Dok se u Splitu danas održavaju masovni protesti Torcide, svega nekoliko dana nakon što su maskirane grupe upadale na manifestacije srpske zajednice, jasno je da hrvatsko društvo prolazi kroz ozbiljan problem koji više nije moguće opravdati “incidentima pojedinaca”.<h2>Napadi na Srbe</h2>Sve je počelo prije nekoliko dana, kada je grupa od pedesetak muškaraca u crnom upala u prostorije Srpskog kulturnog društva “Prosvjeta” u Splitu i prekinula otvaranje Dana srpske kulture. Uzvikivali su “Za dom spremni” i natjerali učesnike da napuste prostor. Nekoliko dana kasnije, gotovo identična scena ponovila se u Zagrebu ispred Srpskog kulturnog centra, gdje su se pojavili novi “čuvari domoljublja” s istim repertoarom - crne majice, parole i pjesme o “neovisnoj Hrvatskoj”. Policija je intervenirala, ali atmosfera u društvu ostala je ista: tolerancija prema netoleranciji. Hrvatska je u Evropskoj uniji, ali duhovi NDH i dalje pronalaze put do njenih ulica - ne kao aveti iz muzeja, nego kao modernizovani folklor.I sad iskreno pitanje - možete li ovakav slučaj zamisliti u Bosni i Hercegovini?U zemlji koju sami doživljavamo kao tegobno i mračno opterećenu nacionalizmom međusobnom mržnjom između naroda i vjerskih grupa koje u njoj žive?Teško.Jer ako postoji zemlja za koju bi se očekivalo da potone u istu vrstu mržnje i revanšizma, to je Bosna i Hercegovina. Zemlja tri naroda, tri verzije istorije, tri zastave i nijednog dogovora. Ipak, koliko god to zvučalo nevjerovatno, BiH je danas vjerovatno tolerantnije društvo od većine svojih susjeda.Koliko god bilo tenzija i međusobnih animoziteta, u BiH u posljednjih petnaest, pa i dvadeset godina, gotovo da nije zabilježen međuetnički incident i približne veličine i organizacije. Kod nas se ponekad išvrlja grafit, zapali pokoja zastava ili izbije navijačka tuča, ali da se pojavi grupa maskiranih ljudi koja javno salutira fašistički, pjeva pjesme krvi i mržnje te fizički napada druge - to je danas praktično nezamislivo. I to bilo gdje u državi.<h2>Ipak se može zajedno</h2>Pisjetimo se Banjoj Luke 2023. godine.U jeku hajke koju su protiv Sarajevskog ratnog teatra (SARTR) pokrenuli RTRS i Gorica Dodik, po zanimanju kćerka Milroada, ansambl iz Sarajeva je ipak odigrao predstavu „Moj sin samo malo sporije hoda“ u Narodnom pozorištu Republike Srpske. Šta je bilo sporno u predstavi? Pa ništa, osim što teatar iz Sarajeva nastao u ratu u sebi sadrži riječ „ratni“, što je protumačeno kao njegovanje tekovina Armije BiH ili šta već, a dežurni huškači su još jednom našli bili motiv da šire mržnju i tenziju. Direktorica Narodnog pozorišta Republike Srpske Dijana Grbić, i sama članica SNSD-a, nije ustuknula pod pritiscima, a posebno upečatljiv govor odžao je direktor umjetničkog programa NP RS Aleksandar Stojković Piksi koji je postavio pitanje: -	Da li vi smatrate da bih ja, Aleksandar Stojković, borac prve kategorije i ratni vojni invalid, trebao imati zabranu da učestvujem na bilo kojem festivalu u Federaciji zato što sam bio pripadnik Vojske Republike Srpske od prvog do posljednjeg dana i izgubio najbolje prijatelje, rodni kraj i najljepšu mladost. Da ja nekome trebam da se pravdam zašto smo mi pozvali svoje kolege da odigraju predstavu, i to trideset godina nakon rata - upitao je Stojković.<h2>Nezamislivo u BiH</h2> Predstava je na kraju izvedena pred punom salom i dočekana s ovacijama. Iako inteligencija i civilazicjski maniri u BiH nisu na naročito većem u odnosu na one u Hrvatskoj, nije bilo nasilnih upada, pokušaja prekidanja predstave, protesta niti divljanja. To je bio trenutak kada su građani i institucije pokazali da, uprkos svemu, znaju razlikovati kulturu od politike, čovjeka od etikete.Naravno, slično je nezamislivo da u bilo kojem dijelu BiH danas pripadnici jednog naroda nasilno prekidaju zatvorena manifestacije, molitve ili skupove drugih naroda.Nije da u BiH nema nacionalizma i mržnje. Ima ih, i previše. Ali to je, više nego stvar ideologije, postalo društvena poza, politički refleks, navika. Mržnja se uglavnom konzumira verbalno, u komentarima i predizbornim govorima. Kad se spusti na ulicu, većina ljudi normalno putuje, radi, sarađuje i druži se.Bosna i Hercegovina je, paradoksalno, naučila živjeti sa svojim razlikama bolje nego što to žele priznati oni koji je posmatraju izvana.Ne zato što smo prosvijećeni, nego zato što smo dovoljno puta platili cijenu mržnje da znamo gdje ona vodi.U Hrvatskoj i Srbiji rat je odavno postao mit. U BiH je ostao sjećanje, neugodna uspomena koju niko više ne želi ponavljati.Zato se kod nas, koliko god to zvučalo ironično, možeš prepirati, vrijeđati, pa i mrziti . ali ne i linčovati. A za zemlju s našom historijom, to je već ogroman civilizacijski iskorak.

Fašistički pokliči u Splitu i Zagrebu pokazuju koliko je BiH, paradoksalno, danas postala mirnije i zrelije društvo

Možete li zamisliti da u Bosni i Hercegovini neko uz fašističke povike prekida kulturne skupove drugog naroda?

U srijedu se ispred zgrade Vlade Kantona Sarajevo okupila manja grupa građana, uvjerena da se moralni poredak svijeta ruši ako se u Zetri odigra košarkaška utakmica između Dubaija (Ujedinjeni Arapski Emirati) i izraelskog Hapoela. Preko transparenata su poručivali: „Otkažite utakmicu“, „Zetra je naša“, „Šta ste nam uradili od grada“.Okupljeni su tvrdili da se radi o “državama odgovornim za genocid u Palestini i Sudanu”, a posebno su napadali Emirate zbog “saradnje s pobunjenicima u Sudanu”. Poruka je bila jasna - sport ne može biti odvojen od politike, jer “normalizacija genocida” ne smije proći ni u Sarajevu.Naizgled, sve podsjeća na tipičan građanski protest kakvih širom Evrope svakodnevno gledamo na desetine. No, ispod moralnih parola, to je bila scena koja savršeno oslikava stanje jedne društvene svijesti: glasan moralizam kao zamjena za stvarni utjecaj. Dok svijet vodi realne ratove i pregovore, Sarajevo vodi svoje imaginarne - najčešće na vlastitu štetu - bez ikakve koristi za one za koje protestujemo.Dan kasnije, u četvrtak navečer, utakmica je ipak odigrana – ali, nakon žestokih protesta, bez publike i uz jake mjere sigurnosti. Policija je zatvorila prilaze Zetri, angažovane su specijalne jedinice, i sve je proteklo bez incidenata, ali dvorana je bila prazna, što je odlučeno nakon protesta manje grupe građana.<h2>Propaganda</h2>Ono što je uslijedilo bila je predvidiva reakcija.Amir Gros Kabiri (Gross), izraelski biznismen i vlasnik „Aluminija“, iskoristio je trenutak da Sarajevo proglasi “vodećim antisemitskim gradom u ovom dijelu svijeta”. Kabiri je rekao da je “opasno biti Jevrej u Sarajevu”, da su “Mostar i Banja Luka dijelovi BiH koji poštuju Izrael”, te da su “Bošnjaci slavili 7. oktobar”.To su neistine i propagandne konstrukcije - ali one savršeno funkcionišu u kontekstu koji sami stvaramo. Jer svaki put kad Sarajevo krene “moralno reagovati”, završi kao karikatura samog sebe.Ovakvi performansi ne pogađaju ni Izrael ni Emirate. Oni pogađaju nas - jer jačaju stereotipe koji nas drže u civilizacijskom polumraku. Da paradoks bude veći, zabranu u ovom slučaju nisu tražili vjerski ni konzervativni krugovi, koji su pokazali daleko više gepolitičke razboritosti, nego besposleni sarajevski ljevičari i moralne narikače po profesiji.Dok ostatak Evrope i zapadnog svijeta prolazi kroz novi val desničarskog konzervativizma i islamofobije, dok srpsko-hrvatska diplomatija upravo u tim krugovima vodi žestoku lobističku kampanju protiv Bošnjaka, dok cionistički krugovi Sarajevu i Bošnjacima pokušavaju udariti pečat antisemitizma, neodgovorni pojedinci u našim redovima im uporno daju materijal i oružje da pucaju u nas.<h2>Nacionalni interes</h2>Na stranu sad da li je bilo pametno uopće dozvoliti Hapoelu da od svih gradova igra baš u Sarajevu, no ako je ta odluka već donesena, najgore što se moglo uraditi (a srećom nije) jeste otkazati tu utakmicu, kao što je nedavno zbog političkih pritisaka otkazna rabinska konferencija koja je trebala biti održana u Sarajevu.Poruka koja se time šalje svijetu, posebno desnim političkim krugovima je jasna – Jevreji u Sarajevu su nepoželjni. To je grad u kojem caruju islamizam i antisemitizam. Usred Evrope!Jesmo li sposobni nositi se s tim biljegom i imamo li ikakav plan da se borimo protiv njega?Palestinci i Gaza od toga neće imati nikakve koristi. Ali Bošnjaci i Sarajevo imat će ogromne štete.Pa, imaju li pravo ili - možda preciznije - jesu li Bošnjaci uopće sposobni voditi vlastitu nacionalnu politiku i na prvo mjesto staviti svoje lične interese?Ili je stavljanje sebe u poziciju dežurnih svjetskih moralista koje niko nije ni pitao za mišljenje, ipak preče?<h2>Odigrana utakmica</h2>Utakmica je, dakle, odigrana. Bez publike, bez incidenata - i bez dostojanstva.Jer Sarajevo je ponovo pokazalo da zna organizovati događaj pod “najvišim sigurnosnim mjerama”, ali ne zna kako da se zaštiti od vlastite gluposti.

