U trećem, posljednjem dijelu otvorenog pisma javnosti iz pravosudne zajednice nabrojani su postupci i potezi Branka Perića po kojima će ostati upamćen kao sudija Suda BiH, a koji su direktno utjecali na efikasnost i nezavisnost pravosuđa BiH:
- Po čemu će Perić ostati zapamćen kao sudija:
- Po javnim istupima i miješanju u rad drugih pravosudnih institucija nikad nije disciplinski odgovarao, kao ni Meddžida Kreso, iako je to protivno Kodeksu sudačke etike. Počelo je s kritikama ka Meddžidi Kreso da nije neovisna i da je bliska politici te da je direktno uticala na nepotpisivanje sporazuma Tužilaštva BiH s Tužilaštvom Srbije. (Kolumne I i II od 4. i 5. 12. 2011., Nezavisne novine!) Cilj je bila Kreso, jer je to bilo vrijeme neprijateljstva, ali Perić „pljuje“ po svim akterima događaja, jer on sve zna (površno) i sve mu je dozvoljeno.
- Kao sudija koji piše o svemu „principijelno i pošteno“, osim o zapošljavanju djece sudija i tužilaca u pravosudne institucije u BiH (jer tad bi morao spomenuti neke svoje bliske prijatelje, pa čak i one za koje je on lično urgirao), kao i o zapošljavanju djece političara od strane Meddžide Kreso u sud u kojem je on sudija, a koja i sad tu rade (jer je ovo period drugovanja sa M. Kreso). Nepotizam po Periću ne postoji kada su u pitanju njegovi drugovi i prijatelji, a taj isti nepotizam je rezervisan selektivno za neke druge.
- Ostat će zapamćen kao sudija koji je zbog svih ovih javno izgovorenih riječi, protivno Kodeksu sudačke etike ostao nekažnjen. Vijeće je odbacilo disciplinsku tužbu. Šest članova Vijeća iz prvostepene i drugostepene disciplinske komisije nije našlo da je ovo povreda i time poslalo poruku Periću da nastavi s ovakvom svojom „nezavisnošću“, a ostalim sudijama i tužiocima poruku – procesuirajte i zalažite se samo za procesuiranje ratnih zločina, u kojima su žrtve pripadnici vaše nacionalnosti i normalno gonite samo one učinioce koji nisu vaše nacionalnosti. Na krilima ovakve odluke Vijeća, sudija Branko Perić postao je zvijezda medija, portala posebno „Slobodne Bosne“ u kojoj blati VSTV, za koje je u toku vođenja disciplinskog postupka izjavio da to nije postupak protiv njega, nego protiv VSTV-a. Zanimljivo, filozofski, vrlo perićevski da i ono što je napisano tvrdi da nije napisano, a jadno i poražavajuće za VSTV, kao i za sve građane u BiH, za koje bi bilo bolje da ovakvo Vijeće i ne postoji.
Vijeće je pokazalo selektivnost u discipliniranju sudija, i svoj strah od Perića. Koga je briga za žrtve i udruženja žrtava i šta ona pišu i prijavljuju, Vijeće je pokazalo da je samo sebi svrha i bitno je da je ovih dana i bilo, šta se sudiji Periću 2015. godine i snilo. Džaba su udruženja ratnih žrtava pozivala VSTV, Sud i Tužilaštvo, disciplinskog tužioca, OHR i druge državne organe koji prate rad pravosuđa“ da zaustave djelovanje Branka Perića i sačuvaju dostojanstvo sudijske profesije“ (Saff, 17. 2. 2015. godina)! Džaba sve, ni dostojanstva ni profesije, a ni neovisnosti i nepristrasnosti. Samo sve suprotno, trač i mahala.
