Od svih kontroverznih poteza Milorada Dodika, prema mom skromnom mišljenju, najživopisniji je njegova naredba da se na administrativnim granicama ovog dijela Bosne i Hercegovine postave velike table s natpisom dobrodošlice u taj entitet. Na ovaj način je veliki laktaški poglavica nepogrešivo odredio prostor nedonoščeta propale zablude zvane velika Srbija, nastalog na najstrašnijem zločinu, teroru i genocidu.

Pseudohistorijsku tapiju za taj najsramotniji dio u povijesti srpskog naroda napisao je lično "otac nacije" Dobrica Ćosić u do sada nezabilježenoj gomili laži, falsifikata, podmetanja i nacionalističkoj ostrašćenosti najgore vrste pod naslovom "Bosanski rat".

Živopisna galerija

Moja sugestija tvorcu tabli dobrodošlice bila bi da se na putevima republike šumske postave i miljokazi koji će zorno pojačati dojam o "otadžbinsko-odbrambenoj" utemeljenosti Karadžićevog i Mladićevog mjezimčeta.

Dakle, bilo bi lijepo da turisti i namjernici u ovaj "bolji dio Bosne i Hercegovine", mogu pročitati turističke table i s natpisima: "Ovdje u bosanskoj Posavini je nekad bilo 150 hiljada Hrvata, a sad ih ima samo jedan posto", "Odavde s Korićanskih stijena su srpski rodoljubi bacali muslimane", "Sa ovih brda su hrabri srpski artiljerci granatirali mudžahedinsko Sarajevo, a oštrooki snajperisti gađali djecu u najdužoj opsadi u historiji čovječanstva", "U ovoj kući u Višegradu su srpski heroji žive spalili starce, žene i djecu", "U ovoj školi u Bratuncu su muslimanski bojovnici učili srpske pjesmice i potom svi bili strijeljani zbog lošeg vladanja", "Ovdje u Banjoj Luci su maštoviti srpski mineri porušili obnoć svih 28 muslimanskih džamija", "U  ovom Memorijalnom centru u Potočarima su sahranjeni svi Turci zarobljeni u srpskom oslobađanju Srebrenice"... I tako dalje i tako dalje...

Bila bi to zaista živopisna galerija turističkih tabli i budući posjetioci ove "pokrajine" međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine imali bi šta naučiti o tegobnoj i slavnoj historiji "nebeskog naroda". Kažem "pokrajine", jer "entitet" i ne znači ništa drugo nego dio nečeg većeg i važnijeg.

Dakle, nema govora o nekoj "novoj srpskoj državi preko Drine", nego je riječ samo o jednom političko-geografskom provizoriju (aranžmanu) kakvih je u povijesti BiH bilo dosta i koji su se listom zagubili negdje na smetljištu historije. A za ovo ime "Republika Srpska" neka dodici i ostali uspaljeni dodičići zdušno zahvale katastrofalnim dejtonskim pregovaračima Aliji Izetbegoviću i Harisu Silajdžiću, jer su oni svojom popustljivošću kumovali Radovanovom genocidnom čedu.

I neka tu zahvalnost iskažu, također, na nekoj prigodnoj turističkoj tabli. Možda baš u najvećem književno-političkom hohštapleraju zvanom Andrićgrad koji je Emir Nemanja Kusturica utemeljio po direktivama Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU) i trgovačkim ugovorom s laktaškim bossom.

I dok od januara ove godine uz talambase i trećerazrednu ikonografiju dostojnu Sjeverne Koreje i nasljednika Kim Il-sunga slušamo zapjenjeno veličanje dvadesetogodišnjeg jubileja genocidno utemeljene republike šumske, bilo bi dobro i ovom prilikom reći još nekoliko historijski nespornih činjenica.

Republika šumska nije nastala, kako piše u banjalučkim udžbenicima, "opštenarodnim ustankom", već agresivnim zaposjedanjem teritorija međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine od JNA. Nastala je kriminalnim planom SDS-a da stvori "srpsku Bosnu i Hercegovinu" na mnogim prostorima gdje Srbi nikad nisu bili većina. Nastala je prisilnom i nezakonitom mobilizacijom bh. Srba u Vojsku RS.

Velika obmana

Nastala je "voljom" bosanskih izbjeglica prisilno mobilisanih po Beogradu i Srbiji. Nastala je zločinima Arkanovih i Šešeljevih jedinica pod kontrolom srbijanske službe bezbjednosti. Da je "Republika Srpska" nastala samoopredjeljenjem Srba u Bosni i Hercegovini, ne bi imala mnoge opštine (Banja Luka, Prijedor, Doboj, Derventa, Zvornik, Vlasenica, Bratunac, Srebrenica, Rogatica, Višegrad, Foča, Bosanski Brod, Bosanski Šamac), gde su Srbi 1991. bili manjina, dok bi možda imala neke (Bosanski Petrovac, Grahovo, Drvar, Glamoč, Kalinovik), gde su Srbi bili većina. Čijom voljom je nastala "Republika Srpska" najbolje vidimo iz izjave Radovana Karadžića u maju 1994.: "Bez Srbije ne bi bilo ništa od Republike Srpske, nemamo mi te resurse i ne bismo mogli da ratujemo ni jednoga jedinog dana."

Velika obmana da je "Srpska" nastala "na osnovu legitimnog prava na samoopredjeljenje srpskog naroda" u potpunoj je suprotnosti sa stavom Međunarodne arbitražne komisije o Jugoslaviji iz 1991. "da samo republike imaju pravo na proglašenje nezavisnosti, a da narodi nemaju", čime je želja balkanskog kasapina Slobodana Miloševića za jedinstvenom srpskom državom međunarodno pravno proglašena nelegalnom.

I tako, moglo bi se u nedogled redati jedan po jedan razlog zašto bi se ona Dodikova tabla dobrodošlice u "njegov" entitet (a po Dejtonskom sporazumu, također, multietnički i nikako samo srpski) trebala zamijeniti ovom koju predlaže moja malenkost, a koju sam pozajmio s jednog srbijanskog, tačnije beogradskog liberalnog foruma. Majstorski urađena nema šta; vrhunac srbijanske duhovitosti i satiričnosti od Radoja Domanovića do Branka Ćopića i Duška Kovačevića.

Priznajem da izgleda kao ulazak u jedan od najatraktivnijih Diznijevih čudesa strave i užasa. Samo što ovo nije Diznilend i što nije ni najmanje zabavno.

P. S. Možda je ipak vrlo zabavno ovih dana gledati kako glavni Karadžićev đeneral za sva ubijanja u Srebrenici optužuje Karadžićevu policiju, a opet Radovanova policija za sve te zločine optužuje Radovanovu slavnu vojsku pod komandom kalinovičkog generala Ratka Mladića. Ma prava ludnica!, što bi rekao vječni Mladen Delić. Ili što bi mali Haso uzviknuo:  "Liba libi glize lep".