Albert Einstein je bio jedan od najvećih naučnika svih vremena, tvorac teorije relativnosti, piše Azramag.ba. 

No, ova činjenica o geniju rođenom u Njemačkoj, koji je smrt dočekao u Americi, poznata je većini. Međutim, kako je izgledao njegov privatni, porodični život, da li je bio jednako genijalan kao i njegove naučne zamisli i otkrića, manje su poznate činjenice. Kroz priču o njegovom odnosu prema braku, djeci i ženama, otkrivamo vam i drugu stranu Einsteinove ličnosti.

Na Valentinovo, Dan zaljubljenih, 14. februara 1919., Mileva i Albert Einstein potpisali su razvod braka. Taj brak, čak i prema današnjim mjerilima, bio je loš i od početka osuđena na propast. Par se upoznao tokom studija fizike na Univerzitetu u Zürichu. Ona je bila tek peta žena koja je bila primljena na studije u ovu uglednu obrazovnu ustanovu i prva žena koja je u ovoj školi studirala fiziku.

Prva kćerka

U istoj školi studirao je i 17- godišnji Albert Einstein, mladi Jevrej iz Berna. S teškom mukom je prošao prijemni ispit i sporo je, ali sigurno napredovao. Dvoje studenata, oduševljenih činjenicom da mogu razgovarati o tajnama svijeta i nauke, počeli su se dopisivati. U pismima koja su na svjetlo dana izašla tek 1987., otkriva se kako su njih dvoje u početku mnogo razgovarali o fizici i njenim zakonima, da bi ta pisma na kraju postala ljubavna.

– Kako sam mogao ranije živjeti sam, moja mala svetinjo? Bez tebe ja nemam samopouzdanja, nemam strasti za rad i želje za životom. Ukratko, bez tebe, moj život nije život – pisao je romantični mladi naučnik.

Ipak, njihove porodice nisu sa simpatijama gledale na ovu ljubavnu vezu. Protivila joj se naročito Albertova majka, koja je Milevu nazivala “Dolly” (Lutkica).

– Ti uništavaš svoju budućnost i svoje prilike… Takvu djevojku nijedna pristojna porodica neće prihvatiti – pokušavala je mama „urazumiti” svog ludo zaljubljenog sina.

Nije uspjela, čak ni kada je povukla očajnički argument, kazavši da će „ona biti stara vještica, kada on bude imao 30 godina.” Naime, Mileva je od Alberta bila tri godine starija i nije bila Jevrejka, što se posebno nije dopadalo njegovoj majci. Ni na drugoj strani, u porodici strogog austrougarskog oficira, u gradu Titelu u Vojvodini, nije bilo bolje. No, dvoje studenata nije marilo za zabrane, uputili su se, 1901., na romantično putovanje na jezero Como u Italiju, nedugo nakon toga Mileva je otkrila da je trudna. U to vrijeme vanbračna djeca nisu bila neuobičajenost, međutim, društvo ih nije prihvatalo. Kako Einstein nije imao novca da se oženi Milevom, jer će se zaposliti tek godinu kasnije, a ona nije željela narušiti njegov ugled, odlazi kod roditelja u Srbiju i rađa djevojčicu.

– Je li zdrava i je li plakala kako treba? Kakve okice ima? Na koga više liči; na tebe ili na mene? Ko je hrani? Da li je gladna? Toliko je volim, a još je nisam ni upoznao – pisalo je u pismu poslanom iz Berna, 4. februara 1902. godine, nakon što je Albert saznao da se njegova ljubavnica Mileva Marić porodila u Srbiji i donijela na svijet djevojčicu.

Albert Einstein, izgleda, nikada nije upoznao svoje prvo dijete. Sudbina djevojčice, o kojoj se zna samo da se zvala Lieserl, jedna je od najintrigantnijih stranica životne priče slavnog naučnika. Godinama brojni istraživača života i velikog naučnika obilaze groblja u Srbiji, prelistavaju crkvene knjige i matične urede, razgovaraju s ostarjelim rođacima Mileve Einstein, iznose teorije da je Lieserl rođena s Down sindromom i da je umrla 15. septembra 1903., ali njen grob nisu pronašli. Život i smrt prvog djeteta Alberta Einsteina ostaju misterija.