Protesti protiv košarkaške utakmice Dubaija i izraelskog Hapoela pokazali su da Sarajevo još ne razlikuje moralni refleks od političke zrelosti

Ko uporno podmeće antisemitizam Sarajevu: Klopka za Bošnjake

Od 13. do 15. oktobra, u crnogorskom Kotoru održana je četvrta regionalna konferencija o suzbijanju nelegalne trgovine, koja je okupila predstavnike ministarstava finansija, unutrašnjih poslova, carinskih i poreskih uprava, inspekcijskih službi i drugih nadležnih organa iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije, Hrvatske i Sjeverne Makedonije.Cilj skupa, koji tradicionalno organizuje Američka privredna komora u Srbiji (AmCham Srbija), bio je jačanje saradnje između zemalja regiona u borbi protiv sive ekonomije - problema koji značajno pogađa državne budžete, poslovnu konkurentnost i sigurnost potrošača.Bosnu i Hercegovinu predstavljali su članovi Uprave za indirektno oporezivanje (UIO BiH), Državne agencije za istragu i zaštitu (SIPA), Granične policije BiH i Federalnog tržišnog inspektorata.<h2>Istraživanja pokazuju napredak u suzbijanju crnog tržišta</h2>Tokom konferencije predstavljeni su rezultati istraživanja o stanju nelegalne trgovine duhanskim proizvodima u regionu. Stručnjaci su potvrdili da je smanjenje crnog tržišta moguće, ali samo ako se regionalna saradnja održava i produbljuje.Istraživanja pokazuju da zemlje regiona bilježe različite nivoe uspješnosti, što ukazuje na važnost usklađivanja politika i kapaciteta. Gdje god jedna zemlja ima slabije kontrole ili niže akcize od susjednih, kriminalne mreže to vrlo lako iskorištavaju. Crno tržište teži tamo gdje su kontrole slabije i gdje se propisi različito tumače.Velika pažnja mora se posvetiti, ne samo cigaretama, već i ilegalnom rezanom duhanu i elektronskim cigaretama, kao i ostalim duhanskim proizvodima, koji predstavljaju značajan problem u BiH i zemljama okruženja.<h2>Akcizna politika kao regulator između legalnog i ilegalnog</h2>Učesnici su razgovarali o najvažnijim trendovima i regulatornim pitanjima koja oblikuju tržište u regionu. Posebno je analiziran utjecaj akcizne politike na stopu nelegalne trgovine, dok je istaknuta važnost prevencije pristupa duhanskim proizvodima među mladima. Jedna od najvažnijih poruka bila je da akcizna politika nije samo fiskalni instrument, nego i regulator koji direktno utječe na obim nelegalne trgovine. Kada jedna zemlja podigne akcize bez usklađivanja sa susjedima, cijene rastu i otvaraju prostor za šverc.Regionalno usklađivanje stopa akciza prepoznato je kao nužan korak. Razmjena informacija o akciznom opterećenju može spriječiti pojavu novih ruta i tržišnih disbalansa.Učesnici su istakli da su akcizne politike često ključni faktor koji utječe na veličinu crnog tržišta. Preveliko oporezivanje može potaknuti rast krijumčarenja, dok je balansiran pristup ključan za suzbijanje sive ekonomije.<h2>Track &amp; Trace: Alat koji kreira sistem</h2>Jedan od centralnih događaja konferencije bila je tehnička radionica o implementaciji Track &amp; Trace sistema - složenog mehanizma koji zahtijeva zakonsku usklađenost, tehničku interoperabilnost i disciplinu u primjeni.Track &amp; Trace je sistem za praćenje i lociranje duhanskih proizvoda kroz čitav lanac snabdijevanja - od proizvodnje do krajnjeg kupca. Ovaj sistem, koji se već primjenjuje u nizu evropskih zemalja, omogućava precizno praćenje toka robe i predstavlja ključni alat u borbi protiv krijumčarenja i falsifikovanja cigareta, kao i rezanog duhana.Njegova svrha je da se osigura pravilna naplata poreza i akciza, zaštite potrošači od nelegalnih proizvoda i omogući efikasniji nadzor tržišta. Predstavnici zemalja koje su već započele primjenu sistema dijelili su svoja iskustva, dok su ostale zemlje, među njima i BiH, najavile pojačane aktivnosti na implementaciji.<h2>Razmjena iskustava i identifikacija zajedničkih izazova</h2>Drugi dio konferencije bio je posvećen diskusijama o četiri ključne teme: suzbijanje nelegalne trgovine na internetu, unapređenje razmjene podataka između carinskih i policijskih organa, regulacija novih proizvoda na nelegalnom tržištu, te utjecaj akcizne politike i Track &amp; Trace sistema na sivu ekonomiju.Jedan od najozbiljnijih izazova bilo je širenje crnog tržišta na digitalne platforme. Prodaja cigareta i ostalih duhanskih proizvoda te elektronskih cigareta putem interneta, često uz anonimne dostave i plaćanja, postaje sve češći oblik nelegalne trgovine. Institucije nemaju dovoljno mehanizama za nadzor online tržišta u realnom vremenu.Tokom diskusije identifikovani su konkretni prijedlozi: uvezivanje baza podataka carinskih i policijskih organa, izrada zajedničkih operativnih procedura, češće koordinisane akcije, jačanje nadzora nad internet trgovinom, kao i edukacija inspekcijskih organa i potrošača.Otvarajući konferenciju, potpredsjednik Vlade Crne Gore Momo Koprivica poručio je:- Siva ekonomija, ne samo što podriva konkurentnost privrede i smanjuje prihode budžeta, već direktno ugrožava vladavinu prava i povjerenje građana u institucije. Nijedna zemlja ne može sama da odgovori na izazove koji prevazilaze granice. Zajednički rad, razmjena informacija i koordinisane akcije ključ su uspjeha za suzbijanje prekograničnog kriminala – kazao je Koprivica.

<h2>Kontinuirana saradnja kao put karezultatima</h2>Govoreći o učešću UIO BiH, Ratko Kovačević, načelnik Odjeljenja za komunikacije UIO BiH, istakao je da je regionalna saradnja od presudnog značaja za suzbijanje nelegalne trgovine duhanom.- BiH, kroz Upravu za indirektno oporezivanje, u kontinuitetu radi na jačanju kontrole, unapređenju saradnje s policijskim agencijama i povećanju transparentnosti tržišta. Tokom proteklih godina bilježimo konkretne rezultate – od povećanja zapljena nelegalnog duhana do uspješnijih zajedničkih akcija - istakao je Kovačević.On je naglasio da BiH prati regionalne standarde i da Uprava aktivno priprema teren za uvođenje Track &amp; Trace sistema, koji će dodatno unaprijediti nadzor i smanjiti prostor za nelegalnu trgovinu.- Regionalne inicijative poput ove nisu samo formalne – one znače stvarnu razmjenu iskustava, alata i informacija koje pomažu da efikasnije djelujemo. Crno tržište ne poznaje granice, pa ni naša saradnja ne smije imati granica - zaključio je Kovačević

egionalna konferencija u Kotoru okupila predstavnike pet zemalja u borbi protiv sive ekonomije - u fokusu akcizna politika i Track & Trace sistem

U Crnoj Gori održana četvrta regionalna konferencija: Pet zemalja ujedinjeno protiv crnog tržišta duhana

Grupica građana Sarajeva jučer je s transparentima upala u zgradu Vlade KS. Ne, jer je u Tuzlu umrlo 12 starih i bolesnih. Ne, jer u policiji bujaju pedofilske afere. Ne, jer je prije godinu u Jablanici ubijeno 19 naših sugrađana, bez da je do danas iko odgovaroa. Ne, oni protestuju jer se danas u Zetri igra utakmica između izraelskog Hapoela i arapskog Dubaija. A pitanje koje se nameće samo od sebe glasi: kako to da je Bošnjacima danas, i lijevima i desnima, Palestina preča od Tuzle i Jablanice? Možda je odgovor upravo u tome što taj narod nikada nije razvio nacionalnu svijest u modernom, državnom smislu. Onu koja podrazumijeva osjećaj odgovornosti za vlastitu zemlju, institucije i društvo. Religioznijim Bošnjacima je lakše da se poistovjete s „braćom muslimanima“ širom svijeta - to ne zahtijeva ni plan ni viziju, već samo emotivnu solidarnost i moralnu superiornost. Onim sekularnijim, pak, najčešće urbanim i “progresivnim”, još je lakše - oni ne bježe u islam, nego u globalni kosmopolitizam, u gotove zapadne obrasce ljevičarskog moralisanja. Danas Gaza, sutra Amazonija, prekosutra klimatske promjene - uvijek neka velika tema koja im omogućava da izgledaju moralno uzvišeno, a da pritom ne moraju pogledati oko sebe.Jer, kako biti Bošnjak ili Bosanac u stvarnom, odraslom smislu te riječi? To bi značilo prihvatiti da imaš kakvu-takvu državu - sa svim njenim manama, kompromisima, korupcijom i odgovornostima. To bi značilo da se baviš vodovodom, pravosuđem, policijom, industrijom, javnim nabavkama, penzionim fondovima. Ukratko, da se baviš stvarima koje ne možeš riješiti objavom na Facebooku.Ali to je teže. Mnogo teže nego vikati “Free Palestine” ispred zgrade Vlade dok ti zemljaci umiru jer im gori zgrada. Bosanac je, zapravo, u bijegu - bježi od sebe, od vlastite stvarnosti, od odgovornosti da oblikuje zemlju u kojoj živi. On će uvijek pronaći “veću” temu: ako ne Palestinu, onda će to biti Amerika, Srbija, Rusija, masoni ili farmaceutski lobi. Samo da ne mora pogledati u ogledalo i priznati da ga vlastiti haos više ne uzbuđuje jer je postao suviše stvaran.Zato je lakše brinuti za Gazu nego za Tuzlu. Lakše je protestovati zbog Hapoela nego zbog kamenoloma, urušene bolnice ili mrtvih penzionera.Palestina je metafizička utjeha - mjesto gdje još možemo biti moralno čisti jer nemamo nikakvu stvarnu moć da išta promijenimo. A ovdje, u Bosni, svaka odgovornost počinje od nas samih.I upravo zato - bježimo. U tuđe ratove, tuđe nepravde, tuđe tragedije. Jer 30 godina na svim nivoima, od pravosuđa preko politike do kulture - našu državu vodimo na stand byu – bez plana, kadrova, vizije i rada.

Palestina je metafizička utjeha - mjesto gdje još možemo biti moralno čisti

Je li Palestina preča od Tuzle?

