Ko jednom počne igrati tavlu, postaje zarobljenik te drevne igre do kraja života. Atrakcija, rivalstvo i dinamika i faktor sreće čine tavlu zanimljivom i, kad jednom počnete, jednostavno više ne možete prestati igrati, kaže u razgovoru za „Avaz“ Alma Pašić (26) iz Mostara, najbolja bh. tavlašica i jedna od najboljih igračica u Evropi.  

Šeš-beš

Pašić je članica Tavla kluba „Bjelopoljac“ iz Bijelog Polja kod Mostara i jedna od tek pet žena koje se ravnopravno s muškim kolegama takmiče u sklopu Tavla saveza BiH, čiji je generalni sekretar.

Tavla, „šeš-beš“, „igra na zidiću“, odnosno moderno backgammon, jedna je od najstarijih igara na ploči na svijetu. Potekla je iz Perzije, igrala se na engleskom dvoru, a bogataši su imali tu privilegiju da siromasima zabrane da je igraju da bi samo oni mogli uživati u njoj. U našoj zemlji postala je „zaraza“, vjeruje se, s dolaskom Turaka.

- Tavla se igrala i u drevnom Egiptu i u Rimskom carstvu. To je misaona igra koja je oduvijek okupljala raju i unosila veselje i smijeh u naša mjesta, mahale i sokake. Kod nas, u Mostaru, posebno je aktuelna u ljetnim danima, kad je igramo u hladovini, pored rijeke - govori Pašić, koja je tavlu počela igrati prije deset godina.

Ljubav prema igri naslijedila je od daidže.

Ova tavlašica, inače magistrica saobraćaja i komunikacija, objašnjava nam i pravila igre, za koju su, kaže, potrebna najmanje dva igrača i tavla, ploča sa 24 polja.

- Svaki igrač ima po dvije kocke, tj. zare, i po 15 figura - pula, koje se pomiču poljima slično kao u igri „Ne ljuti se, čovječe“, zavisno od brojeva koje dobijemo bacanjem zara. Pule su u obliku kruga i njima se krećemo po poljima na ploči u smjeru kazaljke na satu ili obrnuto. Cilj je da dođemo u naše „kuće“ sa svih 15 pula prije nego što to uradi protivnik - pojašnjava Pašić.

Iako mnogi tvrde da je za tavlu potrebna tek sreća, Pašić navodi da se moraju poznavati i taktički elementi igre, a nakon svakog bacanja igrač mora znati koje figure će pomjerati, pri tome pazeći na protivnikove moguće poteze.

Nikšić dobro baca

To da za pobjedu u tavli treba puno ''mudraluka'' i znanja te trun sreće, zna i Osman Traljo iz Fojnice, predsjednik Tavla saveza BiH, evropski prvak iz 2012. godine, te dvostruki državni prvak.

Pod okriljem Saveza, doskora je bilo 18 klubova iz cijele BiH, a danas ih je 13, najviše iz Mostara.

- Mostarci pravo dobro igraju. Mostarac Edin Spahić nastupa i za reprezentaciju. Inače, tavla se igra i na Vratniku u Sarajevu, u SBK, Bihaću, Brčkom - kaže Traljo.

Prije rata je predsjednik Saveza bio sadašnji lider SDP-a Nermin Nikšić. Tavlaši kažu da i Nikšić zna „dobro baciti“.

U škole uvode sekciju tavle 

Tavla savez BiH aktivno radi na popularizaciji i promoviranju tavle, posebno među mlađim naraštajima.

Dragi Hrvić, sekretar Tavla kluba „Stari grad“ Mostar i sudijski komesar Tavla saveza BiH, ističe da se zna da tavla, isto kao i fudbal, nije za ljude u poodmakloj životnoj dobi.

- Neće biti dobar igrač niko ko je počeo igrati sa 50 godina, nego onaj ko je s time krenuo od malih nogu - kaže Hrvić.

U Konjicu su već škole uvele sekciju tavle, planiraju i u Sarajevu, u Starom Gradu. U Fojnici ima nekoliko 10-godišnjaka koji zaista znaju dobro igrati.

Tavla košta i do 250 KM

Tavla se može nabaviti u više gradova u BiH, Sarajevu, Konjicu, Mostaru ili Bihaću. Zavisno od kvalitete, košta od 20 pa do 250 KM.

- Drvene, koje se prave u Konjicu, veoma su kvalitetne i koštaju oko 100 KM. Ove iz Turske što raja donosi su naizgled lijepe, ali su nekvalitetne, koštaju do 50 KM. Mi u Savezu igramo na profesionalnim tavlama, koje najkvalitetnije radi Hasan Lonić iz Bihaća. One dođu u kožnoj futroli, a koštaju 200-250 KM - ističe Traljo.