- Hodati na prstima ili je bolno iskustvo, sada bolje razumijem žene – riječi su baletnog prvaka Petra Đorčevskog kojem je balet profesija već 19 godina.
Rođen je u Beogradu gdje je i završio baletnu školu. Nakon toga usavršavao se u Beču, u baletnoj školi Stadt opere i plesa godinu dana, a potom odlazi u Bratislavu gdje igra za Slovačko narodno pozorište. Tako ga je put odveo do Ljubljane, gdje sve do danas igra već desetu sezonu.
- Baviti se baletom ima mnogo beneficija, jer ja volim žene, a cijeli dan provedem sa ženama, tako da nema boljeg ni ljepšeg mjesta gdje bih rado bio – govori nam Petar sa osmijehom, budući da mnogi još uvijek smatraju baletane feminiziranim muškarcima, koje najmanje zanimaju žene.
Petar najčešće igra prve uloge u Narodnom pozorištu u Ljubljani, a do sada je igrao u predstavama: Romeo i Julija, Giselle, Labudovo jezero, Don Kihot, Doktor Živago, Tristan i Izolda i brojne druge. Najduže pripreme za neku premijeru baletne predstave traju i do dva-tri mjeseca.
Od svih dosadašnjih odigranih uloga kao najzahtjevniju izdvaja baletnu predstavu "Labudovo jezero", u kojoj je glumio princa.
- Već prvi čin je toliko dinamičan, a potom te čeka i drugi, treći i četvrti... To je jako teška i zahtjevna koreografija koja oduzme sve atome snage – prisjeća se Petar.
Velike uloge prate uspješne, a o tome koliko je teško biti najbolji, odgovara:
- Jako mnogo napornog rada treba da se stigne do te pozicije, a ljudi onda očekuju mnogo, greške nisu dozvoljene jer treba opravdati ta očekivanja. Jednom kad stanem na scenu, ne želim da siđem, imam taj osjećaj da se sve završi prebrzo.
Porodica na prvom mjestu
Ono što ga pokreće u baletnom svijetu je njegova porodica i mnoštvo manjih ciljeva kako bi napravio nešto što će ljudi dugo pamtiti.
- Jedan od tih ciljeva mi je bio ponovo doći na Balet fest u Sarajevu. Jedva sam čekao da dođem ovdje i da se što bolje predstavim i vidim nove ljude. Već sutra putujem u New York, a nakon toga u Majami, a sve to sa sobom nosi niz odgovornosti i očekivanja koja moram ispuniti – kazao je Petar.
Već četvrti put igra na sceni Narodnog pozorišta u Sarajevu i kako kaže svaki put se više raduje dolasku. Tajna gracioznog izgleda jednog baletana, da bude besprijekoran na sceni iziskuje mnogo rada.
- Sav uložen trud i vrijeme je ono što me vodi naprijed, da budem što bolji i da publici ponudim veličanstvo u kojem će uživati – kazao je Petar za Avaz.ba.
O tome kome je lakše u baletu, muškarcima ili ženama, te šta je presudno kako bi s lakoćom izvodili korake Petar kaže da svako ima svoj dio posla koji mora obaviti. Za muškarce je bitan skok i da je dobar partner, a žene moraju biti virtuozne, lakše.
Petar se baletom bavi od svoje 11. godine i kaže da se nikada nije pokajao.
- Ako bih mogao ponovo da biram, opet bih izabrao balet jer ga zaista volim. Izabrao sam ovo najviše zbog moje sestre jer ona je to prva počela, a meni se svidjelo. Nisam mogao da se pronađem u nekim sportovima, a probao sam i fudbal, pa i košarku, tenis i plivanje – govori on.
Dok je bio mlađi, kaže, svima je bilo prilično čudno, pa i njegovim prijateljima to što je baletan ali sada su ponosni na njega.
- Mojim prijateljima je sada egzotično da im je prijatelj ustvari umjetnik koji igra balet, a ja sam najponosniji zbog toga – kazao je Petar.
Izdvaja predstavu „Doktor Živago“ od Komarovskog kao jednu od najdražih, a koju će uvijek pamtiti.
- Dobio sam ulogu Komarovskog, to je bila druga glavna uloga, meni jako bliska srcu, osjećao sam se ugodno dok sam igrao – izdvojio je Petar.
Inače, „Doktor Živago“ je jedna od najljepših ljubavnih priča u svijetu umjetnosti.
Roman je ruskog pisca Borisa Pasternaka koji je 1958. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost. Na baletnoj sceni se pojavljuje u obliku dramskog baleta koji se vezuje za ljubavnu priču i pitanje lične slobode.
O tome kako se inače osjeća na sceni dok izvodi baletne korake, Petar kaže kako je pred svaki nastup prisutna doza straha, jer je bitno svaku ulogu što bolje izvesti bez problema.
Gubitak pamćenja
Ako do problema tokom neke predstave ipak dođe Petar se snalazi na svoj način.
- Desi se da zaboravim šta ide slijedeće, kao da izgubim pamćenje. To je grozan osjećaj kada pred 600 ljudi zaledi mozak i ne znaš šta i kako dalje. Tada sekunde traju kao sati. Više se plašim toga nego pada ili neke povrede – istakao je Petar.
Petra Đorčevskog možete vidjeti večeras na sceni Narodnog pozorišta u Sarajevu, kada će zajedno sa baletnom postavom iz Ljubljane izvesti predstavu „Kaktusi“ (Cacti) i „Pet tanga“, a koja će se održati u okviru 8. izdanja Balet Festa Sarajevo.
