„Bila sam iznenađena da ja kao gluha osoba uopće mogu svirati. Svidjela mi se ponuda a majka me podržala.Muzika me je ispunjavala, naučila da postoji svijet zvukova, izvlačila me iz svijeta tišine, nisam je osjećala samo sluhom, već i vibracijama. Shvatila sam da sam sretna, jer muziku ne samo da čujem, već je i osjećam – rekla je za „Dnevni avaz“Alma Mujanović.
Prvi zvuk
Mujanović je primjer mlade i uporne osobe koja je bez obzira na slušnu manu napravila čudo.Radom i trudom izborila se za svoje mjesto pod suncem. Mujanović je sada studnetica
na Fakultetu zdravstvenih studija u Sarajevu, bavi se ljudskim pravima, aktivna je u mnogim nevladinim organizacijama i svira dva instrumenta.
Kada je imala deset godina Mujanović je dobila prijedlog od učiteljice Amine Pilav da svira na sintizajsteru.
- Išla sam u osnovnu školu Centar za slušnu i govornu rehabilitaciju u Sarajevu gdje sam napravila prve muzičke korake. Zahvalna sam učiteljci Pilav koja je vjerovala u mene i koja mi je uz mamu pružala veliku podršku. U trećem razredu osnovne škole sa nastavnicom Almu Tuzi nastavila sam svirati i vježbati. Klavir sam svirala kroz cijelu osnovnu školu, na školskim priredbama, i odlazila na opštinska i kantonalna takmičenja.U srednjoj školi sam počela svirati i harmoniku koja je bila novi izazov i nekako bliži osjećaj zvukova nego klavir jer sam harmoniku mogla osjetiti cijelim svojim tijelom i uživala sam svirajući je- ističe Mujanović.
Međutim, Almin put do uspjeha nije bio lagan. Za nju je čuti prvi zvuk bilo poput nekog novog otkrića.
- Bila sam mala kada sam primjetila da sam drugačija od ostalih vršnjaka i kada sam shvatila da je moja mana zapravo u čulu sluha. Hellen Keller, američka spisateljica koja je bila slijepa i gluha je rekla: „Sljepoća odvaja ljude od stvari, gluhoća odvaja ljude od ljudi." Mnogo puta sam osjetila u djetinjstvu kako me gluhoća odvajala od ljudi. Posebo kada smo se igrali gluhih telefona. Gluhi telefoni bi se najčešće otkrili u prvom, petom ili sedmom redu, ovi gdje bih ja sjedila. Onda sam shvatila da sam manjina, i da moram jako puno raditi i truditi se ako želim da se prilagodim većini i ako želim biti prihvaćena u tom društvu- rekla je Mujanović.
Ali zahvaljujući upornoj majci koja je mnogo radila sa Almom , uspjela je savladati poteškoće u govoru i počela čitati sa usta sagovornika.
- Radila sam mnogo jer sam znala da mi je to jedini način da spriječim da me gluhoća odvoji od ljudi. Kada sam imala šest godina, moji roditelji nabavili su mi slušni aparatić. Ući u svijet buke je za mene bilo nešto novo i nepojmljivo, nešto što me odvaja od moje uobičajene tišine i komfor zone. Čula sam mnogo zvukova, glasova i šumova. Nisam znala odakle dolaze i šta znače. Nisam mogla raspoznati kako zvuči svaka riječ koju sam prethodno naučila čitati sa usana, ali ne i slušati.Savladala sam govor i slušanje uz puno rada.Danas mogu komunicirati sa drugim ljudima sasvim normalo i bez problema- istakla je Mujanović.
Mujanović, osim što se bavila muzikom, tokom svog srednjoškolskog obrazovanja trenirala je i stolni tenis, košarku, odbojku i ronjenje za koje je završila obuku za trenera.
- Rušila sam barijere i predrasude koje su drugi imali prema osobama sa invaliditetom.
Od tada, nikada nisam pomislila kako je gluhoća moja mana, čak štaviše, bila sam sretna jer je to bila moja motivacija da se borim i dokažem kako to nije prepreka da ostvarim svoje ciljeve. Zbog aktivnosti i obaveza koje imam vremena za muziku i vježbanje imam sve manje. Ali, ona je još uvijek tu, u mom srcu i još uvijek me ispunjava. Još uvijek se rado prisjećam kako je muzika bila moj pokretač i vodič u životu- istakla je Mujanović.