Žubor Miljacke ispod Latinskog mosta s pogledom na sedam metara visoko stablo dinastije Kotromanića, repliku Sebilja, autentičnu bosansku staru kuću, sobu i multikulturalnost koja obilježava našu zemlju pronaći ćete u Malom muzeju BiH. Tek nedavno otvoren, na početku Aleje ambasadora u Sarajevu, ima sve više posjeta. Tvorac ideje i osnivač Džemo Šurković ispričao nam je desetogodišnju priču o nastanku.  

Nesređena država

- Prije deset godina ušao sam u ovaj nefunkcionalni prostor. Znao sam šta hoću, samo nisam znao kako, ideje su se usput rađale. Htio sam mjesto koje će pričati našu bogatu historiju i koje će ostati poslije mene. To je dug moje generacije, koja odlazi, a ostavlja nesređenu državu. I prvi je bio stećak - rekao je Šurković.

Klesali su ga četiri mjeseca. Po uzoru na one kod Stoca, s motivom Bosanca koji nikada ne kleči, nego uspravno stoji i prkosi. Kako kaže Džemica, kako je poznat u raji, da stranac odmah zna kakvi smo. I onda oči stanu. Stablo dinastije Kotromanića! Pravi hrast, sedam metara visok, dok ga odmjeriš, vrat se ukoči.

- Koliko sam ga samo tražio! Nudili mi neka lijepa stabla, ja odbijao. Hoću staro, čvornato s ružnom korom, drvo. Da bude autentično. Našli ga prijatelji sa Sokoca i poklonili. Dva su ovdje hrasta, od 50 dijelova smo ovo napravili, duže od tri mjeseca. U zid je uvučen 10 centimetara, zašarafili ga pa ponovo koru lijepili - s ponosom priča Šurković.

Sve je prolazno

U stotinjak kvadratnih metara izbrojismo šest lustera, s mnogo lampi. Na svakoj drugačiji motiv. Ručno oslikani, a na njima motivi iz Aleje ambsadora. Plafon s motivima lišća, pitamo zašto? Zato što je sve prolazno, svaka funkcija, danas si zelen, a sutra već žutiš i padaš, odgovara.

Dok sjedimo za stolom, uz laganu muziku, žubori rijeka. U Muzeju Miljacka teče ispod Latinske ćuprije.

- Zar nam Gavrilo Princip nije obilježio historiju? Jeste, i zato sam doveo rijeku u Muzej. Da priča priču, ali i da žubori uz jutarnju kafu. Ovu ideju sam najteže proveo u djelo, ali evo uspio sam - kaže Džemo.

Daljnjom turom kroz muzej vodi nas u autentičnu bosansku sobu, u kojoj nana peče kafu, a dedo a la turk sjedi. Spuštamo se do Sebilja, a na njemu djevojka u tradicionalnoj pravoslavnoj nošnji dok joj se udvara katolik. U planu je i figura dječaka s jevrejskom kapicom.

U Muzeju je mnogo slika. Jedna je posebno uočljiva. Prikazuje pravu sliku Sarajeva, multietničnosti.

Svjedoče historiji

- Imamo sva četiri sakralna objekta, Carevu džamiju, katoličku katedralu, pravoslavnu crkvu, jevrejsku sinagogu te Baščaršiju i Sebilj u sredini. Nema ovdje moje ili tvoje historije, ima samo jedna - rekao nam je Šurković.  

Na ostalim slikama najčešći su mostovi, jer, kako kaže, povezuju i svjedoče historiji. Na kraju, sjedamo za sto. A da je u muzeju o svemu vodio računa, govore i stol i stolice, teški po 70 i 25 kilograma. I kraljevske su bile teške, kaže uz smijeh.

Dok nam priprema piće uz obaveznu mezu, priča kako je šank zapravo stara kuća od ćerpiča, ručno napravljena da oslikava državu. Razvaljenu.

Koliko novca je Džemu sve koštalo ni sam ne zna. Radio je jednu stvar za drugom, a kaže uložio je ono što je najviše i mogao dati. Sebe. I dodaje da sve što planira u Muzeju, neće stići za života završiti.

Povelja Kulina bana i Ahdnama na pergamentu  

Zidove Muzeja krase i dva velika dokumenta, Povelja Kulina Bana i Ahdnama iz Franjevačkog samostana.

- Napravljeni su na pravom pergamentu, šest mjeseci su ga radili. Ne želim da ljudi misle da je Bosna od 1995. godine, od Dejtona. Bila je ona mnogo prije takvih i bit će mnogo poslije - kaže Šurković.

Vrata su otvorena za dobar program

Muzej je trenutno otvoren svaki dan od 10 do 18 sati, uz slobodan ulaz. Nakon što se malo „uhoda" u posao, planira i večernji program, džez koncerte, kulturna dešavanja, ali i održavanje časova historije.

- Ko god ponudi dobar program, vrata su mu otvorena. Planiram napraviti i malu biblioteku, da se i iz knjiga može učiti, da stranac nauči o ovoj zemlji - zaključio je Šurković.

Kostimirana svadba

Tokom deset godina, koliko je rađen, u Muzeju je održana i jedna svadba. Ali s posebnim uvjetima.  

- Dopustio sam samo jednom ovdje, ali mlada je imala kostim kraljice Katarine, mladoženja je bio Kralj Tvrtko, a gosti kostimirani. Uvjet je bio da ispoštuju tradiciju i uradili su to. Nema lumperaja - rekao je Šurković.