Razvijene evropske zemlje već nekoliko godina sindrom sagorijevanja na poslu ili "burnout“ priznaju kao profesionalnu bolest, a, prema istraživanju stručnjaka, burnout nastaje posljedično kontinuiranom stresu na radnom mjestu te nije povezan s nekim od drugih poremećaja.<h2>Gubitak funkcionalnosti</h2>Koordinatorica medicine rada u FBiH prof. dr. Nurka Pranjić za "Avaz“ je objasnila kako nastaje i koji su simptomi sindroma sagorijevanja.- To se smatra profesionalnim sindromom nastalim na radnom mjestu. Javlja se kada je osoba izložena psiho-socijalnim faktorima rizika koji mogu biti povezani s pretjeranim zahtjevima na poslu koje ne možemo ispuniti ili nekim radnim zadacima koji nisu u domeni kompetencije osobe koja radi i odnosi se na svakodnevnu ekspoziciju. Treba da traje najmanje šest mjeseci da bi osoba zadobila simptome. Ponekad ljudi sami sebi stvore stres jer su previše odgovorni i žele da završe posao, a vrlo često se dešava da nemamo definisane radne zadaće – objasnila je dr. Pranjić.

Osim navedenog, uzrokuju ga i mobing, akutno i hronično nasilje na poslu, vrijeđanje, omalovažavanje, diskriminacija i prijetnje.- S vremenom osoba postaje tjelesno i emocionalno iscrpljena i počinje da se mijenja. Teška joj je komunikacija s ljudima, teško zadržava pažnju, posebno u zanimanjima gdje radi s ljudima, može praviti greške, a neke mogu biti kobne, naprimjer, u medicini. Zatim, počinje da se mijenja prema ljudima, što se zove depersonalizacija i percepcija niskog ličnog dostignuća do faze kad joj postaje svejedno za druge ljude ili nema razumijevanja i empatiju – kazala je dr. Pranjić.Nakon toga, dodaje, počinje da se omalovažava i percepira pad ličnog dostignuća te da ništa važno u životu nije uradila.- To su promjene na nivou mentalnog zbivanja, ali i na tjelesnom zbivanju dolazi do simptoma. Osjeća umor, sklona je infekcijama, ima promjene ritma srca, hipertenziju, mogu se razviti i metabolički problemi poput dijabetesa. Na kognitivnom planu, osoba nije efikasna i funkcionalna na poslu, pritom gubi motivaciju i zadovoljstvo poslom, poslije postaje izolirana i ulazi u ranu depresiju koja može prerasti u pravu depresiju – istaknula je dr. Pranjić.<h2>Nedovoljno stručnjaka</h2>Problem je što u BiH nema dovoljno stručnjaka koji se mogu pozabaviti ovim problemom.- U borbi s ovim važna je uloga tima psihologa i specijaliste medicine rada, koji su eksperti za problem. Moramo razviti i subspecijalizacije i specijalizacije, kao i Centar za mentalno zdravlje radnika kako bi prevenirali razvijanje sindroma – zaključila je dr. Pranjić.<h2>Rizik prema zanimanjima</h2>- Brojna zanimanja imaju rizik od nastanka sindroma pregorenosti više od 50 posto. Pod najvećim rizikom su zdravstveni radnici, novinari, školski radnici, ljudi u uslužnim djelatnostima. Učestalost u određenim zanimanjima zavisi i od dodatnih stresova – navela je dr. Pranjić.

S vremenom osoba postaje tjelesno i emocionalno iscrpljena i počinje da se mijenja, objasnila je dr. Pranjić

Sindrom sagorijevanja na poslu dovodi do razvijanja depresije

Udruženje za Down sindrom Mostar pokrenulo je kampanju za nabavku vozila naziva “Put do snova”, a predvode je studentice Ekonomskog fakulteta Univerziteta “Džemal Bijedić” Senida Gološ i Aleksandra Šakota. Cilj kampanje je da se riješi važno pitanje za Udrugu koje bi uveliko pomoglo članovima u svakodnevnim aktivnostima.<h2>Veliki značaj </h2>Igor Ledić, predsjednik Udruženja, za „Avaz“ je kazao da imaju više od 40 članova, od Konjica do Stoca.- Jako bi nam značilo da nabavimo kombi jer imamo mnogo aktivnosti na koje ne možemo odlaziti, ne možemo posjećivati mjesta koja bismo željeli, a veliki problem je i sam dolazak u Udrugu. To nam je sada zaista prioritet i zato smo pokrenuli kampanju – objasnio je Ledić.Dodaje da često putuju u Sarajevo te im je jako naporno otići vozom ujutro i onda čekati do navečer kako bi uhvatili voz za nazad.- To je zaista jako nezgodno. Imamo djece koja su iz okolice Mostara koja moraju ići autobusom, a oni nekad kasne, nekad ne dođu i to zaista komplicira stvari – ispričao je Ledić.Aleksandra Šakota za „Avaz“ je objasnila kako je sve počelo.- U sklopu studija potrebno je bilo da radimo neku kampanju. Prvobitno smo htjele nabaviti psa vodiča za slijepe ljude, jer u BiH nema nijednog. Međutim, tu je bilo mnogo stavki koje je bilo teško uskladiti, primarno, nijedna osoba nije mogla uzeti takvog psa i obuka je jako skupa. U potrazi za rješenjem Udruženje za Down sindrom nam je bilo podrška sve vrijeme – započinje priču Šakota. One su potom razgovarale s njima i kroz razgovor saznale šta bi im najviše koristilo, a to je bio upravo kombi.- Ideju da nabave kombi Udruženje je imalo i ranije, ali su uložili u „preče“ investicije poput aparata za terapije i slično. Mi smo onda odlučile da pokrenemo projekt i oni su pristali, naravno – kazala je Šakota.<h2>Simbol slobode</h2>Kroz ovu inicijativu cilj je prikupiti sredstva za nabavku specijaliziranog kombija u iznosu od 50.000 KM, koji će omogućiti djeci s Down sindromom lakši pristup školama, terapijama i svim drugim aktivnostima koje obogaćuju njihov život. Ovaj kombi bit će simbol slobode, jednakosti i zajedništva.Važno je napomenuti da kampanja “Put do snova” nije samo usmjerena na fizički prijevoz, već pruža i sigurnost, stabilnost i podršku u svakodnevnom životu, omogućavajući djeci da dožive sve lijepe trenutke koji ih čekaju. Kombi postaje simbol slobode i mogućnosti, bez straha od neizvjesnosti koja može nastati zbog nedostatka prijevoza.Cilj je humanitaran, riječ je o osobama s Down sindromom, stoga se iskreno nadam da će se kampanji odazvati što veći broj građana i privrednika, poručila je Šakota.

