je da, ako se svi potrude da prepoznaju sposobnosti osoba s invaliditetom, pogotovo mladih, može učiniti mnogo za njihov napredak.- Mislim da na primjeru Dženane Terzić, majke heroja, koja je uspješno obrazovala djecu u skladu s njihovim mogućnostima, brine o njima, o sebi, može se kazati osobe s invaliditetom mogu, žele i hoće, ali ako im društvo pruži adekvatnu priliku. Ona je jeftinija nego ulaganje u socijalne pomoći i davanja, i ne treba gledati na njih samo kao na osobe koje ne mogu – kazala je Rebac.Dženana Terzić je za "Avaz“ kazala kako je veoma zahvalna jer joj je Udruženje mnogo pomoglo, u svemu što je trebalo. Završila je srednju krojačku školu, a sada radi u restoranu. Ona je, također, poslala poruku svima: - Vjerujte u sebe i da mnogo toga možete postići. Ako sam ja uspjela, sigurno možete i vi – kazala je Terzić.<h2>Najbolji primjeri</h2>Dženana i njeni sinovi su najbolji primjeri koliko osobe s invaliditetom mogu doprinijeti, ne samo vlastitom radu i napretku već i građenju društva jednakih prilika.&nbsp;Oni ne žele da budu korisnici socijalne pomoći, ne žele da prazne budžet, nego da budu korisni zaposlenici u lokalnoj zajednici te da svojim radom, osposobljavanjem, doprinosom, pune te budžete, kako bi i neko drugi mogao bolje da živi, kazala je Rebac.

Ona je vrijedna zaposlenica zaštitne radionice, koja je uspjela da svoj život formira na najbolji način, kazala je Rebac

Jasna Rebac, predsjednica Udruženja "Ružičnjak", za "Avaz“: Borba za bolji život samohrane majke s invaliditetom

Benjamin Mujkić primljen je na najstariji univerzitet u Sjedinjenim Američkim Državama i jedan od najcjenjenijih – Harvard. I to u ranom roku. Dječak velikog uma, iz male zemlje, na putu je da cijeli svijet čuje za njega.Skromni mladi matematičar iz Novog Travnika učenik je četvrtog razreda Druge gimnazije u Sarajevu, a već je promijenio historiju. Prvi put je u BiH došla zlatna medalja s Internacionalne matematičke olimpijade u Velikoj Britaniji, koju je on ponosno okačio o svoj vrat.U nesigurnim vremenima za sve, i roditelje i njihovu djecu, Benjamin i slični njemu bacaju svjetlo na ispravni put i utabaju ga za generacije koje dolaze.Iako mlad, već sada pokazuje prave vrijednosti. Skroman, vrijedan i uporan, hrabro gazi u nove pobjede i ne dozvoljava da ga strah spriječi da pokuša ostvariti svoje snove. Iako je mislio da neće uspjeti, ipak je odvažno aplicirao na prestižne fakultete, što je rezultiralo pozitivnom odlukom na šta svaki građanin ove zemlje može biti ponosan.Ipak, skromno, zasluge pripisuje i svojim roditeljima za koje kaže da su mu uvijek bili najveća podrška. Njima svi treba da čestitamo, odličan su posao obavili i pokazali kako dijete može visoko da leti kada mu pomognete da raširi krila.

Skroman, vrijedan i uporan, hrabro gazi u nove pobjede

Benjamin Mujkić: Briljantan um

Mladi matematičar iz Novog Travnika Benjamin Mujkić našu zemlju predstavlja u najboljem svjetlu, nizajući uspjeh za uspjehom.&nbsp;On je učenik četvrtog razreda Druge gimnazije Sarajevo, a nedavno se s Internacionalne matematičke olimpijade u Velikoj Britaniji vratio sa zlatnom medaljom oko vrata. Njegov dugogodišnji, vrijedni trud i rad prepoznati su na prestižnom Univerzitetu Harvard od kog mu je stigla odluka da je primljen na studij.<h2>Konačna odluka</h2>Benjamin za "Avaz" kaže da nije bio siguran da će dobiti pozitivan odgovor iako su bliske osobe očekivale suprotno.- Dosta mojih prijatelja je očekivalo da ću biti primljen, međutim ja nisam bio siguran jer se jako puno ljudi prijavi na ovaj prestižni fakultet, oko 50.000, a samo 3,5 posto bude primljeno, tako da je prilično teško upasti. Također, iznenadilo me što sam odgovor dobio u ranom roku, jer obično pristižu u martu – navodi Mujkić.Ističe da su njegove aktivnosti i angažmani bili ključni da bude u konkurenciji za prolaz.- Prije svega, imao sam jako mnogo uspjeha na takmičenjima iz matematike i informatike što mi je dosta pomoglo. Osim toga, sudjelovao sam na raznim vannastavnim aktivnostima, neke sam i sam organizirao poput predavača u Klubu informatike u Drugoj gimnaziji, a tu je i volonterski rad koji mi je pomogao da steknem vještine potrebne za apliciranje na tako prestižne fakultete – objasnio je Mujkić.

