ČLANAK NIJE OBJAVLJEN

AZRA

Magazin "Azra" | John Cleese: Tragedija je da se nerviraš, kupuješ automobile i umreš

Kenan Bešlija/Azramag.ba

2.9.2017

“Kafa sa…“ jedan je od najpopularnijih programa Sarajevo Film Festivala, gdje novinari, ali i drugi ljubitelji filma, imaju priliku „jedan na jedan“ upoznati najveća imena svjetske kinematografije, piše Azramag.ba.

 Jedan od gostiju i svakako najveća zvijezda ovogodišnjeg programa „Kafa sa…“ bio je britanski komičar John Cleese. Naša publika ga pamti po ulogama u „Letećem cirkusu Montyja Pythona“, kultnom humorističkom serijalu iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, no Cleese je u svojoj karijeri napravio još mnogo toga. „Falični pansion“, „Riba zvana Vanda“, „Život Brianov“ i „Sveti gral“ spadaju u najbolje primjere TV i filmske produkcije svih vremena. Cleese je veliki prijatelj BiH i još se rado sjećamo njegove posjete našoj zemlji prije trinaest godina, tokom otvorenja obnovljenog Starog mosta u Mostaru. Iako ima 74 godine i karijeru dužu od 50 godina, Cleese je i dalje nevjerovatno vitalan i zanimljiv čovjek. U Sarajevu smo imali priliku čuti toliko duhovitosti i najboljeg humora. John Cleese nije bez razloga čovjek kojeg nazivaju „ministar komedije.“

I pored svega velikog što je iza njega tokom decenija rada na filmu, televiziji, radiju, pa čak i u industriji videoigara, John Cleese je jednostavan, prizeman čovjek.

 Pametniji filmovi 

– Iskreno, nikada nisam bio zvijezda velikih ekrana. Veoma sam dirnut ko je sve zvijezda , da istaknem Roberta de Nira, Martina Scorsesea, pa jednog Olivera Stone s njegovih 20 filmova. Čovjek je napravio 20 filmova, i to velikih; to nisu mali filmovi kakve radi Woody Alen. Stone radi velike filmove i ja sam malo pristrasan u vezi s tim filmovima, ali kada vidite energiju i vrijeme uložene u te filmove, to je jedan fenomenalan rekord: 20 filmova i osam dokumentaraca. I još radi i ide dalje. Ja sam snimio četiri filma. Jedan od njih, „Život Brianov“, bio je zaista dobar, „Sveti gral“ je bio također prilično dobar, ali nije tako dobar drugi dio, a Riba zvana Vanda, kojim se jako ponosim, bio je također dobar. Snimio sam i „Bijesna stvorenja“, koji baš i nije dobar. Snimio sam i „Satove“, napisao ga je moj veliki prijatelj Michael Frey. Osim ovih filmova, ne mogu se sjetiti nekih drugih. Igrao sam u filmu o Jamesu Bondu, snimao sam četiri dana u četiri godine. Znate, to nije tako veliki doprinos u jednom filmu. U Harryju Potteru ja se na ekranu pojavljujem tokom cijelih 35 sekundi. U prvom filmu se pojavljujem na 29 sekundi, u drugom samo šest sekundi. I sad vi to usporedite s nekim od remek- djela Olivera Stonea – tvrdi on.

Cleese razbija famu da je rad na filmu jako važan, neobičan i veoma zanimljiv posao. Obični smrtnici, željni priča iz života slavnih i bogatih, misle da je tako, no Cleese to opovrgava. Naprotiv.

– Snimati filmove je tako prokleto dosadno. Kod filmova koje ja radim u prvom satu rada možda i ima malo zabave, onda kada dođete na mjesto snimanja, kada pogledate glumce i reditelja i kada povezujete kako bi scena trebala izgledati. To je zabavno i ne neki način kreativno. I onda to ponavljate cijelog dana, režija radi svoje, kamera se postavlja u različite pozicije, stavljaju se nove lense i tako do tri ili četiri sata poslijepodne i istu scenu gledate 40-ak puta. I sva radost i životna sreća ovog posla jednostavno je nestala, vi se jednostavno na pokretnoj traci. Ozbiljni glumci moraju biti spremni raditi jednu prokleto dosadnu stvar. Ja nisam takav – kaže Cleese.

Otkriva i da su u Hollywoodu reditelji pod pritiskom producenata da snime sve scene iz svakog ugla. Problem s producentima nije u tome da oni ne znaju šta rade, smatra Cleese.

– Problem je u tome da oni ne znaju šta rade. Oni misle da znaju kako se snima film. Zato naređuju producentima da se sve snima iz svakog ugla. Vrlo rano u procesu pravljenja filma oni otjeraju reditelja i zeznu sve sami – kaže Cleese.


Cleese smatra i da je velika tragedija jer je američka publika prestala u značajnijem broju posjećivati kinodvorane. To je natjeralo filmaše da se prilagode.