Specijalizirani kombi bi jako olakšao svakodnevne aktivnosti Udruženju iz Mostara

Pod vodstvom studentica Aleksandre Šakota i Senide Gološ: Pokrenuta kampanja za nabavku vozila za djecu s Down sindromom

Ime i prezime: Nikolina Kovač-Kapor.Datum i mjesto rođenja: 15. decembar 1990., Sarajevo.Šta prvo uradite kad se probudite: Pročitam molitvu, treniram, pijem kafu ili kakao.Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Psiholog ili pisac.Šta Vam je bio prvi posao u životu: Pjevanje, prvi i jedni.Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Papir i olovku da ispišem sve što mi na duši leži.Najdraža pjesma: „Zagrli me“, Zdravko Čolić.Šta gledate na televiziji: Crtane filmove.Šta Vas nervira: Ljudska perfidnost.Najdraži grad: Sarajevo, Beograd i Pariz.Najbolji poklon koji ste dobili: Klavir od mog Saše.Čega se plašite: Letenja, brze vožnje, zmija, zlih ljudi.S kim najradije pijete kafu: Suprugom, mojim kumama i drugaricama, a nekada volim i sama sa sobom popiti kafu i popričati.Omiljena društvena mreža: Instagram.Najdraža boja: Bijela.Ko Vam je uzor: Mama i baka.Najdraži pisac: Meša Selimović, Antoni De Melo, Rumi.Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Uselila bih ljubav u ljudska srca, iskorijenila bih sve ono što je loše u ljudima, odatle sve počinje i sve se završava.Omiljeni muzičar ili bend: Dino Merlin, Zdravko Čolić, „Magazin“, „Crvena jabuka“.Posljednja knjiga koju ste pročitali: „Ljubav je jača od smrti“, Serafim.Tim za koji navijate: Partizan u košarci, Barselona u fudbalu.Omiljena narodna izreka: Kakve su ti misli, takav ti je život.Koje pitanje najviše mrzite: Intimne prirode.Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: Ahmet i Tijana iz „Tvrđave“, Denzel Vošington (Washington) kao glumac.Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Portugal.

Nervira me ljudska perfidnost

Nikolina Kovač-Kapor: Najbolji poklon mi je bio klavir

Ime i prezime: Hamid Ragipović Besko.Datum i mjesto rođenja: 21. juni 1949. Točilovo, Tutin.Šta prvo uradite kad se probudite: Ustanem, uzimam abdest i klanjam sabah.Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Bio bih mašinski tehničar.Šta Vam je bio prvi posao u životu: Bio sam i ostao pjevač.Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Čamac.Najdraža pjesma: Sevdalinka.Šta gledate na televiziji: Dnevnik.Šta Vas nervira: Nepravda.Najdraži grad: Medina.Najbolji poklon koji ste dobili: Automobil.Čega se plašite: Samo Allaha, dž. š.S kim najradije pijete kafu: Sa suprugom.Omiljena društvena mreža: Ne znam.Najdraža boja: Plava.Ko Vam je uzor: Safet Isović.Najdraži pisac: Meša Selimović.Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Napravio bih da bude mir.Omiljeni muzičar ili bend: Ismet Alajbegović Šerbo.Posljednja knjiga koju ste pročitali: "Na Drini ćuprija“ Ive Andrića.Tim za koji navijate: FK Sarajevo.Omiljena narodna izreka: Nemam je.Koje pitanje najviše mrzite: Otkad si počeo da pjevaš?Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: "Muzikanti“.Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Albaniju.

Sevdalinka mi je najdraža pjesma

Narodni pjevač Hamid Ragipović Besko: Safet Isović mi je uzor

Ime i prezime: Merjem Nuhić.Datum i mjesto rođenja: 4. oktobar 1995., Travnik.Šta prvo uradite kad se probudite: Popijem toplu limunadu.Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Voditelj, kuhar.Šta Vam je bio prvi posao u životu: Dadilja.Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Svoj jastuk.Najdraža pjesma: "Halima“, Dino Merlin.Šta Vas nervira: Neorganizirani ljudi.Najdraži grad: Medina.Najbolji poklon koji ste dobili: Brat.Čega se plašite: Da ću život provesti da ne ispunim Allahovo zadovoljstvo.S kim najradije pijete kafu: S Adnom.Omiljena društvena mreža: Instagram.Najdraža boja: Roze i bijela.Ko Vam je uzor: Poslanik, a.s.Najdraži pisac: Elif Šafak.Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Zakonom odredila da svi udjeljuju zekat.Omiljeni muzičar ili bend: Dino Merlin.Posljednja knjiga koju ste pročitali: "Lovac na zmajeve“.Omiljena narodna izreka: Ne čini drugima što ne želiš sebi.Koje pitanje najviše mrzite: Privatna pitanja.Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: Spužva Bob.Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Afriku.

Brat mi je najbolji poklon

"Ters Bosanka" Merjem Nuhić: Nerviraju me neorganizirani ljudi

Kažu da je pas čovjekov najbolji prijatelj, ali i vlasnici krznenih prijatelja gaje veliku ljubav prema njima.&nbsp;Iz jedne takve ljubavi rodio se brend u kojem su moda i ljubav postali jedno, kada je Milica Savić iz Banje Luke sašila prvi kaputić namijenjen njenoj mopsici Mazi.<h2>Visoki kvalitet</h2>Maza je 2013. godine dobila bruh na stomaku, te je veterinar predložio Milici da odreže rukav džempera i navuče psu, kako ne bi zakačila bruhom za kamen vani.- Pomislila sam, pa čekaj malo. Znaš da šiješ, stalno to radim, volim da se oblačim i sređujem, zašto joj ne bi sašila jaknu? To sam i uradila i cijela priča je tako počela. Mic po mic, danas sam tu gdje jesam – započela je svoju priču Savić za „Avaz“.Brend je opstao jer, kako kaže, budi posebne emocije. - Prvenstveno sam pravila stvari šivene po mjeri psa, a koncept je bio takav da mušterija donese jaknicu koju voli i ja napravim mini verziju za psa da se usklade. To je budilo emotivne reakcije kod vlasnika, ali i prolaznika koji to vide. Međutim, nisam imala dovoljno vremena da sve ispoštujem pa sam počela izrađivati gotove kolekcije – kazala je Savić.

