Britanska političarka Arminka Helić, baronesa, nekadašnja savjetnica bivšeg britanskog šefa diplomatije Vilijama Hejga (Williama Haguea), upravo se ovih dana vratila iz Mosula. Kaže, ima osjećaj kao da se rat u tom iračkom gradu završio jučer, a ne prije godinu. Razoreni gradovi, domovi, ljudske duše… To je slika koju nosi iz Mosula. 

U prvom intervjuu za jedan bosanskohercegovački i regionalni medij baronesa Helić na početku govori o utiscima koje nosi iz Mosula, o duhovnom i fizičkom rušenju grada koji je bio simbol tolerancije i suživota u Iraku i regionu.

Poštenje i sram

Šta Vas je u zapadnom Mosulu posebno taklo?  

- Tragedija grada u kome su kršćani, muslimani, Jazidi živjeli jedni s drugima. Grad je fizički razoren i s njim je razorena i kultura, koju su nasilno izbrisali teroristi takozvane Islamske države. Mosul je sveden na hrpu kamenja i razbacanih leševa. Mali broj ljudi koji su se vratili, skoro je potpuno zanemaren od iračke vlade i međunarodne zajednice. Imate osjećaj da se rat završio jučer, a ne prije godinu.

Bosanka ste i Hercegovka, rođena u Gračanici, znam da sigurno pratite situaciju u našoj zemlji. Šta, Arminka, danas treba Bosni i Hercegovini? 

- Bosni i Hercegovini treba ono što treba svakoj normalnoj evropskoj državi – poštivanje zakona pred kojima su svi jednaki, vlada koja radi i služi svim njenim građanima bez obzira na njihovo ime ili prezime, vlada koja gradi škole, pravi puteve, oprema bolnice, bavi se digitalizacijom i stvara uvjete za otvaranje radnih mjesta, radi za budućnost mladih i za dostojanstvenu brigu za stare i bolesne, vlada koja ima više žena na svim nivoima vlasti.

Ja u Bosni i Hercegovini ne živim više od 20 godina. Cijenim one koji rade za dobro svih njenih građana. Iz mog iskustva, Bosna zaslužuje ono što i svaka druga evropska država - poštenje od onih koji je vode, a i dozu srama i odgovornosti za sve što se ne postigne. U slučaju Bosne i Hercegovine, sve što je oduzeto od građana, ne samo u ratu nego i u posljednjih skoro 25 godina, je sramotno. Nedostatak napretka u BiH nije uzrokovan natprirodnim silama. On je ponekad rezultat ličnih interesa, koji su iznad interesa građana, te nacionalizma i ideologija koje hrane vanjski utjecaji i uplitanja.

Svađamo se i mirimo na dnevnopolitičkoj bazi, verbalno ratujemo pa, onda, zaboravljamo teške riječi. Vidite li kraj ovoj postratnoj mirnoj, ali stalnoj agoniji u BiH?

- Nijedna situacija nije bezizlazna, ali može potrajati sve dok BiH izlaz iz nje ne potraži u novoj generaciji evropski orijentiranih političara, koji nisu korodirani korpucijom i nacionalizmom. Ja već nekoliko godina, zahvaljujući programu Ambasade Ujedinjenog Kraljevstva u Sarajevu, imam priliku da ovdje, u Londonu, upoznam veliki broj mladih parlamentaraca i aktivista, novinara iz BiH, koji su građani 21. stoljeća, otvorenih pogleda i stavova. Bosna ima sposobnu i emancipiranu mladež, njima pripada budućnost. Niko nema pravo da im je ukrade, ali se za nju treba i izboriti, moraju biti prepoznati i mora im se dati šansa. To je evropski i treba biti i bosanski trend.

BiH je žrtva

 Evropska politika, ma u kojem institucionalnom obliku bila, ponekad se čini, politiku u BiH vodi sistemom mrkve i štapa. Je li to rješenje?

