Odlomci iz knjige Javuza Bahadirolua
"Sulejman Veličanstveni i sultanija Hurem" (I)
Serija "Sulejman Veličanstveni" osvojila srca i Bosanaca i Hercegovaca
FOTO: Arhiva
"Sulejman Veličanstveni i sultanija Hurem" (I)

(Izvorni naziv knjige "Muhteşem Süleyman ve Hürrem Sultan", izdavač "Paradoks", godina 2011., Istanbul)

 

Jednog divnog proljetnog ponedjeljka, 27. aprila 1495. godine, u Trabzonskom dvoru  rođen je sultan Sulejman, deseti sultan Osmanskog carstva, kojem je otac sultan Javuz Selim dao ime po poslaniku Sulejmanu, a. s.

Sultan Sulejman nije imao djetinjstvo kao ostala djeca. Prinčevi su morali znati mnogo toga što je zahtijevalo, osim dobrog odgoja, i vrhunsko obrazovanje. Nije se upuštao u dječije igre kao svi njegovi vršnjaci, već se morao predati učenju nekih stvari za koje nije imao pojma čemu služe. Bio je okružen ozbiljnim ljudima koji su ga često opominjali da je prestolonasljednik i da se mora ponašati prikladno tome.

Često kažnjavan

Dvorski sistem odgoja i obrazovanja nije dozvoljavao nikakve greške. Iz tog razloga često je kažnjavan zbog grešaka koje je nesvjesno činio. Kada je napunio sedam godina, poslali su ga u Istanbulski dvor, kod djeda sultana Bajazida II. Sulejman je stekao osnovni odgoj dok je bio u Trabzonskom dvoru, ali je imao još mnogo toga naučiti.

 

 

Prozvali su ga Zakonodavcem

 

Hajrudin Hizir efendi Karakazikolu učio ga je egzaktnim znanostima, dok je, s druge strane, stjecao stručno obrazovanje u izradi nakita. Prinčevi su morali steći zanimanje, čak i kad postanu sultani, u slobodno vrijeme morali su  se baviti njime. To je, u jednu ruku, bio i najbolji način izbjegavanja stresa.

Sulejman je u Istanbulu pohađao školu za genijalce Enderun-i Humayun, koja je u isto vrijeme bila i prva takva škola u svijetu. Enderun-i Humayun sagrađen je za vrijeme sultana Murata II. Na početku je cilj ove škole bio obrazovati zaposlenike dvora.

Za vrijeme sultana Mehmeda el-Fatiha škola je dobila novi identitet, počela je, naime, odgajati kao prvo prinčeve, zatim državne zaposlenike koji će voditi administrativne poslove. Svi učenici u ovoj školi imali su obrazovanje prema svom talentu i zanimanju, oni koji bi uspješno završili obrazovanje mogli su doći i do najvećih pozicija u državi. Osim škole za genijalce, Sulejman se služio tekijama na putu ka duševnom usavršavanju.

Tekije su odigrale važnu ulogu u procesu razvoja Osmanskog carstva. To su bile ustanove koje su pružale duhovno obrazovanje. Ove tekije su odredile svaki otkucaj Sulejmanovog srca.

 

 

Naslovnica knjige

 

Očeva smrt

Početkom jula 1520. godine sultan Javuz Selim počeo se žaliti na bol u leđima koju je izazivao mali prištić, no on se nije obazirao na to, mislio je da je u pitanju nešto sasvim obično, ali vremenom su bolovi postajali sve jači. Na putu ka novim osvajanjima pao je na postelju. Ljekari nisu uspijevali pronaći nikakav lijek za njegovu ranu. U septembru iste godine sultan Selim je umro.

Kada je do sultana Sulejmana došla vijest o smrti njegovog oca, osjetio je jaku bol koju je kao prestolonasljednik morao vješto sakriti. Sulejman sjeda na prijestolje 30. septembra 1520. godine. Imao je 26 godina, bio je pun ideala, ali prije svega želio je pokazati svoju pravednost.

Na prvom divanu (sastanku s velikanima Carstva) bio je zabrinut zbog svog neiskustva pred starim iskusnim vezirima. Znao je da je krenuo putem bez povratka. Bio je jedini nasljednik prijestolja, jedan od vladara čija je riječ bila od presudne važnosti za cijeli svijet.

Nije smio okaljati titulu koju je dobio od svojih predaka. Jedna od njegovih prvih naredbi bila je da se oslobode Egipćani koji su bili primorani boraviti u Istanbulu. Sulejman je naredio da im se isplati odšteta iz carske riznice.   

