Subota, 16. septembar  

Ni formula mi nije ravna 

Govorim ujutro u 10 sati na Političkoj akademiji Ljajićeve SDP stranke, iako smo različite političke ideologije, veoma prijatan razgovor s mladim političarima Srbije. Oni su oduševljeni kako mi radimo na edukaciji mladih i kako smo transformirali rukovodstvo partije bez potresa. Razmišljam, konačno smo i mi nekome prenijeli naše iskustvo. Inače, večer ranije bila je veoma ugodna večera s Rasimom i njegovim najbližim saradnicima. Osjećam da bi Srbi i Bošnjaci mogli dugoročno strateški poboljšati odnose da se nas dvojica pitamo.

Uh, u 11 se izvlačimo iz Beograda, već gledam na sat kako stići do 12.30 u Bijeljinu. Velika Izborna konferencija žena, 200 žena me očekuje, nema smisla da kasnim. Vozač Duško ne prelazi 120 na sat isprepadan vijestima o kontroli brzine između naplatnih rampi. Šok, kilometar kolona na srbijanskog strani, šta da radim, vjerovatno sam jedini od lidera koji nema i nikad ne koristi rotaciju, kažem Dušku pali sva četiri pa ćemo zamoliti na granici da nas puste prekoreda. Stižemo u hotel “Drina” u Bijeljini.

Vrhunski organizovana konferencija, kako to potpredsjednik stranke Marković uvijek odlično radi... Izabrano je novo predsjedništvo i predsjednica Foruma žena Dragana Čojić. Osvrt na sat i pravac BN televizija, gostovanje u Dnevniku, prije toga kafica sa Vladom Trišićem. Odmah nakon televizije nazad u zgradu Skupštine na sjednicu Predsjedništva stranke.

Dinamiziramo dogovor oko programskog sabora, dokumenti za sabor u završnoj fazi, bit će to pravo osvježenje na političkoj sceni, pred nama cijela godina da komuniciramo i vratimo vjeru građanima u mogućnost obnavljanja RS.

Lagana večera sa mojim Bijeljincima, ostajem ovdje na spavanju, sutra pravac Lukavica na slavu grada. Odavno nisam imao ovako brz i pun dan... Ni formula mi nije ravna...

Nedjelja, 17. septembar

Priča o mitropolitu Petru 

Slava grada Istočno Sarajevo, sveti Petar mitropolit dabrobosanski, gradonačelnik Vuković okupio sve ključne ljude sarajevsko-romanijske regije. Najutisak je priča o mitropolitu Petru koji je 1941. uhapšen od ustaša, odveden u Zagreb, obrijan, ošišan, mučen, odveden i ubijen u jasenovačkom logoru samo zato što je pravoslavni sveštenik. Istorija baš opominje i upozorava...

Konačno nazad za Banju Luku da se vidim sa svojima i spremim za sutra. Jedan od najvažnijih dana ove godine, u političkom smislu, susret s kancelarkom Merkel.

Ponedjeljak, 18. septembar

Njemačka preciznost

Krećemo u sedam ujutro, vozač preuzeo auto za stranku, eto prvi put u istoriji PDP-a imamo stranački auto. Sa mnom je i odbornik Draško Stanivuković, objašnjavam mu koliko auto košta, 31.000 KM, ali smo ga uzeli na operativni lizing, mjesečna rata 690 KM, sve uračunato...

Odlično nam je prolazno vrijeme, nema gužve na granici, već smo dobro zašli u Austriju, predlažem da siđemo s autoputa u neko selo da ručamo. Sve zatvoreno, izgleda da se ovdje baš radi i da svi rade. Vidim Sebastian Kurz najdominantniji bar po bilbordima, zakačen je na svakoj banderi, čak i na prikolici sa slamom. Taman mu pošaljem poruku podrške, odgovori mi da očekuje odličan rezultat. U međuvremenu zove Ivanić, interesuje ga kad sam sa Merkel, je li sve uredu.

Malo me uplašio, ali sve je dogovoreno, još jednom čitam e-mail iz centrale CDU, rečenicu: ... “kancelarka dr. Merkel je saglasna da se sastane sa vama, prije sastanka je predviđen shake-hand photo...”. Tamo me čekaju moj dobar drug Bertil, međunarodni sekretar CDU, i naš međunarodni sekretar Saša. I poziv iz stranke, opet me spominje Cvijanović, žestoko im odbrusim da danas nemam vremena za zjakaste besposličare.