Njena Maza je u međuvremenu razvila druge probleme, s kukovima naprimjer i s obzirom na to da su joj trebali kvalitetniji proizvodi za spavanje i svakodnevicu, razvila se nova ideja.U centru grada na Vrbasu otvorena je radnja "Maza's concept store“, mjesto gdje ljubitelji životinja mogu pronaći najbolje za svoje pse.- Sad se već nakupilo dosta proizvoda. S poznanicom smo razvili poseban krevet za pse koji imaju probleme kao moja mopsica. Onda je iz toga proizašla ideja da se udružimo s drugim kreativcima koji bi mogli napraviti proizvode visokog kvaliteta koji zadovoljavaju određene potrebe pasa te da sve to plasiramo na jedno mjesto gdje ljudi ne moraju razmišljati je li to dobar izbor – objasnila je Savić.<h2>Ideja pomodarstva</h2>Smatra da je većina ljudi sada odbacila ideju da je oblačenje pasa pomodarstvo i da su shvatili da psi imaju benefite od toga.- Naprimjer, psi budu s nama u domovima na temperaturama od 19 do 20 stepeni, a onda izađu na -3 stepena vani i vrlo lako se mogu prehladiti. Dakle, primarno su zdravstveni razlozi. Međutim, često pričam priču kada je jedan čovjek došao da mu šijemo jaknicu za boksera. Naime, on je toliko bio aktivan da je njihov hodnik morao biti okrečen svaka tri mjeseca jer kad uđe i otrese se, raspe blato na sve strane. Shvatili su da im je lakše obući mu jaknicu i oprati, nego stalno krečiti, tako da je i zbog te problematike korisno – objasnila je Savić.<h2>Velika trema</h2>- Kupci su jako zadovoljni, a ja iskreno imam uvijek veliku tremu jer su to stvari koje lično i ručno pravim. Nedavno sam srela u prolazu na ženi jaknicu, i, iako se većine kupaca sjećam, nje nisam mogla. Ona je objasnila da je dobila jaknu na poklon od prijateljice koja je od mene kupila proizvode, a o kvalitetu govori činjenica da je već došlo do toga da se nakon ko zna koliko nosanja i pranja, te stvari već nasljeđuju – navela je Savić.

Sve je počelo kada je moja mopsica dobila bruh, ispričala je Savić

Ideja koja se rodila iz ljubavi: Milica Savić šije modernu odjeću za ljubimce

Tuzlanka Ajla Karić s nepune 22 godine vozačica je Hitne pomoći. Svojim angažmanom ona svakodnevno ruši stereotipe i svima koji još sakupljaju snagu da se odvaže i krenu u nove životne avanture, zapravo, pruža inspiraciju.<h2>Ispravna odluka</h2>Karić je i medicinska sestra, a svoje radno iskustvo započela je upravo u toj ulozi, nakon čega je odlučila da se okuša i u vožnji uz pomoć starijih kolega koji su je nadgledali i procjenjivali.- U Službi sam počela raditi u junu 2024., a sanitet sam počela voziti krajem avgusta. Prije toga sam radila i u UKC-u kao medicinska sestra pa zahvaljujući tim iskustvima koje sam stekla nije mi trebalo dugo da se uklopim. Većinom vozim preko dana jer je veća potreba za vozačima, ali vozim i u noćnoj – objasnila je Karić.Ističe da je politika rada takva da svi članovi tima sve rade, pa tako i vožnja nije samo vožnja.- Dio ovog posla je i teški fizički rad, unos pacijenta, prebacivanje i slično, ali imam dosta pomoći od svojih kolega. Moj kolektiv je zaista divan i svi me podržavaju, a ko zna, da nisu takvi, možda ni ja ne bih uspjela. U svakom slučaju, bez obzira ko vozi, posao se adekvatno završi – kazala je Karić.

S obzirom na to da ne reagiraju svi vozači adekvatno kada čuju sirene vozila Hitne pomoći, Karić mora uvijek biti spremna na ispravnu odluku.- Nekim pacijentima su i sekunde presudne, ali situaciju bi mnogo otežalo da se desi nesreća, tako da moram biti oprezna i ne rizikovati jer sam odgovorna za sve u vozilu. Trudim se biti oprezna i proračunata – navela je Karić. Dodaje da je ovo stresan posao, ali se navikla da funkcionira pod stresom i adrenalinom.<h2>Spasila život</h2>Njeno okruženje je ispočetka bilo iznenađeno odlukom da radi ovaj posao, ali su je, ipak, podržali.- Bili su i zabrinuti jer prvi put žena vozi, a s obzirom na to da sam ja i manja žena, to je dodatno doprinijelo zabrinutosti. Mene je malo i čudno vidjeti za volanom takvog vozila – kroz smijeh je ispričala Karić.Najveća satisfakcija joj je, ističe, kada dođe kući, sve se smiri, sumira utiske i shvati da je taj dan pomogla nečijem članu porodice i spasila život sa svojim timom.<h2>Nisam slaba</h2>- Tokom kućnih posjeta, porodice su uglavnom iznenađene kad me vide. U početku sumnjaju u mene, ali na kraju ih svojim radom uvjerim u svoje sposobnosti. Posao obavim kako treba i nisam slaba kao što možda izgledam – poručila je Karić.Trudim se da ne slušam mišljenja koja nisu konstruktivne kritike, ali mi znači čuti pozitivne reakcije bliskih ljudi.