Halil Čengić, jedan od malih dioničara BH Telecoma, iznio je niz ozbiljnih primjedbi na rad Uprave i način na koji se vodi postupak potencijalne akvizicije Telemacha, o čemu se, kako tvrdi, izbjegava raspravljati na skupštinama kompanije. U razgovoru s novinarima, Čengić je govorio otvoreno o neregularnostima, političkim utjecajima i novcu koji “nestaje kroz savjetničke ugovore”.<h2>Čaša vode</h2>- Kada su mi prišli na skupštini, nisam ja došao da tračam, nego da tražim čašu vode. Nije meni teško, ali ružno je da niko od organizatora nije ponudio ni to. To vam pokazuje odnos prema dioničarima. Na dnevnom redu nije bilo ni akvizicije, a o tome se moralo govoriti - kazao je Čengić, dodavši da je pokušaj svake rasprave bio zaustavljen.Prema njegovim riječima, predstavnik dioničara postavio je pitanje o dividendama, ali je rasprava ubrzo skrenula na planirane “konsultantske i advokatske usluge”.- Rekli su nam da ne računamo na dividendu naredne tri godina. Finansijska direktorica je potom samo navela da su predviđene konsultantske i advokatske usluge, ali nije rekla koliko. Kad sam je pitao, rekla je da su već dogovorili konsultantsku kuću koja će dobiti 2,4 miliona KM, a advokati dodatnih 900 hiljada za pripremu kupovine Telemacha. Dakle, 3,3 miliona KM, i to prije nego što je bilo šta urađeno - objašnjava Čengić.On tvrdi da se među imenima spominje i Boris Nemšić, nekadašnji izvršni rukovodilac austrijskog Telecoma, koji sada vodi konsultantsku firmu.- Nemam ništa protiv njega, ali problem je što se sve radi bez javnog nadmetanja. Državna je to firma - morala je ići javna nabavka - kaže Čengić.Prema njegovim riječima, prostor za moguće zloupotrebe prilikom privatizacije mogu se mjeriti u stotinama miliona.- Niko ne može sa sigurnošću reći koja je tačno vrijednost Telemacha. Meni sve liči na to da se ciljano ide da se precijeni vrijednost, a onda da se neko okoristi na tome. Uostalom, činjenica da su nam saopćili da tri godine ne računamo na dividendu dovoljno govori.<h2>Dogovoreni interes</h2>Čengić smatra da je pravi razlog potencijalne kupovine Telemacha “dogovoreni interes određenih struktura”, a ne tržišna logika.- Na ovim prostorima se nikada ništa ne kupuje radi državnog interesa. Uvijek neko uzme svoj dio. Sve mi to liči na dogovoreni posao, a ne strateško ulaganje. Vidio sam to i u vrijeme kada su slične poslove radili s ruskim i austrijskim kompanijama - poručuje Čengić.Na kraju razgovora, Čengić je izrazio razočaranje i nadom da će se “u posljednjem trenutku neko urazumiti”.<h2>Kičme zemlje</h2>Čengić upozorava da bi planirana akvizicija i troškovi savjetnika mogli finansijski urušiti BH Telecom.- To je firma koja je kičma ove zemlje. A sada se iz nje planira izvući 300 do 500 miliona KM. To nije više poslovni potez, to je sistemsko uništavanje državne imovine. Ako se to realizuje, to će biti dug koji će generacije vraćati - istakao je.

Dioničar BH Telecoma o spornoj akviziciji, netransparentnim ugovorima  i političkom uplivu u državne firme

Halil Čengić za "Avaz": Neko hoće da uzme svoj dio od kupovine Telemacha

Najmanje jedanaest starijih osoba poginulo je u požaru koji je izbio u Domu penzionera u Tuzli. Neki su bili dementni, drugi teško bolesni od karcinoma - svi prepušteni sistemu koji im je obećao brigu, a isporučio nemar i ravnodušnost.Javnost s pravom traži odgovore, a jedno od ključnih pitanja je: ko je odlučio da osobe sa demencijom i teškim bolestima budu smještene na najvišim spratovima zgrade, petom, šestom i sedmom? Na osnovu koje logike? Valjda bi oni trebali biti najbliže izlazu? I ko će danas stati pred roditelje i djecu žrtava i reći im da je sve bilo po propisu?Ovo nije tragedija koja se desila iz vedra neba. Godinama su korisnici, njihove porodice i pojedini vijećnici upozoravali na loše uslove, vlagu, neurednost, ponižavajući tretman i hranu koju se teško može nazvati dostojnom čovjeka. Na sve te vapaje, nadležni su reagovali kao i uvijek - šutnjom i bahatošću.Uprava doma, na čelu s direktorom Mirsadom Bakalovićem iz SDP-a, nije reagovala na apele, ali jeste u januaru odlučila da poveća cijene smještaja za 30 posto. Dakle, ne da se popravi stanje, nego da se dodatno naplati bijeda. A kada je vijećnica Dragana Gagro Berberović iz Naše stranke javno progovorila o užasnim uslovima, umjesto da se stanje popravi, uprava je odlučila - pokrenuti postupak protiv nje.Ovo je suština našeg sistema: kad neko progovori o problemu, ne rješava se problem nego onaj koji ga izgovori.Snimci nehumanog postupanja osoblja prema korisnicima već su kružili društvenim mrežama, ali to nikome nije bio alarm. U zemlji u kojoj se starost doživljava kao smetnja, a institucije su samo fasade za politička uhljebljenja, ovakvi epilozi nisu izuzetak nego očekivana posljedica.I zato - dok policija i tužilaštvo budu tragali za uzrokom požara, javnost bi trebala tražiti dublji uzrok: sistemsku nebrigu, partijsko kadroviranje, nedostatak odgovornosti i odsustvo bilo kakvog morala u upravljanju javnim ustanovama.Jer ovo nije samo tragedija. Ovo je presuda jednom sistemu koji gori iznutra mnogo prije nego što plane izvana.

Neki su bili dementni, drugi teško bolesni od karcinoma - svi prepušteni sistemu koji im je obećao brigu, a isporučio nemar i ravnodušnost

Zašto su najnemoćniji bili smješteni na najvišim spratovima tuzlanskog Doma penzionera?

Govori se tiho, ali poruka je jasna: era američkog intervencionizma u Bosni i Hercegovini je završena. Nastup ambasadorice SAD pri UN-u Doroti Šeja (Dorothy Shea) pred Vijećem sigurnosti bio je diplomatski obziran, ali politički prelomni trenutak. Kada najviši američki predstavnik u UN-u kaže da „Sjedinjene Države više ne vode politiku izgradnje nacija“ i da „rješenja moraju dolaziti iznutra, od lokalnih aktera, predstavnika tri konstitutivna naroda“ - to nije samo promjena retorike. To je objava kraja jedne epohe.<h2>Američka era</h2>Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma 1995., Sjedinjene Američke Države bile su ključni arhitekt nove Bosne i Hercegovine. Vašington je, pod klintonovskom doktrinom liberalnog intervencionizma, preuzeo ulogu ne samo mirovnog garanta, nego i kreatora novog društvenog poretka.Amerikanci su tada vjerovali da se demokratija može konstruisati kao zgrada - planom, donacijama i bonskim ovlastima.U ime “funkcionalnosti države” vršeni su pritisci i nad Bosnom i nad njenim političarima: prenosile su se nadležnosti s entiteta na državu, jačale institucije centralne vlasti, uspostavljani sudovi, agencije, ministarstva.Svaka nova reforma nosila je prefiks “uz podršku međunarodne zajednice”.Vrhunac tog projekta bio je pokušaj Aprilskog paketa 2006. godine, kada su SAD i njihovi saveznici pokušali kroz ustavne izmjene redefinisati političku arhitekturu BiH. Propast tog paketa kojem je najviše kumovao Haris Silajdžić, označio je i početak kraja iluzije da će Bosna postati američki protektorat koji funkcioniše po modelu zapadnih demokratija. Već u administraciji Baraka Obame (Barack), američki intervencionizam u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine postao je daleko veći, da bi naglo oživio ponovo s dolaskom Džoa Bajdena (Joe Biden).Bivši i dalje posljednji ambasador SAD u BiH Majkl Marfi (Michael Murphy) do novih je vrhunaca doveo aktivno miješanje u političke procese. Od otvorenog pritiska na političke lidere do javne podrške državnim tužiocima koji su radili na Novalićevom slučaju ili „proevropskim“ koalicijama i postizbornim kombinacijama - Ambasada SAD je često igrala ulogu arbitra, a ponekad i glavnog političkog inžinjera.No, taj pristup više nema podršku u samom Vašingtonu. S promjenom američke geopolitičke paradigme dolaskom Trampove administracije, politika SAD prelazi s globalnog liberalnog intervencionizma na realpolitiku nacionalnih interesa.<h2>Povratak Dejtonu</h2>Trampov koncept vanjske politike ne vidi smisao u beskonačnim pokušajima „popravljanja“ država Balkana. U fokusu je ono što Šeja jasno naglašava: stabilnost, lokalna rješenja i nacionalni suvereniteti. Ukratko - Amerika se više neće baviti reformisanjem Bosne i Hercegovine, nego samo njenim održavanjem u miru.Upravo zato Ši u svom govoru pozdravlja „pozitivne poteze Narodne skupštine RS“ i objašnjava ukidanje sankcija kao „mjeru deeskalacije“. To je diplomatski način da se poruči: Vašington više neće biti sudija koji kažnjava neposlušne, nego posmatrač koji nagrađuje stabilnost.Za probosanske stranke, to je otrežnjujuća spoznaja: više nema ambasadora koji će silom balansirati odnose, nametati rješenja, kreirati politike i voditi državu umjesto njih. Niti će „građanski koncept“ koji mnogi od njih zagovaraju moći više imati simpatije kod vodeće sile svijeta (spominjanje dogovora predstavnika tri konstitutivna naroda je jasna poruka).Ali, možda je to i šansa. Bez vanjskog tutora, bosanski političari morat će konačno sjesti za stol i dogovoriti se.Američki intervencionizam mnogo je pomogao u izgradnji institucija, ali u konačnici nije donio funkcionalnu državu. Donio je trajnu zavisnost, političku infantilnost i naviku da se ključna pitanja rješavaju u ambasadama, a ne u institucijama.Ako je kraj te ere ono što najavljuje Doroti Šeja, onda je to, paradoksalno, možda i početak nove - bosanske ere odgovornosti. Bez iluzija, bez tutora, i bez opravdanja. <h2>Priznanje Dejtona</h2>U širem kontekstu, to se savršeno uklapa u posthladnoratovsku tranziciju američke politike. Od „kraja historije“ 1990-ih, kroz ratove u Iraku i Afganistanu, pa do današnjeg multipolarnog svijeta, SAD su odustale od pokušaja da nacije stvaraju dekretom. Za Bosnu i Hercegovinu to znači povratak njenom stvarnom okviru - Dejtonskom ustavu, koji priznaje tri konstitutivna naroda i složenu strukturu kompromisa, što, naravno, mnogima neće biti po volji.

