Penzionisani general Atif Dudaković, legendarni komandant Petog korpusa Armije Republike BiH, za “Dnevni avaz“ govori o 22. godišnjici akcije Hrvatske vojske „Oluja“ te ulozi jedinica Petog korpusa, na čijem je on čelu bio u oslobađanju hrvatskih teritorija i deblokade tadašnjeg bihaćkog okruga nakon 1.201 dana agresorske okupacije.  

Prije svega, general Dudaković, koji je danas u Krajini sa svojim saborcima, kaže da povodom ove značajne godišnjice pozdravlja i odaje priznanje svim borcima i narodu Krajine koji su herojski izdržali u okruženju, dijelili sve nedaće i sve zajednički istrpjeli.

Rovovski rat

Naglašava da je važno podsjetiti da je, praktično, od 21. aprila 1992. godine, napadom srpskih snaga na Bosanku Krupu, pa sve do prvih avgustovskih dana 1995. Krajina bila fizički blokirana. U međuvremenu, kaže, neprijateljskim položajima na krajiškim ratištima prodefilirali su brojni poznati čelnici agresorskih političkih i vojnih snaga.

- Od Karadžića, Biljane Plavšić, Martića, do srpskih generala Milovanovića, Talića, Grujića, Mladića, Novakovića, Bulatovića, Mrkšića, kao i pripadnika Službe državne bezbjednosti Srbije, Stanišić, Božović, Legija i mnogi drugi. Peti korpus bio je okružen dijelom Prvog i Drugog krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske BiH te 15., zatim 21. i 39. korpusa specijalnih snaga vojske tzv. srpske Krajine, kao i snaga tzv. narodne odbrane zapadna Bosna - podsjeća general Dudaković.

On ističe da se zna protiv koga se sve Peti korpus Armije RBiH morao boriti i izborio.

- Demonstrirali smo ogromnu izdržljivost, duhovnu snagu, solidarnost, humanost, hrabrost, akcije, kreativnost „običnih malih“ ljudi, ali i institucija koje su organizovale rad i život na područjima Krajine - kaže general Dudaković.

Ističe da se ne smije zaboraviti da su tri brigade Petog korpusa, 501. te 502. i 505., prvih avgustovskih dana 1995. ušle duboko na prostor Republike Hrvatske.

- Mi smo itekako sadejstvovali s Vojskom Hrvatske i to je za nas bio strateški interes i naš opstanak. Akcijom „Oluja“ oslobođen je prostor tzv. republike srpske Krajine, a i mi smo prodisali. Sigurnost Bihaća i USK nije više bila upitna i, što je najvažnije, mi smo tih dana riješili izdaju u vlastitim redovima, odnosno porazili smo separatistu i snage Fikreta Abdića - kaže Dudaković.

Time su, nastavlja, stvoreni uvjeti da Peti korpus učestvuje u operacijama za daljnje oslobađanje teritorije te je naš interes u učešću u „Oluji“ bio opstanak države, a interes Hrvatske bio je da ovlada svojim prostorom, što se i ostvarilo. Dudaković kaže da se ne smije zaboraviti koje su politike dovele do agresije na BiH te ističe da, uprkos izvojevanim pobjedama, i danas ima onih koji koče pozitivne procese i udaraju na ono što se ovdje životima branilo tokom agresije.

- Vidimo da je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić totalno promijenio svoje gledište, od one izjave za „jednog Srbina sto muslimana“, sada je to sasvim drugačiji čovjek. Ali, vidim jedno kameleonsko ponašanje predsjednika entiteta RS, gdje je odjednom od demokrate i socijaliste postao veći nacionalista, za šta mu odaje priznanje i Šešelj, nego što je bio Karadžić i neki drugi. Tako da ne može čovjek da ne sumnja u one koji su i odakle su pokrenuli sve nedaće na prostorima bivše Jugoslavije, a posebno našoj BiH - smatra Dudaković.

Poredeći sadašnje stanje s rovovskim ratom, general koji je u bitke išao ispred svojih boraca kaže da se za rješenje sadašnjih problema moraju tražiti druge opcije.

Zajedničke vrijednosti

- Govoreći vojničkim riječima, nema pomjeranja za taj rovovski rat, što je bilo karakteristično za Prvi svjetski rat, koji je završen kapitulacijom Njemačke i Austrije. Nije valjda da aktuelni političari očekuju da će neko kapitulirati? Jer, način rješavanja je očigledno ili u pritisku međunarodnog faktora ili u nekoj razumnoj unutrašnjoj snazi koja će prije svega potencirati pravno-politička, ekonomska i socijalna pitanja koja su istinski od interesa za sve narode u BiH.

