Vrijeme je prijelaza s jedne na drugu kalendarsku godinu i obično slijedi sabiranje utisaka iz ove koja je za nama. Uglavnom, prošla je, a to je za politički ishabane i isprepadane građane BiH možda i najbitnije. Niko se nije brinuo kako će građani preživjeti koronu od ovih koji nas vode, pa bilans viši od 13.000 izgubljenih života i ne začuđuje. Ne tako davno, dok su se drugi vakcinisali, mi smo čekali da nam se smiluju vlasnici života običnih ljudi.
To je već samo po sebi dovoljno da nema razloga za slavlje, ali daleko od toga da je tu kraj. One koje nije dokusurila korona, svakako skoro jeste težak život. Mnogi još plivaju, ali sigurno tonu sve dublje s vlašću koju uopće ne zanima kako narod preživljava. 
Po njima, postoje mnogo bitnije stvari, pa se tako trude što jače ograditi torove, kao orkestar djeluju skladno kako bi se izazivale nove rasprave. Nije bio rijedak slučaj ni zveckanje oružjem u godini za nama, a sve ima samo jedan cilj. Ne govoriti o porazu ekonomije, poskupljenjima, ne spominjati porazne podatke vezane za koronavirus, ali ni mnogobrojne afere vlasti.
Krađe, nepotizam i korupcija, koju su svi relevantni međunarodni faktori naveli kao ključni problem bh. vlasti, ni u prošloj godini nisu bili u fokusu, ali ovog puta postoji logika. Niko nije lud istraživati samog sebe. Umjesto toga, jedni su se „borili da se ne ukine RS“, a drugi su imali zadatak „spriječiti da se RS ne otcijepi“.
Sjajna sinhronizacija vladajućih oko dosipanja soli u more, na temi koja je nemoguća u oba slučaja, posebno je prikazana tokom 2021. godine.
Imamo li razloga slaviti? Pokradeni smo kao građani i u 2021., vlast uživa u luksuzu “zarađenom” neradom, osigurali su i treća koljena, opet ne svojim radom, a narodu kako bude.
Na kraju, svakome ponaosob ostaje da slavi neke svoje male, a velike privatne pobjede, jer sve drugo iz godine za nama vrijedi što prije zaboraviti. Sretna Nova godina!

Pokradeni smo kao građani i u 2021., vlast uživa u luksuzu ’zarađenom’ neradom, osigurali su i treća koljena, opet ne svojim radom, a narodu kako bude

Na kraju, svakome ponaosob ostaje da slavi neke svoje male, a velike privatne pobjede, jer sve drugo iz godine za nama vrijedi što prije zaboraviti

Skladni orkestar

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=mup%20rs%20vje%C5%BEba&amp;">Kako su poručili iz MUP-a RS</a> u najavi nove policijske vježbe koja je jučer održana u Banjoj Luci, žele spriječiti eventualnu neugodnost kod građana jer se ne radi o realnom događaju.
Policija mora održavati vježbe i tu nema ništa sporno, ali trenutak nikako ne smanjuje neugodnost. Treća vježba policijskih snaga manjeg bh. entiteta za kratko vrijeme, baš u doba kada Milorad Dodik i njegovi partneri s ove ili one strane svim silama žele izazvati političke krize, samo je dio kolorita. Sada valjda treba pokazati kako je neko spreman, baš sada.
„Odgovor na krizne situacije 2021“, glasi naziv nove vježbe. Vala imaju šta i vježbati, jer kriza za krizom ide. Možda su malo mogli „provježbati“ hapšenja vezana za korupciju, ili to nije prava kriza u današnjem vremenu?
Ovako lagati policiju da nešto vježbaju, zamajavati narod da postoji odgovor na neke imaginarne prijetnje, u najmanju ruku, neodgovorno je od onih koji diktiraju održavanje vježbi uz „upotrebu manevarske municije“.
Cilj vježbe je bio uvježbavanje „rješavanja najsloženijih bezbjednosnih zadataka“. Dobro su rekli da se ne radi o realnom događaju jer realnih prijetnji i nema. Ne može to policija baš vježbati, ali svima je jasno da je najsloženiji sigurnosni zadatak trenutno u BiH, pa i u njenom dijelu koji se zove RS - neimaština građana.
Uglavnom, malo se nešto, kao, događalo, malo je, kao, eto, neko vježbao, i po starom. Nova vježba, nova nafaka, reklo bi se, osim kada poleti aviončić EUFOR-a pa se malo zatrese zadnjica.

