BIH

Bakir Izetbegović angažirao Ramiza Delalića Ćelu!

Piše: E. D. A.

7.8.2017

Dnevni avaz
Dnevni avaz
Dnevni avaz
Dnevni avaz
Dnevni avaz
+2

Istraživački tim „Slobodne Bosne“ je 2001. godine u dva nastavka u brojevima od 22. i 29. marta objavio dosje o tome kako je u ljeto 1995. godine propala posljednja deblokada Sarajeva, na što je danas, također, važno podsjetiti radi boljeg razumijevanja pozadine bošnjačkog obavještajnog miljea i njegovih glavnih aktera.

Idejni tvorac

Vrlo interesantno je da je 22. marta 2001. godine ovaj tekst najavljen i na prvoj strani SB-a pod naslovom: „Bakir Izetbegović angažirao je Ramiza Delalića“!

Upravo ovdje se vrijedi ponovo prisjetiti i Delalićevog intervjua koji je u SB posthumno objavljen, a gdje, između ostalog, Ramiz Delalić o ubistvu Nedžada Ugljena svjedoči kako je “Bakir Izetbegović sve znao!”. Podsjetimo, taj intervju u SB objavljen je 26. jula 2007. godine, mjesec nakon Delalićevog ubistva u centru Sarajeva.

“Slobodna Bosna”, pak, u tekstu od 22. marta 2001., između ostaloga, tvrdi da su najvišem vojnom i policijskom obavještajnom vrhu 1995. “Ramiz Delalić Ćelo i njegova muslimanska brigada trebali poslužiti za izvršenje državnog udara”.

Faksimil naslovnice i teksta u SB od 22. marta 2001. godine. Faksimil naslovnice i teksta u SB od 22. marta 2001. godine

Tematika teksta bila je najava iz 1995. godine prvog predsjednik Predsjedništva RBiH rahmetli Alije Izetbegovića "Sarajevo će biti deblokirano između 25. maja i 25. novembra".

- Domaćoj i međunarodnoj javnosti ova je operacija predstavljena kao jedini način sprečavanja humanitarne katastrofe koja je prijetila stanovnicima glavnog bosanskohercegovačkog grada. Deblokada Sarajeva trebala je biti koordinirano vođena "izvana i iznutra", što praktički znači da su u takvoj akciji sudjelovale armijske jedinice iz svih dijelova Bosne i Hercegovine. Početkom jula iste godine objavljeni su prvi rezultati akcije, Armija BiH je s vanjske strane sarajevskog prstena uspjela osvojiti nekoliko značajnih kota, čime su se stvorili preduvjeti za daljnje napredovanje. Čekao se pokret iz Sarajeva, ali to se nije dogodilo iako je bez akcije "iznutra" čitava akcija bila osuđena na neuspjeh.

Krajem jula definitivno se odustaje od deblokade, jedinice Armije BiH oko Sarajeva napuštaju borbene položaje, srpska vojska konsolidira svoje redove, a glavni grad BiH biva izložen stravičnom granatiranju u kojem je stradalo stotine civila.

Niko sa sigurnošću ne može reći koliko je boraca Armije poginulo u ovom, posljednjem, neuspjelom pokušaju deblokade, ali neki pokazatelji govore da taj broj nije bio manji od pet stotina mrtvih vojnika. Kao ni ranije, ni ovoga puta bosanski vojni i politički vrh nije sačinio analizu ovog vojnog debakla niti prezentirao podatke zbog kojih je akcija propala - podsjeća u tekstu od 22. marta 2001. godine istraživački tim “Slobodne Bosne” na čijem čelu je Senad Avdić, inače, današnji zaštitnik Bakira Izetbegovića.

Dalje se tvrdi kako je “Slobodna Bosna” došla do informacija koje “objašnjavaju brojne obavještajno-političke igre koje su vođene u to vrijeme” te da one “jasno pokazuju kako je tadašnji vojni i politički vrh u Sarajevu, koristeći deblokadu kao izgovor, pokušao izvršiti državni udar koji je trebao iz temelja izmijeniti političke ciljeve i osnovni karakter i sadržaj bosanskog otpora".

- Uporedo s javnim planiranjem akcije razbijanja obruča oko glavnog grada, vrh državne i vojne bezbjednosti napravio je tajni plan akcije kojim se trebalo "dokazati" kako nastavak dotadašnjeg načina borbe za Bosnu i Hercegovinu više nema smisla i kako multietnička i cjelovita država više nije moguća. Konačni cilj bio je dokrajčivanje multietničkog karaktera Armije, i praktično stvaranje "muslimanske" vojske, čime bi se, posljedično, stvorile sve pretpostavke za podjelu Bosne i Hercegovine i proglašenje bošnjačke države.

