Redakciji “Dana” bila je dostupna službena zabilješka koju je Munib Zahiragić, bivši kontraobavještajac bošnjačke tajne službe AID i direktor humanitarne organizacije "Bosanska idealna futura" (BIF), sačinio 13. januara 2000. godine. Tako “Dani” u nastavku teksta od 16. avgusta 2002. godine pod naslovom “Veliko otkriće ili velika prevara” pišu:

Kome se obraćao

- U ovoj zabilješci, Munib Zahiragić prenosi informacije o svom susretu s direktorom BIF-a Enaamom Arnaoutom, poznatim kao Abu Mahmud. "O mojim dosadašnjim kontaktima sa Enaamom izvještavao sam Kenana, Džemu a posljednji put detaljno i vas, u septembru 1999. godine, nakon mog putovanja sa njima u Azerbejdžan", napisao je Zahiragić, ali nije imenovao kome se obraća.

Zabilješka potiče iz lokalnih obavještajnih izvora, tvrdi posrednik koji je omogućio Danima uvid u dokument. Novinar Dana je pokušao da verifikuje vjerodostojnost ove zabilješke, ali su u Kantonalnom tužilaštvu odbili da potvrde ili negiraju da li se takva zabilješka nalazi među stotinama dokumenata koji su predloženi kao dokazni materijal za optužnicu protiv Zahiragića.

U prvom dijelu zabilješke, Zahiragić prenosi da je razlog Enaamovog neplaniranog dolaska u BiH to što ga je opljačkao "jedan pripadnik sirijske obavještajne službe", navodno instaliran kroz više godina u djelatnost i strukturu BIF-a u zakavkaskim republikama Azerbejdžan, Dagestan i Čečenija, te od septembra 1999. u BiH. Objašnjava se da Arnaout tvrdi da mu je sirijski agent ukrao 250 hiljada maraka iz kase BIF-a, tvrdeći da je on, Arnaout "prodao svoju zemlju Siriju".

Prema ovoj bilješci, Arnaout je imao i drugi problem u januaru 2000. godine. Te razloge prenosi Zahiragić u svojoj službenoj zabilješci koju je predao navodno nekome u AID-u: "Nakon obavljenog policijskog uviđaja i davanja izjava u vezi s tim, Enaam mi je prenio da ga je policijski inspektor iz zeničkog MUP-a, Vehabović, pitao za sudanskog državljanina Mahmuda Memduha, za kojeg se iz Sarajeva depešom traži informacija. Ovaj Sudanac je maja 1998. godine dolazio u Sarajevo po poslovnom pozivu pogona za pravljenje i šivenje odjeće “Ljiljan” u Zenici, čiji je direktor Enaam. U razgovoru sa inspektorom Vehabovićem, Enaam je odbio priznati da poznaje pomenutog Mahmuda, tvrdeći da nije u pomenutom periodu bio u BiH, niti je on pravio ikakve pozive za njega, s obzirom da je on, od osnutka “Ljiljana”, ovlastio izvjesnog Mohameda Anesa da vodi firmu, o čemu je predočio i punomoć.

Ustupanje podataka

Pomenuti Anes je dana 13. januara 2000. godine u 11 sati pozvan u MUP Ze-Do kantona da da izjavu na navedene okolnosti. Anes je takođe nedavno napustio vođenje “Ljiljana”, te se vratio studijama medicine u Banjoj Luci, gdje je prije rata boravio. Međutim, Enaam je meni povjerio da je pomenuti Mahmud Memduh irački politički emigrant koji ima sudansko državljanstvo i koji je 1998. godine uhapšen u Americi i tamo osuđen na 75 godina zatvora za navodne veze sa Usama bin Ladenom. Stoga Enaam ne bi želio da se njegovo ime u bilo kojem kontekstu spomene u eventualnom ustupanju podataka Amerikancima. S obzirom da nisam nikoga upoznao o gore navedenom, molim da mi eventualno date instrukcije o mome daljem postavljanju u ovom slučaju", napisao je Zahiragić.