Zamajavati narod da postoji odgovor  na neke imaginarne prijetnje, u najmanju ruku, neodgovorno je

Policijska vježba jučer je održana u Banjoj Luci

Nova vježba, nova nafaka

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Sabrina%20Buljuba%C5%A1i%C4%87&amp;">Sabrina Buljubašić</a> više nije direktorica Fudbalskog kluba Sarajevo. Iza nje je vrijeme u kojem je klub stabiliziran, stigli su i trofeji, ali je u jednom trenutku sve ponovo krenulo nizbrdo.
I dok nikada nije bila zaslužna za trofeje, dovođenje investitora i slične stvari, kao po matrici je kriva kada ne ide. Međutim, takva je pozicija direktora jednog kluba u BiH, pa to nekako ima veze s logikom.
Sada već bivša direktorica Buljubašić, sigurno, iza sebe ima stvari koje nisu najbolje urađene, ali sve loše gurnuti na njena pleća, potpuno je besmisleno. Ona je, definitivno, imala loše izbore saradnika. U klubu su se, umotani i daleko od odgovornosti, vrtjeli kojekakvi smutljivci i radili samo za sebe, za svoj interes, pa ako kluba šta zakači, još bolje.
I mediji su odjednom „uvidjeli“ koliko je ona loše radila. Neki su joj se klanjali, trčali za njom da ih povede u Vijetnam, ali sada sunce grije s druge strane. Suncokret bi na drugu stranu.
I to može biti nečije pravo, ali je ružno da se jednu ženu, koja se, uzgred, pokazala u mnogim situacijama kao mnogo veći mangup nego što će biti raznorazna potrčkala, proziva i na seksističkoj osnovi.
Došla je u klub, novac je stizao, trofeji su stizali... Otišla je iz kluba, ali nije ostalo ni na čemu. Upravo ona je glavni pokretač povratka Vinsenta Tana (Vincent) u klub, a to nije mala ostavština.
Neko će se složiti, a neko ne, ali Sabrina Buljubašić nije vegetirala u klubu, nego je radila. Nekada bolje, a nekada lošije, ali strast i želju joj nikada niko neće moći osporiti - baš kao ni uspjehe.

Ima stvari koje nisu najbolje urađene, ali poreći joj uspjehe, niko ne može

Kamenjem na Sabrinu

Antologijska izjava „manje litara ulja...“, koju je „ispalio“ <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=nOVALI%C4%86&amp;">Fadil Novalić, prvi čovjek Vlade FBiH</a>, od sjajnog skeča polako je prešla u najbolje oslikavanje bh. svakodnevice.
Narod, onako zbunjen, vjerovatno, nije baš shvatio raniju Fadilovu računicu, ali svoju itekako shvata. Danas više nije moguće za iste pare kupiti ni 37 posto manje ulja. Mjesec od nove Fadilove brljotine može se, sigurno, kupiti daleko manje.
Opet, vjerovatno, ulje nije skuplje, samo ga se može kupiti manje. Do nekog novog medijskog gostovanja stručnog nam premijera, kada ćemo dobiti egzaktne podatke „koliko možemo“, građani znaju koliko ne mogu.
Na stranu svaka moguća šala, malo kome je u ovoj zemlji do šale. U zemlji gdje novalići ne osjećaju bilo kakvu dogovornost i stid zbog toga što svakodnevno cijene divljaju, a da pri tome ne čine ništa.
Možda je i kasno da se mnogima pomogne, jer mnogi su već u dugovima do guše i preživljavaju uz pomoć trikova, ali ovakve stvari ozbiljni političari preduprijede mnogo ranije. Robne rezerve, recimo...
Da li je to nekada bilo u glavi onima koji godinama ovaj narod zaluđuju nacionalnim mržnjom kako bi prikrili svu nesposobnost vođenja države? Da ne govorimo o poticajima našim proizvođačima koji su trebali dugoročnije stvari učiniti stabilnijima.
Ruku na srce, kapacitet je to ljudi od kojih malo ko očekuje neke lucidne poteze za dobrobit naroda. Energiju čuvaju za ono što samo njima i njihovima donosi korist. I bez brige, neće tu biti promjena, pa kako nam bude.