- Rješenje za BiH neće doći, a još manje se naći isključivo u Briselu. Evropska unija može i treba da radi zajedno s državom Bosnom i Hercegovinom i da poštuje činjenicu da je BiH bila žrtva, a ne agresor ratova na Balkanu. Ali, samo bosanskohercegovački politički lideri mogu da završe zadatke koji se moraju uraditi kako bi BiH bila država u kojoj se rado, bogato i dobro živi i u koju se rado ulaže.

U svijetu je upravo ovih dana obilježen Međunarodni dan borbe protiv nasilja u konfliktu, a žrtve u Bosni i Hercegovini, njih skoro 20.000, prepuštene su same sebi. Njihova statusna prava nisu riješena, a počinioci ili nisu procesuirani ili ih nije stigla zaslužena kazna. Zašto je važno žrtvama dati život dostojan čovjeka? Zašto je važno procesuirati počinioce ovih zločina?

- Nasilje nad ženama i muškarcima je kriminalan čin. Kao takav, zahtijeva odgovor pred licem zakona i pravde. Oni koji su preživjeli zločine i nasilje, trebaju i pravdu, istinu, poštovanje i dostojanstvo. Oni koji su počinili akt nasilja, treba da odgovaraju pred zakonom i snose posljedice za svoja djela.

 Migranti i izbjeglice iz zemalja Bliskog istoka postali su u posljednjih nekoliko mjeseci problem za bh. vlasti pa se ovdje govori o migrantskoj krizi, jer se vlasti nisu na vrijeme snašle i osigurale minimalne uvjete. Ti se ljudi samo zadržavaju u BiH, kreću prema zemljama EU i žele se domoći Evrope. Kakvo je Vaše mišljenje, je li Evropa pronašla pravi odgovor za migrante i izbjeglice koji stižu posljednjih godina?

- Potrebno je razdvojiti problem izbjeglica i problem migranata. Oni koji, prije svega, trebaju pomoć su majke izbjeglice s djecom gdje god da se one našle. Bosna i Hercegovina, nažalost, nema uvjete da pruži tu pomoć na zadovoljavajući način. Ono što osobito zabrinjava jeste da se čak i ovaj problem ispolitizirao. Umjesto osviještenog i odgovornog stava i saradnje na rješavanju problema, na to se gleda kroz prizmu entitetske i lokalne politike, čak i predizborne kampanje. To pokazuje nezrelost i neodgovornost, najblaže rečeno. I takav stav može samo nauditi svima, ne samo općinama u kojima su se migranti našli.

Ignorisanje kriza

Šta, zapravo, mi, svijet, planeta, civilizacija u kojoj živimo, možemo naučiti iz ovih i sličnih priča? Kako se pomiriti da samo na sat, dva, tri od evropskih centara, gdje bezbrižno ispijamo espreso u lokalnom kafeu, lutaju izgubljeni ljudi, bez doma, lijekova, vode, osnovnih sredstava za život?  

- Broj izbjeglica i raseljenih ljudi dostigao je 68,5 miliona u 2018. godini. Skoro dvije trećine izbjeglica za koje se brine UNHCR, dolazi iz pet zemalja: Sirije, Afganistana, Južnog Sudana, Burme i Somalije. Rješenje konflikata kroz međunarodnu saradnju je način da se ovaj broj smanji. Ignorisanje ovih i sličnih kriza i ratova je izvor povećavanja broja raseljenih.

 Borba protiv nasilja nad ženama i muškarcima  

Šta će biti Vaša inspiracija za buduće "misije"?  

- Inicijativa koju vodi Velika Britanija i koju ja podržavam je borba protiv nasilja nad ženama i muškarcima u ratnim i postratnim uvjetima. Kada mogu i kada se to od mene traži, uvijek sam spremna da podržim i pomognem.

Prestižne škole, plemićka titula

Baronesa Arminka Helić rođena je u Gračanici. U Britaniju je 1992. stigla kao izbjeglica. No, nikad nije posustala.

Nakon niz prestižnih škola, diplomirala je na Oksfordu. Britanska kraljica dodijelila joj je doživotnu plemićku titulu baronese, čime je postala i doživotnom članicom Doma lordova, Gornjeg doma britanskog parlamenta.