Njeno okruženje je ispočetka bilo iznenađeno odlukom da radi ovaj posao, ali su je, ipak, podržali

Tuzlanka pomjera granice i inspirira druge: Ajla Karić je vozačica saniteta sa samo 22 godine

Ime i prezime: Hazim Mehmedić.Datum i mjesto rođenja: 19. april 2004., Sarajevo.Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Sportist.Šta Vam je bio prvi posao u životu: Muzičar.Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Harmonika.Najdraža pjesma: „Halima“, Safet Isović.Šta gledate na televiziji: Ne gledam TV.Šta Vas nervira: Dvoličnost.Najdraži grad: Istanbul.Najbolji poklon koji ste dobili: Harmonika.Čega se plašite: Nepoznatog prostora.S kim najradije pijete kafu: S porodicom.Omiljena društvena mreža: Instagram.Najdraža boja: Zelena.Ko Vam je uzor: Ismet Alajbegović Šerbo.Najdraži pisac: Ivo Andrić.Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Zaustavio nasilje nad nedužnim narodom.Omiljeni muzičar ili bend: Aleksandar Sofronijević.Posljednja knjiga koju ste pročitali: „Don Kihot“.Tim za koji navijate: Sarajevo.Omiljena narodna izreka: Ko drugom jamu kopa, sam u nju pada.Koje pitanje najviše mrzite: Lična pitanja.Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: Miraj Grbić.Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Brazil.

Plašim se nepoznatog prostora

Harmonikaš Hazim Mehmedić: Najviše volim kafu s porodicom

Operacija nosa nije uvijek estetske prirode, čak je vrlo često potreba za operacijom zbog nemogućnosti pravilnog disanja, čestih upala grla, kao i drugih problema. Prof. dr. Karabeg za „Avaz“ je pričao kada je korektura najbolja opcija za zdravlje i zašto se takvi zahvati ne trebaju izbjegavati.<h2>Zdravstveni problemi</h2>- Radio sam operaciju djetetu od osam godina, a nedavno mi je bio na kontroli. Naime, on je pao i slomio nos, a posljedica je bila nemogućnost disanja. Trauma je dovela do blokiranja protoka zraka kroz nos, dijete je disalo samo na usta. Uvečer se djetetu sušilo grlo, imalo je česte upale nosne sluznice, ali i krajnika, primao je injekcije, pio antibiotike veoma često. Drugi problem djeteta je bio tako teško deformiran (estetski) nos da ga je okolina zadirkivala. U dogovoru s roditeljima, operirali smo mu nos, i sada, više godina poslije, on dobro diše i ima lijep oblik. Više nema upala grla i respiratornih puteva, socijalni život mu je sasvim uredan – ispričao je dr. Karabeg.Također, operirao je i starijeg pacijenta, koji je imao 66 godina, ali iste probleme koje više nije mogao tolerirati. - Završetak te priče je sličan prethodnom, prelijep osjećaj da ste hirurg koji može pomoći svojim znanjem i iskustvom u teškim i izazovnim slučajevima. Većina pacijenata koji zahtijevaju estetsku operaciju nosa jednostavno traži promjenu veličine i oblika nosa, a najčešće smanjenje veličine. Međutim, ne smije se zanemariti činjenica da, osim važne estetske i dominantno personalne karakteristike, nos predstavlja važan organ mirisa i glavni organ disanja – objasnio je dr. Karabeg.Istaknuo je da i pacijent i hirurg moraju biti više nego zadovoljni. Važno je da hirurg otkrije pacijenta s dismorfobijom ili iskrivljenom slikom o sebi. Bez obzira na korektno urađen zahvat, veoma dobar ili čak perfektan rezultat, pacijent može biti nezadovoljan.- Takve pacijente nije lako otkriti u preoperativnom razgovoru, jer su inteligentni, elokventni, a u dubini duše mogu biti frustrirani ili puni kompleksa. Slanje pacijenta psihologu često dovodi do nerazumijevanja u ordinaciji plastičnog hirurga. Može biti neugodno iskustvo i za pacijenta i hirurga – kazao je dr. Karabeg.<h2>Proces zahvata</h2>Operaciju je teško razumjeti pošto se praktično radi ,,naslijepo’’ kod zatvorene tehnike, jer se ne prave vanjski rezovi. Kod otvorene tehnike, preglednost je besprijekorna, ali ostaje mali ožiljak. Dužina estetskog operativnog zahvata je 60-ak minuta, a kada se radi operativni zahvat nosne pregrade, traje do sat i po.- Tamponada nosa traje tri dana. Imobilizacija plastičnim splintom se nosi 7 do 10 dana, i to samo u slučaju da se moraju pomjerati nosne kosti. Inače, ako se ne pomjeraju, nema nikakve imobilizacije osim flastera nekoliko dana – pojasnio je dr. Karabeg.

<h2>Trodimenzionalni koncept</h2>- Uspjeh često ovisi o taktilnom i emocionalnom osjetu hirurga. Podrazumijeva trodimenzionalni koncept. Kompleksnost se sastoji u tome što je često, ponekad i nemoguće, predvidjeti krajnji rezultat. Nažalost, u svijetu je procent novih operativnih zahvata nakon prve operacije približno 30 posto. Kod određenog broja pacijenta potreban je dodatni operativni zahvat, najčešće minorni u lokalnoj anesteziji što se, predoperativno objasni pacijentu koji tu činjenicu shvati i prihvati – objasnio je dr. Karabeg.

Operirao sam dječaka od osam godina i čovjeka od 66, kod obojice je rezultat bio bolje zdravlje, ispričao je doktor Karabeg

Prof. dr. Reuf Karabeg za „Avaz“: Operacija nosa je nužna kod problema s disanjem

Danas se obilježava Međunarodni dan žena na koji se odaje počast ekonomskim, političkim i društvenim postignućima žena. Iako je borba za ravnopravnost trajala više od stotinu godina, ona se i dalje nastavlja.