Nekoliko mjeseci ranije pet članova Predsjedništva BiH (Duraković, Pejanović, Kljuić, Komšić, Ljuić-Mijatović) uputili su otvoreno pismo Aliji Izetbegoviću i Rasimu Deliću direktno ih optužujući za ubrzanu i sistematsku akciju islamiziranja Armije BiH, u čemu oni kao članovi Vrhovne komande ni na koji način nisu sudjelovali. To je vrijeme kada se svugdje (osim u Sarajevu) ubrzano stvaraju "muslimanske" jedinice na čije se čelo postavljaju vjerski autoriteti i dokazani vjernici (Nezim Halilović Muderiz, Amir Kubura). Akcija je provedena u najvećoj tajnosti, a njen idejni tvorac bio je Fikret Muslimović - tvrdila je, između ostaloga, “Slobodna Bosna” u tekstu otprije 16 godina, u kojem se navodi i sljedeće:

Politička podrška

- Prvi korak u realizaciji ovog kompliciranog, ali i ambicioznog plana bilo je formiranje jedne, etnički čiste, "muslimanske brigade" u Sarajevu pod izgovorom da samo takva, vjerski osviještena, jedinica može uspješno izvršiti borbene zadatke u akciji deblokade glavnog grada BiH. Međutim, kasnije će se pokazati da je stvarni razlog njenog formiranja bio izazivanje unutarbošnjačkog sukoba u samom gradu, čime se trebalo pokazati da "Bošnjaci ne mogu računati na podršku onih jedinica Armije BiH kojim rukovode prosrpski orijentirani komandanti" - piše SB, opisujući kako su se “istovremeno s medijskom, odvijale i završne pripreme za konačno formiranje sarajevske muslimanske brigade":

- Muslimoviću je za ostvarenje takvog plana bila neophodna i politička podrška Alije Izetbegovića, koju je vrlo brzo i dobio. Muslimovićev "oficir za vezu" s Izetbegovićem bio je njegov sin Bakir. U kabinetu Izetbegovića starijeg dogovorene su sve pojedinosti o budućem sastavu i komandnom kadru "muslimanske brigade". Muslimović je predložio, a sudionici sastanka jednoglasno prihvatili, da se za komandanta brigade imenuje Ramiz Delalić Ćelo, a za njenog emira (vjerskog poglavara) Midhat efendija Čelebić.

Plan formiranja "muslimanske brigade" u sarajevskim obavještajno-političkim krugovima bio je zaveden pod šifrom "Duga". Ovakav naziv proistekao je iz kodnih imena njenih glavnih aktera.

Delalić je zaveden pod šifrom "Crni" i za komandanta je izabran isključivo zbog utjecaja koji je uživao u kriminogenim krugovima, posebno u sarajevskoj općini Stari Grad, odakle je trebalo da se regrutira i najveći broj pripadnika buduće brigade. Idejni tvorci ovog projekta računali su da Delalić može oko sebe okupiti veliki broj pripadnika Devete i Desete brdske brigade koji su još od akcije "Trebević 93" bili ogorčeni na Glavni štab Armije BiH, komandu Prvog korpusa i rukovodstvo MUP-a BiH. Prvobitno je planirano da jedinica broji oko dvije hiljade pripadnika. Taj broj bi se, prema zamislima arhitekata ovog plana, u slučaju sukoba između "muslimanske brigade" i drugih jedinica Armije BiH, mogao udvostručiti - tvrdila je “Slobodna Bosna” u tekstu od 22. marta 2001. godine.

Slabljenje odbrambene moći

- S obzirom na to da kretanje bosanskih jedinica iz svih pravaca prema Sarajevu nije moglo proći neopaženo, srpska vojska je takav razvoj situacije iskoristila za otpočinjanje žestokih napada na druge dijelove teritorije pod kontrolom Armije BiH. Slabljenje odbrambene moći bosanske vojske zbog upućivanja jedinica na sarajevsko ratište prouzrokovalo je gubitak mnogih teritorija, uključujući i Srebrenicu, u kojoj su jedanaestog jula 95., dakle u vrijeme najžešćih bitaka za Sarajevo, četnici počinili stravičan zločin likvidirajući blizu 8 hiljada Bošnjaka. Već šest godina skrivaju se stvarni razlozi zbog kojih su u akciji deblokade Sarajeva iz ljeta 95. značajniji rezultati postignuti samo na vanjskom dijelu obruča, ali ne i u samom gradu - tvrdi se u tekstu SB-a od 22. marta 2001. godine.

(Sutra: Tajni plan o stvaranju "muslimanske zemljice Bosne"; Detalji plana "Duga": šta piše u informaciji Državne bezbjednosti RMUP-a)