Brak mladog bračnog para Alberta i Mileve nije se mnogo razlikovao od mnogih brakova današnjice. Mileva nikada nije završila studije i bila je stoga veoma depresivna, a njenu depresiju je pojačavalo i to što je znala za bračne izlete svog muža i flert kojem je bio sklon. Taj brak, pun kratkih uspona i teških padova, pun raznih kriza u kojima je Albert postajao sve veća zvijezda, a Mileva padala sve dublje u depresiju, završio se 1919. godine. U papirima kod advokata za brakorazvodne parnice kao razlog za rastavu je navedeno „prirodno nerazumijevanje”. Njihov drugi sin Edward, iako je kao dječak bio nevjerovatno bistar i inteligentan, umro je 1933., u psihijatrijskoj ustanovi. Mileva Einstein preminula je 1948., u Zurichu. Kraj života dočekala je relativno imućna. Kada je, 1921. godine, dobio Nobelovu nagradu za fiziku, bivši suprug Albert je kompletan iznos od nagrade poklonio svojoj nekadašnjoj supruzi. Srbijanska štampa i danas rado piše o njenom životu, uz tvrdnje da je ona imala ključni doprinos u velikim naučnim otkrićima Alberta Einsteina, no čvrsti dokazi za takvo nešto nikada nisu pronađeni.

Rođak i rodica, para dva

Kada se, 1914., preselio u Berlin, Albert je mogao biti zadovoljan. Sviđala mu se kozmopolitska atmosfera velikog grada i njegovo kulturno šarenilo u kojem je svako mogao pronaći mjesto za sebe. U Berlinu je bilo još nešto što mu se sviđalo, a radilo se o porodici njegovog bogatog strica Rudolfa Einsteina, poznatog i uglednog trgovca tekstilom.

Albert i stričeva kćerka Elsa igrali su se još kao djeca tokom zajedničkih porodičnih druženja u Münchenu, a Elsa je svog, tri godine mlađeg rođaka, zvala Albie. Ne samo da su njihovi očevi bili braća, nego su i njihove majke bile rođene sestre.

Kad je, u proljeće 1912., stigao u Berlin i ponovo se počeo družiti s rođacima, Albert se u kući svog strica osjećao vrlo komotno i sve mu je tu nekako bilo poznato, od lica do raznih nepisanih običaja, koji su jedinstveni za svaku porodicu. Albert je bio kod kuće.

Albert i njegova prva rodica počeli su ljubavnu vezu u aprilu 1912., vrlo brzo nakon što je on stigao u Berlin. Elsa je bila potpuno drugačija osoba od Mileve, jedne romantične duše koja je mnogo patila zbog nepravde u svijetu i željela je ovaj svijet učiniti boljim i ljepšim mjestom za život. Elsa je bila mnogo više „na zemlji”, voljela je kućanske poslove i znala se bolje brinuti o svemu onome što jedan porodični dom treba. Odlično je kuhala i Albertu se to mnogo sviđalo.

Za razliku od porodice njegove prve supruge, koja ga nikada nije prihvatila u potpunosti, porodica njegove berlinske ljubavi čak ga je smatrala najpoželjnijim izborom za zeta. To što je bio prvi rođak, nije im smetalo, naprotiv. Čak je to bilo i poželjno u to doba.

– Pokušaji da me natjeraju u brak dolaze od roditelja moje rodice i mogu ih uglavnom pripisati taštini, ali i moralnim predrasudama, onim koje su još žive u starijim generacijama, one igraju ulogu u tome – pisao je u pismu prijatelju iz 1915.

Elsini roditelji otvoreno su Alberta podržavali u namjeri da se razvede od Mileve i prihvati njihovu kćerku i svoju rodicu kao suprugu. Kao žena rođena u porodici visoke klase, Elsa je bila navikla da kroz život korača krupnim koracima i da se u životu dešavaju krupni, nesvakidašnji događaji. Bila je prefinjena elegantna žena, a i njeni prijatelji su bili takvi.

U njen luksuzni apartman, koji je dobila nakon što se 1908., razvela od bogatog trgovca Maxa Löwenthala, Albert se useljava sredinom 1917., dok je formalno još bio u braku s Milevom. Albert je u to vrijeme imao velikih problem s bolom u leđima i Elsa ga je uspješno liječila. Bio joj je zahvalan u tolikoj mjeri da ju je zaprosio.

