GLOBUS

Stvara se nova Sirija Americi pred nosom? Užas u najavi, bogata država na rubu katastrofe koju bi osjetila planeta

Avaz.ba

28.8.2017

Venezuela, naftna velesila, država s većim zalihama nafte od Saudijske Arabije, u ekonomskom je kolapsu, u završnoj fazi gušenja demokracije i uvođenja diktature te na rubu građanskog rata.

Negdje u ovo doba prošle godine, kolumbijska vlada potpisala je mirovni sporazum s ustanicima iz FARC-a i okončala višedesetljetni ustanak marksističkih revolucionara na svom teritoriju, piše Telegram. U trenutku kad je sporazum potvrđen, završio je i zadnji oružani sukob koji se vodio u zapadnoj hemisferi. Na polovici Zemlje zavladao je mir, prvi put od dolaska Kristofora Kolumba u Novi svijet 1492. godine, a vjerovatno i duže od toga. Ne znajući da će za ovaj uspjeh iste jeseni biti nagrađen Nobelovom nagradom za mir, predsjednik Juan Manuel Santos nije skrivao ponos u uvodniku za New York Times.

Kolumbija je izbrisala rat iz svog dijela svijeta, napisao je. “Možemo biti zadovoljni time što se u svijetu sve manje ratuje i u ratovima učestvuje ili je njima pogođeno sve manje ljudi. Svi glavni sukobi danas se nalaze u zoni između Nigerije i Pakistana, gdje živi manje od šestine od sedam milijardi ljudi. Sad se možemo posvetiti rješavanju tih problema jer je Latinska Amerika mirna.” Latinska Amerika nije bila mirna, jer u Meksiku i dalje bjesni rat među narkokartelima, ali je predsjednik Kolumbije u suštini bio u pravu – u zapadnoj hemisferi više nema klasičnog rata, onog u kojem država ratuje protiv druge države ili protiv pobunjenika na vlastitom teritoriju. Na polovici Zemlje doista je zavladao mir.

Hoće li Venezuela postati nova Sirija?

No, predsjednik Santos mogao bi se do kraja mandata, koji ističe iduće godine, ponovno suočiti s ratom – ne u svojoj Kolumbiji, nego u njenoj istočnoj susjedi.

Venezuela, naftna velesila, država s većim zalihama nafte od Saudijske Arabije, u ekonomskom je kolapsu, u završnoj fazi gušenja demokracije i uvođenja diktature te na rubu građanskog rata. Zapadna hemisfera ne samo da bi mogla prestati biti mirna polovica svijeta, nego bi mogla dobiti svoju Siriju.

Susjedi Venezuele boje se miliona izbjeglica, koje bi na ekonomiju i politiku latinoameričkog svijeta imale razorniji učinak nego sirijske izbjeglice na Evropu 2015. Prvo odredište bila bi im Kolumbija, ali bi se pritisak prema sjeveru osjetio sve do Ottawe i Washingtona. U tom slučaju, s Donaldom Trumpom na vlasti, bio im bog u pomoći.

Caracasom već mjesecima vlada kaos. Predsjednik Nicolas Maduro, nasljednik karizmatičnog populista Huga Cháveza, teško se održava na vlasti nakon što je izbore za Kongres prije dvije godine osvojila opozicija. Unatoč Chávezovim i Madurovim ispadima, Venezuela je zadnjih gotovo pola stoljeća bila demokratska država. No, Maduro je odlučio da je njegova vlast važnija od te tradicije, pa je sazvao izbore za ustavotvornu skupštinu, paralelno svemoćno tijelo, na kojima se takmičila samo njegova stranka. Protesti protiv ovog institucionalnog nasilja prešli su na ulicu.

Više od 120 ubijenih u protestima

Više od 120 ljudi ubijeno je nasred ceste samo zato što su protestvovali protiv Madura, oko 500 je uhapšeno iz političkih razloga. Venezuelom siju strah Sebin, tajna policija koja je učila i od Staljina i od Pinocheta, te takozvani colectivos, naoružane provladine bande na motorima koje se zalijeću u prosvjednike. U jednom trenutku provalili su čak i u Kongres. Zgradu inače čuva Nacionalna garda, pod Madurovom kontrolom. Samo su ih pustili da uđu, s bejzbol palicama i pištoljima. Dvojica zastupnika završila su s frakturom lubanje.

Ovi simptomi govore da bi Venezuela brzo i lako mogla otklizati u nasilje i građanski rat. Vide to i susjedi – Panama im je uvela vize, u strahu od izbjeglica i prelijevanja nasilja. Predsjednik Maduro, neškolovani bivši vozač autobusa, nema karizmu niti političko umijeće svoga mentora Huga Cháveza, još manje omiljenost kakvu je uživao prethodnik. Danas ga podržava tek oko četvrtine stanovništva. To je razlog zašto opozicija traži prijevremene predsjedničke izbore, ali i razlog za strah. Jer mnogi od tih 25 posto spremni su izaći na ulicu i ratovati za Madura. U zemlji od 30 miliona stanovnika, to je formula za razoran građanski rat.