Govor ambasadorice Doroti Šeje u Vijeću sigurnosti UN-a označava historijski zaokret – Vašington više ne želi „graditi nacije“

Kraj iluzije o građanskoj BiH

Dick Cheney, najmoćniji moderni američki potpredsjednik i glavni arhitekt “rata protiv terora”, koji je pomogao uvođenju zemlje u nesretni rat u Iraku zasnovan na pogrešnim pretpostavkama, preminuo je, prema saopštenju njegove porodice. Imao je 84 godine.Četrdeset i šesti potpredsjednik, koji je služio uz republikanskog predsjednika Georgea W. Busha tokom dva mandata između 2001. i 2009. godine, decenijama je bio dominantna i polarizirajuća figura u Washingtonu. U posljednjim godinama, međutim, Cheney, i dalje tvrdi konzervativac, bio je uglavnom izolovan od svoje stranke zbog oštrih kritika na račun predsjednika Donalda Trumpa, kojeg je nazivao “kukavicom” i najvećom prijetnjom republici u njenoj historiji.U ironičnom završetku svoje duge političke karijere, posljednji glas na predsjedničkim izborima 2024. godine dao je liberalnoj demokratkinji i kolegici potpredsjednici, Kamali Harris, kao odraz činjenice da se populistički GOP okrenuo protiv njegovog tradicionalnog konzervativizma.Cheney je veći dio odraslog života bolovao od kardiovaskularnih bolesti, preživio je niz srčanih udara, ali je uprkos tome živio dug i aktivan život. Nakon transplantacije srca 2012. godine, nazvao je taj zahvat “darom samog života”.Sarkastični bivši kongresmen iz Wyominga, šef kabineta Bijele kuće i ministar odbrane, Cheney je uživao u unosnoj karijeri u korporativnom sektoru kada ga je George W. Bush zadužio da pronađe mogućeg kandidata za potpredsjednika. Potraga je završila tako što je sam Cheney položio zakletvu kao iskusni “broj dva” uz mladog predsjednika koji je u Bijelu kuću stigao nakon sporne izborne pobjede.Iako karikature koje ga prikazuju kao “pravog predsjednika” ne odražavaju tačno unutrašnju dinamiku Bushove administracije, Cheney je itekako uživao u ogromnom utjecaju koji je imao iza kulisa.Cheney se nalazio u Bijeloj kući, dok je predsjednik bio odsutan, u hladno i vedro jutro 11. septembra 2001. godine. U trenutku kada je drugi oteti avion udario u Svjetski trgovački centar, rekao je da se “promijenio kao čovjek” i odlučio da osveti napade Al-Qaide i proširi američku moć na Bliski istok putem neokonzervativne doktrine promjene režima i preventivnog rata.“U tom trenutku znali ste da je riječ o namjernom činu. O terorističkom aktu”, prisjetio se kasnije u intervjuu za CNN 2002. godine.Kasnije je govorio da su ga napadi ostavili s ogromnim osjećajem odgovornosti da se takav napad više nikada ne dogodi. Iako su ga mnogi smatrali glavnim pokretačem “rata protiv terora” i američkih invazija na Irak i Afganistan, savremeni i historijski zapisi pokazuju da je Bush sebe smatrao “onim koji odlučuje”.<h2>Prekretnica 11. septembra</h2>Iz bunkera duboko ispod Bijele kuće, Cheney je preuzeo kontrolu nad kriznim odgovorom nacije u šoku. Dao je izuzetnu naredbu da se obori svaki oteti avion koji bi mogao biti usmjeren ka Bijeloj kući ili Kapitolu. Njegova česta povlačenja na “nepoznate lokacije” radi očuvanja lanca nasljeđivanja predsjedništva dodatno su učvrstila njegovu sliku kao mračnog i svemoćnog aktera koji vodi tajne ratove iz sjene.Napadi 11. septembra pokrenuli su američki rat u Afganistanu s ciljem rušenja talibana koji su pružali utočište Al-Qaidi, iako je njihov vođa Osama bin Laden uspio pobjeći. Ubrzo je Cheney počeo zagovarati proširenje rata na Irak i njegovog lidera Sadama Huseina, čije je trupe već jednom pomogao protjerati iz Kuvajta u Prvom zaljevskom ratu.Cheneyjeva agresivna upozorenja o iračkom programu oružja za masovno uništenje, navodnim vezama sa Al-Qaidom i planovima da teroristima omogući napad na SAD, odigrala su veliku ulogu u pripremi terena za invaziju na Irak 2003. godine. Kasniji izvještaji Kongresa i istrage pokazale su da su Cheney i drugi zvaničnici preuveličavali ili pogrešno interpretirali neprovjerene obavještajne podatke — oružje masovnog uništenja nije postojalo. Njegova tvrdnja da se šef otmičara 11. septembra Mohamed Atta sastao s iračkim obavještajcima u Pragu nikada nije potvrđena.Ipak, Cheney je 2005. godine tvrdio da su on i drugi postupali na osnovu “najboljih dostupnih obavještajnih podataka”. Dok je kasnije priznao da su informacije bile pogrešne, odbacio je tvrdnje da su bile “falsifikovane ili preuveličane”.<h2>“Rat protiv terora” i mračne metode</h2>Ratovi u Iraku i Afganistanu odveli su SAD na mračan pravni i moralni put, uključujući “pojačane metode ispitivanja” za koje su kritičari rekli da predstavljaju mučenje. No Cheney je uporno branio te metode, uključujući “waterboarding”, tvrdeći da su “potpuno opravdane”. Također je bio zagovornik držanja osumnjičenih bez suđenja u zatvoru Guantanamo, što su mnogi smatrali suprotnim osnovnim američkim vrijednostima.Cheney je postao simbol pretjerivanja u “ratu protiv terora” i pogrešnih odluka koje su pretvorile inicijalno uspješnu invaziju Iraka u krvavu močvaru. Napustio je funkciju s podrškom od svega 31%, prema istraživanju Pew centra.Do kraja života, Cheney nije pokazao kajanje. Uvjeren je bio da je radio ono što je bilo nužno da se zaštiti domovina.“Uradio bih to ponovo bez oklijevanja”, rekao je 2014. godine, komentarišući izvještaj Senata koji je metode ispitivanja okarakterisao kao brutalne i neefikasne.“To je tada bilo ispravno, vjerovao sam u to tada i vjerujem i sada,” izjavio je o ratu u Iraku 2015. godine.<h2>“On je kukavica”</h2>Cheney je smatrao da izvršna vlast mora imati gotovo neograničene ovlasti, vjerujući da su predsjedničke moći neopravdano ograničene nakon Vijetnama i Watergatea. Ipak, u kasnijim godinama postao je oštar kritičar čovjeka koji je imao još širu viziju predsjedničke moći – Donalda Trumpa.Iako je u početku podržao Trumpa 2016., nakon pokušaja da poništi rezultate izbora 2020. i pobune 6. januara 2021., Cheney se javno okrenuo protiv njega. Njegova kćerka Liz Cheney žrtvovala je karijeru u GOP-u boreći se protiv Trumpa, a njen otac se pojavio u oglasu tokom njene kampanje.“Nikada u historiji naše nacije nije postojao veći neprijatelj republike od Donalda Trumpa,” rekao je Cheney.“On je kukavica. Pravi muškarac ne bi lagao svoje pristalice. Izgubio je – i zna da je izgubio.”<h2>Rani život</h2>Richard Bruce Cheney rođen je 30. januara 1941. u Lincolnu, Nebraska. Odrastao je u Casperu, Wyoming, gdje je upoznao svoju buduću suprugu Lynne Vincent. Dobio je stipendiju za Yale, ali je izbačen zbog loših ocjena. Nakon toga radio je na električnim vodovima i dva puta bio uhapšen zbog vožnje u pijanom stanju. Nakon ultimativne poruke Lynne da “neće oženiti lineraša”, vratio se u školu i diplomirao političke nauke na Univerzitetu Wyominga. Par se vjenčao 1964.Cheney iza sebe ostavlja suprugu Lynne, kćerke Liz i Mary te sedmero unučadi.<h2>Uspon u Vašingtonu</h2>Svoju političku karijeru počeo je kao pomoćnik u administraciji Richarda Nixona, a kasnije postao šef kabineta predsjednika Geralda Forda 1975. godine. Njegov blizak saradnik bio je Donald Rumsfeld, s kojim je ponovo sarađivao kada je ovaj vraćen na mjesto ministra odbrane 2001. godine. Njih dvojica postali su ključni tandem u oblikovanju američke politike tokom “rata protiv terora”.Godine 1978. Cheney je izabran za kongresmena iz Wyominga i služio šest mandata, poznat po čvrstom konzervativnom stavu.Predsjednik George H. W. Bush imenovao ga je 1989. za ministra odbrane. Tokom njegovog mandata SAD su uspješno izvele invaziju na Panamu i operaciju “Pustinjska oluja” 1991. godine.Nakon mandata, Cheney je postao izvršni direktor kompanije Halliburton.Kada je George W. Bush odlučio kandidirati se, Cheney je bio zadužen za potragu za potpredsjednikom – i na kraju izabrao samog sebe.<h2>Zdravstveni problemi i povlačenje</h2>Cheney je doživio prvi srčani udar 1978., a zatim još četiri – posljednji 2010. godine. Godine 2012. dobio je transplantaciju srca.Nakon odlaska iz politike, napisao je dvije knjige – jednu o politici, drugu o zdravlju – i jednu zajedno s kćerkom Liz.U penziji je ostao politički aktivan, ali i sve više kritičan prema sopstvenoj stranci i njenom moralnom padu nakon Trumpovog uspona. Na godišnjici napada 6. januara 2021. pojavio se u Kongresu, gdje su mu demokrate prilazile i pružale ruku u znak poštovanja.“Duboko sam razočaran što mnogi članovi moje stranke ne prepoznaju ozbiljnost prijetnje po našu naciju,” rekao je tada Cheney.U posljednjim godinama javno je podržao Kamalu Harris protiv Trumpa 2024. godine, navodeći da je to “dužnost prema zemlji i ustavu.”

Decenijama je bio dominantna i polarizirajuća figura u Vašingtonu

Preminuo Dik Čejni: Arhitekt američkog rata u Iraku

Ako postoji granica političkog licemjerja u Bosni i Hercegovini, onda je slučaj pedofilskog lanca u Tuzlanskom i Sarajevskom kantonu brutalno pregazio svaku moguću. Dok javnost još pokušava pojmiti da su među osumnjičenima za organizaciju maloljetničke prostitucije i policajci - dakle ljudi koji bi trebali štititi zakon, a ne silovati - naši politički moralisti su, očekivano, sve pretvorili u proračunatu predstavu sa vrlo elastičnim moralnim kriterijima.<h2>Dvostruki moral u punom sjaju</h2>Dok su „moralne svetice“ iz Naše stranke Sabina Ćudić i Duška Jurišić danima dizale glas protiv Vlade Tuzlanskog kantona i zahtijevale ostavke, njihova indignacija je čudnovato utihnula kad su u Sarajevu uhapšena dvojica policajaca pod istim optužbama. Nema saopštenja, nema moralnih lekcija, nema zahtjeva za ostavkama Vlade KS. Jer, zaboga, tu je vlast „njihova“.Štaviše, njihov stranački kolega i premijer Kantona Sarajevo Nijhad Uk na press konferenciji jasno je poručio da neće podnijeti ostavku, ponudivši uobičajeni moralni argument "drugoe to", odnosno kazavši da slučajevi iz Tuzlanskog i Sarajevskog kantona nisu isti.