On još nije donio konačnu odluku, jer pored Harvarda, čeka još odgovora.- Mislim da ću na koncu izabrati Harvard, jer je to ipak jedan od najboljih fakulteta na svijetu. Međutim, ipak ću sačekati i odluke ostalih fakulteta. Aplicirao sam i na Stanford, MIT, Princeton i Cambridge – kazao je Mujkić.<h2>Izbor studija</h2>Također, naveo je da ga najviše zanima primjena matematike u drugim oblastima, što utječe i na njegov izbor glavnog studija.- Planiram studirati kompjuterske znanosti s dodatkom primijenjene matematike. Međutim, ne biram ga na prvoj godini, već na početku druge godine službeno biram „major“ (glavni studij) – zaključio je Benjamin Mujkić.<h2>Historijska medalja</h2>- Nisam očekivao da ću ostvariti ovakav uspjeh na Internacionalnoj matematičkoj Olimpijadi. Posebno smo ponosni jer je po prvi put u historiji BiH zlatna medalja došla u našu zemlju, što je veliki uspjeh. To mi je svakako otvorilo mnoga vrata i u budućnosti – istakao je Mujkić.Kada sam u jedan ujutro vidio odluku i kad su mi počele konfete izlaziti, bio sam preponosan.Roditelji su mi oduvijek najveća podrška, uvijek su bili uz mene i presretni su zbog ovog uspjeha i ostvarenja mog cilja.

On još nije donio konačnu odluku jer čeka odgovore i s ostalih prestižnih fakulteta

Veliki uspjeh mladog matematičara: Benjamin Mujkić primljen na prestižni Harvard

Almin Zrno, jedan od najistaknutijih bh. fotografa, rođen je 1966. godine u Sarajevu. Daleko od svjetskih centara fotografije, Zrno je rano otkrio ljubav prema fotografiji, dok je u tamnoj komori razvijao svoje prve uratke. Autor je dvije monografije i dobitnik sedam prestižnih nagrada „Collegium Artisticum“ za najbolju fotografiju. Također, nosi status istaknutog samostalnog umjetnika Kantona Sarajevo. Dugo se bavio dokumentarnom fotografijom, a jedan od njegovih najpoznatijih radova „Majka Srebrenice“ bio je prekretnica u njegovom umjetničkom stvaralaštvu. Zbog ove fotografije odlučio je da se više neće baviti tim žanrom.<h2>Ključ uspjeha</h2>Kako ste se zaljubili u fotografiju? Šta je prevagnulo da se bavite tim pozivom?

- Prevagnuo je moj prvi susret sa tamnom komorom, jer kada sam počinjao to je bilo vrijeme filma, razvijača, fiksira. Moj prvi ulazak u laboratoriju, crveno svjetlo, taktilnost, šnjiranje filmova, razvijanje fotografija i njihovo pojavljivanje su za mene bili, očito, kobni. Imao sam tada oko 14–15 godina.Dakle, Vi ste od malena znali kojim ćete putem krenuti?- Nisam, iskreno. Malo sam šverao, ali sam se, nasreću, vratio ovome u čemu sam sad i sigurno ne bih bio sretniji da radim bilo šta drugo, koliko sam sretan što se bavim fotografijom.Kako zadržati tu sreću i ljubav prema poslu, posebno danas kada se ljudi bore da zarade i prežive, zbog čega se nerijetko i izgubi ta ljubav?- Posvećenost i upornost su svakako ključ svakog uspjeha. To je jedna stvar, a druga je da morate vjerovati u sebe. Treća stvar, to što radite mora biti provjereno na neki način. Da zaista ima vrijednost, i ako ispunite sve to, sigurno ćete moći da uživate radeći što volite. Naravno, ako radite za pare, onda bježite iz bilo kog biznisa, ali ako radite jer je to dio vas, onda ćete uživati. Naravno, samo treba izbaciti konzumeristički, materijalistički dio iz života i odjednom je sve nekako lakše. Ako vas definira skupi auto ili more nekretnina, onda sto posto ne uživate u tome što radite, samo ste robovi novca.Smatrate li da je u BiH svijest malo razvijenija kada je riječ o fotografiji, cijeni li se ona danas malo više nego ranije?- Svako vrijeme ima svoje breme i to je kriva koja ide, pa se desi da imate špic, onda naiđe ravna linija ili propadanje i sve tako u krug. Nije stvar samo u fotografiji, mnogo je kompleksnije. U današnje doba se ne kupuje djelo, nego potpis umjetnika, a djelo postaje čak irelevantno u svemu tome. Ako umjetnost stanuje u vama i ima potrebu da vrišti iz vas i da je realizirate, vi udovoljavate tom porivu i ne promišljate o parama niti o poziciji, jer sve je drugo pragma ili pokvarenost. Život stvaraoca se ne odvija na način da prati modu. On prati svoj unutrašnji glas i intuiciju koja ga vodi kroz život i govori mu šta bi trebao da radi. Ne prati se sredina niti trend. Nažalost, mnogo umjetnika je kroz historiju postalo poznato i priznato poslije svoje smrti, to je očito neki usud. Daleko od toga da se ja kompariram s njima, samo uživam u ovome što radim i vjerovatno je to formula za uspjeh. Sad, bilo da je u pitanju fotografija, instalacija, videouradak, film, to sve zavisi i od toga koliko se priča o tome. Nažalost, likovne kritike je jako malo, ona se uvijek svodi na glorifikovanje.Pretpostavljam da je lični izražaj, lični pečat, zapravo osnova umjetničkog rada. Kako, zapravo, pronaći sebe, kako doći do dubine svog bića?- Eh, to je pitanje od milion dolara. Svakome ko stvara i ima potrebu da se izražava, samo je vrijeme to koje definiše i ispolira osobu, i ako ima tu stvarno nešto, u konačnici dobijete, uslovno rečeno, vaš potpis ili pečat. Kad vidite taj rad, onda na prvu kažete: „Ovo mi liči na (nekoga)“ i to je onda zaista to. Put do te tačke je jako dug i trnovit i prožet s milion pitanja i borbi sa samim sobom, dok ne dođeš do nečega što misliš da je ti. Da je tvoj rukopis, potpis, tvoje svjetlo i izražaj, nešto što bi ljudi prepoznavali. To je jedno putovanje koje traje dugo i ono se mijenja, svi se mi mijenjamo. Ako si zaista iskren onda je sasvim normalno da se mijenjaš, jer se u suprotnom nalaziš u nekoj zoni komfora. Zato i jesu najljepše neke retrospektivne izložbe majstora kojeg gledate po fazama, godinama, i možete prepoznati bol ili bolest koja ga je transformisala u potpuno drugi izražaj.

