Glumački velikan Emir Hadžihafizbegović, bio je jedan od ključnih glumaca na nedavno završenom Sarajevo Film Festivalu . U dva filma koja su privukla najveću pažnju, „Žaba“ i „Muškarci ne plaču“ Hadžihafozbegović igra glavne uloge. Vremena za predah nije bilo pošto se priprema za novu, zapravo tekuću sezonu u Kamernom teatru 55, na čijem je čelu skoro dvije godine.

U razgovoru za „Dnevni avaz“ Hadžihafizbegović je govorio o važnosti antiratne poruke koju ovi filmovi šalju, teatrskoj kući u kojoj je odigrao više od 600 predstava, festivalu „Dani Jurislava Korenića“, te nam je pokušao odogovoriti na pitanje šta će biti sa Bosnom i Hercegovinom? Ko su kočnićari napretka naše zemlje, a kojoj želi dobro tvrdi Hadžihafizbegović narod najbolje zna.

- Sad dolazimo s godišnjih odmora i nastavljamo sezonu u Kamernom teatru, a nova kreće od januara. Zaista možemo da se pohvalimo bogatom tekućom godinom, pogotovo zbog toga što ćemo ja završiti festivalom „Dani Jurislava Korenića“ kojeg smo zakazali od 7. do 14. decembra. Bitno je istaći da je Kamerni teatar pokrenuo incijativu da se parking ispred Pozorišta mladih proglasi trgom Jurislava Korenića, i da se skinu automobili s tog mjesta. Uglavnom čekamo odgovor na ovu incijativu, a imamo podršku i ostali teatara i kulturnih institucija, a prije svega vrijeme je da taj čovjek dobije svoje mjesto u Sarajevu u vidu jednog trga ili fontane – govori Hadžihafizbegović na početku razgovora.

Negativne energije

Primili ste čestitke za uloge u „Žabi“ i „Muškarci ne plaču“, a prvijenac Alena Drljevića ovogodinšnji je bh. kadidat za nominaciju za Oskara.

- U svakom slučaju velike čestitke Alenu i cijeloj ekipi, a tokom snimanja već sam nagovijestio da je to film koji će sigurno biti primjećen u regiji i već je osvojio nekoliko značajnih nagrada..., tako da je bilo logično da izbor padne na ovaj film. „Žaba“ je također odličan film. Oba su značajni i veliki, te su poslali antiratnu poruku iz Sarajeva, što će se sigurno prepoznati gdje god budu prikazivani. Drago mi je da sam sudionik u oba ostvarenja, i da imam velike uloge. Svakako bih ovaj odgovor završio sa „Žabom“, jer je to možda najznačajnija uloga u mom životu i karijeri. Slijede nam festivalski putevi, i bit ću sretan, kako sam već kazao, da ova antiratna poruka iz Sarajeva odjekne regijom i svijetom.

Gledajući na stanje oko nas, poput svađe oko trećeg entiteta, trećeg kanala, pelješkog mosta..., hoće li poruka doprijeti do onih do koji treba?

- Pratim sve što se dešava. Vidite da se javno mijenje sve manje uključuje i komentira te stvari, što znači da je politika stvorila svoj paralelni svijet u odnosu na malog, običnog čovjeka koji sve manje komentira te stvari. Razmjena replika i šlagvorta ostala je samo između političara. Sve to zorno govori o tome do koje mjere se još uvijek atakuje na bh. suverenitet i bh. integritet. Odgovornost ne bih podijelio na sve tri da kažem nacionalne opcije, i nisu za takvo rovito stanje unutar BiH svi podjednako krivi. Neću da kažem ni koga smatram nevinim niti koga krivim, ali ima jedna kineska misao koja kaže: „Dobrom uhu je i komarac muzika.“ Zbog toga mislim da ljudi prepoznaju odakle dolaze te centripetalne i centrifugalne negativne energije prema BiH, i zbog čega se tako sistematično radi na neuspostavljanju bh. ustavotvornosti na način kako je to rješeno u nekim drugim civiliziranim zemljama.

U kakvoj situaciji se nalazi obični čovjek kada u našoj zemlji?

- Ono što mogu reći je: „Hvala Bogu da postoji dijaspora koja čuva socijalni mir u BiH“. Taj mir je uveliko određen novcima koji iz dijaspore stižu već godinama. Evo ja živim u haustoru gdje petero ljudi dobija pomoć od svojih sinova, kćerki, braće, sestara..., i kada bi taj haustor pomnožili sa ostalim u našoj zemlji, vidjeli bih da socijalni mir čuva dijaspora. Ali optimista sam i duboko vjerujem da će u BiH, u vremenu koje je pred nama doći do nekog kvalitativnog političkog dogovora, jer nezaustavljiv je put BiH prema Evropskoj Uniji i NATO paktu. Znam kako žive mali i obični ljudi, ali ne znam zašto ih tako zovemo jer oni su možda veliki i neobični s obzirom na sav napor koji ulažu kako bi ostvarili egzistenciju sebi i porodici. Nisam pristalica teze da je spas u zemljama trećeg svijeta i da treba puhati u jedra odlukama mladih ljudi da idu iz BiH, pozvao bih ih da ostanu. Imam djecu tih godina i sasvim je izvjesno da će iako nisu još zastalno zaposleni tražiti svoj neki nastavak života unutar naše zemlje. Mislim da BiH ima dosta komporativnih prednosti da postane zemlja dobrog življenja, a što se tiče loše situacije zaista bih one koji veziraju, mislim na međunarodni faktor i velike sile trebali prepoznati šta se ovdje dešava. Ovdje se dešava opstrukcija države od onih kojima pravna država ne treba, a zašto im ne treba to narod dobro zna.