Korak dalje ili bolje rečeno dublje u moralni ponor otišao je drugi kolega kolega, penzionisani milicioner i aktuelni predsjedavajući Predstavničkog doma FBiH Dragan Mioković. Do jučer je punio mreže dramatičnim objavama o „civilizacijskom sunovratu“ i tražio ostavke Vlade TK. Kad se isti horor ponovio u Kantonu Sarajevo, ton se odjednom promijenio. Umjesto traženja ostavke Vlade KS, Mioković je "mudro" poručio da se mora utvrditi "pojedinačna odgovornost".

Tek su nakon pritisaka i ogorčenja javnosti, shvatajući valjda glib licemjerenosti u koji su sami upali, naknadno izdali saopštenje u kojem su usput spomenuli da treba preispitati i "odgovornost Vlade KS" glede slučaja podvođenja maloljetnica. Naravno, ne i ostavke kao u Tuzli.Na jednoj strani su pedofili iz „njihovih“ redova - i to se tretira kao sistemski užas. Na drugoj - isti zločin, ali bez političkog interesa, pa se sve relativizira i uvija u „čekanje istrage“. Tako izgledaju istančani moralni kriteriji i principijelnost u Naše stranke. Tipično sarajevsko licemjerje zapakovano u liberalni moralizam.Dakle, ako je zločin u Tuzli gdje Vlada SDA - politički je kapital zbog kojeg Vlada treba da padne. Ako je u Sarajevu gdje vlada Trojka - odgovornost je pojedinačna.Naravno, za pohvalu svakog nije ni stav koji su iznijeli Aida Obuća (SDA), Denmis Gratz (DF) i Admir Čavalić (SBiH) koji su u emisiji "Istraga sedmice" kazali kako “ne treba politizirati” slučaj učešća visokih policijskih službenika i profesora u organizaciji maloljetničke prostitucije u Tuzlanskom kantonu, gdje su na vlasti njihove partnerske stranke.<h2>Slovenija i BiH - dva svijeta</h2>U Sloveniji su ministar policije i ministar pravde podnijeli ostavke nakon ubistva civila od strane policajca - iako nisu imali nikakvu ličnu odgovornost. Kod nas - ni kad se otkrije pedofilski lanac unutar policije, ni kad se dokažu političke zloupotrebe - niko ni ne pomisli na ostavku.Jer ovdje politička i moralna odgovornost ne postoje. Postoji samo partijska lojalnost i ideološki refleks: „Naše ne diraj, tuđe napadaj.“Slučaj Tuzla - Sarajevo pokazuje da je moral u BiH postao stranački instrument. Ako je zločin u „njihovom“ dvorištu - to je tragedija i nacionalni sram. Ako je u „našem“ - to je „izolovan incident“.

 Ovdje politička i moralna odgovornost ne postoje. Postoji samo partijska lojalnost i ideološki refleks: „Naše ne diraj, tuđe napadaj.“

Bijedna politizacija podvođenja maloljetnica: "Drugo'e to" kad se dešava u našem kantonu

S izbijanjem rata 1992. godine, bosanskohercegovački fudbal se raspao u tri paralelna toka, uslovljena političko-teritorijalnom podjelom zemlje:Na prostoru pod kontrolom Armije RBiH (pretežno bošnjačka područja), osnovan je Nogometni savez BiH (1992) sa sjedištem u Sarajevu. Fudbalska liga BiH počinje 1994. godine u izuzetno teškim uslovima, s klubovima iz opkoljenog Sarajeva, Zenice, Bihaća, Tuzle itd. Na teritoriji pod kontrolom HVO-a, formiran je Nogometni savez Herceg-Bosne (1993), sa sjedištem u Mostaru. Klubovi poput Zrinjskog, Širokog Brijega i Mladosti iz Lištice igrali su u zasebnom sistemu, s jakim vezama s Hrvatskom. Na prostoru pod kontrolom Vojske RS osnovan je Fudbalski savez Republike Srpske (1992), sa sjedištem u Banjoj Luci. Klubovi poput Borca, Rudara Prijedor i Drine Zvornik igrali su ligu Republike Srpske, van međunarodnog okvira.Ove tri strukture nisu priznavale jedna drugu, niti su bile priznate od UEFA-e i FIFA-e, koja je zvanično priznavala samo savez iz Sarajeva, ali tek 1996. godine.<h2>Utakmice pod granatama</h2>Najdirljivije fudbalske priče iz rata dolaze iz opkoljenog Sarajeva, gdje se u godinama od 1992. do 1995. igrala ratna liga, često na improviziranim terenima, bez struje, vode i sigurnosti. Klubovi poput Željezničara, Sarajeva, Bosne, Pofalićkog, Ilidže, Olimpika i mnogih drugih pokušavali su očuvati minimum takmičarske aktivnosti.Stadion Grbavica, dom Željezničara, bio je doslovno na prvoj liniji fronta. Uništen i miniran, postao je simbol razaranja, dok su sarajevski plavi nastavili djelovati u opkoljenom dijelu grada pod kontrolom Armije BiH.Stadion Koševo je povremeno služio za humanitarne i simbolične mečeve, uključujući i one pod pokroviteljstvom UN-a ili stranih novinara.Ipak, uprkos ekstremnim uslovima, 1994. godine organizovano je prvo zvanično ratno prvenstvo BiH, koje je 1995. osvojio Čelik Zenica - klub iz relativno mirnije sredine koji je imao uslove da organizuje takmičenja.<h2>Mostar: Grad s dva kluba, dva narativa</h2>Mostar, koji je tokom rata podijeljen na istočni (pod kontrolom Armije BiH) i zapadni (pod HVO-om) dio, imao je dva potpuno odvojena fudbalska svijeta.* U istočnom dijelu Mostara, Velež je izgubio svoj stadion „Pod Bijelim brijegom“ i preselio se u Vrapčiće, gdje je improvizovano funkcionisao. Klub je preživljavao zahvaljujući entuzijazmu navijača i podršci iz inostranstva.* U zapadnom dijelu, obnovljen je Zrinjski, klub s predratnom historijom iz NDH perioda, koji je od 1992. postao simbol hrvatskog identiteta u Hercegovini. Njegov stadion, nekadašnji dom Veleža, postao je nova baza Zrinjskog.Ova simbolika - da je Velež protjeran sa svog terena - postat će metafora za etničko čišćenje i kulturni preokret koji je pogodio sportsku scenu Mostara.<h2>Banja Luka i liga RS</h2>Na teritoriji RS, klubovi su formirali sopstvenu ligu i savez, uz podršku Beograda i FSJ (koji je tada još funkcionisao u SRJ). Borac Banja Luka, jedan od najjačih klubova tog perioda, igrao je utakmice s klubovima iz Srbije, a kasnije i međunarodne prijateljske susrete - ali van UEFA sistema. Liga RS postojala je nezavisno sve do 2002. godine, kada je počeo proces ujedinjenja fudbala u BiH.<h2>Humanitarni mečevi </h2>Uprkos ratu, bosanskohercegovački fudbaleri i treneri nisu nestali s međunarodne scene. Mnogi su igrali za strane klubove, dok su neki organizovali humanitarne utakmice širom Evrope i svijeta, s ciljem prikupljanja pomoći za BiH:* Mehmed Baždarević, Meho Kodro, Refik Šabanadžović, Faruk Hadžibegić i drugi igrali su u inostranstvu, ali su bili glasni ambasadori BiH u medijima.* U Parizu i Švicarskoj igrane su utakmice u znak podrške Sarajevu, uz učešće poznatih svjetskih fudbalera.Ove akcije su bile ključne za očuvanje fudbalskog identiteta BiH u vremenu kada država nije imala gotovo nikakvu infrastrukturu.<h2>Fudbal kao otpor i pamćenje</h2>Fudbal u ratu nije bio samo sport - bio je otpor, oblik društvene kohezije, psihološko utočište i podsjećanje na normalan život. Liga BiH, osnovana u ruševinama i pod snajperima, bila je čin simboličkog otpora.Dok su hiljade mladih ljudi ginule, neki su i dalje trčali za loptom - ponekad bukvalno između dva snajperska hica. Neki su ginuli na stadionima, drugi su igrali u inostranstvu, šaljući poruke podrške. Fudbal je preživio rat - i možda više od bilo koje druge društvene institucije - pomogao da Bosna i Hercegovina zadrži barem dio svog identiteta.

Tokom rata fudbal u BiH se odvijao u paralelnim ligama, pod granatama i u sjeni podjela, ali je opstao kao simbol otpora, zajedništva i nade

Stadion Grbavica: Jedan od simbola razaranja Sarajeva 

Historija fudbala u Bosni i Hercegovini (XI dio): Fudbal pod opsadom

Tadeuš Mazovjecki (Tadeusz Mazowiecki), prvi demokratski premijer Poljske nakon pada komunizma i izaslanik UN-a za ljudska prava na prostoru bivše Jugoslavije, ostao je upamćen po svom časnom činu - ostavci iz protesta zbog šutnje međunarodne zajednice pred genocidom u Srebrenici 1995. godine.Njegov sin Vojćeh Mazovjecki (Wojciech Mazowiecki), danas novinar i publicista, nastavlja čuvati to naslijeđe kroz akademske i javne projekte koji podsjećaju na važnost moralne odgovornosti u politici. U razgovoru za naš list govori o motivima očevog čina, o tome koliko svjetske sile (ni)su naučile lekciju iz Bosne, te o današnjem značaju Srebrenice za Evropu i svijet.<h2>Čin čovjeka</h2>Vaš otac Tadeuš Mazovjecki pamti se kao čovjek koji je dao ostavku na mjesto u UN-u u znak protesta zbog šutnje pred genocidom u Srebrenici. Kako danas tumačite taj čin - kao politički protest, moralnu izjavu ili ličnu tragediju?- To nije bila lična tragedija, već tragedija nevinih ljudi iz Srebrenice koja je duboko potresla mog oca. Zbog toga više nije mogao odobravati međunarodnu neaktivnost. Među komentarima nakon njegove ostavke, najprikladniji mi je bio onaj iz Oslobođenja: “Čin čovjeka” - što razumijem kao humanitarni čin. Naravno, to je bila i politička odluka, jer je imala politički cilj - prisiliti NATO i UN da okončaju srpsku agresiju u Bosni. Bila je i realistična odluka - jer je, donekle, doprinijela završetku bosanskog rata.Dok ste radili na knjizi “Izvještaji iz Jugoslavije 1992–1995.”, prolazili ste kroz dokumente koje je Vaš otac pisao tokom rata. Postoji li svjedočanstvo ili dokument koji Vas je posebno dirnuo ili iznenadio?- U tim izvještajima svaki opis ratnih zločina počinjenih na prostoru bivše Jugoslavije izaziva mi jezu svaki put kad čitam. Nemoguće se na to naviknuti. Dok sam radio na knjizi, morao sam je pročitati barem tri puta, a neke dijelove i mnogo više. Naravno, izvještaj o Srebrenici sadrži najstrašnije i najintenzivnije opise zločina. Ipak, nijedan opis tih zločina ne prestaje me duboko dirati.<h2>Svijet nije naučio lekciju</h2>Mnogi vjeruju da međunarodna zajednica nikada nije istinski naučila lekcije iz Srebrenice. Kako vidite trenutnu ulogu UN-a i Evrope u suočavanju s ratnim zločinima i prošlošću?- Ovi izvještaji i dalje su relevantni upravo zato što pokazuju da svijet prije 30 godina nije imao efikasan sistem zaštite ljudskih prava. Danas imamo isti osjećaj u vezi s Ukrajinom i Gazom. Vrijedi se prisjetiti da za 30 godina nismo učinili ništa da poboljšamo tu situaciju.Kada biste danas mogli razgovarati sa svojim ocem o Balkanu i Bosni i Hercegovini, šta mislite da bi rekao o stanju pravde, pomirenja i kolektivnog sjećanja 30 godina nakon Srebrenice?- Siguran sam da bi rekao isto što je govorio i prije 30 godina: dobro je što je rat završen, ali još ima mnogo problema. Pošto je to i danas tačno, vjerujem da bi i dalje oštro kritikovao mnoge stvari - posebno izostanak djelovanja protiv posljedica etničkog čišćenja iz 1990-ih. Mislim da bi rekao i ovo: svijet, odnosno Zapad, okončanjem rata umirio je svoju savjest, ali je Bosnu ponovo ostavio samu. U tom smislu, Zapad snosi odgovornost za nedostatak istinskog suočavanja s posljedicama.<h2>Opće dobro iznad svega</h2>Konferencija „Nikada ne zaboravi Srebrenicu“ održana je pod pokroviteljstvom Katedre Tadeuša Mazovjeckog. Šta za Vas znači to što se naslijeđe Vašeg oca danas nastavlja u akademskoj sferi kroz ovakve događaje?- Katedra Tadeuša Mazovjeckog formalno postoji na Univerzitetu u Varšavi od 2014. godine. Trenutno se ponovo aktivira nakon nekoliko godina slabije aktivnosti. Volio bih da Katedra može organizovati važne konferencije poput ove o Srebrenici barem jednom godišnje. Cilj Katedre je promovisati stil politike u kojem je opće dobro iznad svega - onako kako je moj otac razumio politiku. Ako se to može prenijeti mladima koji ulaze u politiku, to bi bio veliki uspjeh.