Koliko je važno da se čovjek osami i suoči se s onim što mu se ne sviđa?- To je apsolutno nužno. Spoznaja samog sebe koja proizilazi samo iz samoće i, nažalost, nekog bola. Čovjek mora izaći iz zone komfora i ostati sam sa svojim mislima, još ako je u nekoj boli, ta introspekcija gdje tragaš, odjednom se otvore neke misli i sobe za koje nisi bio svjestan da imaš snage da prođeš kroz to sve. Onda se otvaraju i neke nove slike, vizija, naprimjer, meni je to bio period pandemije. Ja sam, naprimjer, bio u ratu ovdje i to je jedno od iskustava koje me definisalo. Ja sam jedan čovjek prije rata i drugi poslije. Isto tako sam jedan čovjek prije korone i jedan poslije. Onda vidiš da ustvari samo neke ekstremne situacije te dovode do nekih razrješenja i novih puteva kojima se jednostavno prepustiš nekom intuicijom i kreneš njima.<h2>Trnovit put</h2>Šta fotografiju čini posebnom, da se istakne među sto drugih?- Nemam odgovor na to pitanje, jer kao što je otisak prsta jedinstven, tako je i sa fotografijama. Možemo stajati na istom mjestu, imati iste alate, napravit ćemo dva različita djela. Ja ne promišljam na taj način, samo se trudim da viziju i san koji imam u tom trenutku ostvarim najbolje što znam. Savršenstvo ne postoji, ne moramo biti savršeni da bismo bili sretni i zadovoljni radom koji smo uradili. S druge strane, imamo taj profesionalni, etički, moralni stav o sebi, da ipak do neke tačke morate doći i poštovati je. Put do trenutka kada vi izložite neko svoje djelo je trnovit i zavisi od puno faktora. Nema tu formule, ali u tome i jeste ljepota. Nemir koji nosi stvaralac u vrijeme filma je bio puno izraženiji nego što je danas u vrijeme digitale. Tada ste imali film ili dva i odete na teren, a na ekranu ne vidite šta snimate. Upotrebljavala su se sva znanja i vještine, svi mogući alati do kojih ste došli da snimite najbolje što znate i umijete. Onda se zatvorite u laboratoriju i razvijete taj film i osjetite neko odgođeno zadovoljstvo, adrenalin. Mi danas živimo prebrzo, i to nije dobro za čovjeka, samo trpamo u sebe, ne razumijemo, nije nam jasno, ali idemo dalje.Više od dvije decenije se bavite ovim poslom, na šta ste najviše ponosni u svojoj karijeri?- Ponosan sam što sam ostao čovjek sve ovo vrijeme, a sve drugo trebaju da kažu drugi. Fol je moći sebe pogledati u ogledalu i moći dignute glave proći kroz ovaj grad. Beskrajno sam sretan i ispunjen sa svim što je bilo, a naravno radujem se ovome što dolazi i živim u ovom trenutku, bavim se stvarima koje me ushićuju i čine sretnim.<h2>Nova izložba</h2>- Ja sam uplovio u neki novi likovni jezik. Otišao sam malo od fotografije jer mi je u jednom trenutku za ovo što radim bila nedostata, nisam htio raditi 2D format, nego sam morao imati 3D i ušao sam u instalacije i trenutno sam u tim nekim pleoneksičnim govorima. Prije dvije godine u Umjetničkoj galeriji bio je izložen rad „Pleonexia I“, ove godine je u Europe Houseu i u Tuzli bila izložena „Pleonexia II“, a iduće godine, vrlo brzo će biti „Pleonexia III“, i to mi stvara neke lijepe misli i osjećanja, ne znam kako da ih opišem. I ova instalacije će biti ispričana na nefotografski način, neki neonski radovi, toliko mogu trenutno reći.