Stižemo u Pasau, grad od 50.000 stanovnika na krajnjem jugoistoku Njemačke. Miting je na trgu u centru grada, ima policije, ali dosta dobro raspoređeni da ne upadaju u oči... Na samom ulazu u VIP prostor uredno evidentirani dobijamo narukvicu za prolaz i čekamo početak mitinga. Počinje tačno u 18, kancelarka je stigla minutu ranije. Njemačka preciznost. Bertil mi prevodi, sjajan govor, samo budućnost, ekonomija, privreda, obrazovanje, tehnološki razvoj, digitalno doba... Kod nas sve suprotno, pomislih. Pred kraj mitinga prilazi mi osoba iz protokola i odvodi iza bine u posebno uređen prostor za razgovor, fino izbrendiran.

Ubrzo stiže kancelarka, nasmijana, slijedi rukovanje pa fotografisanje i na kraju razgovor. Zaista sjajna osoba, dosta poznaje stanje kod nas, spremna da se posveti razgovoru o prostoru koji nije baš toliko danas aktuelan, mudro mi na kraju poruči da svi trebamo biti razumni i posvećeni budućnosti zemlje.

Opet u auto i pravac u Kadenabiju kod Milana na Konferenciju o ekonomskim perspektivama BiH i ulozi partija desnog centra koji organizuje „Konrad Adenauer“ fondacija. 700 kilometara puta, valjda ćemo stići do tri ujutro.

Utorak, 19. septembar

Ekonomska konferencija

Poslije lutanja po Švicarskoj, tek u 4.30 stižemo. Nekoliko sati sna i na konferenciju. Dobra prilika da malo popričam sa Izetbegovićem, Čavarom, Ćuzulanom i ostalim kolegama iz SDS-a, HDZ-a, SDA, HDZ-a 1990 kao i profesorima i predstavnicima poslodavaca.

Srijeda, 20. septembar

Žustra rasprava

Nastavak konferencije, najinteresantniji dio za nas političare o utjecaju anketa na modifikovanje stranačkih poruka, razvila se žustra rasprava između političara i “nepolitičara”. Zadovoljan sam predstavnicima PDP-a, ipak smo došli s jakom ekipom: poslanici Brčkalo, Bundalo, gradonačelnik Vuković, Milićka iz Predsjedništva, Grmuša iz naše Akademije, odbornika Draška smo pustili da se vrati dan ranije na restart proteste.

Konačno, slobodno popodne, kao pravi fudbal fanovi s Brčkalom i Vukovićem odlazim na San siro, ligaška utakmica Milano - Spal, pravi sportski ambijent. Kad smo već u Milanu, red je javiti se konzulu Babiću koji insistira na večeri kod Čede. Baš je godilo, ali dok smo došli nazad do Kadenabije, već tri ujutro.

Četvrtak, 21. septembar

Grah s koljenicom

Opet dva sata sna, pa 'ajmo Milano, Veneciju, Trst, Ljubljanu, Zagreb pravac Banja Luka da se stigne na prijem Američke ambasade u Staru Adu. Red je biti kod ambasadorke Kormak koja redovno posjećuje Banju Luku i iskazuje poštovanje nama u RS.

Stižemo taman da ostavim stvari kući. Biljana na poslu, Stefan u vrtiću, Marko i Nikola druga smjena u školi, a na šporetu grah s koljenicom. Kakva radost, praznik za moj stomak.

Na prijemu niko iz Vlade RS, odraz nekulture. Poslije prijema u stranačkim prostorijama sastanak sa novim šefom OEBS-a Bertonom. I konačno svojoj kući...

Petak, 22. septembar

Ovdje ima budućnosti

Mnogo nagomilanih tekućih poslova u stranci, desetine papira, poziva, prije toga kafa s novim ljudima iz političkog odjela Ambasade SAD. Danas i razgovor s Govedaricom i Čavićem o daljnjem opozicionom djelovanju. Stranka kao košnica, pripreme za sutrašnji konferenciju mladih u toku, ponedjeljak javna tribina...

Dolazi FTV za izjavu, naravno RTRS-a ni na vidiku. Nekoliko telefonskih izjava za novinare iz inostranstva. Moji PDP-ovci iz Kneževa zovu na sastanak. Sve može samo da se završi što ranije, da kući dođem bar do pet popodne...

Baš brza sedmica iza mene, ne pamtim odavno ovakav tempo, ali je vrijedilo. Može se ovdje napraviti dobra budućnost, treba stabilizovati politički ambijent, uvesti moratorijum na apelacije i izjašnjavanje o prošlosti i okrenuti se budućnosti, investicijama, radnim mjestima.