Sarajevske ulice ispunjene su mirisnim cvijećem, a mogu se vidjeti i brojni muškarci i djeca koji su kupili poklone za majke, supruge, kćerke, sestre, djevojke... Svaki korak ispunjen je romantikom i dobrim raspoloženjem.Ulice Sarajeva ispunjene su i velikim brojem trgovaca koji su na tezgama povodom Međunarodnog dana žena izložili raznobojno cvijeće i druge poklone namijenjene pripadnicama "nježnijeg" spola.

Provjerili smo cijene cvijeća ove godine te tako, ako ste krenuli u kupovinu, za ružu trebate izdvojiti pet maraka, tulipane i karanfile između dvije i tri marke, a predivne aranžmane možete uzeti u rasponu cijena od osam maraka pa naviše.Prodavači kažu da se duh 8. marta nije izgubio i da građani još uvijek s radošću kupuju poklone.&nbsp;<a href="https://www.youtube.com/channel/UCaRTo-H6Q9QZVKu9tDi-0WQ">Besplatno se pretplatite na Youtube kanal AVAZ TV.</a>

Za ružu trebate izdvojiti pet maraka, tulipane i karanfile između dvije i tri marke

Dan žena: Sarajevske ulice ispunjene mirisima i obojene predivnim cvijećem

Ime i prezime: Elvir Halilović.Datum i mjesto rođenja: 15. decembar 1976., Ljubovija.Šta prvo uradite kad se probudite: Pijem kafu.Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Nečim što ima veze s putovanjima.Šta Vam je bio prvi posao u životu: Noćni čuvar.Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Ne bih nosio ništa, tamo bih otišao da pronađem sebe.Najdraža pjesma: Balaševićeve balade.Šta gledate na televiziji: Putopisne reportaže i dokumentarce.Šta Vas nervira: Lažovi i licemjeri.Najdraži grad: Srebrenica.Najbolji poklon koji ste dobili: Dječiji osmijesi i zagrljaji.Čega se plašite: Plašim se da ćemo zbog mobitela i društvenih mreža postati roboti bez emocija.S kim najradije pijete kafu: S prijateljima, ali ponekad i sam.Omiljena društvena mreža: Facebook.Najdraža boja: Siva.Ko Vam je uzor: Moji roditelji.Najdraži pisac: U posljednje vrijeme Murakami.Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Ugasio bih društvene mreže i reality kanale.Omiljeni muzičar ili bend: Đorđe Balašević.Posljednja knjiga koju ste pročitali: "Nebom teku rijeke“, Elif Šafak.Tim za koji navijate: Nisam zagrižen navijač, ali fan sam reprezentacije BiH.Omiljena narodna izreka: Ko se posljednji smije, najslađe se smije.Koje pitanje najviše mrzite: Bezobrazna pitanja koja zadiru u intimu i vrijeđaju.Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: Neka to bude Dado, dječak koji je glavni lik u nekoliko mojih priča.Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Švedsku.

Volio bih posjetiti Švedsku

Elvir Halilović: Uzor su mi moji roditelji

Ime i prezime: Elvedin Uzunović.Datum i mjesto rođenja: 11. mart 2004., Sarajevo.Šta prvo uradite kad se probudite: Pustim muziku.Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Policajac.Šta Vam je bio prvi posao u životu: Pjevanje.Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Mikrofon.Najdraža pjesma: "Lepa do bola“, Sinan Sakić.Šta gledate na televiziji: Filmove i serije.Šta Vas nervira: Čekanje.Najdraži grad: Sarajevo.Najbolji poklon koji ste dobili: Mikrofon.Čega se plašite: Nemam strahova.S kim najradije pijete kafu: S kolegama i prijateljima.Omiljena društvena mreža: Instagram i TikTok.Najdraža boja: Crna.Ko Vam je uzor: Sinan Sakić.Najdraži pisac: Ivo Andrić.Omiljeni muzičar ili bend: "Južni vetar“.Posljednja knjiga koju ste pročitali: Ne čitam.Tim za koji navijate: Sarajevo.Omiljena narodna izreka: Ko pjeva, zlo ne misli.Koje pitanje najviše mrzite: Jesi li se umorio?Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: Nikola Kojo.Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Brazil.

Da ne pjevam, bio bih policajac

Elvedin Uzunović: Nervira me čekanje

Ramazan u Srebrenici ove godine ima posebne čari, jer vjernici imaju priliku da biraju jedno od deset mjesta gdje mogu klanjati teravih-namaz. Damir ef. Peštalić, glavni imam MIZ Srebrenica, poručio je za „Avaz“ da im je cilj da mubarek dani prođu u najljepšem raspoloženju.<h2>Poseban osjećaj</h2>Ove godine smo, hvala Bogu, uspjeli da organiziramo teravih-namaze u deset džemata, u obnovljenim džamijama u Srebrenici. Inače, mi imamo sedam aktivnih džemata, ali evo uz ramazan smo uspjeli još tri mjesta aktivirati, što je za nas ogroman uspjeh. Radosni smo zbog toga. Nekako najvažnije mjesto gdje klanjamo teraviju je Memorijalni centar Potočari, gdje već godinama organiziramo klanjanje. To je bila želja naših majki koju smo im ispunili – kazao je ef. Peštalić.Poseban je osjećaj, kaže, drugačiji, kada se tu klanja.

- Ovom prilikom pozivam naše džematlije koje mogu doći u Memorijalni Centar za ramazan da nam se pridruže. Naravno, pokušavamo uraditi sve da ramazan ovdje bude kao i u većim gradovima. Cilj nam je da svima bude lijepo i da tu sliku života iz Srebrenice pošaljemo u svijet – poručio je ef. Peštalić.Poručio je svim muslimanima da je ramazan prilika koja se čovjeku ukazuje svake godine i kroz koju može ojačati.<h2>Nova prilika</h2>- Kada doživite ramazan, trebate biti zahvalni dragom Bogu jer ste ponovo dobili priliku da kroz ibadete i post i sve ono što ramazan nudi kao priliku da iz tog mjeseca izađete bolji. To jeste svrha svakog ibadeta. On nije sam za sebe, treba da nas uči i ojača, učini boljim, te da islam živimo svakodnevno – objasnio je ef. Peštalić.Ramazansku poruku šalje i onima koji su van granica BiH, ali i same Srebrenice, a to je da ne zaborave Srebrenicu, te se uključe i budu aktivni kroz razne projekte koji se tamo odvijaju.<h2>Podjela iftara</h2>Medžlis Islamske zajednice Srebrenica i ove godine organizira podjelu iftara za majke Srebrenice, osobe u potrebi, te one koji žive sami i nisu u mogućnosti pripremiti sebi iftar. Ova plemenita akcija je veliko dobro djelo i prava priča ramazana, jer se u njoj pokazuje pažnja prema drugima, dijeli imetak i pruža ruka pomoći kojima je najpotrebnija, a pozvali su sve koji mogu da se odazovu.

