Mlada sarajevska glumica i bivša bh. prvakinja u ritmičkoj gimnastici Amila Terzimehić trenutno je jedna od najangažiranijih bh. glumica nove generacije: glumi, pleše, radi na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, te u potpunosti uživa u svom poslu, piše portal Azramag.ba.
Komad inozemne slave Amila je dobila prije tri godine, u filmu australskog reditelja Rogera Donaldsona “November Man”, u kojem je sarađivala sa svjetski poznatim glumcem Pierceom Brosnanom.
Prije nekoliko dana, na otvaranju 23. Sarajevo Film Festivala, Amili je pripala čast da bude domaćin, te vodi svečanu ceremoniju otvaranja.
Poslije Sarajevo Film Festivala, Terzimehić se vraća obavezama u teatru, te radu sa studentima.
– Otvoriti Sarajevo Film Festival predstavljalo mi je ogromno zadovoljstvo. Sretna sam što sam domaćin Festivala ove godine. To je veliko priznanje koje sam dobila od ljudi koje cijenim. Ovakvih i sličnih festivala bi trebalo biti još, a ovaj trebamo sačuvati i zadržati.
Amila u potpunosti uživa u svom poslu, te je, vjerovatno, zbog toga i jedna od najuspješnijih mladih bh. glumica. Kontinuirano radi na predstavama u Sarajevskom ratnom teatru, te je na Akademiji scenskih umjetnosti saradnica iz prakse na predmetu Ples.
– Volim svoj poziv, i to je najbolja motivacija. Mnogo više uživam u procesu nego u samom rezultatu. A osim toga, ne volim mirovati. Kao dijete sam imala veliku želju za pokretom, potrebu za akcijom i izazovima, ali i strah od dosade. Osjećala sam strašnu odbojnost prema mirovanju. Od svoje šeste godine sam se bavila različitom vrstom sportova. Osim ritmičke gimnastike, baleta i raznih vrsta plesova, atletike, išla sam na fudbalsku i košarkašku sekciju u školi. Mislim da sam oduvijek htjela da probam sve i da sam neskromno mislila da mogu savladati sve što je u vezi s tijelom i fizičkim dijelom mene – kaže Amila.
Ova bh. glumica se prije tri godine predstavila svijetu, sporednom ulogom u filmu Rogera Donaldsona „The November Man”.
Pierce Brosnan, očekivano je najveća zvijezda filma, ali je i Amila dobila svoj komad inozemne slave. Od djetinjstva je sanjala da igra junakinju, te da bi što vjerodostojnije odigrala Alexu, ženu, profesionalnu ubicu, prošla je obuku iz streljaštva u sarajevskoj “Zetri”.
Početna nepreciznost iz obuke u obuku bivala je sve manja. Na setu u Beogradu dobila je ličnog trenera.
Uz Bojana Nenadovića učila je kako da puca iz različitih vrsta oružja.
– Kako imam dva brata, nikad nisam nosila haljinice, imala lutke ni sanjala da budem princeza. Umjesto toga sam se okružila pištoljima i loptama, svakodnevica je bila ispunjena penjanjem po garažama, i igrama koje su postajale sve slađe i izazovnije ako su bile zabranjene i stvarale šansu da budem kažnjena. Od svoje 12. godine sam maštala da glumim u akcionom filmu i igram junakinju koja spašava svijet i bori se sa zlikovcima – kaže Amila, koja je jedan od dječijih snova ostvarila kada je dobila priliku da igra ulogu Alexe u filmu Rogera Donaldsona.
Osim na filmu, publika ju je imala priliku gledati i u pozorištu, kao i na televiziji. Za one koji hoće raditi, kaže Amila, i u našoj državi – ima načina. Ona se nakon SFF-a vraća svojim obavezama i novim glumačkim procesima.
– Ko hoće i želi da radi, taj nađe način; a ko neće, nađe izgovor. Iako, u ovoj zemlji, malo teže se nađe način. Nakon Festivala vraćam se u pozorište i igranju predstava “Sve se nekako preživi osim smrti” i “Prst”. Počinje i novi semestar na Akademiji, gdje ću se posvetiti radu sa studentima.
Gluma je život
U glumačkom poslu ovoj mladoj glumici najveće zadovoljstvo predstavljaju novi procesi, novi materijali, istraživanje, učenje, igra i ples.
Kada je pitate na kakvim ulogama bi voljela izgraditi karijeru, potpuno sigurna odgovara:
– Svaka uloga koja mi je izazov, koja mi je zahtjevna i iz koje ću naučiti nešto novo. Uloga zbog koje ću možda promijeniti neki svoj stav, zapitati se, kopati po sebi, istraživati, posmatrati ljude, biti budna noću i jedva čekati da svane. Potom uloge zbog kojih ću promijeniti način hoda, korake, pogled i zbog kojih ću se okrenuti naopačke. Hoću da hodam na rukama – poručuje.
Privatno je, kaže, interesira sve što i svakog drugog, ali ipak, fokus je na poslu.
– Interesira me sve što je u vezi s poslom. A gluma je život.
Pitam je u kojim tipično ženskim stvarima uživa, te kako provodi svoje slobodno vrijeme nedjeljom, a ona za kraj razgovora kratko odgovara:
– Uživam što sam žena. Ako je nedjelja radna, provodim je kao i ponedjeljak, a ako nije, onda izgleda kao i svačija druga. Mirnija, laganija i duža.