Albert ne bi bio Albert da prije nje nije zaprosio njenu kćerku i također rodicu Ilse Löwenthal, koja mu je jedno vrijeme bila i sekretarica. Kuća porodice Einstein, u ljeto 1918., bila je apsolutno „luda kuća” kada je riječ o ljubavi, što pisma iz tog perioda otkrivaju.

– Albert lično odbija poduzeti bilo kakav korak. On je spreman oženiti se ili mnome ili mojom mamom… Znam da me Albert mnogo voli, možda više nego bilo koga drugog, i to mi je rekao jučer – pisala je tada 20-godišnja Ilse u pismu upućenom jednom uglednom berlinskom doktoru, moleći ga za pomoć u rješavanju ovog bizarnog ljubavnog klupka.

Doktor se zvao Georg Nicolai (1874 – 1964) i bio je svojevremeno ljubavnik mlade Ilse. Ona mu se obraća s povjerenjem, očekujući od njega savjet i upute šta i kako dalje s ovom, na prvi pogled bezizlaznom situacijom.

– Bit će vam čudno da se ja, blesava mala stvar od dvadeset godina, moram odlučiti za tako ozbiljnu stvar. Teško mi je u sve ovo povjerovati i osjećam se jako nesretnom. Pomozite mi – piše ona.

Ilse se nije udala za svog rođaka Alberta. Udala se za novinara, koji će kasnije napisati veliku i značajnu biografiju Alberta Einsteina, čovjeka koji će se, drugog juna 1919., oženiti svojom prvom rodicom Elsom.

Kao i u slučaju njegovog prvog braka, Albertova početna zagrijanost za njegovu ljubav brzo je splasnula. Postoje indicije, doduše neprovjerene, da Elsa i Albert nisu nikada imali spolne odnose i da je njihov brak platonski. Albertu je bilo važnije to što je Elsa dobro kuhala, čuvala kuću od novinara, lažnih prijatelja i šarlatana, čistila, pospremala i kupovala sve što je za kuću trebalo. Elsa je savršeno „znala” svoje mjesto u kući. Čini se da je ovaj neobičan bračni poredak odgovarao i njoj i njemu. Vrlo brzo nakon što se oženio Elsom, Albert je nastavio s ljubavnim izletima. Nakon što je 1921. godine dobio Nobelovu nagradu, žene su poludjela za njim.

– On je djelovao na žene onako kako magnet privlači željeznu piljevinu – opisivao je situaciju jedan njegov prijatelj.

Žene koje su se zvale Margareta, Estella, Antonia ili Ethel, koje su dolazile s raznih strana svijeta, bila su njegove ljubavnice. S njima je čitao knjige, išao u šetnje, posjećivao koncerte i imao intimne odnose, uglavnom u Elsinoj kući za odmor na periferiji Berlina. Vozači limuzina koji su vozili Alberta i njegove ljubavnica sjećali su se da su te žene uvijek bile dobro raspoložene nakon susreta s naučnikom. Elsa je znala za njegove afere, dok se on nije ustručavao da kaže za njih, pravdajući se da sam sebi ne može pomoći. To što je bio intiman s drugim ženama, Albertu nije značilo da manje voli Elsu.

– Albert je tako bio uznemiren mojom bolešću… Nikada nisam mislila da me tako mnogo voli. I to mi mnogo znači – rekla je Elsa prije svoje smrti 1936. godine.

Za Alberta Einsteina se može reći štošta, ali nikako i da je bio vjeran muž i pristalica konzervativnih vrijednosti u porodici.

– Kada muškarac sebe prisili da ostane monogaman, to je gorko voće za svakoga upletenog – „savjetovao” je, 1930., prijateljicu koja mu se požalila da je muž vara.

Einstein je bio genije, sjajan naučnik i profesor i čovjek čije su ideje i otkrića promijenili svijet. No,onoliko koliko je bio sjajan naučnik, toliko je bio nevjeran muž. Umro je 1955. godine od posljedica unutarnjeg krvarenja izazvanog prsnućem aorte. Prema pisanju “Huffingtonposta”, Einstein je odbio operaciju, rekavši: “Neukusno je produživati život na umjetan način”.