– Zato su počeli snimati filmove za 19-godišnjake, ljude koji nemaju pojma o bilo čemu, oni ne znaju gdje je Bosna. Bio sam u New Yorku, pitao ljude o tome i zaista nemaju pojma. Zato u takvim filmovima možete pričati šale o ograničenom broju tema, o kockanju, seksu, drogi, piću ili slavnima i svega toga pomalo nestaje. Ja sam htio da napravim film o 1776. i Američkoj revoluciji. Bilo mi je vrlo zabavno kada sam shvatio da su gotovo svi vojnici u britanskoj službi bili Nijemci. I sada zamišljam američke vojnike u rovovima koji govore kako su „ponosni Britanci“. Oni kažu, „John, takav film ne možeš napraviti“, kažu jer ništa ne znaju o 18. stoljeću. Televizijska komedija je užasno potcijenjena, izuzev nekoliko ekscentričnih filmova koji se snimaju uglavnom u Evropi. Zbog toga se pojavio veliki broj stand-up komičara, što nije bio slučaj prije 30 godina i većina njih nam govori da je seks divna stvar – smatra Cleese.

Prije tridesetak godina svijet je rado gledao neke druge, nešto pametnije i duhovitije filmove. „Riba zvana Vanda“, komedija iz ljeta 1988., iza koje stoji Cleeseova ideja i briljantni scenarij, priča je o grupi lopova koji zbog svoje pohlepe, ali i gluposti, upadaju u brojne i urnebesne nevolje.

– Pametno napisan, pažljivo režiran i sa solidnom glumačkom ekipom, „Riba zvana Vanda“ klasičan je primjer pametne komedije koja itekako privlači – pisala je kritika te 1988. o filmu o kojem se i danas priča.


Komediju je uvijek teško i snimati i igrati i ne može je igrati svako. I sam Cleese smatra da je komedija sama po sebi veća umjetnost od snimanja i igranja drame.

– Mnogo sam gledao Laurela i Hardija, gledao Chaplina i braću Marx, i kada sve to gledate, to počinjete lagano i upijati. To ne možete samo kopirati, tu morate imate imati svoju ideju. Tako ljudska bića funkcioniraju. Nekada je bilo više „fizičke komedije“ razlog zašto je nema jeste to što za nju treba jako mnogo ponavljanja. Šefovi studija obično ne znaju šta je, zapravo, smiješno. Znate, prije braće Marx, komedije su se pripremale u pozorištima pred publikom. Pratili su na šta se to publika i koliko se smije. Tek onda bi se snimalo na filmu. Mi danas kada snimamo komedije, prije konačnog puštanja filma taj film pokažemo 30 puta pred različitom publikom i kažemo: to i to nije smiješno, te snimamo ponovo. Uzmite Michelea Palima u „Ribi“, njegove poteze sam smatrao najsmješnijim koje sam ikada vidio. To smo pokazali publici i saznali da to baš i nije smiješno. Ljudi su nam govorili kako misle da Michael Palin ne zna čitati. Kako da priđete toj scenu i publici pokažete da je sve to samo prokleti film – pita se on.

Univerzalne poruke

I njegov lični stav, ali i stav njegovih kolega filmaša, jeste da je za dobar film ključna dobra priča. Za dobru priču ne postoji shema, ne postoji pravilo, ona se rodi ili ne rodi. Jedna od najboljih filmskih priča, ako ne i najbolja svih vremena, jeste „Život Brianov“ komedija o životu Isusa Krista. Kad se film pojavio, desio se jedinstven događaj u ljudskoj historiji. Protiv filma i ekipe iz Montyja Pythona ujedinili su se nezadovoljnici iz svih svjetskih religija, katolici, protestanti, muslimani, pravoslavni, nazivajući ih „agentima đavola“. Cleesovoj ekipi sve je to bilo smiješno, no film nosi neke univerzalne poruke. 

– Generalno, život je apsurdan i tu apsurdnost života smo kondenzirali u „Životu Brianovom“. Mi samo trčkaramo okolo, ne znamo zašto smo se rodili, ne znamo zašto smo ovdje i niko nam nije dao uputstvo za život i niko nam nije dao koja je to svrha života. Mi također ne znamo šta dolazi nakon života, to je najvažnija stvar u našim životima i mi ne znamo šta se dešava. Mi jurimo okolo, nervira nas mnogo toga, kupujemo nove aute i nakon toga umiremo. Zar to nije tragedija, nerviraš se zbog svega i onda umreš? Ima li bilo ko ovdje ko misli da neće umrijeti? Mnogo ljudi se zbog toga osjeća izgubljeno, posebno onaj koji umire. Život jeste tragedija, ali budimo pošteni, ipak, većina ljudi, da im je Bog rekao: “Ostani ovdje na nebu i gledaj dolje ili ćeš sići dolje i umrijeti”, izabrala bi da siđe dolje i proba šta se to dešava – opisao je Cleese ovaj svijet i njegove tajne na svoj način.