Polazak u vrtić unosi veliku promjenu u djetetov život. Iz sigurne i poznate okoline dijete dolazi u novu i nepoznatu, a brigu o njemu preuzimaju osobe koje mu nisu bliske. I dok će ih s jedne strane novina privlačiti, biti zanimljiva i pozivati ih na istraživanje, istovremeno će donositi i određenu nelagodu, oprez, možda strah ili odbijanje.
Djetetu je teško razumjeti zbog čega dolazi do promjene i zbog čega se mora odvojiti od njemu bliskih i važnih osoba. Zato je dolazak u novu i nepoznatu sredinu za dijete sigurno određeni stres i nelagoda.
Vrijeme prilagođavanja
Djetetu je potrebno vrijeme kako bi se prilagodilo na boravak u vrtiću, upoznalo nove ljude i okolinu te steklo sigurnost i povjerenje u nju. Potrebno mu je određeno vrijeme kako bi se priviknulo na odvojenost od roditelja, upoznalo drugu djecu i priviknulo se na boravak u grupi te prihvatilo novu rutinu i ritam života.
Vrijeme prilagođavanja specifično je za svako dijete. Ono ovisi o djetetovoj dobi, njegovom temperamentu te iskustvima koje je imalo do tada: je li se do sada odvajalo, je li imalo kontakt s većim brojem djece, je li bilo bolesno ili imalo druga stresna iskustava u životu.
Manjem broju djece trebat će malo duži period, otprilike mjesec, ali i ona će se uspješno prilagoditi novonastaloj situaciji.
Djeca u dobi od godinu najčešće će na odvajanje i novu okolinu reagirati neutješnim plačem, odbijanjem kontakta, bit će povučena ili se neće odvajati od svoje dude, dekice ili igračke. Možda će imati problema s hranom ili poteškoća sa spavanjem.
Neka djeca reagirat će regresivnim ponašanjem, odnosno vratit će se na ponašanja koja su već prerasla. Djeca u dobi od godinu i po do dvije, osim plakanja i odbijanja komunikacije, često će izražavati ljutnju i burno reagirati prilikom rastanka s roditeljima.
Djeca u dobi od tri do pet godina možda neće toliko pokazivati svoje emocije, poslušno će doći u vrtić, ali se neće uključivati u aktivnosti, komunicirati s odgajateljima i/ili djecom niti se igrati s njima. Možda će veći dio dana provesti šuteći, u nekom kutku sobe, držeći se neke svoje igračke ili nekog drugog predmeta, pitajući stalno kada će doći mama i tata.