Do nekog novog gostovanja  premijera,  kada ćemo dobiti egzaktne podatke „koliko možemo“, građani znaju koliko ne mogu

Koliko ulja, Fadile

Nije nedjelja, a nije ni dan kada je otišao <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=asim%20ferhatovi%C4%87%20hase&amp;">Hase</a>. Nije ni rođendan za 100 godina, ali je danas na Koševu još jedan vječiti derbi. Oba rivala u utakmicu koja navijačima najviše znači ulaze sa željom da drugog bace na koljena.
Još prije nekoliko mjeseci činilo se da su sarajevski klubovi zajedno na koljenima. Duboka kriza i besparica dobro su pročistile svlačionice i na Koševu i na Grbavici, pa ove jeseni nema spektakularnih igara dva najpopularnija bh. tima, a o trofejima se ne govori baš mnogo.
Navijači Sarajeva svjetlost su vidjeli u povratku Vincenta Tana, a komšije s Grbavice su na spektakularan način proslavile 100 godina kluba. I sve je to lijepo... „Div“ protiv „Gospodina“ i pokoja plaća je legla na obje strane, ali sada sve treba opravdati na terenu. Tamo gdje je jedino mjerilo.
Nemalo puta ova utakmica je izazivala veliku pažnju, ali je ono što je ponudila bilo razočaravajuće u fudbalskom smislu. Kvalitet je mnogo puta bio upitan, a navijači će oprostiti pobjednicima ma šta se događalo.
Ima debitanata, oba trenera su prvi put na derbiju, ali nema sumnje da znaju šta navijačima znači ova utakmica. Evo prilike njima i igračima... Izađite, ako je suditi prema vremenskim prilikama, na ne baš idealni koševski travnjak i zadovoljite sportsku javnost.
Zaradite kredit i za možda neka kasnija lošija izdanja. Zaradite poštovanje navijača i svih onih koji vole bh. fudbal, jer danas se igra najveća utakmica u nas.
U protivnom, ni poštovanja ni kredita.

Izađite, ako je suditi prema vremenskim prilikama, na ne baš idealni koševski travnjak i zadovoljite sportsku javnost

Duboka kriza i besparica dobro su pročistile svlačionice i na Koševu i na Grbavici

Poštovanje i kredit

Čovjek koji je bio na braniku odbrane Bosne i Hercegovine sa svojim saborcima već godinama dokazuje u Sudu BiH da nije kriv za zločine koji mu se stavljaju na teret.<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=DRAGAN%20VIKI%C4%86&amp;">Pjevalo se Draganu Vikiću</a> u ratu i nakon njega „ponesi zastavu“, svi znaju koliko je dao da prežive ovaj narod i ova država, a sada vodi neke druge bitke, one pravne.Nema lagan zadatak, ali ljudi vjeruju, pa je tako za naredni petak zakazano okupljanje podrške Vikiću. Veterani Odreda policije za specijalne namjene "Bosna" pozvali su putem društvenih mreža građane na mirno okupljanje ispred Suda Bosne i Hercegovine, a uoči novog ročišta u slučaju ratnog komandanta ove jedinice Dragana Vikića. Komandant, kako ga mnogi nazivaju, zaslužio je podršku, a nadati se da će se ovog puta u velikom broju odazvati i „građani“ poput Salke Zilidžića, koji je bio u prvom safu kako bi dao podršku odavno kompromitiranom direktoru OSA-e Osmanu Mehmedagiću Osmici. Istina, stranačka mašinerija decenijama vladajuće porodice i njihove klike ovog puta nije uključena, jer očigledno je Osmica taj koji nosi pravu zastavu, a ne Vikić. Za utjehu svima koji su se borili za ovu zemlju, bit će uz komandanta oni koji su s njim u ratu dijelili koru hljeba i linije odbrane. Ovi drugi „građani“ svakako i ne poznaju taj osjećaj. Oni dijele materijalna dobra i plijen koji su stekli na plećima Vikićevih saboraca i njega.