U današnje doba se ne kupuje djelo, nego potpis umjetnika, a djelo postaje čak irelevantno u svemu tome

Almin Zrno za "Avaz" o ljubavi prema umjetnosti: Ponosan sam što sam ostao čovjek sve ovo vrijeme

Ovih dana vremenske prilike u Bosni i Hercegovini su promjenjive, a većina građana se pita hoće li snijeg zabijeliti naše prostore. Meteorolog Bakir Krajinović za „Avaz“ je istaknuo da u subotu slijedi stabilizacija vremenskih prilika.- Vikend pred nama će proteći u stabilnom vremenu, a novo pogoršanje očekuje se u nedjelju popodne, kada frontalni sistemi sa sjeverozapada nose hladan i vlagom bogat zrak. U takvim okolnostima, očekuju se padavine sve do 27. decembra. U Bosni će dominirati susnježica i snijeg, a u Hercegovini povremeno može padati kiša. Vrijednosti temperature zraka će biti u granicama uobičajenim za kraj decembra i u takvim okolnostima trebala bi proteći cijela naredna sedmica – naveo je Krajinović.Kako ističe, stabilizacija vremenskih prilika i prestanak padavina očekuje se od 27. decembra pa do kraja mjeseca, s tim da će temperaturne vrijednosti u tom periodu biti nešto niže pa, prema trenutnim prognoznim modelima, dočekat ćemo novogodišnje praznike bez sniježnih padavina, ali s vrlo niskim vrijednostima temperature zraka.- Međutim, za detaljniju i pouzdaniju prognozu za novogodišnje praznike i doček na otvorenom savjetujem svima da se informiraju na stranici Federalnog hidrometeorološkog zavoda, gdje mogu pročitati kratkoročnu vremensku prognozu uoči Nove godine. Sve što sam naveo su izgledi vremena i kao takvi trebaju nam poslužiti kako bismo kreirali planove – objasnio je Krajinović

Temperaturne vrijednosti zraka će biti vrlo niske, kazao je

Bakir Krajinović za "Avaz": Novogodišnje praznike dočekat ćemo bez snijega

Berber iz Sanskog Mosta Ahmed Malešević odlučio je ući u Novu godinu čineći dobra djela. Penzioneri će kod njega moći dobiti besplatno šišanje, što je obradovalo i raznježilo mnoge. To nije neka trenutna akcija, jer je Ahmed odlučan da im na taj način olakšava sve dok može.- Dok sam ja živ i dok radim, penzioneri kod mene mogu dobiti šišanje besplatno. Znate kakva je situacija kod nas. Često su se dešavale situacije da oni svakako nisu mogli da plate, pa sam im izlazio ususret. Nije to nikakvo sažalijevanje njih, jednostavno da im malo pomognem i poguram ih, pa makar kroz šišanje – rekao je Malešević za "Avaz".Kazao je kako se nada odazivu građana i da će projekt ubrzo krenuti u realizaciju.- Uvijek izlazim ususret težim slučajevima. Što se tiče socijalno ugroženih, ratnih vojnih invalida, bolesnih ljudi, demobilisanih boraca, tu kod mene nikad nema problema s plaćanjem – naveo je Malešević.U vremenu kada se većina bori da zaradi novac, odricanje dijela zarade nosi veliki značaj.- Ja svoj cijeli život gledam kroz vjeru i ovo što radim je u vjerskom duhu. Nema veze ni s materijalnim stvarima, niti bilo čim drugim. Samo molim Allaha, dž. š., da nam ova djela upiše u dobro i da iz ovoga ljudi pokušaju izvući neku dobru pouku te da se svako na svoj način angažira. Trebamo da se takmičimo u dobrim djelima i kad bi svako dao barem malo od sebe, postigli bismo puno toga – poručio je Malešević.

Penzionerima nudi besplatno šišanje sve dok je živ i dok radi

Malešević: Nadam se da će se svako angažirati

Humanost berbera Ahmeda Maleševića: Trebamo se takmičiti u dobrim djelima

Građani Bosne i Hercegovine, a posebno Sarajeva, godinama su izloženi zdravstvenom riziku zbog onečišćenog zraka u zimskim mjesecima uzrokovanog upotrebom krutih goriva pri zagrijavanju domaćinstava, ali i prevelikim brojem automobila.<h2>Nema pravila</h2>Pulmolog Mujo Hošić za "Avaz“ je kazao kako više nema pravila. Ugroženi su svi.- Sve je uvijek isto, samo svake godine gore. Neki kažu kako se sjećaju da je i u njihovoj mladosti bilo smoga, ali nije. Bilo je magle, a sastav smoga i magle su dva različita pojma. Trenutni sastav smoga je ubitačan i zaista se ne može reći da je neko manje ili nikako ugrožen – objasnio je dr. Hošić.Kako kaže, jedino se postavlja pitanje kako će čiji organizam reagirati na ovo što udišemo.- Mi praktično udišemo kiselinu, jer u ovom smogu ima i sumpor-dioksida, azotnih oksida i ostalo. Prema tome, maske ne pružaju apsolutno nikakvu zaštitu. Jedino rješenje jeste da onaj ko je u mogućnosti ostane kod kuće ili se zaputi na planinu – naveo je dr. Hošić.Prema njegovim riječima, uništeno je sve što je moglo biti uništeno i niko ništa ne poduzima, iako se upozorenja neumorno ponavljaju.- Ako u mahali ima 100 ložišta, a u njih pet se loži, to je sasvim dovoljno da se zagadi cijela mahala i tako u gotovo svakoj. Osim toga, lože se stvari koje se nipošto ne bi smjele ložiti. Zatim, kvalitet goriva kod nas i količina sumpora u gorivima je ubitačna – kazao je dr. Hošić.<h2>Samo tonemo</h2>Dalje, navodi, Sarajevo je bilo projektovano za približno 30.000 vozila, sada ih ima više od 130.000, a prosječna starost je 17-18 godina.- Šta god da se predloži, neko se u toj priči nađe ugrožen, prema tome, samo tonemo bez obzira koliko se ponavljamo. Maske mogu zaštititi od prehlade, ili druge ako ste vi prehlađeni, ali od ovih čestica sasvim sigurno neće zaštititi, pogotovo od kiseline, a svako je ovih dana mogao primijetiti ukoliko pješice ide na posao da svrbe oči i nos, što se dešava zbog kontakta s opasnim hemijskim spojevima – zaključio je dr. Mujo Hošić.<h2>Različite posljedice</h2>Ljudi imaju različite zdravstvene posljedice od izlaganja zagađenom zraku. Kratkoročne posljedice uključuju bolesti poput upale pluća ili bronhitisa, iritaciju nosa, grla, očiju ili kože kao i glavobolju, vrtoglavicu i mučninu.&nbsp;Dugoročne posljedice čak mogu dovesti do smrti osobe. One uključuju bolesti srca, rak pluća i respiratorne bolesti poput emfizema. Zagađen zrak također može dugoročno oštetiti živce, mozak, bubrege, jetru i druge organe ljudi. Neki naučnici sumnjaju da zagađivači zraka uzrokuju i urođene nedostatke.