Prema ovoj zabilješci, ukoliko je ona vjerodostojna, Zahiragić je kao kontraobavještajni službenik AID-a tražio i dobijao instrukcije za svoju saradnju sa direktorom BIF-a Enaamom Arnaoutom. Američke vlasti su optužile Arnaouta zbog laganja pod zakletvom da nikada nije imao veze sa vojnim ili terorističkim grupama. Sada Bisić tereti Zahiragića i Arnaouta da su odavanjem službenih tajni AID-a omogućili bjekstva Abu Maalija i Mamdouh Mahmud Salima. Ključno pitanje tokom suđenja, ukoliko se dokažu tvrdnje tužioca, vjerovatno će biti da li je Zahiragić svojevoljno odavao tajne ili je djelovao u skladu sa instrukcijama svojih šefova u AID-u, kao što sugerira ova službena zabilješka iz januara 2000. godine.

Senad Avdić tvrdio da mu je Bakir Izetbegović 1994. godine nudio da piše hvalospjevnu knjigu o mudžahedinima  

Izvještavajući o podršci vehabijske zajednice na izborima Bakiru Izetbegoviću, neki mediji su nakon općih izbora u našoj zemlji 2010. godine zabilježili i da je upravo Munib Zahiragić bio veza Bakira Izetbegovića s mudžahidima.  

Zanimljivo je podsjetiti i kako je Senad Avdić u više navrata tvrdio da mu je Bakir Izetbegović 1994. godine nudio da piše knjigu o mudžahedinima u BiH, što je Avdić, kako tvrdi, odbio.

- Barem jednom sam, a dva puta zasigurno, u zadnjih petnaest godina napisao kako mi je Bakir Izetbegović u rano proljeće 1994. godine u kabinetu, ili pred kabinetom, svog oca Alije predlagao da napišem knjigu o mudžahedinima. Knjigu, koja bi se vjerovatno gutala po mektebima, bošnjačkim univerzitetima, taze oformljenim islamskim akademijama, od Zenice pa do Novog Pazara, kojom bi se Bošnjaci zahvalili “ljudima koji su iz bijelog svijeta - dunjaluka došli da brane Bosnu i Hercegovinu”.

Možda postoje svjedoci koji će mi leđa čuvati i posvjedočiti da sam Alijinom malom, Bakiru, kazao da ja o tome ništa ne znam; lagao sam da bih izbjegao mogućnost (opasnost) da se upletem u taj finansijsko-vjerski aranžman u koji je familija Izetbegović početkom ‘90-ih ušla “gola ko prst” – tvrdio je Senad Avdić u svojoj kolumni objavljenoj u “Slobodnoj Bosni” 3. novembra 2011. godine pod naslovom "Kalaš, brada, ambasada".

Povod je bio napad koji je Mevlid Jašarević izveo na Američku ambasadu u Sarajevu.

Uz iznesene teške uvrede na račun vjere islama kao i porodice Izetbegović, Senad Avdić je, između ostalog, u tom tekstu tvrdio da je, kako piše, “Fatih el-Hassanein finansijskim injekcijama vratio u život osiromašenu i obespravljenu familiju Izetbegović”.

- Onu fiktivnu knjigu koju sam trebao napisati, a nije mi padalo na pamet da retka napišem, vjerovatno bi finansirao Fatih Al Hassaneini, sudanski fakin koji je u ratnim godinama iz centrale u Beču raspolagao enormnim količinama para namijenjenim za pomoć “muslimanima Bosne i Hercegovine”. Priča o novcu, milionima dolara koji su svakodnevno prolazili kroz prste sudanskog lopova Hassaneinija zaprepastila je i austrijske, po definiciji, tolerantne i benevolentne, rastegljive finansijske stožere. Šta je, gdje je, humanitarni rekonvalescent Fatih, srednjoafrička protuha koja je učestvovala na svim važnim mirovnim konferencijama o Bosni i Hercegovini, to niko ne zna. Posljednji put je viđen na aerodromu u Turskoj 11. septembra 2001. kako panično ulazi u zadnji let za Kartum. Od tada ga niko nije video… - ustvrdio je, između ostalog, Avdić.

(Nastavak feljtona donosimo u ponedjeljak)