Dobrodošli na osvježenu verziju portala "Dnevnog avaza"
Mirza Teletović za "Avaz" o svojoj prvoj NBA sezoni
Za dvije minute na parketu teško je napraviti nešto više
Teletović na treningu Netsa uoči početka plej-ofa: Nadamo se najboljem
FOTO: Hajat Avdović
Za dvije minute na parketu teško je napraviti nešto više

 

 

Mirzu Teletovića smo posjetili u njegovoj bazi za treninge u Istočnom Raderfordu u Nju Džersiju, noć uoči prve utakmice plej-ofa, u kojoj su njegovi Bruklin Netsi savladali Čikago Bulse i poveli u četvrtfinalnoj seriji Istočne konferencije doigravanja za prvaka NBA.

Iako očito nezadovoljan minutažom koju je dobivao u regularnom dijelu svoje debitantske sezone u najjačoj košarkaškoj ligi na svijetu, ovoga puta Mirza je zvučao mnogo optimističnije, za razliku od razgovora prije nekoliko mjeseci.

U ekskluzivnom razgovoru za "Dnevni avaz" Teletović nije mogao predvidjeti koliku će minutažu dobivati u doigravanju, ali je izrazio nadu da će iduće sezone imati mnogo zapaženiju ulogu.

Kažem šta mislim

U košarkaškim krugovima ovdje u Americi uzbuđenje je doista na vrhuncu pred početak plej-ofa. Kako to utječe na Vas?

- Iskreno, veoma sam uzbuđen, naravno, jer ovo je moja prva godina u NBA, a već sam dobio priliku da igram u plej-ofu. Ipak, ja mislim pozitivno i to sam uzbuđenje, mogu reći, uspješno potisnuo. Nadam se najboljem. Bulsi su jaka i legendarna ekipa, ali mi smo motivirani.

 

 

U kakvoj ste Vi formi, jeste li se posebno spremali za plej-of?

- Pa ne, nisam se posebno spremao. Mislim da smo svi fizički spremni i vrlo uzbuđeni pred doigravanje. Skupili smo kolektivnu energiju. Gledajte nas.

Šta se i koliko promijenilo u odnosu na prošli put kada smo razgovarali? Kako sad, generalno, izgleda situacija?

- Neke stvari kao da se i nisu promijenile, minutaža je takva kakva jest. Šta ja znam, oni misle da prvu godinu treba da bude tako. Pokušavam da imam strpljenja koliko mogu. Nekada nije lako. Uglavnom, kažem šta mislim i snalazim se.

Ipak se nešto promijenilo, više puta ste u utakmicama bili među najboljima, a protiv Toronta su mediji bili jedinstveni u tome da ste igrač utakmice? Je li to rezultat toga što ste prebrodili neku psihološku barijeru ili...?

- Ne, mislim da sve zavisi od toga koliko dobijete minuta za igru, da na parketu pokažete što možete. Notorna je istina da ne možete očekivati od jednog igrača koji uđe na dvije minute da nešto i napravi. Jednostavno, treba da ima veću minutažu. To je baš tako - jednostavan koncept. To se kod nas kaže "koliko para toliko muzike".

Ima li razlike u pristupu između prijašnjeg trenera Ejverija Džonsona (Avery Johson) i P. J. Karlesima (Carlesimo)?

- Definitivno! Karlesimo je drugačija osoba, više razgovara s igračima o nekim stvarima i kod njega otprilike znaš na čemu si. Konkretno, on je bolji za mene.

Nije bilo krize  

Pa dobro, možemo li reći da ste definitivno prebrodili "krizu"?

- Mogu slobodno reći da kod mene nije uopće bilo krize. Samo, evo opet da kažem, kada se dogodi da ne igrate desetak utakmica pa onda odigrate jednu, teško da se mogu očekivati neke velike stvari. Isto je i kad ne igrate cijelu utakmicu, a igrate samo zadnju četvrtinu, hladan, nezagrijan, a prije toga niste igrali sedam utakmica. Važni su, kako to kažu ovdje u Americi, "konzistentni minuti".