Očeva ostavka bila je čin humanosti, ali i politički pritisak na svijet, kaže Mazovjecki

Vojćeh Mazovjecki, poljski novinar i publicist: Zapad je umirio savjest, ali je ponovo napustio Bosnu

Nakon što su Sjedinjene Američke Države ukinule sankcije Miloradu Dodiku, njegovim saradnicima i firmama s američke crne liste, politički kredibilitet bošnjačkih predstavnika u vlasti doživio je potpuni kolaps. Sve ono što su mjesecima prodavali kao „diplomatsku ofanzivu“, „jačanje savezništva sa SAD“ i „izolaciju Dodika“ srušilo se u trenutku kada su Vašington i Banja Luka ponovo pronašli zajednički jezik - bez ikakvog doprinosa Sarajeva.Ovo je prvi put u historiji da je Republika Srpska postala priznat faktor na međunarodnoj sceni. Čak i u jeku najvećih ratnih razaranja, kada su Karadžićeve trupe držale blizu 70 posto teritorije BiH, američka administracija odbijala je pregovarati s predstavnicima RS, ne želeći im na taj način davati međunarodni legitimitet. Posljednjih mjeseci sve to se iz korijena promijenulo.Još do prije nekoliko mjeseci, ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković hvalio se da je „ugasio Dodikovo lobiranje u Americi“, dok je Denis Bećirović s govornica u Vašingtonu ismijavao što političari iz Srbije i Republike Srpske „plaćaju milione dolara za sastanke“, dok on - eto - nije dao ni marke. Ono što očigledno nije shvatao jeste da se parama ne plaća naklonost američkih načelnika, nego rad ljudi koji trebaju nešto postići za vašu zemlju.I zaista, rezultat odgovara uloženom: Bećirović nije dao ni marke, a dobio je - ništa.<h2>„Klima-lobiranje“</h2>Dok su Bećirović i Konaković punili javni prostor bajkama o „pravovremenim porukama Američkoj administraciji“, za koje je sada jasno da su bile obična laž, Dodik je nastavio plaćati ozbiljne lobističke kuće. Njegova vlast potpisala je ugovore vrijedne milione dolara s firmama Stokes Strategies LLC, RRB Strategies LLC i Zell &amp; Associates International Advocates. Prvi ugovor potpisan u martu ove godine, vrijedan 65.000 dolara mjesečno, jasno pokazuje kako izgleda ozbiljna, planirana kampanja.Nasuprot tome, Ministarstvo vanjskih poslova BiH angažovalo je, doduše nelegalno, kako se u javnosti šeretski prepričava, „servisera klima-uređaja“ da lobira za Bosnu i Hercegovinu. Na kraju, rezultat je očigledan: dok su Dodik i njegovi saradnici skinuti s američke crne liste, Sarajevo je ostalo bez ijednog realnog političkog saveznika, a poruka američke ambasadorice u UN-u da SAD ne želi više intervenirati u unutrašnja pitanja BiH jasno ukazuje u kojem pravcu će se stvari odvijati.<h2>Politički brodolom </h2>Oni koji su se predstavljali kao moralna alternativa SDA-u i nosioci „nove vanjske politike“ ostali su bez ijednog argumenta. Dok Dodik danas gradi međunarodnu poziciju oslobođenu sankcija, „probosanske snage“ se međusobno glože, podmeću i hvataju za sitne stranačke funkcije. Sve što je Trojka obećavala - od „osvjetljavanja političke scene“ do „kraja etnonacionalnih monopola“ - završilo je u grotesknom prizoru političkog samozadovoljstva i institucionalne impotencije.<h2>Vrijeme za odgovornost</h2>U ozbiljnoj zemlji, nakon ovakvog diplomatskog debakla, ministar vanjskih poslova bi sam podnio ostavku. U BiH, međutim, Elmedin Konaković će vjerovatno zakazati pres-konferenciju da nas obori s nogu svojim retoričkim sposobnosti i objasni kako je sve to, zapravo, „dio šire strategije“ i da je cijela stvar velika pobjeda Trojke i sjajan ishod za BiH. Ali činjenice su neumoljive: američke sankcije prema Dodiku su prošlost, a BiH je postala kolateralna šteta vlastitih iluzija. Ako se politika svodi na puru, selfije i prazne parole - možda je vrijeme da neko drugi proba voditi ozbiljnu vanjsku politiku.

Krah bh. diplomatije - nakon ovakve blamaže, Konaković bi trebao ozbiljno razmisliti o ostavci

Lekcija ukidanja američkih sankcija Dodiku i njegovim saradnicima: Dosta laganja, on treba otići!

&nbsp;U razgovoru za „Dnevni avaz“ šef Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini, ambasador Rik Holcapl (Rick Holtzapple) govori o političkoj situaciji u zemlji, planiranim reformama izbornog procesa, stanju medijskih sloboda, te prioritetima Misije u narednom periodu. Ističe da su funkcionalne institucije, vladavina prava i politička volja ključni za stabilnost i napredak BiH.Kako OSCE danas ocjenjuje političku situaciju u Bosni i Hercegovini, imajući u vidu da su i dalje prisutni pokušaji osporavanja državnih institucija i prijetnje Dejtonskom ustavnom poretku?- Iako pozdravljam nedavne korake ka smanjenju napetosti i većem poštivanju ustavnog poretka, nesigurnost i nestabilnost su i dalje prisutni. Politički izazovi produbili su podjele i otežali funkcionisanje vlasti. Institucije na državnom nivou pate od svojevrsne paralize, dok se institucije u Republici Srpskoj suočavaju s pitanjima nadležnosti i pravnog kapaciteta.Nasreću, postoje jasna rješenja za tu nesigurnost. Misija OSCE-a pruža punu podršku CIK-u u organizaciji prijevremenih izbora 23. novembra. Podsjećam da je za napredak BiH neophodno postojanje funkcionalnih institucija na svim nivoima. Ustav BiH je uspostavio međuzavisne nivoe vlasti – nijedan ne može biti uspješan ako se konstantno nadmeću za prevlast. Da bi država funkcionisala, moraju funkcionisati i Federacija, RS i Brčko distrikt, i obrnuto – njima su potrebne jake državne institucije. To je pitanje vladavine prava, dobre uprave, ali i političke volje.<h2>Podrška izborima</h2>Jedna od tema koja je obilježila godinu jeste uvođenje elektronskog skeniranja i brojanja glasova. Koliko bi takva reforma mogla doprinijeti povjerenju u izborni proces i postoji li politička volja da se provede?- OSCE već tri decenije podržava izborne procese u BiH. Trenutno pružamo podršku CIK-u u uvođenju novih tehnologija za identifikaciju birača i tačno brojanje glasova. Cilj je unaprijediti transparentnost i povjerenje u integritet izbora. Tehnologija, kada se pravilno uvede, može značajno smanjiti rizik manipulacija, ali sama po sebi nije rješenje. Integritet izbora zavisi i od političkog okruženja, fer kampanja i dostupnosti informacija biračima.Blisko sarađujemo s ODIHR-om i institucijama pravosuđa na unapređenju odgovora na izborne prevare. Do općih izbora 2026. ostalo je manje od godinu i sada je ključno da sve političke institucije pruže podršku ovom procesu.<h2>Kriminalizacija klevete</h2>U proteklom periodu svjedočimo pokušajima ograničavanja medijskih sloboda, naročito u entitetu RS. Kako OSCE ocjenjuje ove pojave i da li institucije pružaju adekvatnu zaštitu novinarima?- Veoma smo zabrinuti zbog sve većeg pritiska na slobodu medija, naročito u Republici Srpskoj. Kriminalizacija klevete već ima negativan efekt – novinari i građani se sve više uzdržavaju od izvještavanja i izražavanja. Do oktobra smo zabilježili više od 30 incidenata protiv novinara, uključujući institucionalno i online uznemiravanje.Pozitivno je što su pri tužilaštvima i policiji formirane kontakt-osobe za sigurnost novinara, a Misija podržava njihov rad i obuke. Naš stav je jasan: novinari moraju moći raditi slobodno i bez straha, jer građani zaslužuju tačne i pouzdane informacije.

Ambasador Rik Holcapl u intervjuu za „Dnevni avaz“ govori o političkoj paralizi institucija, važnosti uvođenja izbornih tehnologija...

