Iz Evropskog parlamenta jasno nam poručuju da se o BiH može čuti malo dobrih vijesti te nas dramatično upozoravaju da počnemo s reformama prije nego što bankrotiramo.
Naša vlast uglavnom o reformama puno govori, na njima malo radi, a početak mandata rezerviran je mahom za kadrovske promjene i velike priče i obećanja. Sredina mandata je kriza u vlasti zbog nemogućnosti dogovora pojedinih stranaka i vrijeme početka predizborne kampanje. A za kraj mandata ne smijemo ni da pomislimo šta nas čeka.
Zastupnik u Evropskom parlamentu Igor Šoltes poručio nam je da se nismo proslavili problematiziranjem gradnje Pelješkog mosta. Ona je, očito je, korištena u predizborne svrhe. Problematizirala ju je SDA, koja je ponovo pokazala da se gubi jer sada tobože predlaže rješenje koje je zapravo prijedlog SBB-a.
Nismo u stanju odgovoriti na pitanja iz Upitnika Evropske komisije. Pa nismo u stanju izabrati ni prevodioce tih odgovora! Sami sebi dajemo rokove koje kršimo.
Na (vlastitu) najavu da bi BiH mogla dobiti kandidatski status početkom iduće godine, Šoltes nam je pristojno odgovorio - nemojte da budemo pesimisti, ali hajde da budemo realni.
Na reforme će se još čekati. Na napredak i bolji život običnog građanina još duže. Dvojica braće Simić s planine Trebave, naprimjer, ne mogu čekati više ni mjesec, čak ni dan u kućici koja samo što se nije srušila, a gladni su i bosi. Mladi će dobro razmisliti hoće li poslušati pozive upućene ovog vikenda da ostanu i bore se, razmislit će jesu li spremni potrošiti još vremena.
Realizacija pompezno najavljenih projekata, njih stotinu, još čeka, kao i 100.000 novih radnih mjesta. Čekaju i najavljene velike investicije poput grandioznog „Buroj Cityja“ u Trnovu. Čekaju nezaposleni, penzioneri, čekaju i radnici bez staža, siromašni, čekaju bolesni, a ne mogu više ni minute. Dobro je jedino ovima koji koče i samo najavljuju.