Svi su ugroženi, samo se postavlja pitanje kako će čiji organizam reagirati na ovo što udišemo, kazao je

Hošić: Maske ne pružaju nikakvu zaštitu

Pulmolog Mujo Hošić za "Avaz" o zagađenju: Udišemo kiselinu, sastav smoga je ubitačan

Priču o uspjehu bosanke Ede Džinović, prijeklom iz Gradačca, prenijeli su brojni svjetski mediji.&nbsp;Pažnju javnosti izazvao je revolucionarni naučni rad koji se odnosi na razvijanje naprednih sistema s ciljem poboljšanja stabilnosti tradicionalnih totalnih proteza upotrebom rješenja iz prirode, a objavljen je u prestižnom naučnom časopisu "Advanced Materials Technologies“. Ovo istraživanje pruža rješenja za više od 350 miliona ljudi širom svijeta.<h2>Odlične reakcije</h2>Eda niže uspjehe od početka školovanja. Tako je osnovnu školu i Gimnaziju u Gradačcu završila kao učenica generacije, zatim Stomatološki fakultet, gdje je bila dobitnica Srebrene značke Univerziteta u Sarajevu. Magisterij regenerativne stomatologije je potom nastavila na Kraljevskom koledžu u Londonu te je po završetku upisala doktorski studij na istom koledžu.- U sklopu ovog projekta, koji je ujedno i osnova mog doktorskog studija, mi smo nastojali unaprijediti postojeće terapijske mogućnosti za osobe koje nose totalne proteze i koji zbog zdravstvenih ili finansijskih razloga ne mogu posegnuti za implantatima. Ideju smo “pronašli” u prirodi. Poznato je da u biljnom i životinjskom svijetu postoje različite adaptacije koje pomažu organizmima da se bore i prežive, da grabe plijen ili da se pričvrste za podlogu kako bi se kretali. Hobotnica je bila jedan od izvrsnih primjera kako se principi biomimetike, tj oponašanja dizajna i procesa iz prirode, mogu upotrijebiti u svakodnevnom životu – objasnila je Džinović.

Dodaje da su kroz tu inspiraciju dublje ušli u tematiku i otkrili da se slični principi koriste za pojačavanje ljepljivosti hirurških flastera i uređaja za monitoring u medicini.- Pipci hobotnice su nam služili kao fizički izvor ljepljivosti, ali smo odlučili da ubacimo i hemijske elemente. Ja sam odlučila da probam da li će proteza premazana keratinom hemijski se vezivati za keratin na sluznici.&nbsp;Naši rezultati su pokazali čak i dvostruko jače vezivanje u prisustvo pipaka i keratina, što je super osnova za kliničko istraživanje koje i predstavlja naš naredni korak. Reakcije su odlične. Brzo su vijest o ovome proširili BBC, "The Times“, "The Telegraph“, "The Mirror“, "The Sun“ i drugi mediji u širom UK, Evrope i Azije – kazala je Džinović.<h2>Planovi za budućnost</h2>Eda je trenutno treća godina doktorskih studija, radi na završnim eksperimentima i time ulazi u finalnu, četvrtu godinu koja će se sastojati od eksperimenata i pisanja doktorske disertacije.- Nakon toga, voljela bih odraditi i kraći postdoktorski studij koji bi mi dao drugu dimenziju jer bih, osim istraživanja, imala i više kontakta sa studentima, što bi me pripremalo za budućnost. Voljela bih da budem klinički akademik (clinical academic), da se bavim stomatologijom u praksi, ali i nastavim s istraživačkim, akademskim radom te da imam svoju grupu studenata. Nadam se da ću to ostvariti – navela je Džinović.<h2>Prirodne nauke</h2>Nauka me uvijek zanimala. Sjećam se da sam već u osnovnoj školi naginjala prema prirodnim naukama. Voljela sam da učim o načinu kako se stvari dešavaju, zakonima i principima, i sve mi je to bilo nekako logično i lako za savladati. Stomatologija mi se svidjela, jer je povezivala sve grane koje sam voljela, kao i mogućnost da nakon faksa nastavim kliničku praksu i/ili istraživački rad.Povratak u BiH je svakako opcija, ukoliko nađem prilike kojima težim.