Poseban je osjećaj klanjati teravih-namaz u Memorijalnom centru Potočari, kazao je

Pašalić: Budite zahvalni kada doživite ramazan

Glavni imam MIZ Srebrenica Damir ef. Peštalić za "Avaz": Islam treba živjeti svakodnevno

Imam 22 godine. Pri rentgenskom snimku šake, zbog manjeg otoka nakon lakšeg udarca, nađen mi je tumor.&nbsp;Plastični hirurg sumnja na enhondrom. Je li to ozbiljno ili dobroćudno?- Enhondrom je dobroćudni tumor kostiju. Predstavlja najčešću primarnu neoplazmu (tumor) skeleta šake. Od svih lokalizacija, najčešće se pojavljuje na šaci -na metakarpalnim kostima i falangama(člancima) prstiju. Podjednako su raspoređeni na muški i ženski spol.Javljaju se od prve do sedme decenije života, a najčešće u drugoj deceniji.Rastu lagano i imaju nisku stopu spontanih preloma.Može biti prisutan bol i rjeđe lokalni otok. Palpabilna masa je izuzetno rijetka. Najčešće se otkrije kada se desi spontani prelom kao što je bio slučaj kod vas ili kao uzgredni radiografski nalaz pri rentgenskom snimanju šake.Liječenje se sastoji od uklanjanja tumora i rekonstrukcije defekta kosti sa transplantacijom kosti, uobičajeno sa kuka. Pacijent na mjestu uzimanja kosti sa karlične kosti nema nikakvih tegoba nakon cijeljenja rane.Bila sam na pregledu kod plastičnog hirurga. Rekao mi da imam pritisak na nerv ruke i napisao da je dijagnoza CTS. Možete li mi reći o čemu se radi?- Glavni patofiziološki uzrok ovog sindroma karpalnog tunela (CTS, engl.carpal tunnel syndrome) je povećanje pritiska na n.medianus na nivou ručnoga zgloba različitoga uzroka.Malo koja bolest šake može da dovede u zabludu ljekara i pacijenta kao ova.Neizvjesnost u dijagnostici, ''lutanje'' od ljekara do ljekara oko 6 mjeseci je skoro pravilo. Uobičajeni simptomi ovoga sindroma su slabost i nespretnost šake i promijenjen osjet u palcu, kažiprstu, srednjem i jednoj polovini domalog prsta. Simptomi se pojačavaju korištenjem šake, najčešće pri hvatu. Pacijent se često budi iz sna zbog utrnutosti prstiju i bola u ručnom zglobu i podlaktici. Smanjen osjet u projekciji nerva i atrofija (reduciranje ) mišićne mase palca su znak odmakloga procesa. Dijagnoza se sa 85 posto tačnosti postavlja samo kliničkim pregledom. EMG i brzina provodljivosti nerva se rade u nejasnim slučajevima .Konzervativan tretman se sastoji se od imobilizacije ručnoga zgloba, injekcija kortikosteroida u karpalni tunel i korištenje oralnih nesteroidnih antiinflamatornih lijekova.Imobilizacija ručnoga zgloba obično reducira pa čak i kompletno ukloni simptome karpalnoga tunela, ali ne rješava uzrok. Stoga je operativni tretman najčešće indikovan u određenoj fazi bolesti.Ukoliko postoji lokalni razlog (npr.higrom, lipom, loše srastao prelom), uz oslobađanje nerva uobičajeno presijecanjem krova tunela ručnoga zgloba, mora se riješiti i lokalni uzrok.Operacija se izvodi u kratkotrajnoj ligt anesteziji (bez uspavljivanja) i traje oko 30 minuta. Operativni i postoperativni tok su bezbolni. Oporavak uz oslobađanje simptoma bolesti je u kratkom postoperativnom periodu.Čini mi se da imam skraćenje prstiju šake, koje se spontano dešava. Ako je do tetiva (kaže mi kćer koja je medicinski tehničar) mogu li se ove tetive produžiti? Koža dlana mi je naborana i neravna. Strašno mi smeta da radim, a puno koristim šake pri radu.- Kontraktura dlana i prstiju šake, Dupuytren-ova bolest, se karakterizira ograničenim pokretima prstiju šake, prvenstveno nemogućnošću punoga opružanja, zbog formiranja potkožnih čvorova na dlanu i prstima šake i konsekutivnog ,,skupljanja-savijanja,, prstiju. Uzrok ovoga čestoga oboljenja, koje se javlja skoro isključivo u populaciji bijelaca, nije poznat. Javlja se predominantno u muškaraca između 40. i 60. godine života, sa odnosima 6:1 u odnosu na žene. Oboljenje je obostrano u polovini slučajeva.Postoji nasljedna sklonost,&nbsp; a oboljenje je češće kod pacijenata koji boluju od epilepsije, šećerne bolesti, alkoholizma, ali i bolesnika sa hroničnim oboljenjima.Najčešće se manifestuje zadebljanjem na dlanu i prstima šake i često se pogrešno protumači kao žuljevi. Mali procenat pacijenata može demonstrirati zahvatanje tabana (Lederhosen-ova bolest) ili penisa (Peyronie-eva bolest).Kontraktura, zadebljana potkožna fascija, može da bude i vrpčasta pa se da zamijeniti sa, najčešće, skraćenjem tetiva.Koža dlana i zahvaćenih prstiju na strani dlana, može da bude jako napeta i uvučena u brazde dlana i prstiju.Konzervativni tretman se sastoji od ultrazvučne i radioterapije, te ubrizgavanja kortikosteroidnih injekcija. Ubrizgavanje kolagenaze,10 000 jedinica, u zadebljanu fasciju predstavlja tzv.enzimatsku razgradnju iste sa posljedičnim boljim pokretima bolešću zahvaćenih prstiju. Rijetki konzervativni tretman dovodi do trajnoga uspjeha.Korekcija deformiteta i vraćanje funkcionalne sposobnosti šake su ciljevi hirurškog zahvata koji je potreban kod uznapredovalih kontraktura (ograničenih ispružanja), posebno zglobova prstiju. Otklanjanje zadebljane potkožne fascije daje najbolje dugoročne rezultate.Pacijent operativni zahvat provede uobičajeno ugodno nakon blokade nerava u pazuhu, dakle najčešće se ne uspavljuje. Ukoliko preferira,može se uraditi u "light" ili opštoj anesteziji. Pacijent isti dan odlazi na kućno liječenje.Pacijent se treba javiti na vrijeme, dok se nisu stvorile trajne promjene na zglobovima, kada je hirurški tretman otežan, a rezultat neizvjestan.

