Komentar dana

Glava u torbi

Objavljeno: 19. 06. 2017 - 07:00
Glava u torbi

Za 10 godina u BiH su život izgubila 93 radnika, a teže ih je povrijeđeno 961. Prema ovim podacima, neko sa strane bi rekao da je BiH zemlja u kojoj se na svakih 100 kvadratnih metara nešto gradi. Ali ni blizu toga, naprotiv! Inspektori rada kažu da su razlozi stradanja radnika neobučenost, utrka s vremenom i neulaganje u sigurnost.

Kako je, naprimjer, Hajrudin Bradarac, komorat koji je život izgubio s još četvoricom rudara u stravičnoj rudarskoj nesreći u jami Raspotočje 2014. godine, mogao nakon tri dana provedena u jami ići na čelo? Neko ga je poslao. Nije otišao na svoju ruku. Otišao je i poginuo.

U toj konstantnoj utrci s vremenom „gazde“, moderni goniči robova, zaboravljaju na ono osnovno -  sigurnost radnika! S primanjima od u prosjeku 800 maraka, s konstantnom glavom u torbi, radnici se šalju u smrt.

Brojni su primjeri u kojima su ljudi stradali, a da niko nije snosio odgovornost. Odgovorni se uvijek kriju iza sistema, po principu „nisam ja, ne znam ja“.

U uređenim zemljama u njihovim jamama rudari se voze posebnim korpama, liftovima. U našim rudnicima je to misaona imenica. Dakle, ne treba puno mudrosti da bi se konstatiralo da sistem nije obezbijedio siguran dolazak na posao radnicima u BiH. Kako je sistem širok i kompliciran pojam, obično nikad niko ne odgovara za stradanja.

Iskustva naših radnika, koji odu na bauštelu u Njemačku, govore da se tamo ne smije približiti gradilištu bez šljema, rukavica, zaštitnih naočala. U BiH ta pravila ne važe. Ima i ona da, recimo, inspektori rada obilaze i kažnjavaju sve one koji nisu adekvatno opremljeni, od gazde do radnika. Umjesto što dođu kada se nesreća dogodi pa pokušavaju utvrditi kako je do nje došlo.

Da se više bavimo uzrokom, a ne posljedicom, sigurno je da bi broj stradanja bio daleko manji.



Autor: Evelin TRAKO