Njeno istraživanje fokusira se na inovativno poboljšanje stabilnosti totalnih zubnih proteza

Doktorantica iz Gradačca niže postignuća: Naučni uspjeh Ede Džinović odjeknuo svijetom

Monika Blaž ponosna je majka dvojice prijevremeno rođenih dječaka koji sada bezbrižno uživaju u djetinjstvu. Međutim, put do toga bio je veoma težak, vodili su velike bitke, od kojih je svaka bila strašnija od prethodne.<h2>Devet godina</h2>Naime, Monika je dugo priželjkivala trudnoću koja će opstati jer je imala četiri spontana pobačaja. Ni za jedan nije utvrđeno šta je uzrok.- Kada sam zatrudnjela s Petrom, javio mi se hipertonus maternice, gdje, u suštini, maternica tretira bebu kao strano tijelo i pokušava ga odbaciti. Izdržali smo do 32. tjedna trudnoće i tada je uslijedio porođaj. Petar je rođen s dva i po kilograma te je, sva sreća, u bolnici bio samo pet dana, nije imao drugih posljedica - započela je Monika Blaž svoju priču za „Avaz“.Nakon Petra hrabro se odlučila da ponovo zatrudni, ali, nažalost, bezuspješno. Pokušali su i putem vantjelesne oplodnje jer je izgubila blizanačku trudnoću. Međutim, na koncu se otkrilo da ima endometriozu te je uz pomoć terapije uspjela ostati trudna. Devet godina je trajala borba, ali sreći nije bilo kraja.- Tokom te trudnoće dobila sam gestacijski dijabetes. To se donekle držalo pod kontrolom, do nekog 26. tjedna, kada mi je šećer toliko porastao da je izazivao kontrakcije i počeo djelovati na bebine organe, pa je odlučeno da me porode u nepunih 28. tjedana trudnoće. Rodila sam Davida - kazala je Blaž.Njen David rođen je s 1.725 grama, bio je dug 46 centimetara i nije disao pri rođenju. Bio je na CPAP-u (respiratorna podrška), da bi mu se peti dan stanje pogoršalo.- Nažalost, dobio je moždano krvarenje, pa su ga reanimirali i stavili na respirator. Dali su mu lijekove za podizanje pulsa i pritiska, zbog čega su mu otkazali bubrezi. Doktorica nas je nazvala da nam kaže da ne mokri već dva dana i da su prognoze loše. Već tu noć je rekla da joj je žao i da se beba neće moći spasiti - opisala je Blaž.Cijelu noć su se, kako kaže, molili za neko čudo kako bi David preživio. Navečer je dobila poziv od doktorice koja joj je saopćila da se „desilo čudo i da je beba mokrila“.- Nije mogla vjerovati jer mu nisu davali nikakve prognoze. Boja kože mu je bila zeleno-žuta i nije dobro izgledao. Svi su rekli da je on čudo. Poslije toga je tri puta imao sepsu, izljev vode u pluća, čak su mu u jednom momentu htjeli operirati crijeva - navela je Blaž.<h2>Velike posljedice</h2>David se borio 70 dana u inkubatoru, ovisan o kisiku, ali je, zahvaljujući upornosti svojih roditelja, iako im je rečeno da neće hodati, on sada jedan aktivni četverogodišnjak koji pjeva pjesmice i trčkara kao i njegovi vršnjaci.- Veoma sam se čudno osjećala kad sam došla kući, nisam znala hoću li se moći povezati s njim. Osjećala sam kao da sam rodila dijete koje mi je neko otrgnuo iz ruku. Teško sam sve podnosila i potražila sam psihološku pomoć, što svima savjetujem. Sve što se desilo ostavilo je velike posljedice, poput neizvjesnog straha, ne znam kako drugačije opisati - objasnila je Blaž.Kaže da je krivila sebe, svoje tijelo, iako su joj ljekari rekli da je uradila sve što je mogla.

- Kad sam rodila prvog sina prijevremeno, ljekar mi je rekao da su male mogućnosti da se desi drugi prijevremeni porod. Meni se desio, i to ranije nego prvi. Srećom, moja djeca su dobro i idemo hrabro dalje - zaključila je Monika Blaž.<h2>Nećemo odustati</h2>- Naše udruženje prijevremeno rođene djece „Mali heroji“ već dvije godine aktivno radi na podizanju svijesti, edukaciji i sličnim aktivnostima. Kod nas u BiH je veliki problem što majke ne smiju vidjeti dijete u tim situacijama, istraživali smo, to je u drugim zemljama sasvim normalno, čak i, prema brojnim istraživanjima, poželjno. Nećemo odustati, borit ćemo se kao i ova dječica, kako bi to postala praksa i kod nas - kazala je Monika Blaž.