Sindrom karpalnog tunela je jedna od rijetkih bolesti šake koja može da dovede u zabludu ljekara i pacijenta 

Dr. Reuf Karabeg odgovara na pitanja pacijenata: Bolesti šake i kako se liječe

Pucnjem iz topa, paljenjem kandilja i klanjanjem prve teravije 28. februara 2025. godine započeo je najsvetiji mjesec u islamu - ramazan. Mjesec posta, milosti, retrospekcije svojih djela, oduvijek je bio mjesec kada su vjernici bliži Bogu. Derviš Salem Šehović i fra Mirko Majdandžić živi su primjer zajedništva, prijateljstva te već drugi ramazan fra Majdandžić, u Vukeljićima kod Fojnice, zapali prvi top da označi početak svetog mjeseca te sa svojim prijateljem dervišom podijeli iftar i blagodati ramazana.<h2>Ljepota druženja</h2>- Nas dvojica se družimo više od pet godina. Išao sam na iftar kod njega tokom ramazana, a prošle godine sam prve večeri upalio top da se označi kraj posta i početak iftara. Mislim da je to jedan lijep detalj i mi svi trebamo staviti naglasak na lijepe stvari i podijeliti ih s drugima. Ima puno stvari koje su zajedničke, ne treba praviti od nekoliko vjerskih pravaca neku mješavinu religija. Nekad se ljudi boje kada se druže s nekim ko vjeruje drugačije da će izgubiti nešto od svoje vjere. To je strah bez razloga – poručio je fra Majdandžić za „Avaz“.Istaknuo je da svako drži svoj pravac, vjeruje na način na koji je odgojen, a dijeli se ono vanjsko.- Tu ljepotu druženja, kada se završi dan posta, pa se sjedne da se okrijepi, da se Bogu kaže hvala za taj dan, to je lijepo podijeliti s nekim ko ti je prijatelj. Tako je to bilo i prije. Kada su se bojala jaja za Uskrs, išla su sva djeca iz sokaka kod katolika ili pravoslavaca pa su zajedno jeli kolače, a onda su za bajrame zajedno jeli baklave. Danas se prave i naglašavaju razlike, uzeli smo neke lude postavke na kojima gradimo odnose, a stvarno to ne bi trebalo – naglasio je fra Majdandžić.

Ako imamo prijatelja, dodaje, kako god se zove, s njim treba graditi prijateljstvo i pustiti šta drugi pričaju. Svako putuje svojim putem kroz život, a na tom putu treba se družiti i dijeliti sve lijepo.Derviš Šehović kaže da sa svojim dobrim prijateljem, fra Majdandžićem, već dugo dijeli iftare i blagodati ramazana.- „Da muslimani, Bošnjaci i drugi narodi znaju koje su blagodati u mubarek mjesecu ramazanu, poželjeli bi da traje tokom cijele godine“. Ovo su riječi Božijeg poslanika Muhammeda, a.s., a i mi te riječi trebamo da prenosimo jer on je imao najbolju uputu, a Allah, dž. š., ima najbolji govor. Naša zemlja je u teškoj situaciji, a kroz historiju su je mnogi napadali i uzimali njene dijelove. U mojoj glavi je misao da nikada narodi ni nacije nisu vodili ratove. Ratove vode bolesni umovi i mi trebamo svojim djelima pokazati i dokazati da nismo jedni od njih – poručio je derviš Šehović.<h2>Dijeliti nafaku</h2>Naglasio je da treba misliti na komšiju bez obzira kojoj vjeri ili naciji pripada, jer nas je Bog sve jednake stvorio.- Bog nas sve jednako gleda, a posebno u ramazanu. Opskrbi nas uvećanom nafakom, isključivo u ramazanu, a ako nama, Allah u izobilju spušta nafaku i bereket, zašto da mi onda taj svoj dio nafake ne podijelimo i s drugim narodima i religijama, pa da se i oni raduju ramazanu. Evo već šest godina ja pozivam na iftar i to prvog dana ramazana, svog brata, jer nas je Bog jednake stvorio – kazao je derviš Šehović.<h2>Savršen red</h2>Derviš Šehović poručio je da se svi trebaju družiti s komšijama, obići ih, odnijeti hediju i obradovati ih. Također, dodaje, treba voljeti ovu zemlju, zasijati je, jer nam je data da od nje živimo i volimo je.- Allah je uspostavio savršen red na nju i nije na nama da pravimo nered – zaključio je.

