Legendarni italijanski nogometaš i trener Giuseppe Meazza kojeg historija pamti kao jednog od najvećih nogometaša svih vremena preminuo je 22. avgusta 1979. godine.
Bio je umjetnik s loptom, a najveće zadovoljstvo mu je bilo predriblati golmana i s loptom ušetati u gol. Zbog svega što je u svojoj karijeri ostvario počašćen je time što je gradski stadion u Milanu dobio njegovo ime.
Na nogometnu scenu ušetao je kao 17-godišnjak u dresu Ambrosiane, kako je nekad bilo ime Intera iz Milana. Dva puta je osvajao italijansko prvenstvo, jednom je osvojio italijanski kup, a početak Drugog svjetskog rata obilježio je dužim izbivanjem s nogometnih travnjaka, navodno zbog loše cirkulacije u nozi.
Čitavu 1940. godinu nije odigrao niti jednu utakmicu da bi već iduće godine prešao u najvećeg rivala svog matičnog kluba, prešao je u AC Milan. Sezonu 1942./1943. igrao je za torinski Juventus da bi do kraja rata igrao samo neslužbene utakmice za Varese.
Slavni Giuseppe tri puta je bio najbolji strijelac italijanskog prvenstva, a svoju golgetersku sposobnost pokazao je i u nastupima za talijansku reprezentaciju kada je debitirao 1930. godine u utakmici protiv Švicarske i postigao dva zgoditka.
"Meazza je bio velik, nepobjediv, čak i kad bi povremeno ušao u strašne krize izazvane seksualnim životom i strašću prema nogometu. Kada bi na terenu uzeo loptu, činio je stvari zbog koji bi cijeli stadion zurio otvorenih usta", pričao je Giuseppe Prisco, nekadašnji potpredsjednik Intera.
Ali njegovi počeci nisu bili tako bajni kakva je njegova karijera na kraju bila. Mama ga je tjerala da radi u porodičnoj mesnici i čak je bila prisiljena skrivati mu obuću kako mali Peppino ne bi gubio vrijeme na livadi.
Nije time ništa postigla zato što je Peppino, igrom u uličnoj ekipi djetinjastog naziva Maestri Campionesi, naučio igrati bosonog. Tek kad je napunio 12 godina dobio je dozvolu za trening u klubu Gloria gdje mu je jedan navijač kupio prvi par kopački.
Meazzin zaštitni znak bilo je oduzimanje lopte na sredini terena, driblanje čitave obrane, varka golmana i ležerno postizanje zgoditka. Iako je ostavio neizbrisiv trag na italijanskim nogometnim terenima, isto to se može reći da je uradio i po italijanskim bordelima. Naime, i danas kolaju glasine da je Peppino prije utakmice redovito posjećivao "dame noći" kako bi bio bolje spreman za nastupe.