Rik Holcapl, šef Misije u Bosni i Hercegovi: OSCE podržava uvođenje modernih 
tehnologija na biračkim mjestima

U intervjuu za „Dnevni avaz“, komesar za unutrašnje poslove i migracije EU Magnus Bruner (Brunner) ističe da BiH i zemlje zapadnog Balkana postaju neizostavan dio evropske sigurnosne arhitekture.<h2>Partnerstvo za sigurniju Evropu</h2>G. Bruner, u Sarajevu se održava ministarski sastanak između EU i zapadnog Balkana u oblasti pravosuđa i unutrašnjih poslova. Koja je svrha ovog samita i kakav je njegov značaj za građane Bosne i Hercegovine i zapadnog Balkana?- Ministarski sastanak u Sarajevu stavlja u prvi plan naše sveobuhvatno i efikasno partnerstvo sa zapadnim Balkanom. S potpisivanjem novog Zajedničkog akcionog plana za suzbijanje terorizma i nasilnog ekstremizma, jačamo našu posvećenost produbljivanju saradnje.Nismo mi samo dobri susjedi, već je Bosna i Hercegovina neizostavan dio oblikovanja sigurnije i stabilnije Evrope.Namjera je da Zajednički akcioni plan donese konkretna poboljšanja u oblasti sigurnosti i stabilnosti za region i građane regiona. Istovremeno, unapređujemo naš zajednički rad na zaštiti granica, usklađivanju viznog režima i upravljanju migracijama, i to tako što se oslanjamo na dosadašnje uspjehe. Naime, od 2022. godine, broj neregularnih dolazaka duž balkanske rute smanjen je za 90 posto, što je konkretan iskorak koji otvara put ka dubljoj integraciji.Nedavno je stupio na snagu novi Entry/Exit System (EES) koji će obuhvatiti i državljane zemalja zapadnog Balkana. S obzirom na to da BiH i region već imaju bezvizni režim, mnogi građani izražavaju zabrinutost da bi novi biometrijski postupci i dodatne provjere mogli produžiti čekanja i otežati ulazak. Kako Komisija osigurava da novi sistem ne postane tehnička barijera za građane koji redovno putuju u EU u turističke, poslovne ili obrazovne svrhe?- Sa sistemom za ulaske i izlaske (EES) uvodimo najsavremeniji sistem upravljanja granicama na svijetu. Sistem je osmišljen da modernizuje granične kontrole, unaprijedi efikasnost graničnih službi i poboljša ukupno iskustvo putnika. Također, garantira sigurnije okruženje za sve. EES je okosnica naše reforme sistema azila u EU u digitalnom smislu, ali i zaštita šengenskog područja, jer nam omogućava bolju kontrolu nad time ko, kada i gdje ulazi ili izlazi iz EU.S postepenim ubrzavanjem dinamike primjene sistema, od država članica, prevoznika i aerodroma dobivamo saznanja o njihovim pozitivnim iskustvima već par sedmica nakon puštanja sistema u rad. Da, vidio sam medijske napise gdje se redovi i kašnjenja na aerodromima pripisuju novom sistemu, a što bi moglo izazvati zabrinutost među građanima zapadnog Balkana.Dozvolite da naglasim da smo provjerili te navode i utvrdili da sistem nije bio uzrok kašnjenja niti u jednom od prijavljenih slučajeva.Naravno, kao i kod svakog novog sistema, predvidjeli smo mogućnost da se i u budućnosti mogu pojaviti određeni problemi ili kašnjenja. Zbog toga smo uveli fleksibilne mehanizme koji omogućavaju državama članicama djelovanje u nepredviđenim situacijama. <h2>Borba protiv kriminala </h2>Saradnja s Europolom ključna je za borbu protiv organizovanog kriminala i trgovine ljudima, posebno na zapadnobalkanskoj ruti. Kako planirate unaprijediti saradnju zemalja koje nisu članice EU, poput Bosne i Hercegovine, s Europolom - posebno u smislu razmjene podataka i operativnih akcija - bez formalnog članstva u Uniji?- Jednako kako organizovani kriminal i mreže trgovine ljudima ne poznaju granice, tako ne bi trebalo biti ni granica našoj zajedničkoj odlučnosti da se borimo protiv ovih pojava. Zapadni Balkan je ključni partner u ovom zajedničkom naporu.Saradnja s Europolom predstavlja primjer kako partnerstvo može donijeti stvarne rezultate. Uspostavili smo pravni okvir koji omogućava razmjenu ključnih informacija između Bosne i Hercegovine i Europola, što našim policijskim snagama omogućava brže i efikasnije djelovanje.Trenutno razmatramo načine za pojednostavljenje sigurne razmjene podataka, kako bi saradnja ostala efikasna i pravno utemeljena. Cilj je vrlo jednostavan – efikasnija zajednička borba protiv kriminala, uz zaštitu prava građana.Danas naši zajednički napori daju rezultate, i to su brža razmjena informacija, bolje koordinisane operacije i dublje uključivanje u zajedničke evropske inicijative. <h2>Zaštita vanjskih granica</h2>Agencija “Frontex” sve više sarađuje s policijama zapadnog Balkana, uključujući zajedničke patrole i prisustvo na granicama. Međutim, u nekim zemljama postoje zabrinutosti oko transparentnosti djelovanja i zaštite ljudskih prava migranata. Kako Komisija planira osigurati da prisustvo “Frontexa” bude efikasno, ali i usklađeno s evropskim standardima humanosti i odgovornosti? - ”Frontex” igra ključnu ulogu u zaštiti vanjskih granica Evrope i pruža podršku državama članicama u njihovim zadacima, kao strateški akter u očuvanju šengenskog područja i jačanju sigurnosti Evrope.S potpisivanjem Statusnog sporazuma u Briselu u junu, “Frontex” može raspoređivati službenike, provoditi zajedničke patrole te pružati obuku i opremu Bosni i Hercegovini i svim zemljama zapadnog Balkana. Time se jača upravljanje granicama, smanjuju nezakonite migracije i unapređuje stabilnost.Naravno, zaštita granica uvijek mora biti usklađena s evropskim vrijednostima i pravnim obavezama. Svi relevantni međunarodni sporazumi sadrže sveobuhvatne odredbe, a sve “Frontexove” operacije slijede stroga pravila o zaštiti temeljnih prava, transparentnosti i nezavisnom nadzoru. Na taj način štitimo naše granice, naše građane i naše vrijednosti.Evropska komisija će također razmotriti mogućnosti za saradnju u oblasti upravljanja granicama u trećim zemljama – posebno u mediteranskoj regiji, što bi dodatno smanjilo rizik od nezakonitih migracija prema zemljama zapadnog Balkana.

 Evropski komesar Magnus Bruner govori o novom akcionom planu za borbu protiv terorizma, digitalnom sistemu EES, saradnji s Europolom i ulozi “Frontexa”

Magnus Bruner, komesar za unutrašnje poslove i migracije EU, za "Avaz": BiH je ključni partner u očuvanju sigurnije Evrope

Mjesecima je Elmedin Konaković uvjeravao javnost da „gasi Dodikovo lobiranje“, da „uskoro slijedi novi udar iz Kongresa SAD“ i da „nema pomoći onome ko lobira za Dodika“. Član Predsjedništva BiH Denis Bećirović tek mu je nešto manje učestalo suflirao u crnim prognozama za dojučerašnjeg predsjednika RS.I dok su oni i njihovi partneri iz Trojke trijumfalno najavljivali nove američke sankcije, Dodik se - gle ironije - upravo trijumfalno vratio na scenu oslobođen istih.Njegova dugogodišnja priča o odlazećoj Bajdenovoj administraciji i lobiranje u SAD ipak nisu bili skupo šupljiranje.No, ono što su govorili ministar vanjskih poslova, član Predsjedništva i razne Ćudić, nesumnjivo jesu.Možda bi čovjek i mogao osjetiti neku vrstu zadovoljstva što je istina, napokon, ogoljena - da su ljudi iz Trojke zaduženi za vanjsku politiku obične varalice, neznalice opće prakse, prazne ljušture bez znanja, autoriteta i vizije. Ali teško je radovati se poniženju vlastite države. Jer ovo nije poraz Konakovića, već poraz Bosne i Hercegovine, koja je još jednom pokazala da njome upravljaju selfie diletanti, ljudi nedorasli zadacima koji traže ozbiljnost, rad i razumijevanje svijeta u kojem živimo.Vanjska politika je najteži, najosjetljiviji resor svake države. Traži tihu diplomatiju, stabilne kontakte i kredibilitet koji se gradi godinama. Umjesto toga, dobili smo ministra koji vanjsku politiku svodi na Facebook statuse, samopromociju, prepucavanja i laganja. Beskrajna laganja. Dobili smo realnost u kojoj je ministar vanjskih poslova više okupiran napadima na novinare zbog ružne slike o sebi u medijima (ah, dušica mala), nego vanjskom politike svoje zemlje za koju je zadužen.Dok su ozbiljni političari u regionu gradili odnose i stvarali mreže, naši su snimali selfije s aerodroma i pisali statuse o „patriotizmu“ uz puru i kahvu. Rezultat takvog pristupa je neumitan: BiH se danas ne pita ni u Vašingtonu, ni u Briselu, a čak ni u Beogradu i Zagrebu. A oni koji su se zaklinjali da će „ugasiti Dodikovo lobiranje“ - uspjeli su ugasiti samo vlastiti kredibilitet.Probosanska politika pod Trojkom srozala se na nivo političkog performansa. Nema ni strategije ni vizije, samo improvizacija i ishitreni populizam. Kad budu poraženi na izborima, neće iza sebe ostaviti ništa osim ruševina - ali i važnu lekciju - država se ne može voditi kao Instagram nalog. Niti se problemi rješavaju nizom besmislenih tv gostovanja i laprdanja. Ne spašava se nacija storijem, niti se diplomatija vodi statusima. BiH treba ozbiljne ljude, a ne influensere u odijelima. Oni koji misle da je politika pozornica za lični ego - neka je napuste. Jer dok se oni slikaju, država nestaje.

Potpuni krah Konakovićevog i Bećirovićevog lažnog entuzijazma i “bagerisanja”

Kako su selfi-ublehaši praktično pomogli Dodiku

Potpredsjednik SDA, zastupnik u Skupštini KS i delegat u Domu naroda PFBiH Haris Zahiragić bio je gost novog izdanja Avazovog intervjua.

