1. Dijete plače ili iz bijesa baca stvari dok nešto ne bude po njegovom. (Ovakav ispad bijesa je normalan u drugoj ili trećoj godini, ali ne kad dijete navrši petu ili šestu godinu.)
2. Dijete ima problema u zadržavanju prijatelja i igranju s drugom djecom. (Djeca kojoj se previše popuštalo imaju teškoće s poštovanjem tuđih osjećanja, zbog čega ih vršnjaci ne prihvataju.) Kad vaše dijete prerasta puzanje, obratite pažnju na to kako dijeli stvari sa drugim, kako vraća tuđe stvari, i kako napreduje u drugim socijalnim vještinama.
3. U vašu kuću jedva mogu stati sve igračke, a ono i dalje traži još. (Objasnite djetetu da ne može dobiti uvijek što poželi.)
4. Dijete očekuje da za njega učinite neke stvari koje može i ono samo. (Zapitajte se, činite li stvari za koje je vaše dijete dovoljno veliko da ih učini samo?) Roditelji često nisu svjesni svih sposobnosti svog djeteta.
5. Osjećaj krivice - kad je jedino ispravno reći: "Sad je dosta". Zamislite situaciju u kojoj vas dijete četvrti put u sat vremena zove na posao s pitanjima šta da radi, ili hoće li ga pojesti čudovište iz ormara. Nakon što provedete sate na telefonu, možda se na kraju izvičete. Odmah se javlja dobro poznati osjećaj krivice, koji u vama izaziva želju da opet što prije popustite. Šta bismo trebali učiniti u situaciji poput ove? Nema jednostavnog odgovora - svaki dan odgovor je drugačiji.
VAŽNO
Nema savršenih roditelja. Možda su neke od lekcija kojima možemo naučiti djecu: uživati u životu i prihvatati sebe sa svim svojim nesavršenstvima.