Već tu noć doktorica je rekla da joj je žao i da se beba neće moći spasiti, kazala je Blaž

Monika Blaž, majka prijevremeno rođene djece, za "Avaz": David je 70 dana vodio bitku u inkubatoru

Emina Mujanović iz Kalesije iza sebe već ima sedam izdatih knjiga, a piše i osmu. Taj broj je za pohvalu, pogotovo što se među koricama tih knjiga krije borba hrabre 30-godišnjakinje, koja s mišićnom distrofijom živi pune 23 godine i koja je na svako „ne možeš“ što je čula u životu pokazala da može i više.<h2>Mnogo problema</h2>Svoju priču započela je kazavši da se razboljela sa samo sedam godina, a već s 11 prestala je hodati te je završila u kolicima. - Tokom osnovnog obrazovanja prošla sam svašta. Moja okolina nije shvatala šta se to sa mnom dešava i nisam bila baš najbolje prihvaćena. Roditeljima su govorili što me ne liječe, ali nisu shvatali da za ovu bolest, nažalost, nema lijeka. U školi me nisu htjeli prihvatiti, pogotovo moj tadašnji nastavnik, te se majka morala izboriti da krenem u prvi razred - kazala je Mujanović.Prisjeća se kako je to bio izuzetno težak period, posebno za nju i njenu majku, jer je tada njena sestra bila mala, a otac je radio van države. Majka je vodila u školu do 4. razreda, međutim, problemi su nastupili kada je trebala nastaviti s obrazovanjem.- Škola u koju sam trebala ići bila je udaljena više od 10 kilometara i bilo je potrebno da putujem autobusom. Ja to nisam bila u mogućnosti te sam pauzirala godinu. Međutim, jedna od mojih nastavnica učinila je sve što je bilo u njenoj moći da nastavim sa školovanjem pa su kući dolazili nastavnici svakih 15 dana, ispitivali me i zadavali zadatke, pa sam tako uspjela završiti školu - objasnila je Mujanović.Nažalost, nije mogla nastaviti srednjoškolsko obrazovanje. Problema je bilo mnogo. Osim neprilagođenosti prostora za invalide, za osoblje je to predstavljalo bauk, pa je jednostavno nisu željeli primiti.Nakon promocije jedne od svojih knjiga dobila je priliku upisati srednju školu. Upisala je smjer za web i grafičkog dizajnera i uspjela završiti jedan razred, međutim, nije mogla nastaviti. Bilo je prenaporno.- Počela sam pisati 2013. godine, onako tajno, za sebe. Nikad nisam mislila da ću postati pisac - rekla je Mujanović.Ponuđeno joj je da izda knjigu te navodi kako su je ispočetka svi podržavali, ali kad je došlo do izdavanja, nikoga nije bilo. Uz nju je ostala samo porodica.- Odlučila sam da napišem autobiografsku knjigu, nakon koje se i saznalo za mene. Od tog momenta samo sam nastavila pisati i tako došla do ovog broja izdatih knjiga. Pišem i osmu knjigu, koju sam započela prije tri godine, dok sam bila u mogućnosti da sjedim i pišem lijevom rukom i dok je sve, takoreći, bilo idealno - opisala je Mujanović.

<h2>Pogoršalo se</h2>Pisala je pomalo, ne sluteći da će se stanje pogoršati i da neće moći koristiti lijevu ruku.- Mjesecima sam bila u teškom stanju pa sam odlučila da probam desnom rukom tipkati na telefon. Išlo je sporo i bilo je jako bolno, ali na kraju sam uspjela. Od tog dana počela sam da pišem i nastavila s knjigom - kazala je Mujanović.Eminina priča je nevjerovatna, ona je inspirativna, neustrašiva, borbena. Kako kaže, njen život je njoj prelijep, baš ovakav kakav jeste, bez obzira na sve poteškoće.- U mojoj kući se bolest rijetko spominje, život teče normalno i mene tretiraju ravnopravno - zaključila je Emina Mujanović.

Počela sam pisati 2013. godine, onako tajno, za sebe, ali nikad nisam mislila da ću postati pisac, rekla je

Emina Mujanović o svojoj bolesti i istrajnosti za "Avaz": "Meni je moj život prelijep, baš ovakav kakav jeste"

Sestre Ajla i Belma Šišić, inžinjerke proizvodnje, nisu se dvoumile u vezi s idejom da pokrenu svoj mali biznis, te su hrabro, sa samo 24 godine, zakoračile u poduzetnički svijet. Pri završetku studija, koji im je bio odlična podloga za poduzetništvo, osnovale su „Florentina art“ i ponudile bh. tržištu unikatne predmete izrađene od epoksi smole.<h2>Smišljaju dizajne</h2>Kreativnost su pokazivale odmalena, ali ovo im nikada nije bio hobi. Zacrtale su svoj cilj i odmah započele s proizvodnjom.- Iako smo bile mlade, hrabro i odvažno smo ušle u cijelu priču i uspjele se izboriti s konkurencijom i svim ostalim preprekama na koje smo nailazile. Hvala Bogu, radimo već tri godine, ali priznajem da nam roditelji priskoče u pomoć kada nam je potrebno, pomognu da pakujemo i slično - kazala je Ajla Šišić za „Avaz“.Početak je bio izazovan. Iako je moglo biti obeshrabrujuće jer ih je okolina u početku uvjeravala da se na našem tržištu ne cijeni ručni rad, one ipak nisu odustajale od svoje vizije.

