Na Klinici za bolesti glave u Hajdelbergu održan je kongres stručnjaka koji se bave problemima govora kod djece - zapravo bave se glasom i dječijim sluhom.
Na početku je prvi vrisak bio dobar znak za roditelje i babicu; znak da novorođenče raspolaže dobro izgrađenim glasovnim organima. A ako je mozak djeteta u redu, onda već ima dobre predispozicije da nauči govoriti.
Jer, bez ogromne mozdane sposobnosti za učenje ništa ne funkcionira. Činjenica da sve bebe uče bilo koji jezik, pokazuje da dojenčad već ima ogroman potencijal. Ali. put do savladavanja jezika je dug.
Gugutanje se ne uči
Sljedeći korak objašnjava Eberhardt Krusse, profesor fonijatrije na Univerzitetu u Goetingenu:
- Sa stanovišta funkcionalnosti, nakon rođenja, prve aktivnosti su vezane za ishranu, tj. sisanje i gutanje. Prevedeno kasnije na nivo govora, to znači da se ovdje trenira motorika usana, što nazivamo intraoralnom motorikom.
Bebe kombiniraju treniranje muskulature usana i čula dodira, zbog kojeg bebe često stavljaju stvari u usta. Kada napune dva mjeseca počinje trening glasa.
Ranu fazu u razvoju djeteta tokom prvih mjeseci nazivamo fazom gugutanja. Ova faza kombinira motoriku kod hranjenja i glasovno oglašavanje, koje aktiviramo sa prvim vriskom. Sve to zajedno zovemo gugutanje.
No, kad je o govoru riječ, tu postoji interakcija obje strane, što je ključna osnova za dalji razvoj. Ako nema osoba s kojima bi moglo da priča, dijete bi teško naučilo govoriti. Jer, da bi naučilo govoriti, potrebno mu je ohrabrenje roditelja, što obično i dobija.
Zaprepašćujuće je da odnos sa djecom odrasli ne moraju da uče. To znači da nikom ne pada na pamet normalno razgovarati sa djetetom koje guguče, već se odrasli spuštaju na nivo djeteta i guguču zajedno sa njim. Ovdje treba jedno raščistiti: riječ je o dinamičnom procesu koji se ne može jednostavno objasniti.
Jezik se uči slušajući
Čovjeka i razumijevanje puno ljubavi ne mogu nadomjestiti radio ili televizija. Samo ljudi mogu dijete ohrabrivati da vježba gugutanje, pružajući mu odgovore i osmijehe.
No, i slušanje je bitno za razvoj govora. Kako bi dijete prešlo sa gugutanja na maternji jezik, neophodan je dobar sluh, potvrđuje profesor Krusse:
- Jezik, pa tako i izgovor i dijalekte, učimo isključivo putem slušanja. Dijalekt ne možemo napipati ili vidjeti.
Predispozicije roditelja prenose se i na dijete. Što dijete bolje čuje, utoliko bolje uči govoriti. Zato liječnici specijalisti zahtijevaju kontrolu sluha sve novorođenčadi, kao što je praksa u nekim zemljama.
Danas znamo da urođene smetnje sluha moraju biti dijagnosticirane do trećeg mjeseca, da bi se pomoglo djeci u daljem razvoju. To se radi tako što se u bebino uho ubaci malecni zvučnik. Njegove šumove snima mikrofon koji mjeri zvučnost u uhu.
Od 1.000 novorođenčadi jedno ima defekt sluha. Stopa raste kod riskantnih trudnoća na dva do tri odsto. Pregled košta 13 eura. Ako se otkrije defekt, djeci se može pomoći, kaže prof. Krusse:
- Ako kod nas dođu djeca do tri mjeseca starosti, pa čak i djeca koja su potpuno gluha, postoji šansa da adekvatnom pomoći 50 do 60 posto ove djece osposobimo za odlazak u redovnu školu.
Jedno treba imati na umu: koliko god bili različiti uzroci poremećaja sluha, isto toliko su raznolike i metode koje pomažu u njihovom otklanjanju. Počevši od treninga za govor kod logopeda do proteze koja oštećenom uhu ponovo vraća funkcionalnost.
Sva djeca na svijetu guguču na isti način
Gugutanje je uzbudljiva faza i svuda u svijetu se isto odvija. Pa tako ne postoji njemačko ili kinesko gugutanje, već samo gugutanje. To ujedno i pokazuje da je dijete aktivno. Ne možemo djetetu pokazati kako da guguče.