 

 

Igrate u najjačoj ligi svijeta, što je samo po sebi uspjeh. Jeste li na putu da se brzo približite svom igračkom zenitu ovdje u Americi?

- Pa, za ovu godinu treba vidjeti koliko ću još igrati. Jednostavno, nemoguće je predvidjeti šta će biti i koliko ću ekipi biti potreban. Za sljedeću godinu garantiram, što se tiče mene, da će neke stvari biti drugačije.

Protiv koga Vam je bilo najdraže igrati, a protiv koga ste u NBA bili najviše motivirani?

- U NBA ligi ne treba tražiti neku veliku motivaciju, jer u svakoj ekipi imaš nekog velikog igrača protiv koga želiš da igraš. Ne mogu izdvojiti nekog konkretnog. Ponio sam to kao naviku iz Evrope. Veliki sam profesionalac zahvaljujući treneru Dušku Ivanoviću, koji me naučio da svaku utakmicu igram maksimalno.

 

Kako Vam se dopadaju nadimci koje su Vam američki sportski komentatori dali: mi smo čuli "Mirz", "MTV", "MT-3" jer šutirate trojke...?

- Pa, ne reagiram na to. Znam svoje ime i prezime. Je li tako? (smijeh - op.a.) Nekad je to i simpatično, a i razumljivo, njima je lakše, jer teško je izgovoriti moje ime i prezime u cijelosti, tako da pribjegavaju skraćenicama. To je uredu, ali nema kraće od Mirza.

Odmor u BiH

O Vama je napravljen kompilacijski TV spot "The Association" u kome se podsjeća na rat u Bosni i Hercegovini, spominje Vaša Jablanica. Doprinosi li to rastu Vaše popularnosti u Americi i kako to uopće komentirate?

- Ne znam stvarno, gledao sam to možda samo jednom, supruga mi je pokazala. Pokušavam uopće da ne čitam novine niti forume, jer te me stvari stvarno ne interesiraju. Sjetim se uvijek povodom toga riječi trenera Bogdana Tanjevića, koji je rekao da je Dejan Bodiroga mogao da bude mnogo bolji igrač da nije čitao novine.

To mi je rekao u hotelu "Tuzla" prije nego što sam potpisao za belgijski Ostende. Tada smo Bogdan Tanjević i ja razgovarali i on me je savjetovao kako da radim, da se čuvam povreda i radim prevenciju, a pored toga mi je dao i ovaj savjet o publicitetu. I od tog dana nastojim da vrlo malo čitam šta novine pišu o meni.

Jeste li čitali prošli intervju s Vama u "Dnevnom avazu"?

Nisam (smijeh ... - op.a.)!

 

Razgovor s dopisnikom "Avaza" iz Njujorka: Uvijek neke stvari  kažem najiskrenije što mogu

 

A hoćete li ovaj čitati?

- Možda.

Kako objašnjavate medijsku glad za Vama u Americi?

- Jasno je da medije uvijek interesira kad neko novi dođe u ekipu i onda pokušavaju što bolje upoznati tu osobu. Nikad nisam volio da se o meni stvori neka slika koja nije iskrena. Uvijek pokušavam da kažem najiskrenije što mogu neke stvari, ne želim da izmišljam neke stvari, jer to sam što jesam i to će se vidjeti.

Kada ćete kući, u Jablanicu?

- Sve zavisi od plej-ofa, dakle ovisno o tome koliko daleko doguramo. Ali, svakako, odmah čim se ukaže prilika.

Djeca najviše nedostaju

Kako podnosite odvojenost od porodice kad putujete. Na turneji ste znali biti i po deset i više dana? Amerika je ogromna!

- Evo, prije sedmicu smo se vratili s putovanja koje je trajalo skoro 20-ak dana. To je stvarno naporno, za mene posebno jer imam porodicu. Djeca nekako najviše nedostaju. Ali, dobro, tako je to u profesionalnoj košarkaškoj karijeri, treba imati strpljenja i treba biti spreman na ono što sezona donosi.