- Govorili su da nam se neće isplatiti, međutim, mi smo dokaz da to apsolutno nije tačno. Prebukirane smo po mjesec-dva unaprijed, ne stižemo sve izraditi koliko imamo narudžbi. Iako je možda, prema nekim standardima, naš proizvod skup, ipak se pokazalo da smo uspjele očarati mušterije i zaista su pokazali da izuzetno cijene naš rad - dodala je Šišić.Kada je u pitanju širenje posla, istaknula je da nije baš jednostavno pronaći nekoga ko bi mogao raditi ovaj posao s njima, jer nije uobičajeno zanimanje.- Ovo ne može svako da radi. Morate biti veoma kreativni, naprimjer, mi same smišljamo naše dizajne, a tu je i proces same izrade. Ono što širimo stalno jeste paleta naših proizvoda. Recimo, nedavno smo osmislile „Vječni rokovnik“. Korice su od epoksi smole, a unutra je papir koji se može refilovati kada se potroši i kada ga neko kupi, ima ga zauvijek, samo je potrebno mijenjati papir. Cilj nam je bio da napravimo nešto što se može prenositi generacijama, a samim tim je i ekološki prihvatljiv - objasnila je Šišić.<h2>Predivni komadi</h2>Ovaj materijal omogućava im da stvaraju razne predmete poput satova, ukrasnih tanjira, tacni, levhi, privjesaka i još mnogo toga. Kombinirajući vještinu i maštu, nastaju predivni komadi koji privlače i oduševljavaju ljude.Za sebe kažu da im je misija donijeti ljepotu i originalnost u svakodnevni život kroz unikatne proizvode.- Naša povezanost ide daleko izvan porodičnih veza, ona je srce našeg brenda. Zajedno radimo na svakom projektu, kombinirajući različite talente i ideje kako bismo stvorile proizvode koji odišu inovacijom i estetikom - rekla je Ajla Šišić.<h2>Jedinstven trag</h2>- Svaka velika ideja nekad je bila samo san. Mladi ste, puni strasti i energije - iskoristite to. Nježno gradite svoje snove, korak po korak, i vjerujte da je svaka prepreka samo prilika da postanete jači. Svijet čeka vaš trag, onaj jedinstven i neponovljiv - poručila je Ajla.

Primarijus doktor Amela Karabeg za "Avaz": Botoks kao sredstvo za uljepšavanje, ali i protiv glavobolje

Nožica: "Djela koja se stavljaju na teret Nešiću nisu u nadležnosti Suda BiH"

Osman Duraković Bili za "Avaz" o svojoj inovaciji: Meljem sve biljne plodove u brašno

Očajni mještani Garića kod Kotor Varoši: "Struje nemamo od ponedjeljka, službe odbijaju da nam očiste puteve"

Dženana Terzić: Majka lavica

Jasna Rebac, predsjednica Udruženja "Ružičnjak", za "Avaz“: Borba za bolji život samohrane majke s invaliditetom

Benjamin Mujkić: Briljantan um

Veliki uspjeh mladog matematičara: Benjamin Mujkić primljen na prestižni Harvard

Almin Zrno za "Avaz" o ljubavi prema umjetnosti: Ponosan sam što sam ostao čovjek sve ovo vrijeme

Bakir Krajinović za "Avaz": Novogodišnje praznike dočekat ćemo bez snijega

Humanost berbera Ahmeda Maleševića: Trebamo se takmičiti u dobrim djelima

Pulmolog Mujo Hošić za "Avaz" o zagađenju: Udišemo kiselinu, sastav smoga je ubitačan

Doktorantica iz Gradačca niže postignuća: Naučni uspjeh Ede Džinović odjeknuo svijetom

Monika Blaž, majka prijevremeno rođene djece, za "Avaz": David je 70 dana vodio bitku u inkubatoru

Emina Mujanović o svojoj bolesti i istrajnosti za "Avaz": "Meni je moj život prelijep, baš ovakav kakav jeste"

Ajla i Belma izrađuju predmete od epoksi smole: Sestre Šišić očarale tržište unikatnim proizvodima

Primarijus doktor Amela Karabeg za "Avaz": Botoks kao sredstvo za uljepšavanje, ali i protiv glavobolje

Nožica: "Djela koja se stavljaju na teret Nešiću nisu u nadležnosti Suda BiH"

Osman Duraković Bili za "Avaz" o svojoj inovaciji: Meljem sve biljne plodove u brašno

Očajni mještani Garića kod Kotor Varoši: "Struje nemamo od ponedjeljka, službe odbijaju da nam očiste puteve"

Dženana Terzić: Majka lavica

Jasna Rebac, predsjednica Udruženja "Ružičnjak", za "Avaz“: Borba za bolji život samohrane majke s invaliditetom

Benjamin Mujkić: Briljantan um

Veliki uspjeh mladog matematičara: Benjamin Mujkić primljen na prestižni Harvard

Almin Zrno za "Avaz" o ljubavi prema umjetnosti: Ponosan sam što sam ostao čovjek sve ovo vrijeme

Bakir Krajinović za "Avaz": Novogodišnje praznike dočekat ćemo bez snijega

Humanost berbera Ahmeda Maleševića: Trebamo se takmičiti u dobrim djelima

Pulmolog Mujo Hošić za "Avaz" o zagađenju: Udišemo kiselinu, sastav smoga je ubitačan

Doktorantica iz Gradačca niže postignuća: Naučni uspjeh Ede Džinović odjeknuo svijetom

Monika Blaž, majka prijevremeno rođene djece, za "Avaz": David je 70 dana vodio bitku u inkubatoru

Emina Mujanović o svojoj bolesti i istrajnosti za "Avaz": "Meni je moj život prelijep, baš ovakav kakav jeste"

Ajla i Belma izrađuju predmete od epoksi smole: Sestre Šišić očarale tržište unikatnim proizvodima