KOLUMNE

Nemoralna trgovina

Piše: Semira DEGIRMENDŽIĆ

12.9.2017

Državno ministarstvo pravde nema namjeru mijenjati zakon koji omogućava odgodu odlaska u zatvor pravosnažno osuđenim osobama, čak i onima koje su bile na stranim ratištima.   

Zato će bh. gradovima i ubuduće šetati armija osuđenih, jer im zakon omogućava da prolongiraju odlazak u zatvor ako, primjerice, imaju ispitni rok ili neki „neodgodivi posao“. I do godinu dana, a neki slučajevi pokazuju da taj rok zna biti i duži.

Ministarstvo pravde tvrdi da bi se ukidanje ovog zakona kosilo s evropskim standardima i da bi se tako ugrozila ljudska prava osuđenika.

Ovo je još jedan apsurd sistema nejednakog vrednovanja i poštivanja prava svih građana ove zemlje. Jer, da nije, onda bi nam se ministar pravde i svita ostalih vlastodržaca trebali zabrinuti što su skoro svim ostalim kategorijama stanovništva ugrožena ljudska i druga prava i što se ni u jednoj drugoj oblasti života ne primjenjuju evropski standardi.

Počev od prava na rad, uvjeta u kojima rade i zaposleni, visine satnice, prava na kvalitetnu zdravstvenu zaštitu, prava na vodu, naročito u glavnom bh. gradu. Ta i druga prava zagarantirana po evropskim standardima na koje se poziva ministar pravde Josip Grubeša u zaštiti osuđenika, svakodnevno se uskraćuju nama neosuđivanima i nekažnjavanima.

Ako se mogućnosti odgode odlaska u zatvor doda i činjenica da se zatvorska kazna može otkupiti novcem, i to o po fiksnoj cijeni od 36.500 KM za godinu, jasno je da je i među osuđenicima napravljena selekcija na one koji imaju i one koji nemaju para.

Očigledno je da se u ovakvim slučajevima država upustila u nemoralnu trgovinu, kako bi napunila budžetsku kasu bez dna, ne vodeći računa o tome da je tako kažnjavanje za krivična djela postalo besmisleno.

Tako danas na slobodi bez dana provedenog u zatvoru uprkos presudi, imamo one koji su bili na nekom od stranih ratišta ili druge opasne kriminalce, a zatvori su puni onih koji su, recimo, u krajnjoj nuždi, kako im se porodice ne bi smrzle, uhvaćeni u krađi drva!

Jasno je da građani mogu razlučiti ko je i za državu i za njih opasniji na slobodi, ali vlast na sve to gleda samo kroz prizmu novca i pohlepe koja je odavno uništila društvenu pravdu.