On kao „uzor znanja“
- Ostat će zapamćen kao sudija koji je napisao knjigu „Povratak pukovnika Kalamande“ (može se naći na portalu izdavačke kuće „Dereta“ i sažetak). U ovoj knjizi pisac sudija Branko Perić kroz likove ustvari kazuje šta misli o suđenjima u predmetima ratnih zločina, pa piše da „sud u zatvor šalje da zaboraviš nepravdu“ i postavlja pitanje “ako sud ne može utvrditi kuda je međa, kako će utvrditi šta je zločin i ko ga je počinio“. U pravosudnoj zajednici se dugo komentarisala ova knjiga izdata 2014. godina. Ovako jedan sudija Branko Perić izražavao svoje povjerenje u svoj sud, koji sudi najteže predmete ratnih zločina i kolege sudije, pa i druge sudove. I ima pravo kad njegove kolege šute, jer niko ništa ne zna, svi su korumpirani i neznalice, samo je Branko Perić uzor znanja, principa neovisnosti, nepristrasnosti i svega ostalog, naravno uz Meddžidu Kreso, samo u ovom momentu druženja.
- Ostat će zapamćen kao sudija koji je populistički na konferenciji u Banjoj Luci u februaru 2018. godine, pred prepunom salom sudija, tužilaca, novinara, predstavnika međunarodne zajednice, politike itd., izjavio da su sudije okružnih privrednih sudova u RS korumpirane. Ovu izjavu potkrijepio je navodnom pričom nekih advokata. Nakon reagovanja kolega, izjavio je da to nije rekao i pokušao 200 ljudi ubijediti da nisu čuli to što su čuli. Tipično perićevski (kako reče ranije, „Vijeće vodi postupak protiv sebe, jer je Perić napisao kolumnu“). Kako je uvrijedio sve kolege, zbog čega se jedna sutkinja čak i rasplakala, i kako mu prisutni nisu dozvolili da ih ubijedi da to nije rekao, Perić je napustio konferenciju prije njenog kraja. (Bilo bi zanimljivo porazgovarati o ovome s predsjednicima privrednih sudova RS koji su vidno bili uznemireni.)
Obmana s Meddžidom
- Ostaće zapamćen kao sudija, uz Meddžidu Kreso, koji pokušava obmanuti građane BiH da se korupcija, pa i u pravosuđu, rješava populističkim izjavama u medijima, na konferencijama, a ustvari radi se o ličnoj promidžbi i isticanju sebe, ličnim frustracijama, te blaćenju i kompromitovanju selektivno nekih sudija i tužilaca (naravno, ne trenutnih prijatelja, a Kreso se sad obožava i poštuje). Istina je da Perić nikada nije (zbog svoje nadmenosti i nadobudnosti, a i nekih drugih stvari koje su poznate pravosudnoj zajednici), uživao ugled i poštovanje kolega i da su uvijek ćutali odmahujući rukom uz: „Pusti budalu neka lupa.“ Korupcija se rješava u tužilaštvima i sudnicama, ali tamo treba donijeti dokaze. Znaju to tužioci i sudije koje vode postupke protiv svojih kolega po sudovima u BiH. Možda baš njih koji su se drznuli da to urade treba otjerati kao i one koji su im za to dali podršku.
Nije nemoguće da je ovo još jedna politika kojih ne manjka u BiH, pa da se vrati Perićevo samozatajno Vijeće i da se disciplinski i krivični postupci vode protiv sudija za mišljenja rečena na udruženjima i da se Sreti Crnjaku, sudiji Suda BiH, zabrani da piše, (kojem, usput, ni principijelni i pošteni sudija Perić, kao svom kolegi nije dao podršku... jer se ušlo u vrijeme obožavanja Meddžide Kreso).
- Ostat će zapamćen i po svojoj kolumni “Pravosudna apokalipsa i ja“ u „Nezavisnim novinama“ od 27. 12. 2016. godine, u kojoj nesebično nabraja dešavanja u pravosuđu, optužujući pravosuđe i za grijehe i za negrijehe, Strukturalni dijalog, neformiranje Apelacionog Suda BiH, postupke protiv sudija i tužilaca i ko zna šta sve još.