Nadati se da će se ovog puta u velikom broju odazvati i „građani“ poput Salke Zilidžića

Ponesi zastavu

Turistički letovi u svemir u organizaciji kompanije milijardera <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=RI%C4%8CARD%20BRENSON&amp;">Ričarda Brensona (Richard Branson)</a> vratili su se u prodaju prošle sedmice po „paprenim“ cijenama. Izleti u utrobi letjelice „SpaceShip Two“ mogu se kupiti za 450.000 dolara po osobi. Nije baš da je cijena približna, jer za putovanje novim vozom od Željezničke stanice u Sarajevu do Pazarića i nazad, treba izdvojiti 4,80 KM, ali je zato ushićenje, u najmanju ruku, jednako.
Baš kako je Brenson odletio u svemir, tako je slavodobitno svita iz Vlade Kantona Sarajevo, na čijem je čelu Edin Forto, putovala za Pazarić. Sve je podsjećalo na otvaranje pruge Brčko – Banovići. Možda su izostali nešto malo zastava i koja prigodna parola na lokomotivi, ali slaviti možemo. Od sada je život u Kantonu Sarajevo sasvim drugačiji, mnogo bogatiji.
Ovaj vrhunski događaj, kako ga nazivaju u Vladi Kantona Sarajevo, ne samo da je izazvao podsmijeh građana, jer takva pompa za voz koji će povezati dvije sredine udaljene nešto više od 20 kilometara, nije ništa drugo nego politikantstvo.
I dok drugi putuju u svemir, naši su dobacili do Pazarića, pa još to nazivaju nekim velikim dostignućem. Još jednom se osjećamo jadno - kako jad može izbiti samo u ovoj našoj državi. 
Ali i ovo je dobro - kako smo navikli da nam bude - šta bi tek bilo da je voz išao do, kako se to nedavno moglo čuti od vladajućih, „Jelaha u Krajini“.

I dok drugi putuju u svemir, naši su dobacili do Pazarića, pa još to nazivaju nekim velikim dostignućem

Nova linija od Željezničke stanice u Sarajevu do Pazarića

Bosanski Brensoni

Imati toliko prilika, a ne činiti ništa, možda bi se moglo podvesti pod nesposobnost, ali ovdašnji primjer ukazuje na potpuno druge stvari. Nečinjenjem, predomišljanjem i presipanjem iz šupljeg u prazno ovdašnja vlast je na još jedan način izolirala Bosnu i Hercegovinu.

„<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Mini%20%C5%A0engen&amp;">Mini Šengen</a>“, ma koliko bio „mini“, bio je prilika da se otvorimo ekonomski, da naši poslovni subjekti dobiju novu šansu, da narod dobije šansu više, ali vlasti u BiH su i na tom planu nametnule sankcije našim građanima.
Gotovo je nevjerovatan pristup u kojem se prilikom svakog pokušaja da izgledamo kao normalna država napravi neki manevar koji će nas opet ostaviti na dnu. Eksperti su za dosipanje soli u more, pa su nas kljukali navodnim negativnim stvarima vezanim za „mini Šengen“ i tako nas još jednom zatvorili u obor u kojem je njihova kontrola apsolutna, a to je, valjda, najbitnije.
Kako sve to drugačije nazvati nego mazohizmom. Toliko mučenja svoga naroda, toliko nečinjenja za ove ljude, mogu samo naše vlasti. 
Možda o svemu najbolje govori i „poslovično zbunjeni“ Šefik Džeferović. Prvo je bio protiv, pa je progledao i shvatio kako je to dobra stvar, ali kada smo već gurnuti na marginu. 
Opet je javno poručeno da nam i za „mini Šengen“ i dalje stoji pružena ruka, ali teško je očekivati da ovaj što je progledao, recimo, i sam pokrene nešto. Dok on izuči, dok dobije upute, dok skonta šta je „mini Šengen”, odoše vozovi. S njima ljudi i kapital, ali nema veze. Njega njegovo čeka svakog mjeseca.

„Mini Šengen“, ma koliko bio „mini“, bio je prilika da naši ljudi i poslovni subjekti dobiju novu šansu

Mazohisti u foteljama

Prosta računica da je u našu zemlju došlo blizu 1,6 miliona doza <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=vakcina%20bih&amp;">vakcina</a>, a da ih je upotrijebljeno gotovo milion manje, još jednom je pokazala sav apsurd funkcioniranja bh. vlasti.
Logično bi bilo, kada već nisu uspjeli osigurati vakcine u potrebnim količinama, barem da ove donirane koriste na najbolji mogući način.
Međutim, ma koliko sve ovo u vezi s brojkama zvučalo nelogično, čini se da se jednostavno radi o matrici koja je već decenijama na djelu. „Naviklo se“, što bi se reklo u narodu.
Uvijek se nešto gura u štek, čuva za nekoga, za svoje, za podobne, a ne bi trebala nikoga iznenaditi činjenica da se i tu taktizira na dnevnopolitičkom nivou.
Možda će još biti i spasioci kada iz sehara počnu vaditi vakcine koje su već davno trebale biti upotrijebljene, ako im to dozvoli rok trajanja.
Ne treba to čuditi, možda se to čuva da građani ne bi „ponovo bili pokusni kunići“, kako je to jednom izjavio premijer FBiH Fadil Novalić. Nema sumnje da bi Fadil i njegovi i ovog puta mogli dati neku izjavu koja će dobiti antologijski status, ali u svemu je jasno, šta god da kažu, samo građani trpe.
Dok nas zovu iz Srbije, dok se naši građani mogu vakcinisati i u Hrvatskoj, mi punimo magacine. Koliko zaslužuju povjerenja ovi što nas vode - možda treba provjeriti i račune za struju u tim skladištima za vakcine.

