Da će trojka biti nekoherentna i rastrgana grupa, s obzirom na sve različite ideološke, interesne i klijentelističke interese koji unutar nje vladaju, mogli smo očekivati. Ipak, teško je bilo pretpostaviti da će biti baš toliko nerazumni i neodgovorni da dozvole da ih te razlike kod svakog bitnijeg pitanja dovedu do zastoja, blokada i prepucavanja.

Niti jedna ozbiljna politička grupacija koja sebi želi dobro, a kamoli šta više, takve stvari sebi ne bi dozvoljavala, jer u javnost šalju nepogrešivu sliku o potpunom amaterizmu i neozbiljnosti.

Posljednja trakavica koju su nam priredili tiče se izbora direktora Kliničkog centra, gdje ministar Nediljko Rimac nije dao saglasnost za imenovanje Ismeta Gavrankapetanovića na ovu poziciju zbog navodnog nedostatka neophodnih menadžerskih kvalifikacija, a u javnosti se uveliko špekulira da stvar nije samo do Rimca nego do suprotstavljenih interesa unutar same trojke.

U ovom tekstu se tim nagađanjima nećemo baviti, no svakako ćemo zaključiti da je nedopustivo da vlasti u FBiH još u startu nisu imale riješena i dogovorena pitanja ključnih kadrovskih imenovanja.

Naravno, sapunica iz KCUS-a ne treba čuditi ako se uzme u obzir da im je samo za smjenu bivše direktorice Sebije Izetbegović, jednog od glavnih razloga što se bivša opozicija uopće ujedinjavala, trebalo nekoliko mjeseci. I da stvar bude gora, KCUS je još samo jedna od desetina institucija čije uprave koje je postavila bivša vlast, nakon mjeseci vladanja, još nisu ni takli.

A šta je tek sa silnim reformskim zakonima, infrastrukturnim projektima i ostalim izazovima koji stoje pred novom vladom?

Da ne bude zabune, nesposobna i neorganizirana vlast i dalje je bolja od kriminalne vlasti i pokušaja privatizacije države od jedne porodice, no to zasigurno nije promjena kojoj smo se nadali. I na osnovu koje se mogu nadati da na pozicijama ostanu nakon 2026. godine.