Prešutna potjernica
Pobrkao je Perić i kruške i jabuke, ali je zaboravio reći da je sudija za kojom je raspisana potjernica radila s njim u Neovisnoj pravosudnoj komisiji 2003. godine i tad (kao i većina iz te komisije koja je reformisala pravosuđe), uz njegovu svesrdnu pomoć, postala pravosudni kadar, što u sudovima i tužilaštvima, što u Vijeću.
Zaboravio je Perić reći da su tužioci protiv kojih se vode krivični postupci izabrani za njegovog mandata u Vijeću 2003. godine i da je tad udaren temelj apokalipsi.
Zaboravio je Perić reći da je on bio kandidat (posljednji na listi) za izbor predsjednika Suda BiH, zbog čega mu je izbor izgledao (jer je bio lično bio zainteresiran) kao „bojište“.
Istinitost ovih navoda jednostavno je provjeriti na internetu ukucavanjem imena ovih sudija i tužilaca i njihovog kretanja kroz službu, odnosno vremena izbora za tužioce.
Perić kolumnu završava sa „laku noć, pravosuđe“, koja poruka znači da pravosuđe griješi, što goni ove ljude u čijem izboru je on učestvovao, ili možda Perić treba da kaže koga treba goniti od sudija, tužilaca ili generala.
I na kraju, ne boji se sudija Perić da će ga neko tužiti za klevetu, a i ako tuži, tu je njegova prijateljica Kreso, koja je nedavno viđena da obilazi sudijske kancelarije u Općinskom sudu u Sarajevu, te da je posjetila i predsjednika Kantonalnog suda u Sarajevu, Jasmina Jahjaefendića, čiju je kćerku zaposlila svojevremeno u Sudu BiH, gdje i sad radi. (Informaciju može potvrditi Sud.)
Mediji, ne napadajte M. Kreso, a ni njenog druga Perića, na skliskom ste terenu!
Perić i generali ARBiH
- Ostaće zapamćen po školskom primjeru „neovisnog“ sudije, zbog javno datog stava u svojoj kolumni u februaru 2015. u „Nezavisnim novinama“, u kojoj je naveo: “Bilo bi ohrabrujuće i za politiku i za pravosuđe da se, umjesto potpredsjednika Federacije BiH Mirsada Kebe, u javnosti pojavio tužilac koji je potpisao optužnicu“ (Perić zna i šta treba napisati tužilac), protiv generala Armije BiH, u čijoj su zoni ratne odgovornosti, po navodima Perića, počinjeni zločini nad srpskim civilima. Ali, na to će se, kaže Perić, kako stvari stoje, još čekati. Koliko? Pritom Perić, takođe, navodi da u Sarajevu „nema političke volje da se sudi komandantima Armije BiH“, jer su na vlasti politike koje su dovele mudžahedine i koji su im davali političku podršku. Vrlo „neovisno i apolitično“ za sudiju koji bi trebao zagovarati (ako se uopšte treba tim baviti) satisfakciju i zaštitu svih žrtava rata bez obzira na nacionalnost i kažnjavanje svih zločinaca bez obzira na nacionalnost.
Poslušati advokata Karkina
Zaboravio je sudija Perić u svojoj kolumni reći da u toj apokalipsi svaki mjesec naplati više od 4.000 KM i da nije toga, on bi, da je častan, kao što se predstavlja, zaista rekao pravosuđu laku noć i time pokazao da zaista nije tačno sve ono što se o njemu priča u pravosudnoj zajednici, a ovo je samo djelić toga. Ako je ovo poštenje i ako je s ovim osobinama i istupima osoba, sudija koji ima pravo da kritikuje bilo koga, onda je zaista pravosuđe, a i cijelo društvo, doživjelo tu njegovu apokalipsu i pod hitno treba poslušati advokata Fahriju Karkina, koji je rekao da treba iz sudova i tužilaštava sve istjerat i sve početi iz početka, a, naravno, i bez sudije Perića.
(Kraj)