Nije bezrazložno da i međunarodna zajednica zapadni Balkan stavlja u red prioriteta za stabilnost Evrope. U krajnjem slučaju ja sam optimista da, s obzirom na neke druge pokazatelje, prije svega resursne o takvim nekim avanturama, incidentima, čačkanjima, da će doći vrijeme, jer ipak mi smo pripadnici naroda koji dijeli i zajedničku prošlost i zajedničke vrijednosti ovog podneblja i, što Ivo Andrić reče, „to strašno ja“, koje je isto to strašno moje - kad naglasim moje, mislim i na nacionalno - ipak je zemlja Bosna i ovaj prostor opće dobro svih naroda i građana svijeta, ne samo Bosanaca, Srba i Hrvata – ističe general Dudaković.

U stalnom razvijanju svijesti o onome što nam se dogodilo u prošlosti, general kaže da ne smijemo ne graditi bolju budućnost.

- Očekujem da svi imamo samokritičnosti u osudi zločina iz vlastitih redova. I ne smijemo kopati nove rovove podjela. Političari, državnici, intelektualci, nemaju pravo na izgovaranje običnih riječi i poruka. Njihova riječ ima težinu. Oni sebi daju za pravo da mogu sve. Tako Baja u RS sebi daje pravo da može sve. Međutim, to plaćaju obični ljudi. I, nažalost, mi se danas sjećamo običnih ljudi na ovom prostoru što su platili cijenu političkih avanturista iz bilo kojeg naroda. Svjesni toga, moramo ohrabriti odlučne u svim reformskim oblastima. Ali, nažalost, ko god pokušava dobro BiH, onda se proglašava izdajnikom vlastitog naroda, sopstvenih redova i slično. Državnik je neko po vizijama, a političar je od izbora do izbora i vodi dnevnu politiku - ističe Dudaković.

Ne želi se slavni general, o čijem imenu govore njegova djela i bitke, osvrtati na one koji danas „mašu zastavama“, nego kaže da se mora očuvati sjećanje i pronositi priča o istinskim braniocima i herojima.

- Zauvijek pamtiti one koji su vodili danonoćne i svakodnevne borbe, dok su drugi išli na odmore, paradirali, ucjenjivali i svašta radili. Za mahanja zastavama nema potrebe. Zastava je svetinja. Ona se samo diže u određenim momentima. Znaju oni što su noćivali u rovovima o čemu govorim - naglašava Dudaković.

Nisam se borio za entitete

- Jedan od primjera zašto se tako borim i zašto vjerujem u jedinstvenu i cjelovitu BiH, jer ja se nisam borio za entitet, jeste i sjednica Predsjedništva bivše SFRJ 1991. godine, kada je na vagi bila odluka o uvođenju vanrednog stanja, a ključnu ulogu tada je odigrao Bogić Bogićević. Na primjedbu Jovića: „Pa ti si, Bogićeviću, Srbin“, on je tada rekao: „Da, ja jesam Srbin, ali, Joviću, za tebe sam bio, ostajem i uvijek ću biti Bosanac.“ Vjerujem u taj koncept i mi nemamo prava da ih izdamo - zaključuje Dudaković.

Poruka negatorima bosanskog jezika

Negatorima bosanskog jezika u RS Dudaković poručuje da su takvi pokušaji uzaludni.

- Mi smo do 1993. bili Muslimani. Nismo valjda govorili muslimanskim jezikom. Ne, nego bosanskim. Apsurdno je govoriti o jeziku. Niti to prihvatam niti prihvatam ono što kažu: „Neka govori kako ko hoće i naziva kako hoće.“ Ne može tako, ovdje se oduvijek govorilo bosanskim jezikom - izričit je general Dudaković.

Ne vidim istinu u riječima vašim

Čitao sam knjigu „Bitka za Lenjingrad“ i komparirao tu bitku s našim bitkama. I ne mogu se oteti dojmu da se neki stihovi iz te knjige i danas mogu odnositi na one protiv kojih smo se borili, a i danas se čuju.

- „I osjećanja nema u očima vašim, istine nema u riječima vašim i duše nema u vama“, kažu ti stihovi. To bi bila i moja poruka. Gdje smo danas? Možemo li vjerovati? Nema osjećanja, ili ja ne vidim osjećanja u očima vašim, ne vidim istinu u riječima vašim, i ne vidim dušu u vašim srcima - kaže slavni general.