Sretna luka

Vjerujete li da ćemo se uskoro odbiti od neko dno i krenuti ka površini?

- Ne znam, kažu i pad je let, čuvena rečenica našeg pjevača Davorina Popovića. Možda nekad treba dotaknuti dno, pa krenuti ispočetka mada ne pristajem na teoriju da je ovdje iz dana u dan život besmisleniji. Dakle postoji jedna vrsta smišljene lobotomije koja je urađena od strane Međunarodne zajednice, pa ako su nam već navukli ludačku košulju koja se zove 12 kantona, 150 ministarstava, 3. 000 službenih vozila, tri člana predsjedništva..., neka nam tu košulju i skinu jer nismo je sami sebi navukli. Tako da veliku odgovornost zbog situacije u BiH, uz naravno polusvijet koji se uglavnom bavi politikom, i mediokritete koje traže unutar poslaničkih mjesta, velika većina, ne svi koji su tu samo radi ličnog interesa, dobrih paušala, benificija..., ima Međunarodna zajednica. U jedra treba puhati ljudima koji su čestiti kada je politika u pitanju, naravno mislim ovdje na ljude kojih ima i u Republici Srpskoj, zapadnoj Hercegovini, koji ne šalju seperatističke poruke. Vjerujem da ima ozbiljan broj ljudi koji ovoj zemlji žele dobro, ali znate kako je, zlo je aktivno a dobro pasivno. Imamo ogromnu većinu koji zemlji žele dobro, a onda se pojavi izjava sa separatističkom tezom koja determinira Bosnu opasnog življenja i njome se bavimo svi 10 dana. Ipak duboko vjerujem da nas u BiH živi više koji želimo dobro, nego zlo. Sada treba napraviti inverziju, jer mora biti suprotno. Zlo moramo smjestiti na mjesto koje mu pripada, a to je smetljište historije. Mnogi će završiti na smetljištu historije, upravo oni koji su stalno u medijima, čije se slike ne skidaju s portala..., sve će to završiti na smetljištu a Bosna će ići dalje. Velika je odgovornost na Međunarodnoj zajednici koja treba prepoznati ko su kočnićari bh. lokomotive za koju je davno Nedžad Ibrišimović napisao, „Kad krisne lokomotiva“, ali neko ne da da se to desi i da pusti paru. Nemojmo se više stvarno igrati bajkom „Carevo novo ruho“, koju smo svi pročitali. Ovdje niko ne smije da izađe i da kaže da je car go, da saopći definitivnu istinu ko koči napredak BiH. Nije moje da govorim, kao glumac, ko su kočnićari naše zemlje, a kojoj želi napredak, ali to se zna. Ova stvar traje 20 i nešto godina, zato je vrijeme da se kočnićari kazne, a oni koji kormilare Bosnom i žele je dovesti u mirnu i sretnu luku da dobiju suport.

Novi profil publike u Kamernom teatru

Tokom tekuće sezone u Kamernom teatru dali ste priliku mladim umjetnicima.

- Ostali smo dosljedni svojoj odluci koju sam inaugurirao kao direktor nakon1 8 godina rada u toj instituciji. Moj koncept je mladi, talentirani ljudi, svaremeni tekstovi dramaturga koji su završili i diplomirali na Akademiji scenskih umjetnosti u Bosni i Hercegovini. Tako smo imali „Mirnu Bosnu“ Saše Peševskog, prema tekstu Borisa Lalića, mladog književnika. Drugi tekst je Aleksandra Hemona „Knjiga mojih života“ koju su radili Džejna Avdić, dramaturg i sabrina Begović- Ćorić rediteljica. Predstava je apsolutni hit i već imamo unaprijed prodate karte. U narednoj sezoni naš koncept će i dalje biti mladi autori i mladi reditelji, već nekoliko ih imamo u opticaju, a Alen Šimić je jedan od njih. Ono što želim posebno naglasiti je to da smo dobili potpuno novi profil publike, u jednom anketnom listiću koji smo dali posjetiocima utvrđeno je da smo u Kamerni teatar ove godine doveli blizu 1. 000 gledala koji nikada tu nisu bili, i to u dobi od 20 do 30 godina.

Granice EU bit će omeđene kulturnim identitetima

- Kao kulturni radnik mogu reći da mi nemamo problema u saradnji, i da je saradnja na nivou regiona odlična, i traje od skoro 1997. i 1998. godine kada je i potpisan Dejtonski sporazum. Često govorim rudarskim rječnikom: „Kultura probije neko široko čelo, a politika zatrpa“. Dva filma koja smo spomenuli nastali su u koprodukciji, i to dovoljno govori. Želim reći da će granice Evropske Unije u vremenima koja su pred nama biti omeđene kulturnim identitetima, zapravo kulturni identitet označavat će jačinu jedne države u EU. Ne postoji bolji promotor države od njenog kulturnog i sportskog segmenta – pojašnjava Hadžihafizbegović.