Ako nama Allah u izobilju spušta nafaku, zašto da je ne podijelimo i s drugima, kako bi se i oni radovali ramazanu, poručio je derviš

Derviš Šehović: Već šest godina zovem svog brata na iftar

Fra Mirko Majdandžić i derviš Salem Šehović za "Avaz": Lijepe stvari trebamo dijeliti s drugima bez obzira na vjeru

Međunarodni dan borbe protiv vršnjačkog nasilja, poznat kao Dan ružičastih majica, obilježava se svake godine u drugom mjesecu, s ciljem podizanja svijesti o važnosti prevencije vršnjačkog nasilja i promocije empatije među mladima.<h2>Jačanje vještina</h2>Porijeklo ovog dana je iz Kanade, gdje je 2007. godine grupa učenika organizirala akciju nošenja ružičastih majica u znak protesta protiv nasilja koje je doživio jedan njihov vršnjak. Naime, dječak iz njihove škole bio je ismijan i zlostavljan jer je nosio ružičastu majicu, pa su učenici odlučili obući iste majice kako bi poslali snažnu poruku protiv nasilja i diskriminacije.- Dan ružičastih majica pruža priliku da se istakne važnost emocionalne sigurnosti svakog djeteta i mladih uopšte. Vršnjačko nasilje nije samo fizičko zlostavljanje, već i psihološko, verbalno, socijalno, pa i digitalno nasilje koje ostavlja duboke i trajne posljedice na mentalno zdravlje žrtava. S obzirom na to, važno je da svi, od roditelja, učitelja, do vršnjaka, prepoznaju znakove nasilja i pružaju adekvatnu podršku – kazala je psihologinja Dajana Rikanović za "Avaz“.

Psihološki, dodaje, vršnjačko nasilje može ozbiljno utjecati na samopouzdanje i emocionalnu stabilnost osobe, naročito u adolescenciji, kada se oblikuju temeljne karakteristike ličnosti.- Djeca i mladi koji su izloženi nasilju često razvijaju osjećaj nesigurnosti, anksioznosti, depresije, pa čak i posttraumatskog stresa. U nekim slučajevima, to može dovesti do ozbiljnih posljedica, uključujući smanjenje akademskih postignuća, probleme u društvenim odnosima i osjećaj izolacije – navela je Rikanović.Kako bi se suzbilo vršnjačko nasilje, istaknula je, potrebno je raditi na jačanju emocionalnih vještina, izgradnji samopouzdanja i razvijanju zdravih odnosa među mladima.<h2>Rad u grupi</h2>- To uključuje promicanje poštovanja različitosti, učenje o granicama, razvijanje sposobnosti za rješavanje konflikata i pružanje podrške osobama koje su žrtve nasilja. U Psihološkom centru Sirius svakog mjeseca organiziramo grupe podrške za djecu, i to je sigurno mjesto za razgovor, razmjenu iskustava i podršku. Rad u grupi pomaže djeci da se otvore, osjete razumijevanje i pronađu emocionalnu podršku koja im je potrebna da prevaziđu traume – poručila je Rikanović.Svi možemo biti promjena koju želimo vidjeti u društvu - bilo da nosimo ružičastu majicu, bilo da pružimo ruku podrške nekome ko se suočava s nasiljem.<h2>Jasna poruka</h2>- Obilježavanjem Dana ružičastih majica šaljemo jasnu poruku da vršnjačko nasilje nije prihvatljivo, da svaki pojedinac zaslužuje poštovanje, ljubaznost i sigurnost, te da zajedničkim naporima možemo stvarati bezbrižnu i podržavajuću okolinu za sve mlade ljude - zaključila je Rikanović.

Sindrom sagorijevanja na poslu dovodi do razvijanja depresije

Pod vodstvom studentica Aleksandre Šakota i Senide Gološ: Pokrenuta kampanja za nabavku vozila za djecu s Down sindromom

Nikolina Kovač-Kapor: Najbolji poklon mi je bio klavir

Narodni pjevač Hamid Ragipović Besko: Safet Isović mi je uzor

"Ters Bosanka" Merjem Nuhić: Nerviraju me neorganizirani ljudi

Ideja koja se rodila iz ljubavi: Milica Savić šije modernu odjeću za ljubimce

Tuzlanka pomjera granice i inspirira druge: Ajla Karić je vozačica saniteta sa samo 22 godine

Harmonikaš Hazim Mehmedić: Najviše volim kafu s porodicom

Prof. dr. Reuf Karabeg za „Avaz“: Operacija nosa je nužna kod problema s disanjem

Dan žena: Sarajevske ulice ispunjene mirisima i obojene predivnim cvijećem

Elvir Halilović: Uzor su mi moji roditelji

Elvedin Uzunović: Nervira me čekanje

Glavni imam MIZ Srebrenica Damir ef. Peštalić za "Avaz": Islam treba živjeti svakodnevno

Dr. Reuf Karabeg odgovara na pitanja pacijenata: Bolesti šake i kako se liječe

Fra Mirko Majdandžić i derviš Salem Šehović za "Avaz": Lijepe stvari trebamo dijeliti s drugima bez obzira na vjeru

Psihologinja Dajana Rikanović za "Avaz": Važno je prepoznati znakove nasilja i pružiti podršku

Sindrom sagorijevanja na poslu dovodi do razvijanja depresije

Pod vodstvom studentica Aleksandre Šakota i Senide Gološ: Pokrenuta kampanja za nabavku vozila za djecu s Down sindromom

Nikolina Kovač-Kapor: Najbolji poklon mi je bio klavir

Narodni pjevač Hamid Ragipović Besko: Safet Isović mi je uzor

"Ters Bosanka" Merjem Nuhić: Nerviraju me neorganizirani ljudi

Ideja koja se rodila iz ljubavi: Milica Savić šije modernu odjeću za ljubimce

Tuzlanka pomjera granice i inspirira druge: Ajla Karić je vozačica saniteta sa samo 22 godine

Harmonikaš Hazim Mehmedić: Najviše volim kafu s porodicom

Prof. dr. Reuf Karabeg za „Avaz“: Operacija nosa je nužna kod problema s disanjem

Dan žena: Sarajevske ulice ispunjene mirisima i obojene predivnim cvijećem

Elvir Halilović: Uzor su mi moji roditelji

Elvedin Uzunović: Nervira me čekanje

Glavni imam MIZ Srebrenica Damir ef. Peštalić za "Avaz": Islam treba živjeti svakodnevno

Dr. Reuf Karabeg odgovara na pitanja pacijenata: Bolesti šake i kako se liječe

Fra Mirko Majdandžić i derviš Salem Šehović za "Avaz": Lijepe stvari trebamo dijeliti s drugima bez obzira na vjeru

Psihologinja Dajana Rikanović za "Avaz": Važno je prepoznati znakove nasilja i pružiti podršku