Može li porodica putovati s Vama?

Naravno da može. Samo, teško je kad djeca idu u školu. Moj sin ima pet godina i ide u predškolski vrtić pa ga je teško iz toga izdvajati, putovati na zapadnu obalu po pet sati avionom.

Najbolja utakmica protiv Hjustona

U kojoj ste utakmici imali najbolji nastup u NBA?

- Možda protiv Hjustona, kad sam ušao u trenutku kada smo gubili sa 13 poena razlike. Tada smo podigli i mobilizirali svu odbranu. Isto i protiv Memfisa. Dobar primjer je utakmica u kojoj si potreban ekipi, kad gubiš 10 ili 15 razlike i nema nekog izlaza, a onda uđeš u igru i vratiš sve to nazad nekom energijom i borbom. Mislim da je to primjer. Bile su dvije ili tri utakmice u kojima sam ovdje u NBA uspio to da napravim. Tu je i spomenuta igra protiv Toronta.

 

 

Iskorak na Eurobasketu

Kakve su Vam emocije pred okupljanje reprezentacije BiH uoči nastupa na Evropskom prvenstvu u Sloveniji?

- Radujem se što ću ponovo igrati za Bosnu i Hercegovinu. Uopće, drago mi je što se vraćam u reprezentaciju. Želio bih da pokušam napraviti nešto više na tom Evropskom prvenstvu. Vezan sam za taj tim. U reprezentaciji igram dugo, od svoje 17 godine. Bio sam na evropskim prvenstvima u Švedskoj, Srbiji i Litvaniji i sad evo idemo u Sloveniju. To je već četvrti put. Do sada nismo uspjeli da napravimo neki veći iskorak. Ali, ovoga puta stvarno imam jednu veliku želju da napravimo nešto više.

Idem gledati Džeku

Pratite li bh. sport?

- Da budem iskren, najviše pratim Edina Džeku. To je momak koji je stvarno slika Bosne i Hercegovine. Eto, ja bih ga tako opisao. On je baš pozitivan. Pratim i svog prijatelja, dr. Nihada Selimovića, koji ima svoju ekipu Sparsi. Pratim dosta i Slobodu, čujem se s prijateljima iz Tuzle.

A kad je nogomet u pitanju, hoćemo li piti bosansku kafu na Svjetskom prvenstvu u Brazilu 2014? Šta Džeko kaže?

- Definitivno da! S Džekom sam se čuo prije dvadesetak dana i rekao mi je da u maju dolazi u Njujork igrati utakmicu na stadionu Jenkija. Sastat će se njegov Mančester siti i Čelzi. Jedva čekam da to gledam. Već sam kupio kartu.

Treniram i više nego što se traži od mene

Kako uopće izgledaju vaši treninzi, evo, uči plej-ofa?

- Malo smo pojačali ritam. Neki igrači nisu igrali posljednje dvije utakmice, tako da bismo se ponovo vratili u tu neku igračku formu malo smo intenzivirali vježbanje. Ja na sebi radim i više nego što se zahtijeva. Navikao sam to u Evropi, da treniram dva puta po dva sata dnevno. Tako da pokušavam i ovdje da iskoristim što više od treninga, da bih bio u formi kojom mogu biti zadovoljan.

Možete li kad god želite doći u ovu salu i trenirati? Možda šutirati trojke?

- Naravno, uvijek, bez ikakvih problema. Ako treba i u tri sata ujutro. To je do nas igrača.

Mirzina sezona

53 nastupa

9,4 minute

3,5 poena

1,8 skokova

1,4 asistencije

vijesti globus sport showbiz tehnologija i nauka  
Vlasnik autorskih prava Avaz-roto press d.o.o. Sarajevo. ISSN 1840 - 3522. Kopiranje i prenos sadržaja samo uz pismenu dozvolu.
Dizajn i rješenje portala