On je govorio o brojnim aktuelnim temama, kao što su afera "Vojin", optužbama da je on organizator svega, hapšenju Amira Pašića Faće, da li se verbalni delikt vraća na velika vrata, radu Trojke na nivou KS i FBiH, djelovanju ministra Konakovića i povratku SDA u vlast.Na portalu "Avaza" ste mogli pratiti najzanimljivije izjave iz intervjua.2' - Ne vežem se za pozicije, ali mi je Skupština KS ipak najbliža jer sam tamo najduže i profilisao sam se tu. Čast mi je biti najmlađi potpredsjednik SDA, dok u Dom naroda smatram najosjetljivijim jer sam bio u grupi delegata koja se držala Ustava i interesa Bošnjaka u vrijeme političke krize.3' - Naš Klub Bošnjaka, svih 13 delegata, ostao je čvrst i nijedan potpis nije otišao Trojci“.5' - Mijatović iznosi čiste neistine. Balić i ja smo gledali zajedno emisiju. Napao je ljude ad hominem, to sve ukazuje da nema prave argumente.6' - Pokazao je sliku Balića, Muhasilovića i mene i rekao da smo kumove, a niko nikome nije kum. Jesam ja Baliću šerijatski svjedok, ali to nije kum.7' - Kerim Balić je član SDA, čovjek je individualni pobjednik u Novom Sarajevu i SDA je u Novom Sarajevu pobjednička i na osnovu toga je postao šef Kluba SDA u GV. I Vojin Mijatović iznosi sliku da je Kerim Balić član SDA, ne samo da je član, on je funkcioner.8' - Prijavu nije podnio nikakav Kerim, već pravno lice - firma Bloomteq. Edo Mehić ne može u istu rečenicu s SDA.9' - Poznajem i direktora firme, poznajem i veliki broj radnika. Mijatović je prijetio, govorio je "ćerat ćemo se". Zašto se Mijatović plaši?10' - Objavio je fotografiju Balića sa Sebijom Izetbegović na tribini. Ne zna koliki je front sebi napravio, družim se s njima, to je sekta, plava krv. To je ogromna količina ljudi.11' - Mijatović je Beograđanin s adresom u Banjoj Luci, on u budžet FBiH nikad marke nije uplatio, a Bloomteq je 40 miliona uvezla u ovu državu.&nbsp;12' - Bloomteq ima moju podršku i političku i ljudsku kao i druge ovakve firme.14' - Jestel ikad vidjeli da poziv traje devet dana i da se prigovor odbije isti dan.16' - Direktor Porezne uprave je Vojinov čovjek. Politički uticaj koji ima Vojin Mijatović je ogroman. To je čovjek koji de facto vodi Vladu. Preko glave mi je poduzetnika s budžeta.17' - Sigurno je imao pritiske voditelj Podcasta, ovo je priznanje krivičnog djela.18' - Svaka čast mladiću na hrabrosti.19' - Uvrijedilo me strašno da je Vojin Mijatović u herojskim Velešićima i govori rečenice Matije Bećkovića "Ćerat ćemo se".20' - Rekao je da smo Vukovi s Wall Streeta s Temua. Valjda ga radi ga Di Kaprio, kokain, brzina, nismo mi iz tog filma.&nbsp;21' - Mijatovića najbolje opisuju stihovi iz pjesme Beogradskog sindikata "Poroci Beograda".22' - Pogledajte samo odluku o povećanju minimalne plate – donesena je bez rasterećenja doprinosa, bez analize fiskalnih efekata, i to pod tačkom ‘ostalo’. To je jedna od najvećih ekonomskih odluka u godini, a provodi se bez rasprave. Ko je to gurao? Mijatović.“23' - To što digneš zastavu BiH, ne dajete ti za pravo da štimaš tendere, da prijetiš mladim poduzetnicima. Da nisi Srbin ne bi ni bio u Vladi sa svojom diplomom s Megatrenda, to je kao ovaj PIM ovdje ili Štetin Sokolac.25' - Na optužbe da napada „pro-bosanske Srbe“, poput Duške Jurišić, Igora Stojanovića ili Dragana Miokovića, Zahiragić kaže:- To je potpuna glupost. Nisam ja nikoga napadao zato što je Srbin, nego zato što je u političkoj funkciji. Ako kritikujem Dušku Jurišić, to je zato što je obavljala važne funkcije i koristila ih za političke poruke, ne zato što je Srpkinja.26' - Konaković je vođa napada na reisa, a njih troje sam usput spomenuo.28' - Bolje reis zna ko je Fadil nego i vi i ja, on je zajedno s njim branio taj grad.29' - Spreman sam da zaštitim reisa više od tog Facebook statusa. Duška je opasna, a pristojna. Nikada me nisu doveli na gostovanje na TV Sa, kao da nisam zastupnik. Ljudi su obolili, išli na bolovanje, gasila je sindikate, dijelila otkaze.30' - Djeluje kao pristojna žena, ali čujte šta kažu uposlenici. Nek vam Hubijar kaže.31' - Faću znam cijeli život, ne mogu ga mimoići. Imao sam negativna iskustva s njim prije politike.32' - Faćo psuje godinama, psovanje djece mi je dno dna, a kada su ga pokušali ubiti, ja sam gostujući na Hayatu rekao da se pucalo na Faću u hotelu gdje pijem kafu, mogli su mi ženu upucati. Valjda Faćo to cijeni.33' - Sreo sam ga na ulici, rekao je "ide Zaha, hajmo jednu sliku". Nije to bio nikakav sastanak, sreli smo se na ulici, ne mogu ga promašiti.36' - Ne podržavam način na koji način govori, ali prepoznaje neke fenomene. Psovanje nije za pritvora. Za riječ se ne može odgovarat. Potrebne su sankcije, ali treba novčano kažnjavati, a ako ne platiš onda odeš u zatvoru. Oni su iskoristili ovu novinarku, koja je pristojna, pokrivena, da dobiju na svoju stranu i opoziciju. Najmanji problem je Faćo, sutra će tebe uhapsiti.39' - Kako utvrditi psihičko nasilje, gdje je granica toga? Neće ovako preodgojiti ljude. Konaković je najnegativna pojava u historiji političke scene, ali kada vidim njegovu kćerku želim sve najbolje, branio bih je životom.&nbsp;41' - To ne znači da babo ne treba dobiti političku kritiku i ne možete to rješavati hapšenjem.&nbsp;&nbsp;42' - SDP voli verbalni delikt, čudi me što NiP hoće to.43' - Dobijam psovke na Facebooku puno gore od onih Faćinih. Predlažem da napravimo kampanju da promijenimo taj član nakona, da on bude preciznije određen.45' - Ovo otvara prostor za lažne prijave. Uveo bih smrtnu kaznu za silovanje, to mi je gore od ubistva. Ubio bih čovjeka za silovanje, bio bih izvršitelj te kazne.48' - Ne želim da živim u društvu gdje moraš paziti šta će raditi. Jasmila Žbanić me prijavila jer su ljudi u komentaru na mojoj objavi svašta pisali. Zbog toga sam davao izjavu u policiji. Od SOC-a sam dobijao prijavu, od Kreševljakovića.50' - Hoće nam svima suknje obući da bi Sabina Ćudić svima nama bila predsjednica. Ne može Sabina, to možeš Uku i Forti. One žele farmerke i kandžiju, da bi mi obukli suknju i slušamo, nećete nama obući suknje.51' - To u mom sistemu neće proći.52' - Skoro su digli kredit za zrak, a to ništa nije definisano, to ne može proći ni u obdaništu više.54' - Hoće vodu da daju vodu EIB-u ili EBRD-u.56' - Petog direktora ViK-a mijenjaju, samo mijenjaju iPhone sad. Naravno da na kraju bude uhapšen.57' - Ured je utvrdio da od 14 direktora, kod 12 je sporno radno iskustvo.58' - Kritikovali smo DIF-a (FASTO), a oni su danas postali Sorbona za ove. Nije to lagano, treba trčat, sklekove raditi, ima i teorije i anatomije, ne potcjenjujem. Oni su postali avangarda za ove s PIM-a.61' - SDA se vraća 2026. godine.63' - Ja sam mainstream, to njih zeza.65' - Ekonomski sam ljevičar. Islam je najviše lijevi pokret u historiji čovječanstva. Najveći liberal je Muhamed s.a.v.s.66' - Ne moraš biti musliman da bi bio u SDA, jedino su problem agresivni ateisti.68' - Ne plašim se ni zatvora.<a href="https://www.youtube.com/@DnevniAvazTV/videos" style="background-color: rgb(249, 249, 249);">Besplatno se pretplatite na Youtube kanal Avaz TV.</a>

Možete li zamisliti da u Bosni i Hercegovini neko uz fašističke povike prekida kulturne skupove drugog naroda?

Ko uporno podmeće antisemitizam Sarajevu: Klopka za Bošnjake

U Crnoj Gori održana četvrta regionalna konferencija: Pet zemalja ujedinjeno protiv crnog tržišta duhana

Je li Palestina preča od Tuzle?

Halil Čengić za "Avaz": Neko hoće da uzme svoj dio od kupovine Telemacha

Zašto su najnemoćniji bili smješteni na najvišim spratovima tuzlanskog Doma penzionera?

Kraj iluzije o građanskoj BiH

Preminuo Dik Čejni: Arhitekt američkog rata u Iraku

Bijedna politizacija podvođenja maloljetnica: "Drugo'e to" kad se dešava u našem kantonu

Historija fudbala u Bosni i Hercegovini (XI dio): Fudbal pod opsadom

Vojćeh Mazovjecki, poljski novinar i publicist: Zapad je umirio savjest, ali je ponovo napustio Bosnu

Lekcija ukidanja američkih sankcija Dodiku i njegovim saradnicima: Dosta laganja, on treba otići!

Rik Holcapl, šef Misije u Bosni i Hercegovi: OSCE podržava uvođenje modernih tehnologija na biračkim mjestima

Magnus Bruner, komesar za unutrašnje poslove i migracije EU, za "Avaz": BiH je ključni partner u očuvanju sigurnije Evrope

Kako su selfi-ublehaši praktično pomogli Dodiku

Video / Haris Zahiragić: Konaković je najveći negativac, zbog Duške Jurišić su ljudi obolijevali na TV SA

Možete li zamisliti da u Bosni i Hercegovini neko uz fašističke povike prekida kulturne skupove drugog naroda?

Ko uporno podmeće antisemitizam Sarajevu: Klopka za Bošnjake

U Crnoj Gori održana četvrta regionalna konferencija: Pet zemalja ujedinjeno protiv crnog tržišta duhana

Je li Palestina preča od Tuzle?

Halil Čengić za "Avaz": Neko hoće da uzme svoj dio od kupovine Telemacha

Zašto su najnemoćniji bili smješteni na najvišim spratovima tuzlanskog Doma penzionera?

Kraj iluzije o građanskoj BiH

Preminuo Dik Čejni: Arhitekt američkog rata u Iraku

Bijedna politizacija podvođenja maloljetnica: "Drugo'e to" kad se dešava u našem kantonu

Historija fudbala u Bosni i Hercegovini (XI dio): Fudbal pod opsadom

Vojćeh Mazovjecki, poljski novinar i publicist: Zapad je umirio savjest, ali je ponovo napustio Bosnu

Lekcija ukidanja američkih sankcija Dodiku i njegovim saradnicima: Dosta laganja, on treba otići!

Rik Holcapl, šef Misije u Bosni i Hercegovi: OSCE podržava uvođenje modernih tehnologija na biračkim mjestima

Magnus Bruner, komesar za unutrašnje poslove i migracije EU, za "Avaz": BiH je ključni partner u očuvanju sigurnije Evrope

Kako su selfi-ublehaši praktično pomogli Dodiku

Video / Haris Zahiragić: Konaković je najveći negativac, zbog Duške Jurišić su ljudi obolijevali na TV SA