Time je dokazao svoju pravednost. Sulejman je želio proširiti Carstvo bez prolijevanja krvi, ali, s druge strane, nije dozvoljavao neprijateljima da otimaju ono što pripada njegovom narodu. Sulejman je, uprkos vjerskim propisima, uspio pripremiti i primijeniti zakone globalnog karaktera.

Prozvali su ga Zakonodavcem, jer je uveo mnogo novih zakona i propisa. Za vrijeme Sulejmana Zakonodavca Carstvo je upravljalo nad tri kontinenta, Azijom, Evropom i Afrikom. Sultan Sulejman je nakon osvajanja Rodosa naredio da se obnove svi srušeni objekti, da se sagrade nove džamije, česme, sebilji i da se otvore besplatne kuhinje u kojima će se tri puta dnevno kuhati i dijeliti hrana za građane.

Prilikom osvajanja Beograda i Rodosa Sulejman Zakonodavac odlučuje penzionisati Piri Mehmed-pašu, dotadašnjeg velikog vezira. Saradnja s njim Sultanu je padala veoma teško jer je Piri Mehmed-paša bio iskusan vezir pred kojim je Sulejman gubio svoju hrabrost, teško mu je bilo naređivati čovjeku koji je bio mnogo stariji od njega. Zato je odlučio postaviti na mjesto velikog vezira Ibrahim-pašu, koji je do tada bio nadzornik Sultanovih odaja.

Knjiga pisana na osnovu historijskih dokumenata



Bahadirolu: Jedan od najpoznatijih turskih pisaca

S obzirom na ogromno interesiranje javnosti koje je i u Bosni i Hercegovini izazvala megapopularna turska serija "Sulejman Veličanstveni", "Dnevni avaz" od ovog broja priloga "Sedmica", uz odobrenje autora, počinje s objavljivanjem dijelova iz knjige Javuza Bahadirolua (Yavuz Bahadiroglu) "Sulejman Veličanstveni i sultanija Hurem".

Autor knjige rođen je 1945. godine u selu Hisarli, u Rizeu. Pravo ime mu je Nijazi Birindži, ali slavu je stekao romanima koje je napisao pod imenom Javuz Bahadirolu. Prvi roman koji je napisao "Sunguroglu" i nakon njega "Buhara gori" bili su najprodavaniji u zemlji. Posljednji roman koji je napisao je "Mi smo Osmanlije". Bahadirolu je jedan od najistaknutijih i najnagrađivanijih pisaca u Turskoj.

Serija "Sulejman Veličanstveni" trenutno se prikazuje u 61 zemlji svijeta, okupila je vrhunsku glumačku ekipu, a i u BiH izazvala je burne reakcije. Mišljenja su podijeljena zbog tumačenja brojnih historičara da ova dramska hit serija nije historijski precizna, da iskrivljuje percepciju o Osmanskom carstvu, a posebno kritiziraju prikazivanje sultana Sulejmana kao vladara koji je život proveo, maltene, u haremu.

Međutim, Bahadirolu je knjigu "Sulejman Veličanstveni i sultanija Hurem" pisao na osnovu historijskih dokumenata i citirajući razne turske historičare poput Jilmaza Oztunua (Yilmaz), Hamija Danišmenda i drugih.

Podsjećanja radi, Sulejman I Veličanstveni (Kanuni ili Zakonodavac) postao je sultan 1520. godine. Pod njegovim vodstvom Osmansko carstvo doseglo je svoj vrhunac. Bio je poznat kao dobar i pravedan vladar. Donio je mnoštvo novih zakona i izgradio mnogo mostova, džamija, biblioteka i drugih korisnih objekata. U BiH su njegove zaostavštine, između ostalih, Stari most i Karađoz-begova džamija u Mostaru te Aladža džamija u Foči.

U idućem broju

U idućem broju, između ostaloga, čitajte zašto je sultan Sulejman pogubio Ibrahim-pašu, pa čak i svog sina Mustafu. Kolika je bila ljubav između Sulejmana Veličanstvenog i Hurem, je li se s njom vjenčao, jesu li ga zanimale ostale žene. Kakva je sudbina njegove djece, zašto ga je naslijedio baš sin Selim. Za kojim osvajanjima je žudio sultan Sulejman, kako je doživio smrt svoje voljene Hurem, kada i od čega je umro...

vijesti globus sport showbiz tehnologija i nauka  
Vlasnik autorskih prava Avaz-roto press d.o.o. Sarajevo. ISSN 1840 - 3522. Kopiranje i prenos sadržaja samo uz pismenu dozvolu.
Dizajn i rješenje portala