Ma koliko sve  zvučalo nelogično, čini  se da se jednostavno radi o matrici  koja je već decenijama na djelu

Navika je čudo

Teško se oteti osjećaju da su svi oni koji vole fudbal u <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=pREMIJER%20LIGA%20BIH&amp;">Bosni i Hercegovini</a> uskraćeni za poseban ugao gledanja na aktuelno Evropsko prvenstvo u fudbalu. I dok se veći dio Evrope raduje nastupima svojih reprezentacija na ovom takmičenju, postoje i oni koji su tek posmatrači sa strane.
Mnogi se pitaju je li bilo mjesta za izabrani bh. tim na Euru. Pogledaju li se igračka imena, možda i jeste, ali kada se sve sagleda oko Saveza, taman smo tamo gdje nam je mjesto. Taman smo se ugodno smjestili nigdje na mapi evropskog fudbala.
Moglo bi se reći da smo mi u Bosni i Hercegovini nijemi posmatrači zbog načina na koji je igrala naša reprezentacija i razočarenja koje nam je donijela. Naprosto smo zanijemjeli svi - i javnost i navijači, a nije da nam igrači i struka mogu objasniti nešto više.
Realnost je jasna, nedorasli smo, a barem su nam sačuvani živci, jer ko zna šta bi nas čekalo da smo, kojim slučajem, stigli na Euro. Englezi brinu o želji da konačno dođu do trona, Portugalci se uzdaju u Ronalda, a Italija želi sve gaziti... Nije da baš takve ambicije imaju Škoti, ali tu su i, očigledno, svi uživaju u tome, kao što se i kod nas uživa u akciji „pozovimo koga stignemo u reprezentaciju“.
Mi imamo naše zanimacije i užitke dok je evropski reprezentativni fudbal u centru zbivanja. Naše sitnošićarske priče uvijek su nam činile zadovoljstvo. Olimpik je već apsolviran, Mladost je na konopcima, a sada razmišljamo hoće li Krupa odustati od Premijer lige BiH i ko će dobiti poziciju u navodnoj eliti. Ne treba sumnjati, bit će tu novih izazova i zanimacija.

Dok veći dio Evrope prati nastupe svojih reprezentacija, mi se bavimo Krupom

Nijemi posmatrači

Kandidatkinja HDZ-a za predsjednicu Hrvatske <a href="https://avaz.ba/tag/113/kolinda-grabar-kitarovic">Kolinda Grabar-Kitarović</a> glasala je danas u društvu supruga Jakova.- Danas je dan ponosa, slavi se demokratija. Svaki čovjek je važan i svaki glas je važan. Danas odlučujemo kakvu ćemo Hrvatsku imati idućih pet godina. Idemo zajedno graditi Hrvatsku koja će gledati unaprijed, a ne unatrag - rekla je Kolinda nakon glasanja.
Podsjetimo, birališta su otvorena jutros u 7 sati, a protukandidat aktuelne predsjednice Hrvatske je Zoran Milanović (SDP).

Skladni orkestar

Nova vježba, nova nafaka

Kamenjem na Sabrinu

Koliko ulja, Fadile

Poštovanje i kredit

Ponesi zastavu

Bosanski Brensoni

Mazohisti u foteljama

Navika je čudo

Nijemi posmatrači

Kolinda Grabar-Kitarović glasala u društvu supruga Jakova

Skladni orkestar

Nova vježba, nova nafaka

Kamenjem na Sabrinu

Koliko ulja, Fadile

Poštovanje i kredit

Ponesi zastavu

Bosanski Brensoni

Mazohisti u foteljama

Navika je čudo

Nijemi posmatrači

Kolinda Grabar-Kitarović glasala u društvu supruga Jakova